Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-584/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Milica Nenadović Timarac, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek u Sisku, protiv tuženika: 1. ŠĐ iz [adresa], A 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Sisku i 2. PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku broj P-52/2023-6 od 4. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P-52/2023-6 od 4. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke proglašena je nedopuštenom ovrha na pokretnini određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Sisku broj Ovr-5526/16 od 27. veljače 2017. i to za traktor marke ZETOR, tip 4911, broj šasije [broj šasije], diesel, narančaste boje, godina proizvodnje 1979., dok je pod točkom II. izreke odlučeno o troškovima postupka na način da je naloženo 1. i 2. tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 248,85 EUR/1.874,96 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 1. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvenstveno je istaći da iako 1. tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ista niti sadržajem žalbe ne ukazuje koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi ostvarenom, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredba parničnog postupka na koje se pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Stoga žalba iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sisku broj Ovr-5526/16 od 27. veljače 2017. proglasi nedopuštenom.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je pred tim sudom pod poslovnim brojem Ovr-5526/16 prvotuženica kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini broj P-953/15 od 19. svibnja 2016., radi povrata pokretnine – traktora marke ZETOR, tip 4911, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1979., te da je ovdje tužitelj u tom ovršnom postupku rješenjem od 5. ožujka 2018. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom s obzirom da je podnio prigovor u kojem je istakao da je traktor koji je predmet ovrhe njegovo vlasništvo. Nadalje, da su 2. tuženik kao prodavatelj i tužitelj kao kupac dana 1. rujna 2014. sklopili ugovor o kupoprodaji motornog vozila – predmetnog traktora, koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika pod brojem OV-2942/14 istoga dana, da je prema prometnoj dozvoli broj [broj prometne dozvole] tužitelj vlasnik tog traktora, da je tužitelj kao ugovaratelj i osiguranik ugovarao osiguranje od automobilske odgovornosti kroz razdoblje od 15. listopada 2014. do 15. listopada 2016., da je 16. listopada 2016. platio tehnički pregled traktora te posebne usluge odnosno naknade. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj P-953/15 od 19. svibnja 2016., u parničnom predmetu ovdje 1. tuženice kao tužiteljice protiv ovdje 2. tuženika kao tuženika utvrđeno da je raskinut ugovor o kupoprodaji motornog vozila kojeg su te stranke sklopile 25. svibnja 2014. i ovjerile 1. rujna 2014., te da je 2. tuženik dužan vratiti joj predmetni traktor, a da iz obrazloženja te presude proizlazi da je 2. tuženik navedeni traktor dobio u posjed, te da se netom navedeni ugovor smatra raskinutim jer ovdje 2. tuženik kao kupac nije isplatio prodavateljici kupoprodajnu cijenu u ugovorenom roku. Na kraju je utvrđeno da je ovdje 2. tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj K-115/2016 od 12. lipnja 2019. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom na štetu ovdje tužiteljice, a ujedno je prihvaćen njezin imovinskopravni zahtjev kao oštećenice i to u iznosu od 5.000,00 EUR dok je u preostalom dijelu ista sa svojim zahtjevom upućena u parnicu.

8.1. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su obje navedene presude – P-953/15 i K-115/16, donesene nakon stjecanja vlasništva tužitelja na predmetnom traktoru sukladno odredbi članka 115. stavak 1. i članka 116. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), kao i da je isti u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 1. rujna 2014. i u trenutku primanja neposrednog posjeda navedenog vozila bio u dobroj vjeri (članak 118. stavak 3. ZV) pa je i primjenom odredbi članka 118. stavka 1. i 2. ZV sklapanjem ugovora i stjecanjem u dobroj vjeri samostalnog i neposrednog posjeda navedenog traktora stekao vlasništvo na istom, a 1. i 2. tuženici nisu dokazali suprotno.

8.2. Sud prvog stupnja je u pobijanoj odluci također utvrdio da na navedeni zaključak nije od utjecaja da li je tužitelj pored kupoprodajne cijene od 10.000,00 kn koja je navedena u ugovoru isplatio i iznos od 20.000,00 kn, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, iz razloga jer je u postupku utvrđeno da je tužitelj u neposrednom posjedu vozila od sklapanja ugovora, tj. 1. rujna 2014., niti je relevantna činjenica da je presudom broj P-953/15 drugotuženiku naloženo izvršiti povrat ovog vozila prvotuženici. Pritom taj sud nalazi neistinitim iskaz 1. tuženice u dijelu u kojem navodi da u kaznenom postupku nije postavila imovinskopravni zahtjev prema 2. tuženiku, jer suprotno proizlazi iz presude donesene u tom postupku.

9. Prvotuženica u žalbi osporava pravilnost izloženog zaključka prvostupanjskog suda s tvrdnjom da ako je iznos od 10.000,00 kn bio kapara, da tada do konačne isplate nije ni došlo, te da su tužitelj i 2. tuženik svjesno sklopili ugovor da nju prevare, dakle, da nije točno da bi tužitelj kao stjecatelj bio u dobroj vjeri, pa je odgovarajući na ove žalbene navode navesti da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj naplatnim pravnim poslom radi stjecanja prava vlasništva sklopljenim s posjednikom – ovdje 2. tuženikom, u dobroj vjeri stekao posjed i vlasništvo predmetnog traktora, a pitanje savjesnosti na strani tužitelja prvostupanjski sud je raspravio i utvrdio u valjano provedenom postupku (članak 7. i 8. ZPP).

10. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključivši da je tužitelj stekao vlasništvo na prijepornom traktoru, prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako u pogledu osnova (članak 154. stavka 1. ZPP), tako i u odnosu na visinu odmjerenih troškova (članak 155. ZPP).

12. Slijedom svega navedenog, budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu 1. tuženice je valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

13. Odluka o žalbenom trošku pod točkom II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavka 1. ZPP, po kojima je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Šibeniku, 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić