Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-976/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, Ulica Filipa Potrebice 4, protiv prvotuženice OV iz [adresa], drugotuženika DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetuženice TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvo do trećetuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-272/19-52 od 25. listopada 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba prednika prvotuženice OV, drugotuženika DV i trećetuženice TV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-272/19-52 od 25. listopada 2022. godine, u dijelu pod točkom I i III izreke.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je predniku prvo do trećetuženika naloženo prvo i drugotužiteljima izdati ispravu podobnu za upis njihova prava vlasništva u zemljišnim knjigama i sudi:

Odbija se zahtjev prvotužitelja ŠV i drugotužitelja ČV za izdavanje isprave podobne za upis njihova prava vlasništva na nekretninama kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 300 m2 i kčbr [katastarska čestica], pašnjak, površine 360 m2, upisanih u zkul broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela.

III Odbija se zahtjev prvotuženice OV, drugotuženika DV i trećetuženice TV za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se zahtjev prvotužitelja PV i drugotužitelja ČV za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da su prvo i drugotužitelji vlasnici nekretnine kčbr [katastarska čestica], zemljišnoknjižnog opisa pašnjak, površine 300 m2 i nekretnine kčbr [katastarska čestica], zemljišnoknjižnog opisa pašnjak površine 360 m2, upisane u zkul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela, te im je prednik prvo do trećetuženika dužan izdati ispravu podobnu za upis njihova prava vlasništva na predmetnim nekretninama, koji će za slučaj neizdavanja zamijeniti prvostupanjska presuda po pravomoćnosti.

2. Ujedno se nalaže predniku prvo do trećetuženika naknaditi prvo i drugotužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 12.425,00 tadašnjih kuna, odnosno 1.649,08 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žali se prednik prvo do trećetuženika iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže trošak sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu prvo i drugotužitelji predlažu da se žalba prednika prvo do trećetuženika odbije kao neosnovana i traže trošak sastava odgovora.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuju prvo do trećetuženici u svojoj žalbi, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev prvo i drugotužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva na predmetnim nekretninama svakog u ½ dijela uz izdavanje isprave podobne za upis njihova prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

10. Prvo i drugotužitelji su s prednikom prvo do trećetuženika 4. listopada 1988. godine sklopili ugovor, nazvan Privremeni kupoprodajni ugovor, o kupnji građevinske parcele, broj 2792/5, kojim su ugovorili bitne sastojke ugovora – predmet i cijenu od 42.000 tadašnjih DEM, te su prvo i drugotužitelji odmah isplatili iznos od 10.000 tadašnjih DEM a 27. prosinca 1989. godine i daljnji iznos od 26.000 tadašnjih DEM time da su naveli da će ostatak od 6.000 tadašnjih DEM isplatiti u roku od 20 dana od 27. prosinca 1989. godine.

11. Pravni posao koji su stranke naslovile kao "privremeni kupoprodajni ugovor", a koji sadržava sve bitne elemente glavnog ugovora, te činjenicu da je predmetna nekretnina odmah predana prvo i drugotužiteljima u posjed, valja smatrati glavnim ugovorom, neovisno o tome kako su stranke naslovile taj pravni posao, te isti obvezuje, sukladno odredbi čl. 268. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), budući da predmetni ugovor ima sve značajke ugovora o prodaji, u smislu odredbe čl. 376. st. 1. ZOO.

12. Pri tome sama činjenica da prvo i drugotužitelji nisu isplatili cijelu kupoprodajnu cijenu, ne znači da taj ugovor nije sklopljen, budući da prednik prvo do trećetuženika nije, u smislu odredbe čl. 360. ZOO, kroz svo to vrijeme zahtijevao ispunjenje obveze, odnosno raskinuo predmetni ugovor.

13. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev, navodeći da su prvo i drugotužitelji navedene čestice stekli dosjelošću, budući da se u nesmetanom posjedu tih čestica nalaze od 1988. godine.

14. Naknadno provedenom parcelacijom dio kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 660 m2, koja je bila predmetom kupoprodaje, označena je kao kčbr [katastarska čestica], zemljišnoknjižnog opisa pašnjak, površine 300 m2 i kčbr [katastarska čestica] zemljišnoknjižnog opisa pašnjak površine 360 m2, što je vidljivo i iz izvatka iz zemljišnih knjiga, zbog čega je neosnovan žalbeni navod da je dioba između prvo i drugotužitelja izvršena u suprotnosti sa stvarnim stanjem.

15. Iz iskaza prednika prvo do trećetuženika CV proizlazi da je on djelomično prodao tu zemlju i da je taj predugovor potpisan i napisan 1988. godine kada su mu prvo i drugotužitelji isplatili iznos od 10.000 tadašnjih DEM, a nakon toga su mu 1989. godine isplatili daljnjih 26.000 tadašnjih DEM, s time da su mu još trebali isplatiti daljnji iznos od 6.000 tadašnjih DEM. Tužitelje je zadnji puta vidio 1989. godine kada su mu isplatili 26.000 tadašnjih DEM, s time da ga je 1996. godine prvotužitelj nazvao tražeći da se odrekne onih 6.000 tadašnjih DEM na ime sanacije puta, što je on odbio, a on je prije rata, a i poslije rata dolazio u Starigrad i nije dolazio na predmetne čestice, nego je dva puta na njima bio njegov sin a jednom i njegova supruga. On ništa nije poduzimao glede tog ugovora, jer nije vidio neku zlu namjeru s obzirom da su prvo i drugotužitelji isplatili veći dio cijene, a tužitelji su gornji objekt gradili 2018. godine, kada je prošlo 30 godina od potpisivanja privremenog kupoprodajnog ugovora.

16. Svjedok LV navodi da je prednik prvo do trećetuženika tu zemlju prodao negdje 2 do 3 godine prije Domovinskog rata, 1987. ili 1988. godine i to prvotuženiku, a bilo je govora da pokojni CV nije isplaćen do kraja, a na toj zemlji se gradilo i napravljen je neki manji objekt. Nakon rata prednik prvo do trećetuženika je dolazio u Starigrad, a i njegov sin je dolazio na odmor.

17. I svjedok EV navodi da je prednik prvo do trećetuženika prodao parcelu i da nije isplaćen u cijelosti, a na toj zemlji je nešto izgrađeno iako on ne zna što, a da je prednik tuženika je nakon Domovinskog rata dolazio u Starigrad.

18. DV, sin pokojnog BV navodi da je njegov otac sačinio ugovor 1988. godine i da je bila dopuna 1989. godine, ali da stavke ugovora nisu ispoštovane jer prvo i drugotužitelji nisu isplatili daljnjih 6.000 tadašnjih DEM, ali se nakon rata njegova obitelj nije zanimala za to jer su živjeli u [adresa] i samo su se telefonski čuli s rodbinom u Starigradu, a misli da je njegov otac došao u Republiku Hrvatsku 1996. godine, ali ne zna je li išao u Starigrad, nego je u Starigrad išao sigurno negdje 2000. godine. Drugotuženik je na predmetni teren došao 2007. godine ali nije zatekao prvo i drugotužitelje nego im je poslao poruku da se jave i da to trebaju završiti, a on je imao saznanja da prvo i drugotužitelji koriste tu nekretninu jer su na njoj izgradili neki pomoćni objekt. Kroz cijelo to vrijeme on niti njegov otac niti obitelj nisu se obraćali prvo i drugotužiteljima da plate svoj dug jer su smatrali da je to njihovo.

19. Iz svih navedenih iskaza jasno proizlazi da su prvo i drugotužitelji 1988. godine kupili predmetnu česticu od prednika prvo do trećetuženika, a koja čestica je parcelacijom formirana u dvije druge čestice, te da su od tada u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, s obzirom na to da im ni prednik prvo do trećetuženika, kao ni cijela njegova obitelj nisu osporavali posjed predmetnih nekretnina, niti su tražili isplatu ostatka kupoprodajne cijene, kao ni raskid ugovora, pa se prvo i drugotužitelji u posjedu predmetnih nekretnina nalaze preko 30 godina.

20. Dosjelost je orginarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom predviđene pretpostavke, stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, pa pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja dosjelošću.

21. Pri tome valja navesti da su prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni odredbama ZVDSP počeli teći prije njegovog stupnja na snagu, dakle, prije 1. siječnja 1997. godine, tada isti nastavljaju teći sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.

22. S obzirom na to da su prvo i drugotužitelji u posjedu predmetnih čestica od 1988. godine, kada su ih kupili, to se pretpostavke za dosijedanje na predmetnoj nekretnini ocjenjuju prema ranije važećem Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 – dalje: ZOVO), prema kojem je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno da su ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebne za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO za stjecanje prava vlasništva dosjelošću traži se posjed određene kvalitete u vidu savjesnog (poštenog) i zakonitog posjeda, a takav posjed postoji ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja i kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno odredbi čl. 72. st. 1. i 2. ZOVO.

24. I prema odredbi čl. 159. st. 1. sada važećeg ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnik te stvari. U stavku 2. istog članka navodi se da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a sukladno st. 3. istog članka samostalni posjednik nepokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe nekretninu protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

25. Stoga je za redovnu dosjelost potrebno da je posjed stjecatelja bio određene kakvoće, sukladno odredbi čl. 18. st. 1. do 3. ZVDSP, to jest da je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), da je istinit – ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja, te da je pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

26. S obzirom na to da su prvo i drugotužitelji kupili predmetnu nekretninu i od tada su u samostalnom neprekinutom posjedu i istu i danas posjeduju, te da, s obzirom na kupnju istih, nisu imali razloga posumnjati da te čestice nisu njihove i da im ne pripada pravo na posjed, to je sud prvog stupnja pravilno, sukladno navedenim zakonskim odredbama prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da su prvo i drugotužitelji predmetne čestice stekli dosjelošću, zbog čega suprotni navodi u žalbi prvo do trećetuženika u tom pravcu nisu osnovani.

27. Međutim, kako su prvo i drugotužitelji predmetne čestice stekli na temelju zakona, to su oni ovlašteni, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, zbog čega su tužitelji neosnovano postavili obveznopravni zahtjev za izdavanja isprave podobne za upis njihova prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, jer parnične stranke nisu u obveznopravnom odnosu, pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva.

28. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo odbiti zahtjev tužitelja za izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva prvo i drugotužitelja, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

29. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu prvo do trećetuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

30. Prvo i drugotuženicima nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer su sa žalbom uspjeli samo u dijelu kojim tužitelji zahtjevaju izdavanje isprave podobne za upis njihova prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa time što je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i prihvatio pogrešan obveznopravni zahtjev to nije dovelo do nezakonite odluke, jer tužitelji taj upis imaju pravo ishoditi s obzirom na to da su vlasništvo nekretnine stekli na temelju zakona.

31. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 18. ožujka 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb