REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1048/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NORTHEAST HERITAGE LIMITED, Republika Irska, 57 Lartigue Village, Listowel, Co. Kerry, OIB: 00529868908, kojeg zastupa punomoćnica Željka Rostaš Blažeković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, j.t.d., Zagreb, Trg Drage Iblera 10, protiv tuženika BIO SATIVA d.o.o., Zagreb, Ulica Nikole Mašića 7/1, OIB: 57353927938, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik u Nadramija i Partneri, Odvjetničkom društvu d.o.o. Zagreb, Ulica Silvija Strahimira Kranjčevića 10, radi isplate iznosa od 25.810,00 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-214/2019-66 od 11. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-214/2019-66 od 11. veljače 2025. u točkama I., III. i V. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.810,00 eura (slovima: dvadesetpet tisuća osamstodeset eura) sa zateznim kamatama tekućima po stopi od 1%. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za zatezne kamate na iznos od 6.000,00 eura (slovima: šesttisuća eura) od 13. svibnja 2016. do 19. svibnja 2016., te na iznos od 19.810,00 eura (slovima: devetnaesttisuća osamstodeset eura) od 13. svibnja 2016. do 22. srpnja 2016. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju, troškove parničnog postupka u iznosu od 4.527,50 eura (slovima: četiritisućepetsto dvadesetsedam eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2025. do isplate, i troškove ovršnog postupka u iznosu od 924,94 eura (slovima: devetstodvadesetčetiri eura i devedesetčetiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. rujna 2018., do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.112,44 eura (slovima: tritisućestodvanaest eura i četrdesetčetiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom Točkom V. izreke platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, Ulica grada Mainza 24, poslovni broj Ovrv-66/2018 od 12. rujna 2018., ukinut je u cijelosti.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave i izvedenog dokaza saslušanjem svjedoka tužiteljevih zastupnika po zakonu, uz sudskog tumača za engleski jezik Marka Topića, prvostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim pozivajući se na odredbe čl. 6305., čl. 6311., čl. 6413. i čl. 6192. Građanskog zakona Republike Litve (dalje: GZ), kao mjerodavnog prava u ovom postupku s međunarodnim elementom. Odluka o parničnom trošku temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 4. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 0/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 153/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, pobijajući odluku u točkama I., III. i V. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovome presudu u pobijanom dijelu preinačiti. U žalbi tuženik prvenstveno ističe kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, budući da je presudom prekoračio tužbeni zahtjev, jer je sud bio dužan odlučiti o osnovanosti predmetnog platnog naloga, a ne donositi kondemnatornu presudu. Nadalje ističe da tijekom prvostupanjskog postupka nisu razjašnjene sve okolnosti u vezi isporuke predmetnog sjemena industrijske konoplje, a posebice pravovremenost navedene isporuke. Žalitelj postavlja pitanje vjerodostojnosti iskaza svjedoka, budući da su isti iskazivali posredstvom stalnog sudskog vještaka za engleski jezik, dok su isti državljani Republike Litve (službeni jezik koje je litavski).

4. U odgovoru na žalbu, tužitelj osporava tuženikove žalbene navode, predlaže ovome sudu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. , 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 25.810,00 eura na ime neplaćenog dijela računa broj 1043 od 12. svibnja 2016., koji glasi na ukupan iznos od 33.270,00 eura, i koji je ispostavljen za prodano sjeme konoplje te izvršeni prijevoz te robe.

8. Prvostupanjski je sud, ukinuo predmetni platni nalog u cijelosti (točka V. izreke), i radi boljeg razumijevanja i jasnoće izreke presude, sudio kondemnatornom presudom. Navedeno postupanje suda ne čini apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. t. 12. ZPP-a, jer nije od utjecaja na pravilnost odluke, bez obzira što sud nije odlučio o osnovanosti platnog naloga po odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, jer je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio kondemnatornom presudom.

9. U konkretnom predmetu radi o sporu s međunarodnim elementom, proizašlom iz ugovora o kupoprodaji te da su obje stranke tog ugovora članice Europske unije, i to Republika Irska u kojoj tužitelj ima sjedište s podružnicom u Republici Litvi, i Republika Hrvatska, mjerodavno pravo za odlučivanje uređuje Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (dalje: Uredba Rim I). Odredbom članka 3. stavka 1. Uredbe Rim I, propisano je da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale, te da se izbor navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Ugovorne stranke imaju mogućnost same izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor odnosno jedan njegov dio.

10. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. (list 74. do 86. spisa) utvrđeno je da je odredbom članka VII. stavka 7. ugovoreno da pravo Republike Litve regulira odnose na temelju ugovora (ili treba odrediti izbor mjerodavnog prava određene ugovorne strane). U konkretnom slučaju mjerodavno je litvansko pravo jer je pravo Republike Litve izričito Ugovorom određeno kao pravo koje regulira odnose iz tog Ugovora.

11. Iz obrazloženja nespornim proizlazi da su se stranke nalazile u poslovnom odnosu na temelju sklopljenog Ugovora o kupoprodaji od 12. svibnja 2016., te da je tuženik prije isporuke robe platio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 5.460,00 eura, a zatim po primitku tužiteljevog računa daljnjih 2.000,00 eura, a tuženik ne osporava da mu je tužitelj isporučio robu po sklopljenom ugovoru, tj. sjeme konoplje. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da su stranke usmeno ugovorile da tužitelj pristaje na povrat sjemena kojeg tuženik ne uspije prodati svojim kupcima, a tuženik također ističe da nije u obvezi platiti utuženi iznos iz razloga jer je tužitelj neosnovano odbio preuzeti povrat robe, pa je za tuženika nastala materijalna šteta uslijed čuvanja i zbrinjavanja propalog sjemena, kao i šteta u obliku izmakle koristi.

12. Kao nesporno prvostupanjski je sud utvrdio da se tužitelj obvezao isporučiti naručenu robu tuženiku, a tuženik se obvezao za to platiti ugovorenu cijenu, pri čemu tuženik ne osporava da mu je tužitelj isporučio ugovorenu količinu od 6250 kg sjemena konoplje Fedora 17, a tužitelj je za isporučenu robu ispostavio tuženiku račun broj 1043 (list 97. i 98. spisa) od 12. svibnja 2016., na iznos od 33.270,00 eura, od toga iznos od 32.500,00 eura za 6250 kg sjemena i 770,00 eura za troškove prijevoza, uz naznaku da je tuženik već podmirio iznos od 5.460,00 eura, te da nepodmireni dug iznosi 27.810,00 eura. Kao nesporno je da je tuženik nakon izdavanja računa platio tužitelju dio računa u iznosu od 2.000,00 eura 24. lipnja 2016.

13. Odredbom čl. 6.305 GZ-a utvrđen je pojam kupoprodajnog ugovora u kojem je određeno da se kupoprodajnim ugovorom jedna strana (prodavatelj) obvezuje predati predmet (proizvod) drugoj strani (kupcu) u pravo vlasništva ili povjerenja, a kupac se obvezuje preuzeti predmet (proizvod) i za to platiti određeni novčani iznos (cijenu). Dalje je propisano da je osnovni uvjet kupoprodajnog ugovora

– dogovor o predmetu ugovora, tj. prijenos predmeta (proizvoda): ovaj uvjet se smatra postignutim ukoliko sadržaj ugovora omogućuje određivanja naziva te količinu predmeta proizvoda (čl. 6.306 GZ-a). Također je propisano da prodavač ima obvezu kupcu predati proizvod i prava vlasništva za taj proizvod, a kupac ima protučinidbu – primiti proizvod i platiti za njega cijenu: kupac ima pravo na zahtjev da proizvod i vlasništva za taj proizvod budu predani, a prodavač ima pravo na zahtjev da cijena za taj proizvod bude plaćena.

14. Odredbom čl. 6.311 GZ-a određeno je da oblik kupoprodajnog ugovora određuju pravila o obliku sklapanja ugovora, a da opća pravila o sklapanju ugovora određuju da se ugovori sklapaju usmeno, pismeno ili zaključnom radnjom. Pa tako odredba članka 6.413 GZ-a određuje obvezan pisani oblik kupoprodajnog ugovora ukoliko se kupuje na rate.

15. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je predmetni Ugovor morao biti sklopljen u pisanom obliku jer je to tako propisano zakonom, s obzirom na to da su stranke ugovorile kupoprodaju na rate. U 4. dijelu članka 6.192 GZ-a određeno je da izmjena ili dopuna ugovora mora sadržati isti oblik kakav je bio namijenjen za ugovor. Stoga su u konkretnom slučaju sve izmjene i dopune trebale biti u pisanom obliku na temelju zakona. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je s tužiteljem sklopio u pisanom obliku ugovor kojim bi Ugovor bio izmijenjen ili dopunjen u smislu dogovora o vraćanju sjemena pa je nesporno da ne postoji izmjena ili dopuna Ugovora na rate. Bez obzira na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne proizlazi da je tuženik izvršio povrat sjemena.

16. Neosnovanim se ukazuje žalbeni navod vjerodostojnosti iskaza saslušanih svjedoka tužiteljevih zakonskih zastupnika, koji su iskazivali posredstvom stalnog sudskog vještaka za engleski jezik, a isti su državljani Republike Litve (službeni jezik koje je litavski). Ovo stoga što iz raspravnog zapisnika od 16. svibnja 2023., na kojem su isti dali svoje iskaz, posredstvom stalnog sudskog vještaka za engleski jezik, a da pritom nisu izjavili protivljenje takvom izvođenju dokaza niti na bilo koji način prigovarali, već uredno iskazivali i ovjerili bez primjedaba, svojim potpisom predmetni zapisnik.

17. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava.

18. Žalbenim navodima žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a niti sam žalitelj ne osporava točnost obračuna troška.

19. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I., III. i V. izreke.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović