Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-79/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod brojem Pr-2175/2021-25 od dana 11. siječnja 2023. godine i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu pod brojem Pr-2175/2021-28 od dana 6. ožujka 2023. godine, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, te se u dosuđujućem dijelu pod točkama od I. do VI. izreke ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu pod brojem Pr-2175/2021-25 od dana 11. siječnja 2023. godine i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uvažava se žalba tuženika, te se ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu pod brojem Pr-2175/2021-28 od 6. ožujka 2023. godine (bez vraćanja na ponovno odlučivanje).

III. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupak donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati:

- tužitelju ad1. BO, bruto iznos od 13.944,69 kuna/1.850,78 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose s početkom tijeka u određenim razdobljima počev od 15. rujna 2016. godine do 15. rujna 2021. godine, pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke, kao i neto iznos od 1.698,80 kuna/225,47 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose s početkom tijeka u određenim razdobljima počev od 15. listopada 2018. godine do 15. kolovoza 2020. godine kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke,

- tužitelju ad2. ĐO, bruto iznos od 14.085,80 kuna/1.869,51 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose s početkom tijeka u određenim razdobljima počev od 15. travnja 2017. godine do 15. lipnja 2020. godine, pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci presude pod točkom III., kao i neto iznos od 1.109,04 kune/147,19 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose s početkom tijeka u određenim razdobljima počev od 15. rujna 2018. godine do 15. lipnja 2020. godine, kako je to pobliže navedeno pod točkom IV. izreke,

- tužitelju ad 3. RO, bruto iznos od 12.130,97 kuna/1.610,06 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose s početkom tijeka u određenim razdobljima počev od 15. siječnja 2017. godine do 15. kolovoza 2021. godine, pa do isplate, kako je to pobliže navedeno pod točkom V. izreke, kao i neto iznos od 5.335,43 kune/708,13 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose s početkom tijeka u određenim razdobljima počev od 15. kolovoza 2018. godine do 15. rujna 2021. godine, kako je to pobliže navedeno pod točkom VI. izreke presude, u kojoj je odlučeno i o parničnom trošku na način da je naloženo tuženiku da ga naknadi tužiteljima u iznosu od 2.314,35 EUR /17.437,50 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 11. siječnja 2023. godine, pa do isplate.

Ujedno, pod točkom VII. izreke odbijen je tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto naknadama plaće za godišnji odmor.

2. Protiv te presude, u dosuđujućem dijelu pod točkom I. do VI. izreke, žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu, podredno, da je u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili osnovanost žalbenih navoda i predložili da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba protiv presude je osnovana.

5. Prvostupanjskim rješenjem ispravljena je odluka o parničnom trošku od dana 11. siječnja 2023. godine na način da je odlučeno da umjesto isplate tužiteljima troškova parničnog postupka u iznosu od 2.314,35 eura/17.437,50 kuna, treba stajati ispravno 2.737,41 eur/20.625,00 kuna.

6. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik, pobijajući ga uvodno zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11., a sadržajno i stvarno zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 342. ZPP, te žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je sud pogrešno donio rješenje o ispravku presude, a ne dopunsko rješenje o troškovima, kako su tražiti tužitelji podneskom koji mu je dostavljen tek 8. ožujka 2023. godine, slijedom čega da o istom nije bio u mogućnosti izjasniti se, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

7. Žalba protiv rješenja je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik isplati razliku naknade plaće za godišnji odmor u razdobljima utuženim nakon 8. svibnja 2014. godine, a za koju da su uskraćeni zbog pogrešnog obračuna naknade s obzirom da su ostvarivali dodatke na plaću po osnovi prekovremenog rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, u smjenama i turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, slijedom čega da ostvaruju i dodatke na plaću, zatim dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe, kao i naknadu za posebne oblike rada u službi, pri čemu tuženik usprkos ostvarenom radnom angažmanu tužitelja i ukupno isplaćenoj plaći, nije vršio obračun naknade prema prosjeku mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, već je naknadu obračunavao prema osnovici plaće i pripadajućem koeficijentu i tako tužiteljima isplaćivao manji iznos od onog koji bi ostvarili da je isplata vršena prema prosjeku ukupno isplaćene plaće.

8.1. Suprotno tome, tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, jednako i u žalbi, ističe da tužiteljima kao djelatnim vojnim osobama, sukladno odredbi članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14) pripada samo naknada plaće kao da su radili u redovnom radnom vremenu, a ne prema visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, sa svim dodacima.

9. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto plaće kao pod točkom I., II. i V. izreke, te je svoju odluku u tom dijelu utemeljio dijelom i na nalazu i mišljenju vještaka koji je primijenio metodologiju obračuna pozivajući se na članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14), kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini odrađenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a imajući u vidu da su tužitelji bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, u smjenama i turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, slijedom čega da ostvaruju i dodatke na plaću, zatim dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe, kao i naknadu za posebne oblike rada u službi – članak 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08), kao i Zaključke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora sa sjednica na kojima se raspravljalo o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora. Ujedno, prvostupanjski se sud pozvao i na odredbu članka 6. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14) kojom je propisano da dodatak za vojnu službu djelatne osobe ostvaruju i kada rade u redovnom radnom vremenu.

9.1. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neto iznosa pod točkom II., IV. i VI. izreke po osnovi Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi ("Narodne novine" broj 39/18, 54/19).

10. U žalbenom postupku nije sporno da su tužitelji u utuženom razdoblju radili kao djelatne vojne osobe, slijedom čega se na njihov radno pravni status prvenstveno primjenjuju odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18, 125/19, 155/23, 158/23 i 14/24 dalje: ZSOSRH).

11. U Glavi VI. ZSOSRH, naslovljenoj prava iz radnog odnosa, sadržane su odredbe o plaći i dodacima na plaću te odredbe o naknadi plaće.

12. Odredba članka 135. ZSOSRH glasi:

„(1) Djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Djelatnoj vojnoj osobi ne pripada plaća za sate odnosno dane neopravdane odsutnosti s posla.

13. Prema odredbi članka 136. stavak 1. i 2. ZSOSRH plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je člankom 137. stavak. 1. ZSOSRH propisano da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.“

14. Odredba članka 139. ZSOSRH glasila je:

„(1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke.

(2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

(3) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe.

(4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

(5) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće.

(6) Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak“.

15. Odredbom članka 62. Zakona o izmjenama i dopunama ZSOSRH ("Narodne novine" broj 30/18, dalje: ZID ZSOSRH/18) koji je stupio na snagu 7. travnja 2018. godine izmijenjena je odredba članka 139. stavak 3. ZSOSRH na način da je istom propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe.

16. Prema članku 142. ZSOSRH bilo je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a nakon toga odredbom članka 64. ZID ZSOSRH/18 ista odredba je mijenjana na način da je istom propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

17. Ujedno, odredbom članka 6. ZID ZSOSRH/18 dodan je novi članak 149. a kojim je u stavku 1. propisano pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a to su prema stavku 2. rad u terenskim uvjetima (stavak 3.), stražarskoj službi (stavak 4.), i dežurstvu (stavak 5.), koje isključuju pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl. (stavak 6.), a koje se ne smatraju oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak.

18. Odlukom Ministarstva obrane o naknadi za posebne oblike rada u službi ("Narodne novine" broj 39/2018 od 27. travnja 2018. godine) propisani su visina, uvjeti i način ostvarivanja prava djelatnih vojnih osoba za naknadu za posebne oblike rada u službi.

19. U Glavi II. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, dalje: Pravilnik o dodacima na plaću) propisani su bili dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

20. Odredbom članka 6. stavak 1. Pravilnika o dodacima na plaću bilo je propisano da Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u određenim postotcima i grupama, a u stavku 2. djelatna vojna osoba iz stavka 1. ovoga članka može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

20.1. Odredbom članka 6. stavak 1. izmijenjen je članak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine " broj 87/2019 od 13. rujna 2019. godine, koji je stupio na snagu 15. rujna 2019. godine), na način da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe, te uz izmjenu postotaka i grupa glede tih iznosa.

21. Prema članku 19. stavak 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, dodaci na plaću određuju se odlukom o rasporedu na ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne djelatnosti.

21.1. Prema članku 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine" broj 54/14, dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014. godine, jednako kao i u članku 142. ZSOSRH, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema članku 4. stavak 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

22. Točkom V. stavak 1. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

23. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 70/2018) koji je stupio na snagu 8. kolovoza 2018. godine, mijenjan je članak 4. stavak 2. tog Pravilnika, tako da isti glasi: "djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca".

24. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi:

- da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe,

- da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe,

- da se dodatak za vojnu službu isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH i propisima donesenim na temelju toga Zakona,

- da u skladu s člankom 142. ZSOSRH i člankom 4. stavak 2. Pravilnika/14, osobi koja je raspoređena na dužnost djelatne vojne osobe – u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. godine do 7. travnja 2018. godine pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunate kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu se plaća na temelju kojeg se naknada obračunava sastoji od osnovne plaće uvećane za dodatak na plaću za vojnu službu, a takvo pravno stanovište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama pod brojem broj Rev-347/2023-2 od 24. travnja 2024. godine, Rev-989/2022 od 22. svibnja 2024. godine, Rev-572/2023 od 28. kolovoza 2024. godine i Rev-816/2024 od 15. listopada 2024. godine,

- da sve djelatne vojne osobe nakon 7. travnja 2018. godine za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

25. Međutim, iz razloga pobijane presude, kao i rješenja suda kojim je određen predmet vještačenja od dana 7. ožujka 2022. godine (list 205 spisa), zatim nalaza i mišljenja vještaka od dana 5. svibnja 2022. godine (list 294-309 spisa), rješenja suda kojim je određena dopuna vještačenja od dana 30. kolovoza 2022. godine (list 317 spisa), te dopune nalaza i mišljenja vještaka od dana 28. rujna 2022. godine (list 320- 337 spisa), proizlazilo bi da je iskazana razlika bruto iznosa naknade plaće nastala obračunom prosječne plaće tužitelja u prethodna tri mjeseca sa svim dodacima za čitavo utuženo vrijeme, jer se vještak prema nalazu i mišljenju od dana 7. ožujka 2022. godine, u skladu sa kojim su tužitelji ad1. i ad2., te djelomično i tužitelj ad3. postavili zahtjeve za isplatu razlike bruto plaće, kod izračuna razlike plaće koristio podacima o bruto satnici iz kartice djelatnika navodeći da je imao u vidu dodatke za plaću za posebne uvjete vojne službe, kao i naknadu za posebne oblike rada u službi i to prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, u smjenama i turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, dakle, ne samo dodatak na plaću za posebne uvjete službe, a u dopuni nalaza i mišljenja, a što dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao posljedicu pogrešnog pravnog pristupa.

26. Osim toga, treba primijetiti u odnosu na provedeno vještačenje, da su nakon dopune, tužitelji postavili zahtjev za isplatu bruto plaće (u povećanim iznosima) kombinirajući izračune po nalazu i mišljenju vještaka od dana 7. ožujka 2022. godine koji se odnosi na razdoblje od prosinca 2016. godine do siječnja 2020. godine i dopunu istog koji se odnosi na bruto iznose samo za određena razdoblja, kao i da je tužiteljima pod točkom II., IV. i VI. izreke priznata i razlika naknade u neto iznosu na ime plaće za godišnji odmor – koji bi se odnosio na naknade za posebne oblike rada u službi (za rad u terenskim uvjetima, stražarsku službu, dežurstvo).

27. Slijedom navedenog, financijsko vještačenje u ovom postupku bi trebalo dati odgovor na pitanja da li postoji razlika između isplaćene naknade plaće za godišnji odmor tužiteljima kako je obračunata po tuženiku i plaće koja bi tužiteljima pripadala za rad u redovnom radnom vremenu, a koja se sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću za vojnu službu u periodu od 8. svibnja 2014. godine do 7. travnja 2018. godine, te potom razlike u odnosu na naknadu plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

28. Stoga je žalbu tuženika trebalo je uvažiti, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 370. ZPP).

29. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud, polazeći od primjedbi ovog ukidnog rješenja, raspraviti sporna pitanja, u tom pravcu ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, posebno dokaz financijskim vještačenjem kojim će utvrditi da li na štetu tužitelja postoji razlika između isplaćene naknade plaće za godišnji odmor tužiteljima kako je obračunata po tuženiku i plaće koja bi tužiteljima pripadala za rad u redovnom radnom vremenu, a sukladno naprijed navedenim propisima mjerodavnim za određena utužena razdoblja, te ako razlika po tom obračunu postoji, u kojoj bruto visini i za koji period u utuženim razdobljima, da bi potom o zahtjeva tužbe, bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

30. U odnosu na pobijano prvostupanjsko rješenje iz razloga istog proizlazi da se radi o ispravku presude u odluci o parničnom trošku o kojem je prvostupanjski sud odlučio ex offo temeljem članka 342. ZPP, navodeći da je došlo do omaške u pisanju putem osobnog računala jer je propušteno odrediti 20% u skladu sa Tbr. 36. stavak 1. Tarife kao i naknadu na ime razlike predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 750,00 kuna, slijedom čega da je tužiteljima pravilno trebalo dosuditi iznos od 2.737,41 eur/20.625,00 kuna, pa je očito da prvostupanjski sud nije odlučivao o zahtjevu tužitelja za donošenje dopunske odluke o trošku.

31. Iz podataka spisa proizlazi da su tužitelji u podnesku od dana 16. siječnja 2023. godine (list 409-410 spisa) predložili donošenje dopunskog rješenja o parničnom trošku i to prema obrazloženju i onih troškova koje im sud nije priznao pod točkom VII. izreke – trošak razlike predujma za provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje uplaćeno u iznosu od 750,00 kuna po pozivu od 23. studenog 2022. godine, te trošak PDV od 25% na priznati ukupan trošak odvjetnika u iznosu od 12.187,50 kuna, a koji da iznosi 3.046,87 kuna, slijedom čega smatra da bi mu preinakom prvostupanjske odluke trebalo dosudit daljnji trošak u ukupnom iznosu od 3.796,87 kuna/503,93 eura, a koji podnesak je prema podacima spisa podredno označen i kao žalba na odluku o troškovima postupka.

31.1. Iz obrazloženja odluke o parničnom trošku u prvostupanjskoj presudi proizlazi da je tužiteljima kod ukupne vrijednosti predmeta spora od 48.304,73 kune, prvostupanjski sud za svaku parničnu radnju po odvjetniku priznao iznose od 1.875,00 kuna uz opisano navođenje vrste radnje (sastav tužbe, podneska, zastupanje na ročištima rasprave) te iznos od 937,50 kuna za pristup ročištu objave presude, kao i u zagradama za svaku radnju „plus 20% Tbr. 36. stavak 1.“, slijedom čega se može zaključiti da je kod 100 bodova po 15 kuna za svaku radnju, odnosno za prisustvo na objavi presude u visini od 50 bodova po 15,00 kuna (Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 9. točka 1. i 3. Tarife) po prvostupanjskom sudu priznat daljnji iznos od po 375,00 kuna za zastupanje više osoba, u odnosu na koji u prvostupanjskoj odluci nije naveden drugi osnov isplate, pa tako ni po osnovi zatraženog troška PDV po Tar. br. 42., slijedom čega se u tom dijelu ne radi o ispravku odluke o trošku, već o donošenju nove odluke o trošku.

31.2. U odnosu na trošak razlike predujma za provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje uplaćeno u iznosu od 750,00 kuna za koji tužitelj navodi da je po pozivu suda zaprimljenom dana 23. studenog 2022. godine, uplaćen dana 28. studenog 2022. godine, iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj uz obavijest sudu o izvršenoj uplati predujma (list 391 spisa), nije ujedno zatražio i naknadu tog troška, o kojem bi prvostupanjski sud odlučivao presudom od 11. siječnja 2023. godine, ali sa greškom u pisanju ili računanju, pa se ni u tom pravcu ne radi o ispravku prvostupanjske presude.

32. Naposljetku, u tom pravcu i sami tužitelji u podnesku od 16. siječnja 2023. godine (list 409-410 spisa) označenom kao „Prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupaka / podredno žalba na troškove postupka“, a na koji u žalbi upozorava tuženik, traže da se donese dopunska odluka u odnosu na zahtjev za isplatu PDV od 25% u ukupnom iznosu od 3.046,87 kuna, navodeći izričito da im je priznato samo zastupanje više osoba po Tbr. 36. OT, kao i dopunska odluka o trošku u odnosu na uplaćeni trošak predujma za vještačenje od 750,00 kuna – a o kojem prijedlogu prvostupanjski sud nije odlučio.

33. Slijedom navedenog, žalbu tuženika trebalo je uvažiti i pobijano rješenje o ispravku, za koje nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 342. ZPP, ukinuti bez vraćanja na ponovno odlučivanje (članak 380. točka 3. ZPP).

34. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

35. U nepobijanom dijelu pod točkom VII. izreke, prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

U Šibeniku, 18. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić