Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: Pn-30/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu po sutkinji Snježani Brajko u pravnoj stvari tužitelja ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; LJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; EJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Mislavu Matijević odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika MJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćniku Vladimiru Burić odvjetniku iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika i javno objavljene presude 18. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ČJ iz [adresa], MJ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljima:

1. ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.637,50 kn/2.075,39 eura,

2. HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.687,50 kn/152,96 eura,

3. UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.556,25 kn/1.268,33 eura,

4. CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.950,00 kn/922,42 eura,

5. GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.425,00/1.383,64 eura,

6. EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.687,50 kn/1.152,96 eura,

7. AJ iz [adresa] iznos od 868,75 kn/115,30 eura,

zajedno sa zateznim kamatama na te iznose po stopi koja se računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% tekućim od 2. 10. 2020. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.859,91 eura, od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 18. ožujka 2025. godine, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% tekućim od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su tužitelji i tuženik upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], površine 295 m2, a tužitelji i prednik tuženika stekli su suvlasništvo na kč. br. [katastarska čestica], kao nasljednici svoje majke pokojne BJ. U vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju tužitelji su smatrali da kč. br. [katastarska čestica] obuhvaća česticu na kojoj je izgrađena kuća do ulice kao i potkućnicu, te su svi pomagali i u izgradnji kuće koja se nalazi uz ulicu. Tako u katastru ne postoje kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], nego postoji jedna čestica broja 7120, koja je opisana kao dvije zgrade i dvor površine 482 m2, a također i na Internet stranici katastra napisano je da se kč. br. [katastarska čestica] odnosi na zk. ul. br. [broj ZK uloška] (čestica 789/1) i 3366 (čestica 788/1).

2. Tužitelji nadalje navode da je tuženik u postupku pred Općinskim sudom u Đakovu u predmetu br. P-893/19 tvrdio da je temeljem Ugovora o darovanju stekao od svojeg djeda VJ cijelu česticu 789/1, ali ta tvrdnja nije istinita jer je tuženik od svojeg djeda stekao njegov suvlasnički dio 90/160 na čestici 788/1, a tužitelji u ovom predmetu jednako kao i tuženik i njegov prednik ĐJ posjedovali su česticu 789/1, kao suvlasnici, te su stoga i oni stekli suvlasništvo na toj čestici dosjelošću što je tuženik svjesno u postupku P-893/19 zatajio. Tužitelji navode da je tuženik bio svjestan zablude tužitelja, te je u navedenom postupku to iskoristio jer jasno u Ugovoru o darovanju je regulirano da djed tuženiku daruje suvlasnički dio kuće sa suvlasničkim djelom dvorišta koji iznosi 90/160 dijelova i u istom tom Ugovoru je navedeno da je kuća sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a osim toga djed tuženika ½ suvlasništva stekao je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. prosinca 1980. godine gdje je jednako tako navedeno da se radi o kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ali i da odgovara kč. br. [katastarska čestica] u posjedovnom listu br. 1410, k. o. [katastarska općina].

3. Stoga tužitelji smatraju da je tuženik znao da su tužitelji jednako kao i on vanknjižni suvlasnici na kč. br. [katastarska čestica], a što je tuženik u provedenom parničnom postupku prešutio, tj. neistinito je tvrdio da je on stekao samovlasništvo te čestice, a budući mu je sud u tom postupku povjerovao, donio je presudu kojom ga je utvrdio vlasnikom kč. br. [katastarska čestica], a koju je tuženik, a nakon što je postao vlasnik 15. travnja 2020. godine, prodao trećoj osobi ĆJ **.**.2020..

4. Stoga tužitelji navode da je tuženik oštetio tužitelje prodavši njihovo vanknjižno vlasništvo kč. br. [katastarska čestica], a tužitelji pretpostavljaju da kupac nije znao za ovakav nedopušten postupak tuženika, te pretpostavljaju da je nekretninu stekao s povjerenjem u zemljišne knjige, ali su tužitelji pretrpjeli štetu, budući da cijena predmetne kč. br. [katastarska čestica] sa izgrađenom kućom vrijedi 225.000,00 kn, odnosno 30.000,00 eura, pa potražuju za svakog tužitelja razmjerni dio vrijednosti koja odgovara njihovom suvlasničkom udjelu za koji su oštećeni.

5. Tužitelji su prvotno specificirali tužbeni zahtjev tako da potražuje IJ, suvlasnik 18/160 iznos od 25.312,50 kn (225.000,00 / 160 x 18 = 25.312,50), LJ, suvlasnik 10/160 iznos od 14.062,50 kn (225.000,00 / 160 x 10 = 14.062,50), UJ, suvlasnica 11/160 iznos od 15.468,75 kn (225.000,00 / 160 x 11 = 15.468,75), KJ, suvlasnik 8/160 iznos od 11.250,00 kn (225.000,00 / 160 x 8 = 11.250,00), NJ, suvlasnik 12/160 iznos od 16.875,00 kn (225.000,00 / 160 x 12 = 16.875,00), EJ, suvlasnica 10/160 iznos od 14.062,50 kn (225.000,00 / 160 x 10 = 14.062,50 i FJ, suvlasnik 1/160, iznos od 1.406,25 (225.000,00 / 160 = 1.406,25), a nakon što je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, a kako je to navedeno u izreci presude.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu te naveo da su tužitelji prije i u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju mogli znati da kč. br. [katastarska čestica] ne ulazi u ostavinsku masu, jer u zemljišnim knjigama nije upisana kao vlasništvo ostaviteljice, a za utvrđenje prava vlasništva potpuno je irelevantno tko je u katastru upisan kao posjednik. Tuženik ne spori da je u parničnom postupku br. P-893/19 utvrđeno da je tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica], a u posjedu te nekretnine bio je djed tuženika ĐJ koji ju je darovao tuženiku, a tuženik je primio dar, a kako je kao vlasnik te čestice u zemljišnim knjigama bila upisana PJ, osoba nepoznatog boravišta, tuženik je protiv nje pokrenuo parnicu radi utvrđenja prava vlasništva i u tom postupku PJ postavljen je privremeni zastupnik, te je objavljen i oglas u Narodnim novinama, te su tužitelji, kao i sve osobe koje su polagale pravo na tu nekretninu mogli su se javiti sudu ili privremenom zastupniku a što nisu učinili. Također je tuženik tijekom postupka istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je upravo svjedok ĐJ inicirao da predmetnu nekretninu daruje svom unuku i isti je inicirao pokretanje parničnog postupka u predmetu br. P-893/19.

7. Tuženik navodi da su zemljišne knjige javne knjige i tužitelji su mogli uvidom u te knjige saznati tko je vlasnik navedene nekretnine, kako u vrijeme vođenja ostavinskog postupka, tako i u vrijeme vođenja spomenutog parničnog postupka, a njihovo neznanje ne opravdava njihovu navodnu zabludu, a tuženik je kao vlasnik predmetne nekretnine mogao istom raspolagati bez ikakvih ograničenja i na taj način on nije oštetio tužitelje. Stoga tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer je nekretnina na koju tužitelji pretendiraju, raspolagao djed tuženika, a ne tuženik.

8. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze saslušanjem tužitelja ZJ i HJ, tuženika MJ i svjedoka VJ, provedeno je vještačenje po vještaku građevinske struke radi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine, provedeno je vještačenje po vještaku geodetske struke Goranu Sokolović a radi identifikacija predmetnih nekrentina, te je izvršen uvid u rješenje o nasljeđivanju br. O-33/81, vlasnički list i izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz, Ugovor o darovanju od 21. studenog 2019. godine i spis br. P-893/19.

9. Tužitelj IJ u svom iskazu je naveo da su tužitelji ŽJ, DJ i SJ njegova braća, a JJ i TJ su sestre, a FJ je sin od njegove pokojne sestre. Nakon smrti njihove majke 1980. godine oni kao djeca su naslijedili rješenjem o nasljeđivanju suvlasnički dio od ½ dijela, a predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću u [adresa] u [adresa] u kojoj trenutno nitko ne živi, ali do unazad 5 godina pa sve do svoje smrti živi njihov brat ŠJ. Predmetna nekretnina čini jednu cjelinu u katastru kao kuća i potkućnica, a kuću su sagradili njihovi roditelji 1964. ili 1965. godine i to nakon potresa u [adresa]. Ta nekretnina se nikada nije vodila na dvije čestice. ĐJ, brat tužitelja, darivao je tuženiku svoj suvlasnički dio kč. br. [katastarska čestica], a za promjenu vlasništva saznali su kada su dobili poziv radi sređivanja dvorišnih čestica i tada im je na licu mjesta odvjetnik tuženika rekao da kuća nikada nije bila u vlasništvu tužitelja, već treće osobe PJ. U predmetnoj kući, a koju su sagradili roditelji tužitelja, svi su živjeli zajedno i pomagali u izgradnji, a brat ĐJ živio je kraće vrijeme jer se u međuvremenu oženio i odselio, a jedno vrijeme u kući je živjela kćer VJ u jednom dijelu kuće, a u drugom dijelu brat ŠJ. Također je naveo da je na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] izgrađena samo jedna kuća do ulice, a u postupku razvrgnuća suvlasništva saznao je da je kuća sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] u [adresa] ili 44, a njihov brat ĐJ, kao ni tuženik MJ, nisu izvijestili tužitelje da vode spor za priznanje prava vlasništva nad Rozinom Rok. Također je naveo da je u toj kući živio sve do 1978. godine kada je otišao u vojsku.

10. Tužitelj LJ u svom je iskazu naveo da su tužitelji RJ, DJ i SJ njegova braća, a JJ i TJ su sestre, a FJ sin je od njegove pokojne sestre. Predmetna nekretnina predstavlja jednu cjelinu koju su kupili roditelji tužitelja 1953. godine i to na licitaciji i sjeća se da je išao sa majkom u zgradu Općine. Na toj nekretnini bila je stara "švabska" kuća u kojoj je prethodno živjela obitelj Z sa puno djece, a kada je 1963. godine bio potres kuća je srušena u potresu i njegovi roditelji su dobili dozvolu da sagrade kuću. Sukladno svojoj dobi on je također pomogao u gradnji te kuće izvođenjem građevinskih radova i sve do svoje smrti njegovi roditelji su živjeli u toj kući, a djeca su po starini napuštali tu kuću. Brat L umro je 2014. godine i sve je do tada živio u jednom dijelu te kuće, a otac koji je umro 1990. godine je do tada živio u toj kući, a prema njegovim saznanjima u jednom dijelu kuće živjela je kćerka njihovog brata VJ, ali ne zna koliko dugo vremena. Također je naveo da njegov brat ĐJ nikada sam nije živio u toj kući, jer je isti dobio stan od poduzeća Trgopromet Đakovo gdje je radio, a stan je dobio prije smrti majke. Tek na raspravi u sudu, a povodom diobe suvlasništva saznao je kao i drugi suvlasnici da se radi o dvije katastarske čestice, te su sve pitali gdje je kuća. Nakon smrti majke tužitelja on je smatrao da je naslijedio kuću i dvorište, a kako je to navedeno i u rješenju o nasljeđivanju.

11. Tuženik MJ u svom iskazu je naveo da je ĐJ, brat tužitelja, njegov djed, tj. od majke otac i isti mu je rekao da mu daruje cijelu kuću u [adresa], te su zaključili Ugovor o darovanju 21. studenog 2019. godine. Djed mu je dobrovoljno darivao nekretninu i on je mislio da je ta cijela kuća u djedovom vlasništvu, a kada je odlučio tu kuću prodati utvrdio je u zemljišnim knjigama da cijela kuća nije djedova, već se vodi na imenu PJ i tada je potražio pravnu pomoć.

12. Na upit zašto u postupku radi utvrđenja prava vlasništva u predmetu br. P- 893/19 protiv tužene PJ nije priložio Ugovor o darovanju na koji se pozivao, izjavio je da ne zna. Bilo mu je poznato da njegov djed nije u dobrim odnosima sa svojom braćom i sestrama, te iako je pročitao Ugovor samo šturo vjerovao je djedu da je cijela kuća njegovo vlasništvo.

13. Svjedok ĐJ, brat tužitelja, na upit da opiše kako nekretnina izgleda na terenu naveo je da predmetnu nekretninu čini kuća do ulice, široke oko 10 metara i dužine oko 8,5 metara, zatim se proteže dvorište u dužini od oko 20 metara i vrt oko 20 metara. Tu nekretninu su njegovi roditelji kupili 1957. ili 1958. godine, a nakon potresa u Đakovu 1964. godine otac je digao kredit u Slavonskoj banci, stavio nekretninu pod hipoteku, te sagradio i adaptirao zgradu. U toj kući su živjeli njegovi roditelji sve do njihove smrti i to majka do 1980. godine, a otac do 1990. godine, a brat L je u toj kući živio također sve do svoje smrti 2014. godine. Kada je otac umro 1990. godine njegova druga supruga napustila je kuću, tako da je on jedini vodio računa o toj nekretnini jer je jedini živio u [adresa].

14. Na daljnji upit naveo je da mu je otac rekao da mu sve daruje, jer se on jedini brine o njemu, ali takav Ugovor nikada nisu zaključili. Razgovarao je sa bratom GJ da riješe pitanje kuće jer se on više o njoj nije mogao brinuti, ali neki od braće i sestara su to odbili a neki su dali svoju suglasnost. Smatrao je da je kuća njegova, jer mu je otac tako rekao, a budući je imao veći zdravstvenih problema on je svom unuku darivao kuću, jer nakon smrti oca nitko od tužitelja s njim nije razgovarao niti se pokušao dogovoriti da tu kuću prodaju.

15. Nadalje je naveo da je on nakon smrti majke naslijedio svoj suvlasnički dio, a radi se o zemlji, a nakon što mu je pročitano rješenje o nasljeđivanju iza smrti njegove majke da je predmet ostavine kuća u [adresa], naveo je da je onda valjda naslijedio i kuću, ako toko piše u rješenju. Također je naveo da je s ocem sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 23. prosinca 1980. godine, a temeljem čega je zaključio da je cijela kuća njegova kada je iza smrti majke naslijedio jedan suvlasnički dio, naveo je da mu je otac rekao da sve daruje njemu. Da je PJ vlasnik jedne čestice saznao je od unuka, tj. tuženika, kada se isti pokušao upisati kao vlasnik, a o svemu tome on nije izvijestio svoju braću i sestre, tj. tužitelje, jer ne komuniciraju. Unuku je darovao sve što je posjedovao i navedeno je u Ugovoru o darovanju, a na temelju vlasničkog lista.

16. Na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

17. Nije sporno da su tužitelji i saslušani svjedok ĐJ braća i sestre, a tužitelj FJ je sin njihove pokojne sestre, da su nakon smrti njihove majke Anice Jurman 1980. godine rješenjem o nasljeđivanju br. O-33/81 od 10. ožujka 1981. godine naslijedili između ostalog nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kuća u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] i potkućnica i dvorište u [adresa] na istoj čestici, a koje nekretnine su bile u suvlasništvu majke u ½ dijela. Nije sporno da je 23. prosinca 1980. godine brat tužitelja ĐJ sa ocem zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a u točki 1. Ugovora je regulirano da DJ daje i predaje u posjed i vlasništvo s pravom upisa u zemljišne knjige odmah cijeli svoj suvlasnički dio nekretnina u [adresa], a koje se sastoje od ½ kuće u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] zajedno sa pravom korištenja ½ potkućnice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica], a koja odgovara kč. br. [katastarska čestica] u posjedovnom listu br. 1410, k. o. [katastarska općina], svom sinu VJ iz [adresa] uz uvjet i obvezu da ga isti doživotno uzdržava.

18. Nesporno je također da u katastru ne postoji kč. br. [katastarska čestica], nego da postoji jedna čestica broja 7120, koja je opisana kao dvije zgrade i dvor, površine 482 m2, a na Internet stranici katastra jasno je napisano da se kč. br. [katastarska čestica] odnosi na zk. ul. br. [broj ZK uloška] (čestica 789/1) i 3366 (čestica 788/1), te očito da te dvije čestice čine jednu cjelinu, znači kuća, dvorište i vrt. Da doista te dvije čestice čine jednu cjelinu proizlazi i iz iskaza tužitelja i svjedoka VJ koji je u svom iskazu jasno opisao što čini predmetne nekretnine.

19. Također je nesporno da je ĐJ svoj suvlasnički dio nekretnina, tj. suvlasnički dio kuće sa suvlasničkim dijelom dvorišta od 90/160 dijela darovao svom unuku, ovdje tuženiku ČJ i to darovnim Ugovorom od 21. studenog 2019. godine. Međutim, kada je MJ htio prodati predmetnu nekretninu utvrdio je da je u zemljišnim knjigama kuća upisana na drugoj čestici i to kč. br. [katastarska čestica], a da je kao vlasnik upisana PJ, te je protiv iste kao osobe nepoznatog boravišta i prebivališta podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, te je donesena presuda kojom je utvrđeno da je MJ vlasnik te cijele čestice u cijelosti, te je isti, a nakon što se uknjižio kao vlasnik, predmetnu česticu, tj. kuću, prodao trećoj osobi.

20. Sporno je dali je ovakvim postupanjem tuženik bio svjestan zablude tužitelja koji su sve to vrijeme smatrali da su naslijedili kuću i dvorište, odnosno da je kuća sagrađena na istoj čestici 788/1 kao i dvorište i to prešutio, te da je to iskoristio u parničnom predmetu br. P-893/19 gdje je tužio PJ kao osobu nepoznata boravišta za utvrđenje prava vlasništva i time tvrdio da je on stekao samovlasništvo sporne čestice u cijelosti darovanjem od svog djeda, te dali je na taj način oštetio tužitelje prodavši njihovo vanknjižno suvlasništvo na kč. br. [katastarska čestica]. Također je sporno na kojoj nekretnini se nalazi predmetna kuća, dali na nekretnini oznake čestice 789/1, k. o. [katastarska općina] za koju je tuženik ishodio pravomoćnu presudu i temeljem nje je ishodio uknjižbu prava vlasništva te istu prodao kao stvarni vlasnik trećoj osobi ili se predmetna kuća nalazi na nekretnini oznake 788/1, k. o. [katastarska općina], a koja je bila predmet nasljeđivanja iza pokojne majke tužitelja i svjedoka VJ, brata tužitelja.

21. Radi identifikacije čestica i utvrđenja na kojoj nekretnini se nalazi predmetna kuća provedeno je vještačenje po vještaku geodeti Goranu Sokolović. Iz nalaza pomenutog vještaka (list spisa 156 do 163) proizlazi da je predmetna nekretnina po zemljišnoj knjizi upisana u ZK ulošku [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] Kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] sa 162 m2 ( 45 čhv ) u vlasništvu OJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], te u ZK ulošku [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] sa 295 m2 ( 82 čhv ) u suvlasništvu VJ RJ (DJ) iz [adresa] (16/160), KJ U iz [adresa] (8/160), UJ JJ r. VJ iz [adresa] (8/160), SJ (DJ) iz [adresa] (8/160), ŽJ (DJ) iz [adresa] (8/160), SJ (sin DJ) iz [adresa] (4/160), ŽJ (sin DJ ) iz [adresa] (2/160), JJ, [adresa] str. 8D (3/160), RJ (sin DJ) iz [adresa] (2/160), ZS (sin C), [adresa] (1/160), TJ r. VJ iz [adresa] i LS iz [adresa] ( 90/160).

22. Nadalje vještak obrazlaže da je u katastarskom operatu predmetna nekretnina upisana u posjedovnom listu 1410 Kč. br. [katastarska čestica] [adresa] zgrade i dvor sa 482 m2 Posjednika RJ (DJ) iz [adresa] (16/160), KJ (DJ) iz [adresa] (8/160), UJ JJ r. VJ iz [adresa] (8/160), SJ (DJ) iz [adresa] (8/160), ŽJ (DJ) iz [adresa] (8/160), SJ (sin DJ) iz [adresa] (4/160), ŽJ (sin DJ ) iz [adresa] (2/160), JJ r. VJ, [adresa] str. 8D (3/160), RJ (sin DJ) iz [adresa] (2/160), FJ ZS (sin C), [adresa] (1/160), TJ r. VJ iz [adresa] i LS iz [adresa] ( 90/160).

23. Vještak nadalje navodi da identifikacijom katastra i zemljišnih knjiga za dio k. o. [katastarska općina] podaci katastra i zemljišne knjige nisu usklađeni pa kako je i naprijed naveo u katastru se vodi predmetna nekretnina kao jedna čestica 7120, a u zemljišnoj knjizi kao dvije čestice 789/1 i 788/1. Opisujući povijest nastanka kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] vještak navodi da su po zemljišnoj knjizi te čestice nastale parcelacijom 1909. godine br. Z-1984/1909 i tada nastaje kč. br. [katastarska čestica], kuća kbr. 39 i dvor sa 45 čhv i kč. br. [katastarska čestica], vrt u mjestu sa 100 čhv, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] po zemljišnoj knjizi parcelira se 1963. godine br. Z-984/63 i tada nastaje kč. br. [katastarska čestica], potkućnica i dvorište u [adresa] sa 82 čhv. Temelje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima razdvaja se kuća i dvorište na kč. br. [katastarska čestica] i upisuje društveno vlasništvo, a na temelju provedene katastarske izmjere dijela k. o. [katastarska općina] i revizije posjedovnog stanja 1971./72. godine obnavlja se i u primjenu stavlja novi katastarski operat 1974. godine i tada nastaje nova kč. br. [katastarska čestica] kako se i danas vodi u posjedovnom listu br. 1410, k. o. [katastarska općina].

24. Vještak zaključuje da se iz navedene povijesti te uvida u internetske preglednike nedvojbeno može utvrditi da su na kč. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] (po katastru) na adresi [adresa] evidentirane kuća i pomoćna zgrada, te preostali dio dvorište. Također, iz navedene povijesti, nedvojbeno je da se kuća i pomoćna zgrada na adresi [adresa] nalaze na kč. br. [katastarska čestica] (po zemljišnoj knjizi). Na kč. br. [katastarska čestica] nisu evidentirane građevine (nije jasno zašto je prilikom upisa društvenog vlasništva i razdvajanja zgrada i zemljišta na kč. br. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi bez geodetskog elaborata evidentirana kuća). Iz Z-1984/1963 i iz sada službenog izvoda iz katastarskog plana vidljivo je da na kč. br. [katastarska čestica] nema evidentiranih građevina (niti trenutno, niti 1963. godine). Granica između kč. br. [katastarska čestica] preuzima se iz nacrta iz 1909. godine (Z-1984/1909), samo se granica prilagođava površini katastarskih čestica. Usporedbom površina po katastru i po zemljišnoj knjizi utvrđeno je da površine nisu usklađene, ali su u očekivanoj razlici za katastarske čestice za koje nisu rađeni geodetski elaborati nakon provedene izmjere 1971/72. godine (po katastru 482 m2 , a po ZK 457 m2). Iz Priloga 1, 2 i 3 vidljiv je položaj i pripadnost zgrada katastarskoj čestici po katastru i predmetnim katastarskim česticama po zemljišnoj knjizi.

25. Nadalje, iz katastarskog plana i katastarskog plana s podacima zemljišne knjige a koji je vještak dostavio uz svoj tehnički nalaz (list spisa 160 i 161) jasno proizlazi da su na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], po katastru, na adresi [adresa], evidentirane kuća i pomoćna zgrada te preostali dio dvorište, odnosno da se kuća i pomoćna zgrada na adresi [adresa] nalazi na kč. br. [katastarska čestica], po zemljišnoj knjizi, a da na kč. br. [katastarska čestica] nisu evidentirane građevine.

26. Na takav nalaz vještaka stranke nisu imali primjedbi te je sud isti prihvatio kao stručan i objektivan, a također su stranke sporazumno predložile da se pomenuti vještak ne saslušava neposredno na glavnoj raspravi.

27. Stoga je sud utvrdio da podaci u zemljišnim knjigama i katastru nisu usklađeni, da u katastru postoji kč. br. [katastarska čestica] dok u zemljišnim knjigama postoje dvije čestice 789/1 i 788/1 i obje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] po katastru, te da je nejasno zašto je u zemljišnoj knjizi za kč. br. [katastarska čestica] evidentirana kuća kada vještak, a nakon što je izvršio identifikaciju, utvrdio da na istoj čestici nisu evidentirane građevine, niti trenutno, niti 1963. godine.

28. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima tužitelja i njihovim navodima danih tijekom postupka jer su njihovi iskazi logični, uvjerljivi i neposredni i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. Sud je također povjerovao jednim dijelom i iskazu svjedoka VJ, brata tužitelja, koji je kao i tužitelji točno opisao što čini predmetnu nekretninu i način njezina stjecanja. Međutim, dio iskaza svjedoka VJ je kontradiktoran i u suprotnosti sa dokumentacijom koja prileži spisu, te isti nije logičan a niti uvjerljiv. Tako svjedok ĐJ u svom iskazu navodi da je razgovarao s bratom GJ i riješe pitanje kuće jer se on o kući više nije mogao brinuti, a kako sa tužiteljima nije razgovarao nitko od njih se nije niti pokušao dogovoriti da tu kuću prodaju, a nakon toga navodi da je on smatrao da je kuća njegova jer mu je to otac rekao, te da očeva druga žena ne bi tražila dio nakon njegove smrti, te je zbog zdravstvenih problema kuću darovao svom unuku.

29. Nadalje ĐJ kada je saznao da je vlasnik jedne čestice PJ, a što je saznao od tuženika, o tome nije izvijestio svoju braću i sestre, iako je tada saznao da se radi o nesređenom zk stanju, te da su i oni suvlasnici te čestice, a razlog kako navodi nije ih obavijestio jer s njima ne komunicira. Po tom svjedok navodi da je svom unuku darovao sve ono što je navedeno u Ugovoru, a na temelju vlasničkog lista.

30. Također sud nije povjerovao iskazu tuženika MJ koji je naveo da je mislio da mu je djed darovao cijelu kuću i da je djed vlasnik cijele kuće, neovisno što piše u Ugovoru o darovanju koji je on šturo pročitao. Da je tuženik iskoristio zabludu tužitelja proizlazi iz parničnog predmeta br. P-893/19 iz kojeg je razvidno da tuženik kao tužitelj u tom predmetu u tužbi navodi da je on vlasnik i posjednik kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađena stambena zgrada, te da je vlasništvo nad tom česticom stekao darovanjem od svog djeda VJ, a da tijekom postupka nije priložio Ugovor o darovanju iz kojeg bi bilo razvidno da je ĐJ njemu darovao svoj suvlasnički dio i to kč. br. [katastarska čestica] u 90/160 dijela, a u tom Ugovoru se uopće ne spominje kč. br. [katastarska čestica], a također tužitelj u tom postupku nije predložio saslušanje svog djeda VJ, već su saslušani otac tuženika US i CS, druga supruga oca tužitelja, koja je između ostalog i navela upravo ono što je i naveo ĐJ i tužitelji u svom iskazu da se kuća nalazi u [adresa] u [adresa], da je djed tuženika, tj. ĐJ rođen u toj kući, ali da nitko nije znao da je na dijelu te kuće upisana PJ.

31. Stoga je sud utvrdio i zaključio da je tuženik znao, odnosno imao saznanja da predmetna kuća čini jednu cjelinu sa dvorišnim dijelom, da na tim nekretninama postoji samo jedna kuća, da su u toj kući živjeli tužitelji, ali da nisu imali saznanja da je kuća sagrađena na drugoj čestici i posebno se vodi u zk izvatku, te da je kao vlasnik upisana PJ. Da je tuženik sve to znao proizlazi i iz navoda tuženika da je upravo ĐJ, brat tužitelja, inicirao pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva protiv tužene PJ, a nesporno je da isti o tome nije izvijestio tužitelje i time iskoristio zabludu tužitelja zbog čega se tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine. Stoga je tuženik istakao prigovor promašene pasivne legitimacije jer ako su tužitelji pretrpjeli nekakvu štetu onda su je pretrpjeli postupanjem svjedoka VJ prije negoli je tuženik stekao pravo vlasništva. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan upravo iz razloga što je tuženik prodao nekretninu trećoj osobi, a prethodno je upravo tuženik vodio postupak u kojem je tražio utvrđenje da je on vlasnik cijele nekretnine na kč. br. [katastarska čestica], neistinito tvrdeći da mu je to darovao u cijelosti njegov djed.

32. Na taj način tuženik je oštetio tužitelje prodavši njihovo vanknjižno suvlasništvo na kč. br. [katastarska čestica], a očito je, a kako to tužitelji i navode da kupac nije znao za ovakav nedopušten postupak tuženika, te isti pretpostavljaju da je nekretninu stekao s povjerenjem u zemljišne knjige.

33. Radi utvrđenja visine štete koju su tužitelji pretrpjeli ovakvim postupanjem tuženika provedeno je vještačenje po vještaku građevinske struke GS iz [adresa], a iz kojeg nalaza od 21. travnja 2022. godine proizlazi da se predmetno zemljište nalazi u [adresa] naravi čini izgrađeno građevinsko zemljište i nalazi se unutar granica građevinskog područja Grada Đakova, zemljište ima direktan pristup na javnu prometnu površinu – [adresa], na zemljištu su izgrađene prizemna stambena zgrada – obiteljska kuća i dvorišta prizemna pomoćna zgrada koja je u ruševnom stanju, nema vrijednosti i nije predmet procjene. Priključci na elektromrežu, mjesnu vodoopskrbu i kanalizacionu mrežu su odjavljeni, te da tržišna vrijednost te nekretnine iznosi 139.000,00 kn, odnosno 18.400,00 eura.

34. Stranke nisu imale primjedbu na nalaz vještaka, te su tužitelji, a sukladno utvrđenoj vrijednosti nekretnine i sukladno svojim suvlasničkim omjerima, što tijekom postupka nije niti bilo sporno, specificirali tužbeni zahtjev kako je to opisano u izreci presude, a koji je sud u cijelosti prihvatio.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe 300,00 eura, zastupanje na ročištu 26. siječnja 2022. godine 300,00 eura, 11. veljače 2022. godine 300,00 eura, 2. rujna 2022. godine 300,00 eura, 1. listopada 2024. godine 300,00 eura, 12. veljače 2025. godine 300,00 eura, obrazloženi podnesak od 23. lipnja 2022. godine 300,00 eura, podnesak od 17. veljače 2022. godine 50,00 eura, obrazloženi podnesak od 10. prosinca 2024. godine 300,00 eura, uvećano za troškove PDV-a 612,50 eura, pristojba na tužbu 88,55 eura, pristojba na presudu 177,05 eura, te troškovi građevinskog vještačenja 331,81 euro i troškove geodetskog vještačenja 200,00 eura, tj. ukupno 3.859,91 eura.

U Đakovu, 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Snježana Brajko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude. (čl., 335. st. 9. ZPP-a. u vezi s čl. 443. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku