Poslovni broj: UsI-3376/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Dajani Mihelčić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice MB iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Morana Rabar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rabar & Visković, Zagreb, Jurišićeva 18, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/20-01/3825, URBROJ: 511-01-203-23-21 od 18. travnja 2023.

II Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana pravomoćnosti presude donese odluku o zahtjevu tužiteljice te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/I-224-02/20-01/3825, URBROJ: 511-01- 203-23-21 od 18. travnja 2023., odbio zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je uz svoj zahtjev priložila niz isprava kojima se ranije deklarirala kao pripadnica hrvatskog naroda, kao i da je dostavila i isprave u kojima se nije deklarirala po pitanju nacionalnosti jer u tim ispravama nije bila predviđena rubrika za upis nacionalnosti. Poziva se na presudu ovoga suda poslovni broj: UsI-426/22 kojom je poništeno ranije rješenje tuženika te navodi kako je sud u toj presudi uputio tuženika da prilikom donošenja nove odluke mora uzeti u obzir njene sveukupne životne okolnosti. Smatra kako tuženik nije postupio po navedenoj odluci. Napominje kako je ovaj sud u svim predmetima njene obitelji tj. obitelji MB i u slučaju roditelja i djece u međuvremenu donio identične presude.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i svojom odlukom „preinačiti pobijano rješenje u smislu, podredno poništiti osporavano rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u provedenom postupku zakonito ocijenio sve raspoložive dokaze i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdio da tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu.

4. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 8. prosinca 2023.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS), nakon što je utvrdio da tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave niti je predložio izvođenje dokaza, dok iz stanja spisa proizlazi da je rješenje tuženika nezakonito.

7. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19.), odnosno po osnovi pripadnosti hrvatskom narodu.

8. Predmetno osporeno rješenje doneseno je u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: UsI-426/22-9 od 25. studenoga 2022., kojom je bilo poništeno ranije rješenje tuženika KLASA: UP/I-224-02/20-01/3825, URBROJ: 511-01-203-21-4 od 8. travnja 2021. Sud je u svojoj odluci naveo kako je tužiteljica u upravnom postupku dostavila uvjerenje hrvatskog kulturnog društva "Napredak", potvrde Rafting kluba "Kanjon", JU Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske od 20. studenog 2020., zapisnik o prijavi namjere za stupanje u brak roditelja 8. listopada 1994., svjedočanstva Medicinske škole za sva 4 razreda, prijava o rođenju broj 66/95, izvod iz matične knjige rođenih za sebe i roditelje, uvjerenje o državljanstvu Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, preslike matične knjige učenika, svjedočanstvo završene osnovne škole uvjerenje JU Osnovne Škole "Zmaj Jova Jovanović". Sud je naveo kako s obzirom na podatke spisa proizlazi da je tužiteljica dostavila dokumente koji su od nje zatraženi, pri čemu je naveo da je u pravu tužiteljica kada tvrdi da u konkretnom slučaju trebalo uzeti u obzir njene sveukupne životne okolnosti. Nadalje, činjenica da se tužiteljica izjašnjavala kao M navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, da su se roditelji tužiteljice izjašnjavali kao pripadnici hrvatskog naroda, upućuju da je tužiteljica odgajana kao pripadnica hrvatskog naroda. Zaključno, Sud navodi kako su osnovane tvrdnje tužiteljice da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te da nisu pravilno ocijenjeni preloženi dokazi jer je tužiteljica određenu dokumentaciju u kojoj se izjašnjavala kao pripadnik hrvatskog naroda dostavila, ali po ocjeni ovog suda, tuženik isto nije u potpunosti ocijenio niti uzeo u obzir, a niti je to odgovarajuće obrazložio.

9. Iz obrazloženja predmetnog osporavanoga rješenja proizlazi da je tuženik u ponovnom postupku dodatno od inozemnog tijela zatražio podatak o tome kada su i temeljem koje pravne osnove, u izvatku iz matice rođenih tužiteljice i njenih roditelja upisani podaci o hrvatskoj nacionalnosti, zatim presliku arhivske dokumentacije od Zavoda za zapošljavanje Biroa, [adresa], iz koje bi bilo vidljivo nacionalno izjašnjavanje tužiteljice prilikom prve prijave na evidenciju, te dokumentaciju od karate kluba "Sinđelić" i Rafting kluba "Kanjon" iz koje bi bilo vidljivo na koji se način tužiteljica izjašnjavala o svojoj nacionalnoj pripadnosti kao član navedenih klubova.

10. Dostavljene dokaze tuženik je ocijenio i utvrdio da isti ne ukazuju na pripadnost tužiteljice hrvatskom narodu. Naime, tuženik je naveo kako se prema odgovoru Zavoda za zapošljavanje, Biro Banja Luka, tužiteljica 14. lipnja 2017. godine izjasnila kao M te da se u tim prilikama ne traže dokumenti koji dokazuju narodnost, a prema obavijesti Grada Banja Luke, Odjeljenja za opću upravu od 28. prosinca 2022., upisan je podatak o hrvatskoj nacionalnosti tužiteljice na osnovu njene izjave na zapisnik od 21. svibnja 2020. Prema odgovoru karate kluba "Sinđelić" i Rafting kluba "Kanjon" proizlazi da se tužiteljica od pravog dana članstva u Klubu, od 3. studenoga 2006. i tijekom cijelog treniranja do rujna 2016. izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, a da u potvrdi Karate kluba "Sinđelić" stoji da je tužiteljica pristupila klubu 5. studenoga 2006. i da u rubrici narodnost stoji "hrvatska".

11. Tuženik navodi da je tužiteljica uz zahtjev priložila izvadak iz matice rođenih od **.**.2020., s podatkom o hrvatskoj nacionalnosti. Provjerom kod nadležnog inozemnog tijela, tuženik je utvrdio da je taj podatak upisan na temelju zapisnika o izjavi, koju je tužiteljica dala istog dana, odnosno samo četiri mjeseca prije podnošenja predmetnog zahtjeva. Stoga je navedeni izvadak tuženik ocijenio kao novoformirani dokaz, pribavljen isključivo u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva i za čiji je nastanak stranka imala neposredan interes. Tuženik nadalje smatra da se ne može smatrati dokazom o pripadnosti hrvatskom narodu, u smislu članka 16. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19.), prema kojem se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti te da je tužiteljica upis hrvatske nacionalnosti mogla zatražiti još od 2013. godine, kada je postala punoljetna.

12. Tuženik nije kao relevantan dokaz prihvatio neovjerenu presliku uvjerenja Zavoda za zapošljavanje u kojem se navodi da se tužiteljica 14. lipnja 2017., prilikom prijave izjasnila kao P, jer nije dostavljena preslika takve prijave, zbog čega se dopis čiji sadržaj nije potkrepljen materijalnim dokazom o upisu podataka narodnosti prema ocjeni tuženika ne smatra dokazom nacionalnog izjašnjavanja.

13. Nadalje u svezi potvrda Karate kluba "Sinđelić" i Rafting kluba "Kanjon" tuženik smatra kako istima nije dokazano jesu li i na temelju kojih službenih evidencija navedenih klubova, takvi podaci upisani u potvrde, odnosno je li tužiteljica prilikom učlanjenja u klubove, uz ostale osobne podatke, navela i podatak o svojoj narodnosti. Zaključno tuženik ističe kako je uz potvrde trebalo priložiti i dokaze iz kojih proizlazi da se tužiteljica doista deklarirala kao pripadnica hrvatskog naroda prilikom učlanjenja u navedene klubove. Tuženik nadalje smatra kako s obzirom na činjenicu da je tužiteljica prilikom upisa u navedene klubove bila maloljetna (11 godina) o njenoj su se nacionalnoj pripadnosti mogli izjasniti samo njeni zakonski zastupnici.

14. U odnosu na uvjerenje o članstvu u HKD "Napredak", Podružnica Banja Luka od 2019., isto s obzirom na sve naprijed navedeno tuženik smatra kao dokaz koji nije odlučan za primitak tužiteljice u hrvatsko državljanstvo po privilegiranim uvjetima naturalizacije te da iz navedene potvrde nije vidljivo na koji način tužiteljica aktivno sudjeluje u radu Društva i kako doprinosi očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu.

15. Tuženik zaključuje da se slobodnom ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, nije moglo utvrditi ispunjenje pretpostavke pripadnosti stranke hrvatskom narodu, sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu 16. Člankom 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu stavcima 1. i 2. propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, te da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

17. S obzirom na sve naprijed izneseno, prema ocjeni ovoga suda tuženik nije u ponovnom postupku na pravilan i potpuni način utvrdio činjenično stanje. U upravnom postupku vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza, a izraženo je u članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.; dalje ZUP) koji glasi: „Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.“ Dokaze javnopravno tijelo prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužno stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

18. Proizlazi da u konkretnom predmetu tuženik sumnja u vjerodostojnost isprava, unatoč činjenici što je inozemno tijelo potvrdilo njihovu vjerodostojnost. Naime, okolnost da uz uvjerenje Zavoda za zapošljavanje, u kojem se navodi da se tužiteljica 14. lipnja 2017., prilikom prijave izjasnila kao P, nije dostavljena preslika takve prijave, iako je tuženik od tog tijela zatražio presliku arhivske dokumentacije iz koje će biti vidljivo nacionalno izjašnjavanje stranke prilikom prve prijave u evidenciju, ne može se tumačiti na štetu tužiteljice. Navedeno inozemno tijelo je dopisom od 25. siječnja 2023. potvrdilo istinitost navedene činjenice. Stoga se ne može prihvatiti obrazloženje tuženika da se radi o dopisu, čiji sadržaj nije potkrijepljen materijalnim dokazom o upisu podatka o narodnosti, koji sam po sebi, ne smatra dokazom o nacionalnom izjašnjavanju stranke. Suprotno tome, u nedostatku dokaza o drugačijem nacionalnom izjašnjavanju ili nevjerodostojnom nacionalnom izjašnjavanju, javnopravno tijelo treba uzeti da navedena isprava dokazuje tužiteljičino ranije izražavanje pripadnosti hrvatskom narodu u pravnom prometu. Isto tako kakve bi to dokaze stranka trebala dostaviti pored dostavljenih (upisan podatak u potvrdama sportskih klubova o deklariranju pripadnosti hrvatskom narodu), koje bi tuženik u konkretnom slučaju smatrao relevantnima? Točno je da se za maloljetnu osobu o njenoj nacionalnoj pripadnosti izjašnjavaju zakonski zastupnici koji su se očito u konkretnom slučaju izjasnili na način da je njihovo dijete po nacionalnosti M.

19. Iz navedenih razloga, prema mišljenju Suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice te Sud za sada nije mogao otkloniti prigovore iznesene u tužbi. U ponovljenom postupku tuženik je dužan ponovno ocijeniti dostavljene isprave posebno i sve dokaze zajedno, ali sada u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženima u obrazloženju ove presude.

20. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici po opun. – putem e-komunikacije

2. tuženiku

3. U spis