REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-346/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RUDOMAR d.o.o., Tuhelj, Sveti Križ 154, OIB: 14728085771, kojeg zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 24, OIB: 65918029671, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Arko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2313/2024-2 od 2. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-332/2023 od 8. veljače 2024., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2313/2024-2 od 2. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-332/2023 od 8. veljače 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbiti uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog nije osnovan.
5.1. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1. Može li sud u parničnom postupku odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela ugovora o financijskom leasingu u valuti CHF jer je zaključio da je tužitelj kao pravna osoba dužna u pravnom prometu postupati s povećanom pažnjom prilikom sklapanja ugovora u valutnoj klauzuli iako je tužitelj pravna osoba, u čiju profesionalnu djelatnost ne spadaju poslovi ekonomske ili financijske prirode?
2. Može li sud u parničnom postupku uzeti kao dokazanu činjenicu da tužitelj kao pravna osoba, u čiju profesionalnu djelatnost nisu upisani poslovi ekonomske ili financijske prirode, nije koristio dužnu pažnju prilikom sklapanja ugovora o financijskom leasingu iako je zakonski zastupnik pravne osobe tužitelja pristupio sklapanju ugovora o leasingu u dobroj vjeri vjerujući u poštenu poslovnu etiku zaposlenika tuženika i općenito tuženika utemeljenu na povjerenju u poslovanju i stručnosti zaposlenika tuženika, a u kojoj situaciji nije imao razloga posumnjati drugačije?
3. Predstavlja li neznanje o riziku valutne klauzule pri sklapanju ugovora o financijskom leasingu u valuti CHF s kreditnom ili financijskom institucijom očiglednu neravnopravnost u pravima o obvezama strana na štetu suugovaratelja u čiju profesionalnu djelatnost ne spadaju poslovi sklapanja ugovora o financijskom leasingu?
4. Je li pravna osoba bila prinuđena prihvatiti valutnu klauzulu ugovora o financijskom leasingu u slučaju da je svrha ugovaranja pribava vozila za vađenje materijala, rašćišćavanje i druge grube građevinske radove, neophodno potrebnog za obavljanje djelatnosti pravne osobe, ako je pravnoj osobi bilo ponuđeno jedino sklapanja ugovora o financijskom leasingu u CHF valuti od strane financijske institucije i to u formi i sadržaju tipskog ugovora?
5. Iako za postojanje trgovačkog karaktera ugovora nije potrebno da on bude sklopljen u obavljanju ili u vezi s obavljanjem djelatnosti obje ugovorne strane, nego je dovoljno da je sklopljen u obavljanju djelatnosti ili u vezi obavljanja djelatnosti samo jedne ugovorne strane, mora li pravna osoba koja nema upisane ekonomske djelatnosti u sudskom registru, u trenutku sklapanja ugovora o financijskom leasingu u CHF s financijskom institucijom, biti upoznata o rizicima valutne klauzule i drugim rizicima koji proizlaze iz ugovora o financijskom leasingu u CHF od strane suugovaratelja financijske institucije?
6. Je li financijska institucija kao suugovaratelj prilikom sklapanja ugovora o financijskom leasingu u CHF, odnosno u izvršavanju poslova iz svoje profesionalne djelatnosti postupala s pažnjom dobrog stručnjaka, te je li postupala savjesno i pošteno ako nije suugovaratelju pravnu osobu upozorila na rizike valutne klauzule i druge rizike vezane za sklapanje ugovora u valuti CHF na području Republike Hrvatske?“.
5.2. Kao razlog važnosti tužitelj se poziva na odluke revizijskog suda br. Revt- 308/2015-2 od 19. lipnja 2018. i Revt-114/2010-2 od 24. siječnja 2012.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, u odlukama na koje se tužitelj pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije nije u pogledu predmetnih pitanja izraženo drugačije pravno shvaćanje od shvaćanja drugostupanjskog suda u ovom predmetu.
7. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
8. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
