REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-822/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FČH OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-506/2023-2 od 13. lipnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6943/2019-32 od 27. siječnja 2023., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-506/2023-2 od 13. lipnja 2023. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6943/201932 od 27. siječnja 2023. u dijelu točke I. izreke i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 818,24 EUR s pripadajućom zateznom kamatom te kojom je preinačena odluka o troškovima postupka i odbijena tužiteljica sa zahtjevom radi naknade troškova postupka u iznosu od 619,82 EUR, te u točki II. kojom je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6943/19 od 27. siječnja 2023. i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 818,24 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kako je to pobliže navedeno u tom dijelu izreke prvostupanjske presude i u dijelu dosuđenih troškova postupka, te se odbija tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak u povodu revizije u iznosu od 695,22 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.010,28 EUR (7.612,13 kn) sa zateznim kamatom tekućom na pojedine, mjesečno određene novčane iznose u periodu dospijeća od 15. 11. 2007. nadalje, pobliže specificirano u toj točki izreke, te da joj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 774,77 EUR (5.837,50 kn) sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Žalba tuženika djelomično se usvaja, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6943/19-32 od 27. siječnja 2023.:

- preinačuje u toč.I izreke i odbija tužiteljica sa tužbenim zahtjevom radi isplate iznosa od 818,24 EUR (6.165,23 kn) sa zateznom kamatom tekućom na:

-iznos od 12,03 EUR/90,65 kn od 15.11.2007.

-iznos od 11,97 EUR/90,18 kn od 15.12.2007.

-iznos od 12,08 EUR/91,01 kn od 15.01.2008.

-iznos od 10,68 EUR/80,44 kn od 15.03.2008.

-iznos od 10,67 EUR/80,40 kn od 15.04.2008.

-iznos od 10,66 EUR/80,29 kn od 15.05.2008.

-iznos od 10,66 EUR/80,34 kn od 15.06.2008.

-iznos od 10,61 EUR/79,92 kn od 15.07.2008.

-iznos od 10,51 EUR/79,18 kn od 15.08.2008.

-iznos od 10,16 EUR/76,58 kn od 15.09.2008.

-iznos od 10,79 EUR/81,27 kn od 15.10.2008.

-iznos od 10,14 EUR/76,43 kn od 15.11.2008.

-iznos od 10,98 EUR/82,70 kn od 15.12.2008.

-iznos od 10,81 EUR/81,42 kn od 15.01.2009.

-iznos od 11,41 EUR/85,95 kn od 15.2.2009.

-iznos od 10,80 EUR/81,41 kn od 15.03.2009.

-iznos od 10,26 EUR/77,28 kn od 16.04.2009.

-iznos od 10,19 EUR/76,79 kn od 15.05.2009.

-iznos od 10,32 EUR/77,76 kn od 15.06.2009.

-iznos od 8,19 EUR/61,68 kn od 15.08.2009.

-iznos od 8,32 EUR/62,68 kn od 15.09.2009.

-iznos od 8,28 EUR/62,35 kn od 15.10.2009.

-iznos od 9,33 EUR/70,27 kn od 15.11.2009.

-iznos od 7,98 EUR/60,16 kn od 15.12.2009.

-iznos od 8,38 EUR/63,17 kn od 15.01.2010.

-iznos od 8,55 EUR/64,42 kn od 15.02.2010.

-iznos od 8,31 EUR/62,61 kn od 15.03.2010.

-iznos od 8,32 EUR/62,68 kn od 15.04.2010.

-iznos od 29,57 EUR/222,83 kn od 15.05.2010.

-iznos od 8,81 EUR/66,35 kn od 15.06.2010.

-iznos od 9,23 EUR/69,52 kn od 15.07.2010.

-iznos od 8,84 EUR/66,63 kn od 15.08.2010.

-iznos od 9,29 EUR/70,03 kn od 15.09.2010.

-iznos od 9,59 EUR/72,29 kn od 15.10.2010.

-iznos od 9,58 EUR/72,17 kn od 15.11.2010.

-iznos od 9,02 EUR/67,99 kn od 15.12.2010.

-iznos od 9,43 EUR/71,04 kn od 15.01.2011.

-iznos od 9,16 EUR/68,98 kn od 15.02.2011.

-iznos od 8,85 EUR/66,65 kn od 15.03.2011.

-iznos od 8,94 EUR/67,38 kn od 15.04.2011.

-iznos od 9,26 EUR/69,80 kn od 15.05.2011.

-iznos od 8,63 EUR/65,03 kn od 15.06.2011.

-iznos od 30,85 EUR/232,46 kn od 15.07.2011.

-iznos od 10,02 EUR/75,49 kn od 15.08.2011.

-iznos od 10,27 EUR/77,38 kn od 15.09.2011.

-iznos od 9,95 EUR/74,97 kn od 15.10.2011.

-iznos od 10,01 EUR/75,44 kn od 15.11.2011.

-iznos od 9,97 EUR/75,15 kn od 15.12.2011.

-iznos od 10,22 EUR/77,01 kn od 15.01.2012.

-iznos od 10,25 EUR/77,26 kn od 15.02.2012.

-iznos od 9,74 EUR/73,39 kn od 15.03.2012.

-iznos od 9,67 EUR/72,87 kn od 15.04.2012.

-iznos od 9,86 EUR/74,29 kn od 15.05.2012.

-iznos od 10,01 EUR/75,43 kn od 15.06.2012.

-iznos od 9,69 EUR/73,01 kn od 15.07.2012.

-iznos od 9,47 EUR/71,33 kn od 15.08.2012.

-iznos od 9,19 EUR/69,23 kn od 15.09.2012.

-iznos od 10,28 EUR/77,49 kn od 15.10.2012.

-iznos od 9,86 EUR/74,30 kn od 15.11.2012.

-iznos od 9,58 EUR/72,19 kn od 15.12.2012.

-iznos od 10,07 EUR/75,89 kn od 15.01.2013.

-iznos od 9,79 EUR/73,79 kn od 15.02.2013.

-iznos od 9,76 EUR/73,57 kn od 15.03.2013.

-iznos od 10,03 EUR/75,54 kn od 15.04.2013.

-iznos od 9,46 EUR/71,28 kn od 15.05.2013.

-iznos od 8,83 EUR/66,56 kn od 15.06.2013.

-iznos od 13,67 EUR/103,00 kn od 15.07.2013.

-iznos od 10,05 EUR/75,74 kn od 15.08.2013.

-iznos od 10,06 EUR/75,79 kn od 15.09.2013.

-iznos od 9,78 EUR/73,66 kn od 15.10.2013.

-iznos od 9,87 EUR/74,36 kn od 15.11.2013.

-iznos od 9,88 EUR/74,42 kn od 15.12.2013.

-iznos od 26,34 EUR/198,45 kn od 15.01.2014.

-iznos od 10,72 EUR/80,79 kn od 15.02.2014.

-iznos od 10,67 EUR/80,38 kn od 15.03.2014.

-iznos od 10,39 EUR/78,32 kn od 15.04.2014.

-iznos od 10,39 EUR/78,29 kn od 15.05.2014.;

- potvrđuje u toč.I izreke u odnosu na tužiteljici dosuđeni iznos od 192,04 EUR

(1.446,90 kn) sa zateznom kamatom na:

-iznos od 10,42 EUR/78,52 kn od 15.06.2014.

-iznos od 31,85 EUR/239,97 kn od 15.07.2014.

-iznos od 11,69 EUR/88,08 kn od 15.08.2014.

-iznos od 11,65 EUR/87,77 kn od 15.09.2014.

-iznos od 11,76 EUR/88,63 kn od 15.10.2014.

-iznos od 11,73 EUR/88,41 kn od 15.11.2014.

-iznos od 11,68 EUR/88,02 kn od 15.12.2014.

-iznos od 28,80 EUR/216,96 kn od 15.01.2015.

-iznos od 12,76 EUR/96,13 kn od 15.02.2015.

-iznos od 12,56 EUR/94,60 kn od 15.03.2015.

-iznos od 12,38 EUR/93,28 kn od 15.04.2015.

-iznos od 12,40 EUR/93,40 kn od 15.05.2015.

-iznos od 12,36 EUR/93,13 kn od 15.06.2015.

do isplate;

- preinačuje u toč.I izreke u odnosu na odluku o troškovima postupka i odbija tužiteljica sa zahtjevom radi naknade troškova postupka u iznosu od 619,82 EUR (4.670,00 kn), a potvrđuje u odnosu na tužiteljici dosuđeni trošak u iznosu od 154,95 EUR (1.167,50 kn).

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 51,89 EUR (390,98 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4116/2023-2 od 25. siječnja 2024. tužiteljici dopustio reviziju u odnosu na pravno pitanje:

„Može li se tražbina u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora (a ne radi se o postupku nakon odluke po kolektivnoj tužbi), odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih ugovornih odredaba, smatrati zastarjelom prije pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude, u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio revizijskom utvrdili:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor 21.srpnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 110.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita uz ugovorenu promjenjivu godišnju kamatnu stopu "sukladno Odlukama o kamatnim stopama kreditora, a koja je na dan sklapanja ugovora sa tužiteljicom nominalno iskazana u visini od 5,80 %,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-252/18-17 od 24. svibnja 2019. koja je potvrđena u odnosu na meritum presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2169/2019-2 od 16. siječnja 2020. utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl. 2. citiranog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da je kamata promjenjiva sukladno promjenama odluke o kamatnim stopama kreditora te je istodobno naloženo tuženiku da tužiteljici isplati s osnova navedene ništetne ugovorne odredbe preplaćene novčane iznose u ukupnoj visini od 36.390,15 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose u periodu istog dospijeća kao što je utužen u predmetnom postupku i da je u citiranom predmetu broj P-252/18 tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja povisila tužbeni zahtjev sa dotadašnjeg u iznosu od 36.390,15 kn na iznos preplate utvrđenog po financijskom vještaku u visini od 48.755,09 kn,

- da je pravomoćnom presudom broj P-252/18-17 od 24. svibnja 2019. odlučeno o osnovu predmetne tražbine, te je prvostupanjski sud nastavni dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje visine preplate polazeći od činjenice da je citiranom pravomoćnom presudom tužiteljici dosuđen iznos od 36.390,15 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, mjesečno određene novčane iznose u periodu dospijeća od 15. studenoga 2007. nadalje pa je po provedenom financijskom vještačenju provedenog po društvu Darfin d.o.o. utvrdio da razlika ugovorene i plaćene kamate, po odbitku tužiteljici presuđenog iznosa prema presudi broj P- 252/18-17 od 24. svibnja 2019. iznosi 7.612,13 kn (1.010,28 EUR) pa je prvostupanjski sud tuženika obvezao na isplatu tog iznosa sa zateznom kamatom.

8. Prvostupanjski sud je tuženikov prigovor zastare utužene tražbine ocijenio neosnovanim pozivajući se pri tom na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u presudi broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. odnosno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Polazeći od utvrđenja da je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 371. ZOO-a prvostupanjski sud zaključuje da zastara nije nastupila.

9. Drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da u konkretnom predmetu ne konkurira doseg pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno i da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom opstojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke ni u odnosu na prigovor zastare niti ima mjesta primjeni odredbi čl. 502.a ZPP-a i čl. 502.c ZPP-a jer u konkretnom slučaju tužiteljica utužuje preplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o ovlasti tuženika da jednostranom odlukom mijenja ugovorenu redovnu stopu kamate na kredit u eurima, dok se sadržaj citiranih sudskih odluka proizašlih iz tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosi na kredite čija je glavnica vezana uz valutu CHF.

10. Nadalje drugostupanjski sud navodi da polazeći od činjeničnog osnova tužbe iz kojeg proizlazi da tužiteljica utužuje povrat preplaćenog novčanog iznosa s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valja se rukovoditi pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

10.1. Drugostupanjski sud pravilno navodi da mjerodavnim trenutkom za ocjenu zastare utužene tražbine valja uzeti 16. siječnja 2020. kao dana pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-252/18-17 od 24. svibnja 2019. kojom je predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj ugovornoj kamati utvrđena ništetnom.

10.2. Međutim potom drugostupanjski sud pogrešno obrazlaže da imajući u vidu činjenicu da je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019. (dakle prije pravomoćnosti prethodno citirane presude kojom je utvrđena djelomična ništetnost predmetnog ugovora o kreditu), polazeći od odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15 i 29/18) prema kojoj je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, od odredbe čl. 225. ZOO-a kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare i od odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a, drugostupanjski sud djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačava prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu toč. I izreke i odbija tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate joj iznosa od 818,24 Eur (6.165,23 kn) sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose u periodu dospijeća od 15. studenoga 2007. do dospijeća mjesečne uplate 15. svibnja 2014., sve pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

11. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. glasi:

„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“.

12. Sukladno navedenom zastarni rok počeo je teći 16. siječnja 2020. odnosno danom pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 252/2018-17 od 24. svibnja 2019. kojom je predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj ugovornoj kamati utvrđena ništetnom te stoga u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužiteljice za iznos od 818,24 EUR sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose u periodu dospijeća od 15. studenoga 2007. do dospijeća mjesečne uplate 15. svibnja 2014. (u tom smislu i ovaj sud u Rev-895/2023 od 20. prosinca 2023., Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023. i Rev-425/2022-2 od 11. listopada 2023.).

13. Time je ujedno odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.

14. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno je kao u st. I. izreke.

15. Tužiteljica je s revizijom uspjela u cijelosti, slijedom čega joj je dosuđen zatraženi trošak – čl. 166. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug