REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: Pn-45/2021-40

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru , po sutkinji ovog suda Mirni Veža u pravnoj stvari tužitelja: MM OIB: [osobni identifikacijski broj], Am M 4. 93326, Abensberg, Njemačka zastupan po pun. Maši Gluhinić odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika HM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Vlasnik obrta [obrt], za popravak i trgovinu motornim vozilima Trogir, Plano bb, zastupan po punomoćniku Rikardu Pavloviću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 6. veljače 2025. u prisutnosti zamj. pun. tužitelja i pun tuženika, na ročištu za objavu presude 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.070,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-akoja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena tekućom od svakog pojedinog iznosa i to od:970,06 EUR od 05.12.2018. do isplate2.100,00 EUR od 07.01.2019. do isplate

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati parnične troškove sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućem od dana donošenja presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.312,50 eur-a, dok je za više zatraženo zahtjev odbijen.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je 21. siječnja 2021 podnio tužbu iz koje proizlazi da je 11 .lipnja 2018. imao kvar na mjenjaču svog kampera marke "Fiat Ducato" reg. oznake [registarska oznaka] zbog čega da nije mogao nastaviti vožnju jer nije bilo u voznom stanju, pa da mu je vozilo od strane auto kluba ADAC prevezeno u servis motornih vozila tuženika, vlasnika servisa, tom prilikom da je tuženik tužitelju obećao na tečnom njemačkom jeziku, da mu može pribaviti rabljeni mjenjač iz Zagreba te mu ga, zajedno s kvačilom, ugraditi u njegovo vozilo za iznos od 1.500,00 EUR .Nakon četiri dana tužitelj je došao po svoje vozilo te je zajedno s tuženikom otišao na probnu vožnju, kojom prilikom je mjenjač kod prebacivanja iz 2. u 3. brzinu stvarao groznu buku pa je tuženik rekao da će reklamirati mjenjač kod firme u Zagrebu od koje ga je naručio i da će tužitelja obavijestiti kada mu stigne novi. Od tada je tužitelj u više navrata (telefonski i putem e-maila) pokušavao stupiti u kontakt s tuženikom, no on mu se više nije javljao. U međuvremenu je tužitelj otišao kući u [adresa] te je primijetio da mu iz mjenjača stalno kaplje i ulje pa je bio prisiljen odvesti vozilo na popravak o svom trošku, pri čemu je izvršena zamjena mjenjača, jer da je postojeći sastavljen od više mjenjača te nije bio dobro zabrtvljen. Uz to, stavljen je i novi zaštitni pleh između mjenjača i motora, koji također nije bio vraćen na svoje mjesto, budući je tužitelj bio u strahu da mu vozilo ponovno nenadano ne stane na cesti.Tužitelj je sam preko internet stranice e-bay pronašao odgovarajući mjenjač koji je platio 200,00 EUR te ga dao ugraditi u servisu Kfz Riepl GmbH, čiju je ugradnju platio još 770,06 EUR. Zbog oštećenja na mjenjaču tužitelj nije četiri mjeseca vozio kamper iz kojeg je za to vrijeme na parkirnom mjestu kapalo toliko ulja iz mjenjača da se to nije moglo očistiti pa je tužitelj morao najmodavki naknaditi iznos od 2.100,00 EUR za zamjenu kamenih kocki na parkingu.

1.1. Kao dokaz tužitelj je priložio ponudu [obrt] od 15.06.2018., račun br. 20181086 od 04.12.20218., potvrdu servisa Kfz Riepl GmbH, fotografije mjenjača ispis s internetske stranice e-baya, predložio provođenje prometnog vještačenja priložio račun za radove i izmjenu kamenih kocki te predložio saslušanje svjedoka DM, UM ranije ZM, IM ranije LM i saslušanje stranaka.Tužbi je priložen i ovjereni prijevod dokumentacije s njemačkog jezika.

2. U odgovoru na tužbu od 4.siječnja 2021. tuženik tada, ne zastupan po odvjetniku, usprotivio se istoj u cijelosti osporavajući navode ističući kako je u dogovoru sa strankom misleći na tužitelja ugrađen polovni dio mjenjača te na isti nije dana garancija što je tužitelju prije ugradnje naglašeno a s navedenim se tužitelj i složio jer je to bio jedini način za popravak vozila u smislu vožnje do kuće. Nakon popravka da je izvršena probna vožnja sa tužiteljem kojom prilikom isti nije dao nikakvih primjedbi na izvršeni rad. Tuženik je posebno osporio da bi zbog curenja ulja iz mjenjača došlo do onečišćenja kocki na parkingu za čiju zamjenu da je utrošeno 2.100 eur-a, a prema mišljenju auto servisa "Kfz Riepl" potvrđuje da je ulje curilo iz motora ali ne i iz mjenjača, a da servis tuženika nije vršio nikakav popravak na motoru; nadalje da je od strane "Kfz Riepl" navedeno da su na mjenjaču prilikom vršenja kontrole uočene ugrađene nove brtve mjenjača te da je bilo potrebno zamijeniti brtve na motoru koju da su tad riješile problem curenja motornog ulja da to dokazuje da tuženik nije izvršio izmjenu na motoru već samo na dijelu mjenjača koji da nije odgovoran za curenje ulja. Tuženik napominje kako je tužitelj ostao dužan 520 eur-a, ali da je s vozilom pobjegao s parkinga servisa uništivši ulaznu kapiju parkinga, što je uhvaćeno i video nadzorom a uostalom da je navedeno priznao i sam tužitelj ovo kad su mu rekli za navedenu snimku. Tuženik navodi da sve navode može dokazati svjedoci pa predlaže odbaciti tužbu uz napomenu da radovi učinjeni u Njemačkoj nisu u zavisnosti od radova u njihovom servisu.

3. U tijeku postupka ovaj sud je izvršio uvid u ponudu [obrt] od br 126/V02/0 15.06.2018., račun br. 20181086 od 04.12.2018 izdan po Kfz Riepel auto. potvrdu servisa Kfz Riepl GmbH, fotografije mjenjača račun za radove i izmjenu kamenih kocki, ispis s internetske stranice e-baya pregledao ovjereni prijevod s njemačkog jezika po sudskom tumaču za njemački jezik nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet i motorna vozila usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja iskaze svjedoka i stranaka

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.070,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena tekućom od svakog pojedinog iznosa i to od:970,06 EUR od 05.12.2018. do isplate2.100,00 EUR od 07.01.2019. do isplate na ime štete kako zbog rabljenih dijelova i radova na njegovom vozilu koje je tuženik kao vlasnik obrta [obrt] za popravak i trgovinu motornim vozilima iz [adresa] izvršio, a koji dijelovi su pogrešni i stari, troška izmjene kamenih kocki, a čemu se tuženik protivio ističući da je tužitelju u njegovo vozilo ugrađen zamjenski polovni dio mjenjača uz njegov pristanak.

5. Nesporno je između stranaka slijedeće:

-pasivna legitimacija tuženika;

-da je 11.lipnja 2018 tužitelj imao kvar na mjenjaču kampera marke "Fiat Ducato" zbog čega nije mogao nastaviti vožnju pa mu je vozilo temeljem vučne službe auto kluba ADAC dovedeno u servis motornih vozila [obrt];

-da Vukman motors servis nije ovlašteni servisera za fiat vozila

-da je u servisu izvršen popravak mjenjača na način da je ugrađeni rabljeni dio

-da je izvršena probna vožnja s tužiteljem prije predaje vozila istom,

-da je tužitelj platio dio troškova na ime izvedenog popravka,

-da se je tužitelj odvezao do Njemačke s vozilom natrag kući iz Trogira

-da je tužitelj povratkom u Njemačku vozilo 6 mjeseci nakon servisiranja kod tuženika, odvezao u servis gdje da mu je izvršena izmjena mjenjača uz dodatne popravke , a da je tom prilikom tužitelj sam našao preko e baya mjenjača i platio ga 200 eura- i dao ga ugraditi u servisu Kfz Riepl što da je platio 770 eur-a, zajedno sa 200,00 eur-a rabljenog mjenjača, ukupno 970, 00 eur-a, ovo po kazivanju samog tužitelja, a što je utvrđeno i uvidom dokumentaciju, prevedene po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik. Maši Gluhić koja se kod utuženja legitimirala kao punomoćnica tužitelja potom podneskom od 19.siječnja 2024. prijevod iste dokumentacije dostavila je MMS.

6. Sporno je između stranaka:

- je li tuženik odgovoran za štetu zbog rada na tužiteljevom vozilu koju da je trpio tužitelj tako i onu u svezi tužiteljevih radova na vozilu, posljedično i na kamenim pločama ;

- jesu li radovi izvođeni samo na dijelovima mjenjača ili na motoru vozila;

- je li tuženik ugrađivao brtve na motoru,

- je li tuženik plaćen za izvršene radove u cijelosti, odnosno je li tužitelj ostao dužan 520,00 eur-a,

- curenje ulja točnije ima li isto ikakvu vezu s mjenjačem ili s radovima na motoru,

- je li odvjetnica tužitelja ujedno kao ovlašteni sudski tumač za njemački jezik ujedno ovlaštena dostaviti u spis prijevod isprave na koji se poziva tužitelj u tužbi.

7. Na ročištu održanom 11.studenog 2021. tuženik sada zastupan po odvjetniku, predložio je saslušanje svjedoka HM i AM dok je tužitelj, ranije predložene svjedoke, predložio saslušati zamolbenim putem u Njemačkoj. Svjedoka UM tužitelj je posebno istaknuo bitnim jer da isti ima saznanja da bi iz mjenjača kapalo ulje te da ga je trebalo stalno nadolijevati, no podneskom od 24.studenog 2021., odustao je od njegovog saslušanja.

8. Prvo je za kazati kako prigovor tuženika u smislu toga što je prevoditelj dokumentacije na njemačkom jeziku ujedno osoba opunomoćenik tužitelja, nije valjani prigovor u smislu osporavanja istinitosti sadržaja takve isprave ovo iz razloga što nigdje ZPP-om nije propisano da bi tako nešto bilo zabranjeno, što više proizlazi kako je takav prigovor postavljen paušalno bez namjere dokazivanja suprotnog od onog što sadrži takva isprava, ovo barem u smislu dostave prijevoda od strane tuženika. Uostalom tužitelj je tijekom postupka dostavio ovjereni prijevod po drugom sudskom tumaču i takav sadržaj nije tuženik više dovodio u pitanje niti je dokazivao da bi taj prijevod odstupao od onog prethodno izvršenog po punomoćnici tužitelja ujedno i ovlaštenom sudskom tumaču.

9. Tijekom postupka po prijedlogu tužitelja, sud je izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Nevenu Kralju, stalnom sudskom vještaku za strojarstvo promet motorna vozila brodove i brodske havarije, koji je nalaz i mišljenje dostavio 1. prosinca 2022.Iz istog proizlazi slijedeće:

-da je tuženik na zahtjev tužitelja ugradio rabljeni mjenjač na predmetno vozilo „Fiat Ducato Kamper 1.9 TD“, pri čemu je ugradio i novi set kvačila i nove brtve mjenjača, što je potvrdio i servis KFZ u Njemačkoj, kod kojeg je tužitelj ponovno ugradio rabljeni mjenjač kojeg je sam nabavio;

-da ovo prema kazivanju tužitelja, ugrađeni rabljeni mjenjač kojeg je ugradio tuženik u servisu „Vukman“, već nakon probne vožnje zajedno sa tuženikom, nije funkcionirao kako treba, odnosno kod prebacivanja brzine iz druge u treću čuli su se zvukovi struganja, zbog čega da je tužitelj u Njemačkoj angažirao servis KFZ i napravio ponovnu ugradnju novog rabljenog mjenjača kojeg je nabavio i ugradio zajedno sa svim drugim potrebnim dijelovima;

-da je za obavljene radove, servis u Njemačkoj KFZ izdao račun broj 20181086 u ukupnom iznosu od 770,06 EUR a (sa PDV om), koji je obzirom na vrstu radova i cijenu radog sata realan;

-da je cijena rabljenog mjenjača kojeg je nabavio tuženik u veličini od 111,00 EUR a, u skladu sa cijenom rabljenih dijelova na tržištu;

-da je propuštanje ulja nastupilo na istrošenoj brtvi između kučišta mjenjača i zvona motora, što je i potvrđeno od strane servisa KFZ u Njemačkoj.

-da u ponudi broj 126/V02/0, koju je izdao servis „ [obrt]“, nema uvrštene brtve između kučišta mjenjača i zvona motora, a na kojoj je zabilježeno propuštanje ulja i koja je u Njemačkom servisu KFZ zamijenjena novom brtvom,

-da su sve ostale brtve na ugrađenom rabljenom mjenjaču u servisu „ [obrt]“, prema servisu KFZ u Njemačkoj, zamijenjene novim brtvama.

10. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka smatrajući ga napravljenog u skladu s pravilima struke te pozvao istog na dopunu, dok je tuženik osporio nalaz i mišljenje iz razloga što se temelji na dokumentaciji koju je prevela s njemačkog jezika tužiteljeva punomoćnica te je osporio istinitost dokumentacije ovo posebno jer je servis u Njemačkoj radove obavio 4.prosinca 2018. te potom 21.prosinca 2018 uputio tužitelju dopis u kojem spominje nekakve radove koji da su se izveli 17. listopada 2018. Nadalje, istim podneskom tuženik obrazlaže kako je tužitelj pobjegao iz servisa u kojem je bio polovicom lipnja 2018., napravio servisu štetu, probivši kapiju ulaznu, potom vozio preko 1000 km do Njemačke pa se protekom 6 mj javio u servis u Abensberg u Njemačkoj, što da je bitna činjenica koja ukazuje da nema tuženikove odgovornosti za štetu pri tom je pozvao da se vještak očituje o manama na vozilu odnosno nedostacima koje spominje, posebno ističući kako se tužitelj nije obraćao servisu u Hrvatskoj zbog nedostataka na vozilu slijedom čega ističe prigovor glede pozivanja na materijalne nedostatke u svezi navoda iz tužbe, s tim u svezi i prigovor zastare i prekluzije, na koje prigovore se tužitelj nije očitovao.

11. Na ročištu za glavnu raspravu vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje;

-na prigovor pun. tužitelja vještak je iskazao da ukoliko je bila brtva između mjenjača oštećena, da ju je trebalo zamijeniti;

- mijenjač da preko spojke, koju je tuženik zamijenio, a što je utvrđeno u njemačkom servisu, prenosi na kotače okretni moment motora preko vratila;

-na prigovor pun. tuženika, a vezano na činjenicu da je tužitelj nakon odlaska iz servisa prošao više od 1000 km do mjesta gdje je ponovno zamijenio mjenjač iskazao je da je funkcija mjenjača načelno funkcionirala jer u suprotnom vozilo ne bi moglo preći toliki broj km , odnosno sasvim sigurno ne bi moglo voziti u samo jednoj brzini.

-što se točno dešavalo sa mjenjačem na tom putu i vremenu da je moguće zaključiti samo pregledom vozila koje on nije obavio pa se ne može očitovati ni o primarnom oštećenju vozila kod dolaska u servis,

-da je nakon servisa kod probne vožnje ( ovo prema navodima tužitelja) da se čulo se nekakvo „struganje",

- da načelno ukoliko je postojalo oštećenje na mjenjaču, stalnim pogonom vozila to oštećenje bi se trebalo povećati na putu od Trogira do Njemačke no da se ne može egzaktno očitovati na pitanje tuženika o većem oštećenju zbog udaljenosti i puta iz Trogira do Njemačke, jer da nije pregledao vozilo,

da je glede brtvi koje spominje u svom mišljenju riječ o različitom brtvima, dakle jedno su brtva mjenjača, jedno brtve između kučišta i zvona motora,

-da se curenje ulja koje se spominje u njemačkim računima, prema stanju u spisu i priloženom prijedlogu, dogodilo na brtvi između mjenjača i zvona,

-te naposljetku, da bi mogao dati kompletan nalaz, da je nužno vidjeti vozilo tužitelja. Nakon izlaganja vještaka, tužitelj nije imao nikakvih primjedbi niti pitanja.

12. Na ročištu za glavnu raspravu održanu 25. listopada 2023. u prisutnosti sudskog vještaka za njemački jezik HMS, saslušan je tužitelj koji je kazao kako je bio na putu s kamperom, čuo jaki zvuk na mjenjaču, nazvao je ADAC , oni su ponudili da će šlepom odvesti vozilo u tvrtku s kojom surađuju, a to je bio g. AM, da je bio na godišnjem pa da mu je ADAC predložio da popravi vozilo ovdje u RH ili da ga besplatno odvezu šlepom u Njemačku, no kako je g. AM jako dobro govorio njemački da se dogovorio s njim, a prije toga se prethodno raspitao o popravku u Njemačkoj da postoje popravljena kvačila s garancijom za 1000 €, a g AM da je rekao da postoji i u Hrvatskoj i da postoje firme koje se s tim bave u Zagrebu; da je g. AM naručio krivi mjenjač jer je trebao uzeti mjenjač iz njegovog postojećeg mjenjača kako bi to sklopio u pravi mjenjač koji je trebao biti popravljen; a je na upit suda da iskaže tko je tužitelju kazao da je AM trebao uz dio koji je naručen uzeti i dio s njegovog vozila, tužitelj odgovorio g AM jer da mu je rekao nakon dva dana da dođe u radionicu te pokazao i na fotografiju u spisu ( stranica G spisa 1 ) novi mjenjač sastavljen od dijelova starog. Nadalje, iskazuje kako ga je nakon par dana g. AM nazavao i rekao da je gotov popravak pa da je on došao s gđom IM, ali da je vozilo još uvijek bilo na dizalici, nakon probne vožnje da je on (tužitelj) ustanovio da se kod druge i treće brzine stvara zvuk struganja pa da je zaključio da nešto ne valja, no da je pitao g AM zašto je došlo do toga, imenovani mu je odgovorio da se taj zvuk čuje jer je ugradio novo kvačilo, ali obzirom da je tužitelj i sam automehaničar shvatio je da to ne drži vodu, nakon toga da je g AM rekao da će se pobrinuti za t , a svemu da je svjedočila gđa IM koja da je čula da je rekao da će se to popraviti ; da je HM popravljeni mijenjač ugradio kako su se dogovorili 1500 € s garancijom (ovo kao odgovor na upit suda je li tuženik njemu zamijenio novi mjenjač ili polovni) ali da je kod HM nastao problem zbog preinaka, jer više nije mogao reklamirati te dijelove od firme u kojoj je naručio; da je nakon 6 tj. tužitelj nazvao tuženika, javila se tuženikova supruga koja je slabije znala njemački i odgovorila da nije tu ,ali da će se povratno javiti ali nikada se nije javio; da je platio HM taj polovni mjenjač kao i za radove iako je čio struganje te potom i otišao u Njemačku jer da mu je g. HM obećao da će se u međuvremenu pobrinuti za novi mjenjač i da će ga zamjenitina način da se prvo morao HM pobrinuti za novi mjenjač pa bi ga onda ugradio ovo po njegovom povratku u RH, a o tome da je vodila računa gđa IM, dakle,da on nakon popravka nije ostao u RH već se vratio u Njemačku, jer je RH zbog popravka ostao četiri dana. Nadalje iskazao je da je on otišao u Njemačku jer HM nije našao novi dio, ali da je imao namjeru da dođe sa svojim vozilom u Hrvatsku natrag, jer su zvukovi bili glasi. Da je po dogovoru sve troškove za zamjenu za novi mjenjač trebao snositi g HM jer je to reklamacija na temelju njegove izjave da će se pobrinuti za problem koji je nastao pri probnoj vožnji.

12.1. Nadalje nakon što HM nije otklonio to struganje novim zamjenjenim dijelom, da je čekao 6 tjedana i nazvao HM, no broj je bio blokiran, nakon čega da je uključio pravnu službu osiguranjakoja mu je kazala da u Njemačkoj ukoliko popravak nije izvršen, da se može od radionica u kojoj se odvijao popravak, tražiti pravo na popravak onoga što nije valjalo, ali da nije došlo do toga jer da nisu mogli stupiti u kontakt s radionicom, onda su se uključili odvjetnici i prvi dopis je bio da nije mijenjao mijenjač nego samo kvačilo; dok da kaf je došao kod HM na servis problem upravo bio pokvareni mjenjač ( ovo kao odgovor na upit je li problem bio kvačilo ili je problem mijenjač) koji da je bio totalno pokvaren, pri zamjeni ugrađuje se novo kvačilo jer se zamijenjuje i mijenjač pa se paralelno s tim stavlja i novo kvačilo. dok da se zamjena kvačila mogla izvršiti bez zamjene novog mjenjača, no, da to nema smisla jer je bolje da se zamjeni uz mjenjač i kvačilo. Iskazao je i da je HM platio 1500 € za mijenjač i kvačilo, da mu je HM predložio da plati u gotovini, no on da je to odbio , jer se kao stranac ne bi usudio platiti bez računa, da je nakon dugo vremena i natezanja s HM dobio račun, da je kod dolaska po vozilo, nakon što su ustanovili da nije napravljeno kako treba, inzistirao na računu i tek da ga je tada dobio. U trenutku probne vožnje kad je utvrdio neko struganje odnosno da stružu 2 i 1 brzina i tek tada da je HM njemu dao račun, kako bi imao neki dokaz da ide reklamirati to. Nadalje, kada se vratio u Njemačku, uključili su se odvjetnici, da je HM rekao da nije bila dogovorena garancija, a što nije bila istina. Nadalje, u Njemačkoj kada se dođe u servis po vozilo, plaća po dobivenom računu pa onda da se uzima vozilo; da je kod objašnjavanja daljnjeg odnosa s HM kazao da je na početku bilo dogovoreno da će biti jamsto i u slučaju reklamacije da će se g. HM pobrinuti oko popravka, a da ga je nazvao nakon 2, 3 mj da zamjeni dio, da bi se on vratio u Hrvatsku; čak i kada je uključio ADAC u Njemačkoj da problem nije riješen, odnosno HM je rekao u jednom od dopisa da se on njemu nikada nije javio pa da kada je shvatio da se od toga ništa neće dogoditi da se sam pobrinuo i nabavio rabljeni mjenjač i ugradio ga u radionici u Njemačkoj i utvrdio tamo da vide nisu dobro bile zavidane, da je "falio" lim, a koji da nije bio vraćen da ne ulazi prljavština, osovina brzinomjera da je bila rukom zavidana nepropisno, tj. nije bilo propisno zavidano; da je kamper prodao u međuvremenu, imao je iznajmljen parkig za parking, te nije primijetio da mu kapa ulje, saznao je to od gđe koja iznajmljuje parking, ona da mu je rekla kako iz njegovog motora, koji je šlampavo napravljen, curilo ulje i da je morala zamjeniti kamene ploče i da je za to potraživala 2000 €. ; da su kamene ploče bile ispunjene pijeskom svaka zasebno je postavljena, ali tu štetu je platilo njegovo osiguranje, ali su mu premiju povećali za 25%. Nadalje da je površina kampera 6x3 m. dužine 6 m širine 3 m, to ulje je bilo na površini 1,5 x 60 cm, budući da se kamper pomicao pa da se lokva širila u tom obliku, ti kameni rubovi da su upili ulje tako se morao zamjeniti pjesak i kamene kocke; s njim na probnu vožnju da je išao g. HM koji je i vozio i tada su ustanovili taj zvuk u brzini, a g. HM je rekao da je to zbog zamjenjenog kvačila jer je to novo, zbog toga da su se dogovorili da će se pobrinuti oko novog mjenača i zatražio je od HM račun da ima dokaz, g. HM je u jednom od dopisa naveo da g. MM pri probnoj vožnji nije ništa reklamirao ni komentirao , iako ima dopis od gđe IM kao svjedoka da je obećao, a iako IM nije bila prisutna kod probne vožnje da su se nakon probne vožnje sjeli za stol i prošli cijelu situaciju itad da je g. HM obećao da će se pobrinuti i riješiti taj problem, pa su sastavili izjavu koju da je gđa IM potpisala kao svjedok. Kod iskazivanja tužitelj je stalno spominjao komunikaciju s g. H pa je objasnio da se radilo o starijem gospodinu koji je šef tamo, ali da je bio prisutan i mlađi, da je komunicirao samo s starijim gospodinom koji je znao njemački za razliku od mlađeg koji samo zna hrvatski i engleski, no ne zna kako se zove, ali s njim je komunicirao pa iu pogledu obećanja novog mijenjača, stariji gospodin, da se na traženje pun. tužitelja da točno objasni je li tražena nabavka polovnog mjenjača ili polovnog kvačila, tužitelj iskazao kako je g. HM naručio krivi mjenjač morao je uzeti dio starog mjenjača iz njegovog kampera kako bi ga mogao ugraditi, a da je za taj zvuk koji da je nastao vjerojatno zbog zamjenskog dijela mjenjača, odgovorna firma od koje je naručio, a što se tiče kapanja ulja odgovoran je g. HM.

12.2 Naposljetku u iskazu, tužitelj je u iskazu kazao da traži trošak samo za zamjenski dio koji je trebao zamijeniti zajedno s ugradnjom (trošak u Njemačkoj) s time da ga ne interesira šteta zamjenskih ploči te da odustaje od štete za zamjenu kamenih ploča, dakle da ostaje kod traženja naknade za zamjenu mjenjača i radove.

13. Na ročištu održanom 26. siječnja 2024. saslušan je tuženik i isti je u bitnom kazao da može iskazati samo ono što je čuo jer kod dogovora s tužiteljem da nije prisustvovao jer da je svu komunikaciju s tužiteljem vršio otac, on da tužitelja nikada nije vidio, niti s njim pričao pa je tako i pobio tvrdnje tužitelja da je razgovarao s nekom mlađom osobom koja je s njim razgovarala engleski jer da to on nije bio to da on govori njemački, i da je bio tu tom prigodom, govorio bi njemački, jedino pretpostavlja da je čovjek tj. tužitelj razgovarao s nekim od djelatnika, jer u tom servisu, u vrijeme kada se to dešavalo, u radioni je moralo biti nazočnih 6 ljudi imali su zaposlenika za prijem, 3 mehaničara, limara, lakirer, i kojeg šegrta ali da točno ne zna,da je nadgledanje rada tih ljudi radio njegov otac na način da je vršio dogovor sa klijentima i kontrolu; da je otac stalno u radionici radio; da on sam zna da je u radionici bio njemački kombi koji da je imao problema s mjenjačem te da je ugovoreno da se ugradi novi polovni mjenjač; da zna da nakon što je popravak završen da je dan poslije popravka vozilo bilo parkirano ispred kapije od firme i da su tu kapiju zatekli oštećenu jer da je ista bila odvaljena; da su pregledom njihovih kamera utvrdili da je tužitelj zahvatio njihovu kapiju te ga se u svezi ovog kasnije kontaktiralo, odnosno kazali su mu da su preko nadzornih kamera utvrdili da je on oštetio kapiju i ne obavijestivši nikoga otišao; da je on po zanimanju brodostrojar pa da je u svezi vještačenja koje je provedeno u ovoj pravnoj stvari mogao razlučiti što se mijenjalo, a što se nije mijenjalo te da su se po samom vještačenju mogli osporiti neki navodi tužitelja, da je bio neki prigovor na nalaz vještaka, ali ono što je naveo vještak da je mijenjano, da zaista jest mijenjano, naime da je kvar kako ga je naveo tužitelj da je bilo u trenutku odlaska iz servisa onda isti ne bi mogao doći tamo gdje je došao, a to je do Njemačke, sve je to razvidno iz njegovog vještva. Ukratko da on može kazati da je sukladno dogovoru, u vozilo tužitelja kombi ugrađen polovni komad, kako je bilo dogovoreno, kod objašnjenje na traženje suda što je onda sporno tuženik je iskazao da bi to bile nekakve brtve koje su navedene da nisu zamijenjene i da je na njima propustilo ulje, ali te brtve nisu ni dogovarane za sam popravak, jer tih brtvi ima puno na tom sklopu tako da nije uobičajeno da kada se pokvari mjenjač da se bez dogovora mijenjaju brtve; da je visina štete prenapuhana ; da se ne se sjeća koliko je tužitelj platio njegovom servisu za zamijenjen mjenjač ali da se to može vidjeli iz knjiga pa da se ne može ni izjasniti je li to iznos od 1500 € koji se spominje u tužbi jer to ovisi o vrsti vozila i takvom mjenjaču koji se mijenja s kvačilom za takvo vozilo, ali da ne zna je li ugrađen samo mjenjač ili i novo kvačilo sve je dogovarao njegov otac, u to vrijeme on sam da je bio u Splitu jer da ima i drugu firmu. Ponovio da je sve dogovore s tužiteljem ostvarivao njegov otac koji da je sada u mirovini, a da u knjigama i pregledom obrtnica da se može lako utvrditi od kojeg datuma, no da bi morao pogledati u kojem periodu je bio zaposlenik servisa ovo na upit pun. tužitelja, a da je sada nositelj obrta; nadalje da mu nije poznato da bi se tužitelj nakon probne vožnje požalio da nešto struže i stvara buku prilikom prebacivanja brzina iskazuje, da ne zna za nikakve dogovore s tužiteljem pa ni one koji da bi uslijedili eventualno nakon popravka; da ga tužitelj nikada nije kasnije kontaktirao nakon što je otišao u Njemačku

14. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga za saslušanjem predloženih svjedoka.

15. Na ročištu 22. travnja 2024. saslušan je u svojstvu svjedoka AM koji je kazao kako je mjesec dana prije nego se dogodio spor, 2018. predao obrt sinu u kojem je bio 50 godina, ali i dalje da je ostao u toj radioni pomagati mu, dovršiti posao do kraja; da je on vodio ovaj slučaj na način da je u ljeto 2018. na šlepu dovedeno tužiteljevo prastaro auto marke „citroen“, u naravi kamp kućicu, kojom prigodom da mu je tužitelj kazao da ga je već 10-ak radiona odbilo jer je auto bilo staro, pa ga je tužitelj molio da ga spasi kako bi mogao otići kući, no da je Vukman servis, servis za vozila Ford marke, ne i Citroen, da se on sažalio nad njim, a njegov uposlenik ĐM rekao mu je gdje mogu kupiti taj komad pa da je njegov zaposlenik otišao na otpad po komad, demontirao ga, a prije nego su počeli montirati taj stari mjenjač na auto da su upozorili tužitelja kako ne znaju stanje mjenjača pa da ne mogu garantirati dugi vijek trajanja; naime da je pravilo generalno da se za novi dio koji se ugrađuje, garantira 12 mjeseci, bez obzira na prijeđenu kilometražu, a kod ugradnje rabljenog dijela garancije nema, već se stranku upozori na to. U ovom slučaju tako je i bilo jer novi mjenjač je koštao 4.800,00 €, pa da je tuženik pristao na ugradnju rabljenog dijela koji da je s radom koštao 1000 €, s time da nitko kako neće dati garanciju za ono što je već rabljeno jer se ne zna kakvo je stanje, stanje se može utvrditi samo kada se sve rastavi, ali se zato upozori stranku da nema garancije, odnosno daje se stanje prema viđenom. Naime, da su kod demontaže utvrdili da je kvačilo odnosno kuplung u vrlo lošem stanju i da ga treba zamijeniti novim kao što je utvrđeno da zglob koji drži prvi kotač, dosta je derutan te je postojala mogućnost da kotač otpadne pa je tužitelj pristao i na taj trošak. Novo kvačilo kao i potrošeni zglob su ugrađeni, s time da je tužitelj odnosno vlasnik, na njegovo inzistiranje bio nazočan kada se to kvačilo i zglob ugrađivali; prije nego su počeli s ugradnjom da su dali ponudu pa je tužitelj znao točno što se mijenja i koliko iznosi mjenjač, kuplung, kugla dakle i da je kvačilo, zglob, sve to zajedno 1000 €, jer to treba biti predstavljeno, prije nego je došlo do zamjene zgloba, mjenjača i svega, nadalje, prije nego su popisali trošak da se išlo u probnu vožnju, a u kojoj probnoj vožnji je dijelom vozio on, dijelom tužitelj, prošli su 35-40 km probne vožnje, vratili se natrag u vrijeme kraja radnog vremena i tužitelj nije imao nikakvih primjedbi; da se dobro sjeća da mu tužitelj nije dao cijeli novac, već pola ,s obrazloženjem da će sutra ići na banku i donijeti ostatak novca. Nadalje, da ga je tužitelj tom prigodom zamolio može li on u tom svojoj kamp-kućici sa suprugom prenoćiti u krugu njegovog centra na parkingu koji je ograđen, što mu je isti i dozvolio, da na svakom „kantunu“ postoji i kamera, te mu je na njegovu zamolbu svjedok dao i struju pa je on iz kampera pružio kabel do njegove garaže, kada je sutradan došao u 8 sati, vidio je da njega nema , da su vrata od njegovog servisa zgažena, bila su duga 5,5 – 6 otvorena, s obzirom da postoji kamera, da je na kameri vidio kako on čupa kabel iz njegove garaže i zadnjim stražnjim dijelom ruši, obara i prolazi preko ograde, da ga je zbog toga zvao nekoliko puta, ali da mu se nije javio, sutradan navečer mi se javio tako što je od prijatelja posudio telefon koji ima njemački broj i kada ga je pitao što je uradio on je to zanijekao rekao je i da je stigao kući, a da mu se nije javio jer da ga je bilo strah, da on i ne zna zašto mu je to rekao ali se sjeća da je zanijekao oštećenje ograde no, svjedok da mu je kazao da ima svugdje kamere i da će zvati policiju jer mu je srušio kabel i ogradu i vidio je to na snimci.

16. Podneskom od 13. lipnja 2024. tužitelj po pun., dostavio je izjavu ČM od 15.9.2023. iz koje proizlazi da je osoba potpisana kao ČM iskazala da je g. AM znao da je mjenjač kojeg je ugradio neispravan te da je obećao tužitelju da će nabaviti novi i povratno mu se javiti. Navedena isprava nije ovjerena od javnog bilježnika, no prevedena je s njemačkog jezika po stalnom sudskom vještaku Maši Gluhić, dok je tužitelj od saslušanja te svjedokinje odustao 21. lipnja 2024.

17. Iz ponude [obrt] od br 126/V02/0 15.06.2018.proizlazi taksativno navedeni radovi namjeravani za vozilo tužitelja pa tako zamjena mjenjača polovnog, set kvačila, ulje za mjenjač, kugla, potrošni materijal sve ukupne vrijednosti 11.694,16 kuna.

17.1. Iz računa br. 20181086 od 04.12.2018 izdanog po Kfz Riepel kao treće osobe, proizlaze podatci o više radova izvedenih na vozilu koje je marke Fiat kamper, iz 1998., usluga je izvršena 4.12.2018. i dokaz je drugog ugovornog odnosa između tužitelja i te osobe, a od radova obavljeno je slijedeće: rad na mjenjaču, ugrađen klijentov mjenjač sa dva radijelna brtvena prstena, ulje za mjenjač, radijalni prsten koljenasto vratilo sa strane mjenjača, vijek šesterokutna matica, potrošni materijal ukupne cijene 770.06 eur-a.

17.2. Iz potvrde servisa Kfz Riepl GmbH, od 21.12.2018 proizlazi da je kod izgradnje mjenjača 17.10.2018., dakle potvrđuje neke radove različitog datuma kako od servisa kod tuženika u RH, tako i radove iz prosinca 2018. obuhvaćene prethodnim računom i to da je utvrđeno kako motorno ulje curi ispod zamnjaka, kvačilo je izgledalo kao novo, propusna brtva ispod zamašnjaka da su obnovili, na mjenjaču da je nedostajao limeni poklopac između motora i mjenjača , kod pogonskog vratila nedostajao je jedan o priteznih vijaka, kod izvađenog materijal da se vidjelo da je tek nedavno bio rastavljen , polovica mjenjača sa strane motora je bila stara, druga polovica novo lakirana i vidjele su se nove brtve Potvrda ne sadrži pečat niti čitljiv potpis . Navedena potvrda osim sto je datumski različita i ne spojiva s ostalom dokumentacijom u spisu, posebno kad se dovede u svezi s ponudom tuženika, dokazuje da se neki drugi radovi izvršili na vozilu koji je staro vozilo sa starim dijelovima, dok ponuda tuženika potvrđuje kako je rad obuhvaćao samo rad na mjenjaču, dakle ne i motoru.

18. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

19. Sukladno članku 7. stavak 1., članku 229 a, članku 219. stavak 1. ZPP-a, sud nema inkvizitornih ovlasti već je teret inicijative za prikupljanje dokaza na strani stranaka, a obzirom na izjašnjenje istih na ročištu održanom 6.veljače 2025., posebno tužitelja koji je predložio zaključenje raspravljanja, a na strankama je upravo teret dokaza, sud je uvažavajući procesno izjašnjenje istih, zaključio raspravljanje, te kod odluke vrednovao spisu priloženu materijalnu dokumentaciju i izvedene personalne dokaze.

20. Tu je prvo za kazati kako je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, osobito pregledom priložene materijalne dokumentacije, iskaza saslušanih stranaka, svjedoka, te nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, utvrđeno slijedeće:

-da je 11.lipnja 2018 tužitelj imao kvar na mjenjaču kampera marke "Fiat Ducato", na starijem vozilu iz 1990., zbog čega nije mogao nastaviti vožnju pa mu je vozilo temeljem vučne službe auto kluba ADAC dovedeno u servis motornih vozila [obrt];

- da je tužitelj došao zbog popravka mjejača koji je bio u potpunosti pokvaren a vozilo je dovedeno dakle s istim se nije dovezao u servis,

-ponuda od [obrt] u bitnom uključivala je zamjenu mjenjača i to s polovnim, no ponuda nije uključivala radove na motoru, tužitelj je prihvatio tu ponudu ostavivši vozilo na servisu,

-radovi su izvršeni prema usmenom dogovoru odnosno prihvaćenoj ponudi,

- postoji više različitih brtvi, pa su tako jedne brtva mjenjača, a drugo brtve između kučišta i zvona motora

-nakon izvršenih radova obavljena je probna vožnja,

-pisanog traga o ikakvim primjedbama o izvršenom popravku nema,

-nema dokaza o plaćanju ugovorenog, račun je izdan, ali dio računa ostao je nenaplaćen, tužitelj nije stavio prigovor na izdani račun,

-tužitelj preuzeo vozilo nakon servisa, prošao više od 1000 km od Trogira do kuće u [adresa],

-nakon 6 mjeseci od popravka u RH, tužitelj je dao vozilo na popravak u njemački servis bez prethodnog obraćanja servisu u RH,

- iz nalaza i mišljenja te usmenog obrazloženja vještaka, proizlazi kako je nakon popravka u servisu Vukman načelno mjenjač funkcionirao jer u suprotnom vozilo ne bi moglo preći toliki broj km, odnosno sasvim sigurno ne bi moglo vozilo voziti u samo jednoj brzini,

- vještak nije pregledao vozilo, a vozilo je naknadno tužitelj prodao,

-na ročištu održanom 25.10.2023 .tužitelj iskazao da je automehaničar po zanimanju.

21. Sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

21.1. Člankom 592 ZOO-a, stavak 1. propisano je da kad je ugovoreno da izvođač izradi stvar od svog materijala, a nije određena kakvoća, izvođač je dužan dati materijal najmanje srednje kakvoće, dok je stavkom 2 propisano da on odgovara naručitelju za kakvoću upotrijebljenog materijala isto kao prodavatelj.

21.2. Odredbom članka 596.ZOO-a propisano je da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu. Stavkom 3 istog članka, propisano je da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

21.3. Člankom 597. ZOO-a propisano je da je (1) izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.(2) On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove.(3) On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i u

21.4. Odredbom članka 604. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (stavak 3.).

21.5. Člankom 605. ZOO-a propisano je da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (stavak 2.).

21.6. Kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (članak 609. ZOO-a).

21.7. Člankom 610. ZOO-a uglavljena su prava naručitelja u slučaju manjih nedostataka i to stavkom 1., kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni.(2) Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka.(3) Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor.(4) Kad je riječ o neznatnom nedostatku, naručitelj se ne može koristiti pravom na raskid ugovora.(5) U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.

21.8. Odredbom članka 262., stavka (1) propisano je da je ponuda prihvaćena kada ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. (2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

22. Dakle ocjenjujuću rezultate dokaznog postupka ovaj sud zaključio je kako su konkretno tužitelj i tuženik, ovaj potonji putem oca (koji je radio kao djelatnik tuženika, a što tuženik nije sporio) sklopili usmeni pravni posao koji ima karakteristike ugovora o djelu u odnosu na koji su primjenjive naprijed navedene odredbe ZOO-a . S tim u svezi, iako je nastojao tako prikazati, u postupku tužitelj nije dokazao da bi dijelom bilo riječ i o ugovoru o kupoprodaji u odnosu na dio ugrađenog, naime u spisu predmeta nema dokaza o toj trećoj osobi, od koje bi navodno prema kazivanju tužitelja, rabljeni dio bio kupljen, što više, pogrešno kupljen kao kriva narudžba na teret tuženika. Nadalje kako je tužitelj u dogovoru s tuženikom pristao da se u suštini mjenjač zamijeni rabljenim, životno je logično da na isti ne ide garancija, jer garancija ide kod ugradnje novih dijelova. Čak i ako bi se uzeo istinitim da je zamijenjeni mjenjač sastavljeno kako od nekog novog dijela, ali i dijela rabljenog, isto predstavlja cjelinu ugradbe rabljenog mjenjača jer isto nema status novog stroja, odnosno novog proizvoda, na koji bi tužitelj eventualno imao pravo garancije, koja bez pravodobno podnesenog zahtjeva za otklanjanje nedostataka ovdje ionako ne bi bila od značaja jer ugovoreni garancijski rok daje pravo stranci na pozivanje na nedostatke i ispravak, koji prema stanju u spisu tužitelj nije dokazao da bi bio postavljen pravovremeno.

22.1. Naime, upravo iz naprijed opisanih odredbi proizlazi da ako se nakon primopredaje proizvoda pokaže nekakav nedostatak koji se nije mogao uobičajenim pregledom uočiti, naručitelj se može pozvati na njega pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije najkasnije u roku od mj dana od otkrivanja odnosno naručitelj gubi prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti.

22.2. Iako prema shvaćanju ovog suda tužitelj nije dokazao da bi se reklamacijom odnosno prigovorom na izvršeni rad i ugrađeni materijal u servisu tuženika, obraćao pravovremeno, u svezi realizacije konkretnog ugovornog odnosa, materijalni i personalni dokazi dokazuju da je tužitelj bio suglasan sa svim radovima koje su obuhvaćene ponudom, a koji su realizirani, a vozilo je iz servisa izašlo popravljeno . Tužitelj koji je sam po zanimanju automehaničar kod prihvata ponude, posebno nakon probne vožnje, s većim stupnjem profesionalne pažnje trebao je postupiti ukoliko je smatrao da popravak nije valjan i postoje nekakvi nedostaci. Naime ,tužiteljevo vozilo koje je tuženik servisirao različito je od vozila koje redovno u opisu poslovanja servisira Vukman servis, ali tužitelj je i tu pristao da mu se popravak izvrši od neovlaštenog servisa, a da je i sam sklon nabavljanju rabljenih dijelova, dokazuje ne samo naznaka u ponudi da se ugrađuje rabljeni dio na što je pristao, već i naknadno ponašanje tužitelja koji je naknadno sam preko e bay-a (prema njegovom kazivanju) kupio rabljeni mjenjač te odnio u njemački servis na ugradnju. Dodatno za istaknuti je kako je tužitelj došao u Vukman servis iz razloga što vozilo nije bilo uopće u voznom stanju, a i prije stajanja je nešto bučilo u njemu (narativ tužbe), nakon popravka, nesporno je da je vozilo vraćeno u vozno stanje, a da je pod pretpostavkom istinitosti tužiteljevih navoda, nešto i dalje kod probne vožnje zvučilo ( što nije dokazano), ostaje nespornim da je nakon popravka vozilo bilo u voznom stanju i prešlo cca 1500 km ,a nije vjerojatno da bi to uspio vožnjom u prvoj brzini , jer prema kazivanju tužitelja buka je nastajala kod promjene druge i treće brzine pa se upravo takvo izjašnjenje tužitelja ne uzima vjerodostojnim. Ovo jer je i nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je nakon popravka mjenjač bio u funkcionalnom stanju i vozilo prešlo je preko 1000 km puta, dakle vozilo nije imalo iste smetnje kao i prije dolaska u servis što je ukazivalo da se kvar u bitnom otklonio jer je zamijenjen dio postigao svrhu otklanjanja kvara na vozilu tužitelja, dok je u servisu u Njemačkoj izvršio tužitelj i druge zamijene što proizlazi iz priložene dokumentacije Dakle, u tom dijelu ovaj sud uzima takav stav vještaka vjerodostojnim i stručnim, no prethodni dio zaključka koji se temelji na subjektivnom izjašnjenju tužitelja da bi uopće bučilo nakon probne vožnje, ne može se uzeti kao takvim dokazanim pa ni istinitim, ovo iz razloga što vještak kako i sam kaže, nije pregledao vozilo pa ne može dati ni kompletan nalaz i mišljenje u svezi takvih navoda tužitelja, koje tuženik spori. Naknadni radovi koje je tužitelj nakon šest mjeseci od popravka u RH radio u nekom servisu u Njemačkoj i troškovi koji su tužitelju tom prilikom nastali, ne znače da su u svezi s radom tuženika, ne samo zbog proteka vremena već i same činjenice što je tužitelj ugovorio prihvatom ponude točno određene radove koji su se kao takvi izveli i koji su mu omogućili da se vrati kući u tom vozilu koje prethodno nije ni bilo u voznom stanju, a popravak je uključivao rabljeni dio . Uistinu nije životno logično da bi se davala garancija na rabljene dijelove koji su ugrađeni, odnosno da bi se unaprijed plaćali radovi koje se tek naknadno imaju izvesti za dijelove koji se imaju tek ugraditi (novi mjenjač) i u tom dijelu ovaj sud istinitim uzima i dio iskaza svjedoka koji je detaljno opisao dogovor s tužiteljem, ali i radove, te da bi upozorio tužitelja da nema garancije na rabljene dijelove posebno da bi mu obećao ugradnju nekakvog novog mjenjača u nastavku poslovnog odnosa ovo po povratku tužitelja u RH. Tu je za kazati kako tužitelj nije dokazao da bi se obraćao tuženiku, nije priložio dokaz toga, a nesporno je da se naknadno nije vratio u RH i nije tražio servis [obrt] da bi eventualno realizirao ugradnju novog mjenjača. Dakle, u tom dijelu je iskaz tužitelja ocijenjen neistinitim.

22.3. Tužitelj također nije dokazao ni da bi ugovorni odnos između njega i tuženika uključivao bilo kakvu naknadnu ugradnju ni izmjenu postojećeg dijela već ugrađenog rabljenog na mjenjaču s naknadno novim, ovo posebno s tuženikom, a sam je tužitelj izjavio da je usmeno dogovaranje vršio s starijim AM ocem koji je u postupku saslušan kao svjedok. Obzirom da tuženik nije prigovarao pasivnoj legitimaciji niti je prilagao dokazao o nositelju obrta i vremenu promjene nositelja, a odgovorom se je upustio se u meritorno osporavanje, iskaz tuženika u toj mjeri, kako nije poznavao tužitelj pa time nije upoznat s predmetom spora, predstavlja prema ocjeni suda tek nastojanje izbjegavanje odgovornosti. No sud je istinitim cijenio dio iskaza tog tuženika kod objašnjenja da promjene brtvi trebaju biti posebno dogovorene obzirom da ih ima puno na tom sklopu, a i ovisno o tipu odnosno vrsti vozila . No saslušan u svojstvu svjedoka otac tuženika, kazao je da je radio za sina po predaji obrta istome dogovarao s klijentima posao i radio te nadgledao što odgovara i navodima tuženika. S tim u svezi iako je riječ o rodbinski povezanom svjedoku s tuženikom i time njegov iskaz sam po sebi nije lišen osobnog nastojanja za uspjehom tuženika u postupku, kada se uzme u svezi s drugim iskazima uključujući i tužiteljev, te dokazima u spisu predmeta, daje jednu zaokruženu cjelinu, no ne u prilog tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljevo prikazivanje drugačijeg dogovora isti ničim nije dokazao. Izjava osobe koja je navodno bila s njim, a koju je tužitelj predložio kao svjedoka te potom odustao od istog, kao i od ostalih svjedoka, ne daju istom snagu dokaza tužbenih navoda .

22.4. Nadalje, kada se uzme u obzir da je tužitelj automehaničar kao i tuženik, dakle nije osoba koja ne poznaje funkcioniranje vozila, time je i svjestan prihvata ugradnje rabljenih dijelova te dotrajalosti istih odnosno vremena važenja, činjenice da je riječ o starom kamperu koji traži jednom u pola godine servis, kao i toga da garancije za rabljene dijelove nema, mogao je staviti drugačiju ponudu popravka, a iz spisa takvo nešto ne proizlazi. Nadalje, kako tuženik spori da bi mu se uopće platilo u dogovorenoj cijeni za izvršeni popravak ovo po ponudi koju je prethodno tužitelj i prihvatio, dok dokaza transakcije uplaćenog i nema ne može se ni s uspjehom tvrditi da bi tužitelja pripala šteta odnosno isplata zbog nečega što da je neosnovano platio.

22.5. Dakle, tužitelj je svjesno pristao na ponudu servisa Vukman, iako nije isti ovlašteni servis za njegov tip vozila, prihvatio je ponudu koja mu je dana , obavio probnu vožnju kod koje nije dao pisani prigovor niti spisu prileži ikakvo traženje reklamacije niti je navedeni potvrđeno iskazima svjedoka, dok izjava potpisana po osobi IM koje je prvotno bila predložena kao svjedokinja od koje je u tijeku postupka tužitelj odustao , kao takva nije dokaz njegovih navoda počev od objektivne sumnje da je uopće sastavljena od te osobe jer ne sadrži ovjeru potpisa.

22.6. Ovaj sud smatra istinitim i dio iskaza svjedoka koji je kazao kako nije bilo nikakvog naknadnog dogovora s tužiteljem da bi po dolasku u Njemačku istom obećao ugradnju novog mjenjača jer je životno nelogično u situaciji kada je popravak ostvaren te je vozilo i prešlo više od 1000 km, a tek protekom šest mjeseci od popravka, da je kako tužitelj kaže, otišao kod drugog servisa iz razloga jer je kod preuzimanja vozila (dakle prije 6 mjeseci) u servisu Vukman uočio čudne zvukove motora. No, motor prema nalazu i mišljenju vještaka tuženik nije ni popravljao. Također, istinitim se nalazi i iskaz svjedoka tuženika kojim navodi da je telefonski kontaktiran po tužitelju po vraćanju u Njemačku i da su pričali o šteti i naknadi ali samo u pogledu štete koju je tužitelj napravio tuženiku odnosno na kapiji probijanjem istog o čemu postoje i dokazi video snimke, no isto nije predmetom ovog postupka.

23. Nadalje, kako je tužitelj iskazom drugačije kazivao od narativa naznačenim tužbom naime, jer je iskazom (ročište od 25 listopada 2023. str 6, prvi i drugi pasus) naveo izrijekom kako potražuje štetu prema iznosu utvrđenom po izvršenim radovima u njemačkom servisu i to za mjenjač, dok da odustaje od potraživanja štete izmjene kamenih ploča, iako u tom smislu, naknadno nije uredio tužbeni zahtjev, no ipak stoji obveza razmotriti i takvo traženje tužitelja. S tim u svezi, u situaciji kada tužitelj prilaže račun nekog drugog servisa iz strane zemlje, ovo pod pretpostavkom da je riječ o ovlaštenom servisu, prethodno ne obrativši se servisu u RH u kojem je radove popravka izvršio, ne može se uzeti vjerodostojnim navedeni račun te treće osobe u smislu dokaza osnovanog potraživanja spram tuženika, kao niti očitovanje tog servisa o eventualnim radovima na vozilu, posebno jer je proteklo šest mjeseci od popravka kod [obrt] pa postoji sumnja da je u međuvremenu tužitelj kao automehaničar i sam radio na vozilu ili pak koristio usluge još nekih osoba u inozemstvu, popravkom na svom vozilu, odnosno da su dodatni radovi u njemačkom servisu izvršeni u sklopu uobičajenog servisa za tu vrst vozila odgovarajuće starosti. Navedeno, sve jer i sam vještak kaže kako bi kompletan nalaz i mišljenje bio da je mogao pregledati vozilo, a što nije, niti je izvjesno da bi to bilo moguće u budućnosti jer ga je tužitelj otuđio. Kod takvog stanja stvari uistinu nije dokazao tužitelj niti uzročno posljedičnu svezu naknadnih popravaka u njemačkom servisu s ponašanjem tuženika i radovima na vozilu.

24. Ovaj sud je stoga razmatrao je li činjenično raspravljeno stanje spisa predmeta odgovara za primjenu neke druge pravne osnove prema ZOO-a pa tako uključujući i onu odgovornost za izvanugovornu štetu, pozivom na članke 1045. i 1046. ZOO-a, da bi postojala obveza tuženika prema članku 1085. ZOO-a, za uspostavljanje stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala, sve prema općim pretpostavkama za odštetnu odgovornosti, no takvo nešto konkretno također nije utvrđeno. Posebno pozivom na tu osnov nije dokazana šteta na kamenim pločama, odnosno, ničim nije tužitelj dokazao da bi za isto bio odgovoran tuženik.

25. Naime, kako se kod donošenja odluke sud vodio traženjima tužitelja te činjeničnim utvrđenjima, došao je i do zaključka da konkretno nisu ispunjenje pretpostavki ni za primjenu odredbe članka 209 stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi, ovo posebno jer nije dokazano da bi tužitelj u cijelosti platio tuženiku izvršene radove, a u nedostatku dokaza transakcije, ovo po prigovoru tuženika, ne može se utvrditi dokazanim da je tuženik za rad prema ponudi u cijelosti isplaćen pa da bi uopće bilo razmatrano da je stjecatelj bez pravne osnove zbog iznosa koji da bi primio na ime tzv lošeg servisa.

26. No, ovdje se bitnim ipak nalazi prigovor koji je tuženik istaknuo, prigovor prekluzije izjavljen zajedno s prigovorom zastare za isticanja materijalnih nedostataka istaknut po tuženiku, na koje prigovore se tužitelj nije očitovao.

26.1. S tim u svezi za kazati je kako je prekluzija gubitak zahtjeva odnosno subjektivnog prava zbog nepoduzimanja određenih radnji u propisanim zakonskim rokovima na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Prekluzivni rok je zakonom određeni protek vremena čijim istekom prestaje postojati zahtjev, ali i pravo ako ga titular ne ostvari u tom roku. Prekluzija u pojedinim elementima slična je zastari, ali nisu istovjetni pojmovi. Naime, pravila o zastari se ne primjenjuju u slučajevima kada su zakonom određeni rokovi za podnošenje tužbe ili izvršenje određene radnje pod prijetnjom gubitka prava (članak 224. Zakona o obveznim odnosima)

26.2. U konkretnom slučaju, kako je od preuzimanja vozila do isticanja primjedbi na nedostatak, prošlo više od dvije godine, pozivom na članak 605. stavak 2. ZOO-a, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti pozivom na prekluziju prava na sudsku zaštitu za isplatu vrijednosti radova pa čak i ukoliko bi se vrednovalo da tužba predstavlja prvu obavijest tuženiku o uočenim nedostacima i potraživanje reparacije, jer je tužba podnesena 21. siječnja 2021., a servis je izvršen prema narativu tužbe, u lipnju 2018., dok dokaza ranijem obraćanju u spisu nema.

26.3. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci pod toč I presude.

27. Odluka o trošku donesena je sukladno članku 155. stavak 1. u svezi s člankom 154. stavak 1 ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad ( „Narodne Novine“ broj: 87/93, 16/94, 111/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/10, 142/12 .103/14., 118/14., 37/22,.126/22., 138/23 dalje OT), prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi ( 3.070,06 eur-a) a odnosi se na trošak punomoćnika tuženika koji je uspio u ovom postupku 100% i to za zastupanje na ročištu od 29.9.2021., 11.11.2021., 5.9.2023., 25.10.2023., 26.1.2024., 22.4.2024., 21.6.2024., 6.2.2025. svaki od po 100 b ( Tbr 7.t. 1.), za roč od 12.11.2024. 25 b (tbr 9.t. 5. OT-a ), za sastav podneska od 14.4.2023 100 b (Tbr 8 t.3.OT-a, dok mu se nije priznao trošak pristupa objavi presude jer isti nije niti pristupio ročištu za objavu, kao ni sastav odgovora na tužbu koji je tuženik sam podnio, bez punomoćnika, dakle ukupno 925 x 2,00 eur-a ( 1b= 2.00 eur-a), iznosi 1.850,00 eur-a uvećano za PDV 25% (462,5 eur-a)daje ukupan iznos od 2.312,50 eur-a, dok je za više zatraženo, dakle za 392,13 eur-a ( 2.704,63 -2.312,50 =392,13) zahtjev za trošak odbijen. Kamata nije dosuđena jer nije ni zatražena, a sud odlučuje na određeni zahtjev ovo prema članku 164. ZPP-a pa je odlučeno kao u izreci pod toč. II. presude.

U Trogiru 18. ožujka 2025.

SUTKINJA

Mirna Veža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda 3 primjerka odnosno e- komunikacijom za osobe iz članka 106 a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun tužitelja

-pun tuženika

- u spis