Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-317/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, kojeg zastupaju punomoćnici iz OD Hanžeković i partneri iz Zagreba, protiv tuženika AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola pod brojem Povrv-282/2020 od dana 17. studenog 2021. godine, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2025. godine

r i j e š i o  j e

1.Uvažava se žalba tužitelja, te se ukida presuda Općinskog suda u Puli – Pola pod brojem Povrv-282/2020 od dana 17. studenog 2021. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u stavku I rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa] posl.br. Ovrv-174/20 od 3. ožujka 2020. godine kojim se nalaže tuženiku da tužitelju roku od 15 dana namiri tražbinu od 15.721,19 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 67,59 eura teku od dana podnošenja ovršnog prijedloga pa do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak tog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2021. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je uvodno zbog svih "žalbenih razloga", a obrazlažući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom, da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja kojeg je stekao prema tuženiku temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana br. 02-79/2016 od PBZ banke, a iz osnova Ugovora o brzom gotovinskom kreditu broj 9014791793 od dana 14. siječnja 2010. godine, sukladno specifikaciji sa stanjem na dan 30. travnja 2016. godine, koje je tada iznosilo 96.348,62 kune, a na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tuženika.

6. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja, utvrđujući da je prijedlog za ovrhu podnesen dana 2. ožujka 2020. godine, a zadnji anuitet kredita dospio na naplatu najkasnije 29. veljače 2017. godine, pri čemu je prvostupanjski sud utvrdio da iz Ugovora o brzom gotovinskom kreditu broj 9014791793 od dana 14. siječnja 2010. godine proizlazi da je tuženik s Privrednom bankom Zagreb sklopio ugovor za kredit u iznosu od 13.000,00 eura na razdoblje od 84 mjeseca (7 godina), s time da je iznos mjesečnog anuiteta bio 215,68 eura i da se sukladno članku 3. toga Ugovora kredit prenosi u otplatu zadnjeg dana u mjesecu u kojem je iskorišten, slijedom čega da prvi anuitet dospijeva na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta, a kako za predmetni kredit ne postoje podaci o otkazu, to da je posljednji anuitet dospio dana 29. veljače 2017. godine.

7. Ujedno, prvostupanjski je sud iz Zahtjeva od dana 26. siječnja 2017. godine za dostavu Ugovora o otkupu duga s uplatnicom, utvrdio da se tuženik obratio tužitelju sa zahtjevom za dostavu Ugovora o otkupu duga i uplatnice o otkupu duga te dostavu izvješća o stanju duga po predmetnom Ugovoru o kreditu i da je taj dopis tuženika tužitelj zaprimio 2. veljače 2017. godine, međutim, da u tom dopisu tuženik izričito nije priznao dugovanje prema tužitelju, već je samo između ostalog, zatražio dostavu izvješća o stanju duga, pa čak i kad bi se uzelo da je tuženik prekinuo zastaru svojim obraćanjem tužitelju od 26. siječnja 2017. godine, da je od zaprimanja tog podneska do podnošenja ovršnog prijedloga tek 2. ožujka 2020. godine, protekao trogodišnji zastarni rok za povremena potraživanja, kakva su potraživanja po kreditu temeljem članka 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

8. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP iz razloga što u izreci nije odlučeno o ukidanju platnog naloga za iznos zateznih kamata na iznos glavnice od 9.766,27 eura, jer u tom pravcu posebne razloge ne sadrži ni obrazloženje presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev zbog nastupanja zastare potraživanja, a tužitelj u tom pravcu nije zatražio donošenje dopunske presude.

9. Međutim, tužitelj u žalbi osporava utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda glede utvrđene zastare potraživanja, te osnovano ističe da tuženik nije istaknuo prigovor zastare glavnog potraživanja, već je istaknuo prigovor zastare sporednih potraživanja – obračunatih kamata u iznosu od 5.887,33 eura i redovnih kamata u iznosu od 67,59 eura, slijedom čega da je sud, protivno članku 214. ZOO primijenio materijalno pravo i utvrđivao zastaru glavnog potraživanja.

10. U odnosu na sadržaj istaknutog prigovora zastare, iz prigovora podnesenog protiv rješenja o ovrsi, sada odgovora na tužbu (list 8-9 spisa) proizlazi da je tuženik prigovor istaknuo u odnosu na zastaru zateznih kamata obračunatih u iznosu od 5.887,33 eura i redovne kamate u iznosu od 67,59 eura, navodeći u odnosu na ta potraživanja da je istekao trogodišnji rok iz članka 226. stavak 1. ZOO, a to s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen 2010. godine, u kom pravcu je ujedno naveo da se zastarjela tražbina kamata ne može namiriti niti na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sukladno odredbi članka 222. stavak 2. ZOO, da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti kao nepotpun iz razloga što nije dostavljen dokaz o tome kada je otkazan predmetni ugovor i osporava obračun zateznih kamata u iznosu od 5.887,33 eura, te je kod navoda iz odgovora tužbu, zastupan po punomoćniku, ostao do zaključenja prethodnog postupka, odnosno do dovršetka postupka pred prvostupanjskim sudom.

11. U postupku nije sporno da bi se zahtjev tužitelja za isplatu odnosio na ukupan iznos od 15.721,19 eura koji čini glavnica od 9.766,27 eura, redovna kamata od 67,59 eura i iznos dospjelih zateznih kamata od 5.887,33 eura, sve zatraženo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

12. Kako je isticanje prigovora zastare prije svega iznošenje činjenica, činjenice koje stranke nisu iznijele sud nije ovlašten utvrđivati po službenoj dužnosti (članak 7. stavak 2. ZPP), a kod odredbe članka 214. stavak 3. ZOO kojom je propisano da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao, to tužitelj utemeljeno ističe i prigovor da tuženik u dosadašnjem postupku nije istaknuo prigovor zastare potraživanja glavnog duga, slijedom čega je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, posljedično pogrešno utvrdio i činjenično stanje u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja iz osnova kamata iz razloga što je Ugovor o kreditu sa pravnim prednikom tužitelja sklopljen 2010. godine – pa je to ujedno i činjenični supstrat za donošenje odluke o istaknutom prigovoru zastare.

13. Naposljetku, tek podredno treba primijetiti glede utvrđenja prvostupanjskog suda da je posljednji anuitet dospio na naplatu dana 29. veljače 2017. godine, da je notorna činjenica da 2017. godina nije bila prijestupna godina, kao i da bi iz omotnice priložene u spisu, uz prijedlog za ovrhu upućenog javnom bilježniku, proizlazilo da je pošiljka istom bila upućena preporučeno putem pošte (RC 73 486 138 8), međutim, tuženik, s obzirom na prethodno izloženi sadržaj prigovora o zastari kamatnog potraživanja, nije naveo bilo kakve činjenice u tom pravcu, čiju bi onda istinitost i utemeljenost bio ovlašten utvrđivati prvostupanjski sud.

14. Kod takvog stanja stvari, žalbu tužitelja je trebao uvažiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje (članak 370. ZPP), da bi, imajući u vidu primjedbe ovog ukidanog rješenja, ponovnim izvođenjem svih već u postupku izvedenih dokaza, te njihovom pravilnom ocjenom, prvostupanjski sud bio u mogućnosti raspraviti prigovore tuženika upućene u odgovoru na tužbu, kako osnovu, tako i visini zahtjeva, u tom pravcu utvrditi odlučne činjenice spora, te donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 18. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić