Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-747/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice DMD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon usmene i javne rasprave, 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2598, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 13. prosinca 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/2598, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 13. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/1318, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-3 od 31. listopada 2023. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je postupak pokrenut jednostrano po službenoj dužnosti bez prijedloga stranke, te u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije bilo nadležno odlučivati prema sistematizaciji radnih mjesta i ovlasti, drugostupanjsko rješenje je nezakonito jer ne sadrži vlastoručni potpis gradonačelnika Grada Zagreba.

3. Poziva se na članak 164. stavak 4., a u vezi sa stavkom 1. navedenog članka Statuta Grada Zagreba (,,Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 26/16, 2/18, 3/20, 3/21 i 11/21 - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Statut) te tvrdi da je za odlučivanje po pravnom lijeku, neovisno o nazivu u uputi prvostupanjskog rješenja koje navodi ''prigovor'', isključivo ministarstvo nadležno odlučivati o pravnom lijeku – žalbi, budući da je upravno tijelo postupalo u provođenju općeg akta predstavničkog tijela donoseći pojedinačni akt – prvostupanjsko rješenje, kojim je rješavalo o pravima odnosno obvezama fizičke osobe, konkretno tužitelja.

4. Ukazuje da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022., pa su sve kasnije odluke nezakonite, jer dodatno potvrđuju da je tuženik postupao bez ovlasti.

5. Dalje navodi da je tuženik postupao po službenoj dužnosti isključivo temeljem Odluke, pa tuženik nije bio uopće ovlašten započeti upravni postupak u smislu članka 42. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), te sukladno članku 16. Pravilnika ureda prema kojem je bio ovlašten samo voditi i rješavati u upravnim stvarima, ali ne i pokrenuti postupke po službenoj dužnosti.

6. Smatra da u konkretnom slučaju nezakonito nisu provođeni ispitni postupci,niti je saslušana stranka, a što je sve suprotno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku, niti je prvostupanjsko rješenje obrazloženo, jer nije jasno što se događa s obvezama stranke te rješenje predstavlja prekomjeran teret stranci.

7. Ističe prigovor prekluzije ovlasti tuženika da nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti upravnog akta tužiteljici ukine određeno imovinsko pravo mimo zakona i suprotno Zakonu o općem upravnom postupku i to na štetu nositelja prava izvan roka propisanog u članku 131. stavku 2. u vezi s člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku.

8. Kako je prigovor tužiteljice trebalo uvažiti trebalo je tužiteljici dosuditi i naknadu troškova upravnog postupka uvećano za zakonsku zateznu kamatu, te tužiteljica potražuje i trošak ovog upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Predlaže sudu da nakon održane rasprave poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

11. Obrazlaže da je Odsjek za pronatalitetnu politiku bio ovlašten za rješavanje u upravnim stvarima novčane pomoći za roditelje odgojitelje prema Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba: 10/18, 20/21 i 25/22), te je razvidno da postupanje po Odluci znači donošenje rješenja odnosno obavljanje upravnih poslova, te je uvidom u sistematizaciju radnih mjesta u uredu razvidno da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, rješavanje u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

12. Tuženik je u cijelosti osnovano pokrenuo postupak po službenoj dužnosti sukladno prethodno navedenoj Odluci koja je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom.

13. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

14. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.

15. Navedena pravna stajališta potvrđena su odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.

16. Ističe da ne postoji propis koji određuje točne elemente izgleda vlastoručnog potpisa pojedinca odnosno od čega se isti mora sastojati, te način na koji se pojedinac potpisuje ne mora uvijek izgledati identično, te tuženik ukazuje da niti vlastoručni potpis na punomoći tužitelja nije valjan, te tuženik smatra upitnim je li tužitelj uopće ovlastio opunomoćenika za zastupanje u odnosu na ono što je nadodano.

17. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke iz 2022. s obrazloženjem da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, pa je mogućnošću pokretanja upravnog spora osigurana sudska kontrola, a slijedom čega je prigovor definiran Odlukom zakonit.

18. Tuženik je prema odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku mogao neposredno riješiti upravnu stvar u postupku pokrenutom prema službenoj dužnosti, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a bez potrebe za posebnim izjašnjenjem stranke.

19. Prvostupanjsko rješenje doneseno je na temelju članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke kojom odredbom je određeno da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina, a tužitelj tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora nije naveo koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da bi u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak.

20. Iz prvostupanjskog rješenja nesporno proizlazi da je u izreci kao korisnik predmetne novčane pomoći određena tužiteljica, pa se ne radi o različitim mjerama, korisnicima i uvjetima, te prvostupanjsko rješenje u cijelosti zadovoljava zahtjeve iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku, te nije propisana obveza da izreka sadržava OIB već sukladno članku 98. stavku 2. navedenog Zakona samo uvod rješenja treba sadržavati OIB.

21. Tuženik se protivi prijedlogu za održavanje rasprave kao besmislenom jer u konkretnom slučaju nema spornih činjenica već se isključivo radi o pravnom pitanju o kojem je već odlučio Visoki upravni sud Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske.

22. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

23. Tužiteljica se u podnesku očitovala da je rok iz članka 6. stavka 6. Odluke iz 2022. prekluzivni procesno pravni rok koji daje procesno ovlaštenje tijelu da postupi do 31. prosinca 2022., te se nakon isteka tog roka postupak više ne može pokrenuti, te prema praksi Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske rizik svake greške što ju napravi državno tijelo bi trebala snositi država, pa u konkretnom slučaju zadiranje u pravomoćno utvrđeno stanje u korist tužiteljice nakon isteka navedenog roka ne proizvodi nikakve posljedice, a na što se analogno može primijeniti Zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice mirovinsko – invalidsko – zdravstvenog odjela od 28. siječnja 2013. da je rok za izvršenje revizije od tri mjeseca iz članka 131. st. 1. ZOPHBDR prekluzivni rok.

24. U drugom podnesku tužiteljica se na odgovor tuženika očitovala na način da u presudi Visokog upravnog suda od 19. prosinca 2023. nije ocjenjivano je li članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zakonit u odnosu na članak 164. Statuta Grada Zagreba koji je također opći akt.

25. Ističe da je u samoj Odluci iz 2018. navedeno da se radi o pravu socijalne skrbi, te je Visoki upravni sud u točci 149. presude poslovni broj Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. utvrdio da su korisnicima mjere uplaćeni i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te je razdoblje korištenja novčane pomoći uračunato u mirovinski staž, a u točci 121. utvrdio je da su korisnici pravo na pomoć stekli na temelju pravomoćnog upravnog akta.

26. Tužiteljica je ostvarivala čak četiri socijalna prava iz čega proizlazi da predmetna mjera spada u pravo obitelji na socijalnu i ekonomsku zaštitu iz članka 62. Ustava i članka 16. Europske socijalne povelje usvojene Zakonom o potvrđivanju Europske socijalne povelje (Narodne novine, broj: 15/22) koji glasi da se radi osiguranja uvjeta potrebnih za puni razvoj obitelji kao osnovne jedinice društva, ugovorne stranke obvezuju promicati ekonomsku, pravu i socijalnu zaštitu obiteljskog života, posebice pomoću socijalnih i obiteljskih potpora.

27. Ističe da je tužiteljica temeljem rješenja imala i obveze prebivati u [adresa], biti u zajedničkom kućanstvu i skrbiti o najmanje troje vlastite djece od kojih najmlađe dijete još nije polaznik osnovnoškolskog programa obrazovanja, te biti nezaposlena, pa joj je novčana pomoć osiguravala samu egzistenciju.

28. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava Vesna Hasani protiv Hrvatske zahtjev broj 208444/09 prema kojoj naknade iz područja socijalne skrbi spadaju pod pravo vlasništva zajamčeno Protokolom broj 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (Narodne novine, međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17).

29. Tužiteljica ističe da institut pravomoćnosti u upravnom postupku omogućava stavljanje izvan snage upravnih akata zbog saznanja za nove činjenice, ali isključivo u vremenskim okvirima koje je odredio zakonodavac.

30. Upućuje na analogno primjenjivu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II/3569/2015 u kojoj se u točci 7.2. utvrđuje da ne može drugim općim aktom biti određeno da poslove i ovlasti obavlja osnivač, te nadležnosti, poslovi i ovlasti pojedinih tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave mogu biti određeni samo zakonom i statutom u skladu sa zakonom, a primijenjena Odluka nije statut, pa smatra da se radi o antinomiji u pravu, a Visoki upravni sud je u presudi broj Usoz-116/15 od 30. studenog 2015. naveo da u postupku ocjene zakonitosti općeg akta ne ocjenjuje međusobnu usklađenost općih akata istog ranga.

31. Smatra da tuženik koji je bio predlagatelj same Odluke iz 2022. nije ovlašten provoditi upravni postupak jer se time narušava vladavina prava, te tužiteljica ističe da je u prethodno navedenoj presudi D Europski sud za ljudska prava zaključio da ako država ugovornica ima na snazi zakon koji propisuje točan pravni lijek treba smatrati da isti stvara procesni interes (pravo) koje spada u doseg članka 6. Konvencije za osobe/akte/postupke koje ispunjavaju njegove zahtjeve.

32. Ponavlja da drugostupanjsko rješenje nije vlastoručno potpisano i da je u konkretnom slučaju iz članka 6. Odluke iz 2022. "do 31. prosinca 2022." procesnopravni prekluzivni zakonski rok koji se ne može produljiti sukladno članku 79. stavku 2. i/ili stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku, pa se ne radi o instruktivnom roku.

33. Poziva se i na shvaćanja Europskog suda za ljudska prava iz prethodno navedene presude D prema kojoj svako miješanje od strane javne vlasti u mirno uživanje vlasništva mora biti zakonito, iz presude Čakarević protiv Hrvatske zahtjev broj 48921/13 da načelo zakonitosti pretpostavlja da su primjenjive odredbe domaćeg prava dovoljno dostupne, precizne i predvidive primjeni, te je dužnost javnih vlasti postupati na vrijeme, zatim iz presude Moskal protiv Poljske, presude Uzelac i Đekić protiv Hrvatske u kojima je navedeno da je država propustila na prikladan i dosljedan način riješiti o pitanju od ključne važnosti za podnositeljice tj. o njihovom pravu na mirovinu, socijalnu naknadu i druga prava vlasništva.

34. Tužiteljica se poziva i na istovjetna shvaćanja izražena u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4174/2015 od 14. veljače 2019., broj U-I- 1574/2016 od 30. siječnja 2018., broj U-III-5237/2016 od 7. srpnja 2020. i broj U-IIIB- 4366/2005 od 5. travnja 2006., te na presudu suda Europske unije broj C-8/17 od 12. travnja 2018. i presudu broj C-427/14 od 10. prosinca 2015.

35. Poziva se i na zaključke o pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 28. siječnja 2013. i od 13. siječnja 2017. u odnosu na pravnu prirodu rokova koji su prekluzivni i procesnopravni rokovi, te se poziva i na relevantnu praksu Visokog upravnog suda kao i na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Banović protiv Hrvatske zahtjev broj 44284/10 od 11. lipnja 2015., te na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 386/17-2 od 3. svibnja 2017. također u odnosu na zaključak što se smatra prekluzivnim pravnim rokom.

36. Tužiteljica smatra da joj je narušeno pravo vlasništva izvan zakonskog roka, a time i izvan ovlaštenja tuženika te ističe da tuženik nije odlučio o ukidanju postojećih obveza tužiteljice, a u odnosu na koje pravno shvaćanje se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava Winterwerp protiv Nizozemske od 24. listopada 1979., a u što u izdvojenom mišljenju navodi i Ustavni sudac Šumanović uz odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i to usprkos shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4751/2020 prema kojem nakon ukidajuće sudske odluke u ponovnom postupku javnopravno tijelo nije moglo više revidirati u tom postupku status roditelja njegovatelja jer je već protekao zakonski rok za revidiranje.

37. Upućuje na zaključak Ureda za demografiju od 11. rujna 2019. kojim je usvojen prigovor podnositeljice s obrazloženjem da se prava stečena Odlukom iz 2016. ne mogu revidirati temeljem Odluke iz 2018., te dostavlja očitovanje Skupštine od 15. ožujka 2017. kojim je utvrđeno da ako bi došlo do izmjene ili ukidanja Odluke iz 2016. isto se ne bi moglo primjenjivati na osobe koje su status stekle temeljem te Odluke.

38. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog postupka i upravnog spora.

39. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

40. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

41. Na raspravi opunomoćenica tužiteljice predložila je da se tužiteljicu pozove radi saslušanja na okolnost utjecaja predmetne Odluke na njen obiteljski život, okolnosti organizacije istoga, nerazmjernost i zadiranje u pravo vlasništva s obzirom na specifične okolnosti pojedinca i njegove obitelji, te da se priklopi spis u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o priznanju prava.

42. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

43. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 13. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023., koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja sa danom 30. rujna 2023. na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22).

44. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

45. Prema mišljenju ovoga suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), a obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.

46. Svi ranije izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i podnesku, te naknadno izneseni na raspravi, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

47. Visoki upravni sud RH u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

48. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje navode ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tuženik utvrdio činjenicu da je dijete tužiteljice za koje je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, te navedenu činjenicu tužiteljica ne osporava niti u upravnom postupku niti u upravnom sporu, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudi od 27. veljače 2023.

49. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

50. Naime, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.

51. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

52. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.

53. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

54. Iz navedenog razloga, tužiteljica se neosnovano poziva na pravna shvaćanja o prekluzivnim rokovima u drugim pravnim situacijama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

55. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj:13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

56. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari sukladno članku 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

57. Tužiteljici se napominje da je u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, pa je nesvrsishodan dokazni prijedlog tužiteljice iznesen tek na raspravi da ju se u vezi njenih osobnih okolnosti sasluša na raspravi i da se priklopi spis o priznanju prava, a iz kojeg razloga nema mjesta niti prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužiteljici bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

58. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud.

59. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.

60. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis