Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-655/2022-2
Šibenik, S. Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravoj stvari tužitelja BF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Kotromanović i Damir Kotromanović, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama Zagreb, Grada Vukovara 220, OIB 28921383001, kojeg po punomoći direktora zastupaju odvjetnici OD ŠUNIĆ I PARTNERI j.t.d. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj P-57/2022-5 od 27. lipnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i u pobijanom dijelu, u točkama I. i III. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-57/2022-5 od 27. lipnja 2022. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen je tužbeni zahtjev te je proglašena nedopuštenom ovrha tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću broj Ovr-383/19 od 23. siječnja 2020. godine radi naplate dijela ovršne tražbine u iznosu od 1.440,00 kuna s kamatama koje po važećoj stopi teku od 15. lipnja 2013. godine do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva proglašenje nedopuštenom iste ovrhe radi naplate dijela tražbine u iznosu od 160,00 kuna s kamatama (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 560,00 kuna (točka II. izreke).
2. Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) te odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe u tom dijelu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu sadržajno pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a izreka presude je razumljiva i nije proturječna razlozima koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju presude, pa kako nije počinjena navedena bitna povreda, a ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je počinjena koja druga bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije mogla biti prihvaćena.
5. Nije u pravu tuženik niti kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, jer pravilno je prvostupanjski sud, odlučujući o tome da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom utvrdio da je potraživanje tuženika prema tužitelju iz obveze plaćanja naknade za uređenje voda za godine od 2007. do 2012. zastarjelo.
6. Ovršni postupak je pokrenut dana 3. prosinca 2019. godine, podnošenjem ovršnog prijedloga, a rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i izvršnih rješenja tuženika o obračunu naknade za uređenje voda, koja su rješenja donesena 23. travnja 2007. godine i 25. veljače 2011. godine a koja su postala izvršna 8. svibnja 2007. godine i 11. ožujka 2011. godine – je doneseno 23. siječnja 2020. godine.
7. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju u odnosu na pitanje zastare tražbine primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24, dalje: OPZ), a na primjenu kojeg pak upućuje odredba čl. 74. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj: 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17, 66/19 i 36/24) kojom je propisano da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknade iz st. 2. (naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga) primjenjuje Opći porezni zakon.
8. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 108. OPZ kojim je uređeno pitanje porezne zastare, utvrdio zastarni rok od šest godina, a koji rok počinje teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, konkretno istekom godine u kojoj je tuženik utvrdio obvezu plaćanja naknade za uređenje voda, koja je utvrđena ovršnim ispravama iz 2007. i 2011. godine, pa je apsolutna zastara prava na naplatu potraživanja tuženika prema tužiteljima nastupila istekom 2014. odnosno 2017. godine, pa kako je postupak prisilne naplate pokrenut 3. prosinca 2019. godine, dakle izvan zastarnog roka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je zbog nastupa zastare ovrha nedopuštena za tražbine iz 2007. do 2011. godine, poradi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev na proglašenje ovrhe nedopuštenom kao osnovan u tom dijelu prihvatio.
9. Tuženik žalbenim navodima, a koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka da je valjalo primijeniti zastarni rok od deset godina nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude jer kod ranijih utvrđenja, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/1529/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/253).
10. Stoga, a kako tuženik žalbenim razlozima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, žalbu tuženika kao neosnovanu je valjalo odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP) i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u prihvaćenom dijelu odluke o glavnoj stvari (točka I. izreke) tako i u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke), a koju tuženik posebno niti ne spori žalbom.
11. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP te neosnovano tuženik od tužitelja zahtjeva naknadu troškova nastalih povodom žalbe obzirom da nije uspio u žalbenom postupku, pa je o tom zahtjevu tuženika valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.
12. U nepobijanom dijelu, u točci II. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.
U Šibeniku, 18. ožujka 2025. god.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
