Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4698/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Diane Preglej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OP (B) iz Zagreba, Ante Jakšića 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Bošković-Slivonja, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Peranović d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2177/2022-111 od 13. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2177/2022-111 od 13. kolovoza 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 12.778,49 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 12.082,98 € od 14. siječnja 2015. do isplate, na iznos od 524,26 € od 14. studenog 2015. do isplate te na iznos od 171,25 € od 11. siječnja 2015. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 12.222,01 € sa zateznim kamatama tekućim od 13. kolovoza 2024. do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete nastale zbog štetnog događaja 11. siječnja 2015. zbog štete nastale na vozilu marke BMW 530 XD, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2008. koje je bilo osigurano kod tuženika policom cestovnog kaska broj 03-0365590-01, koja je vrijedila do 13. siječnja 2015., a koju štetu tuženik nije isplatio tužiteljici.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje žaliteljica.
7. Isto tako, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da žaliteljica u žalbi navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice odnosno njezinog viđenja predmetne pravne situacije.
8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:
- da je tužiteljica 11. siječnja 2015. upravljala vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je njeno vlasništvo i koje je bilo osigurano kod tuženika policom cestovnog kaska broj 03-0365590-01 do 13. siječnja 2015., a nesreća se dogodila na način da je tužiteljica navedenim vozilom upravljala državnom cestom D275 iz smjera Korenice prema Gospiću kada je u jednom zavoju na opisanom mjestu njoj u susret iz suprotnog smjera kretanja naišlo NN vozilo prešavši na njenu stranu kolnika radi čega je tužiteljica, u izbjegavanju sudara, skrenula naglo udesno uslijed čega je izgubila kontrolu nad vozilom sletjevši sa ceste i prevrnuvši se na desnu bočnu stranu vozila;
- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. DP proizlazi da su na vozilu tužiteljice nastala oštećenja na desnom boku vozila koja nisu nastala uzdužnim struganjem ili djelovanjem sile, već isključivo poprečnim utiskivanjem, a iz čega proizlazi da vozilo sigurno nije moglo biti prevrnuto na desni bok tijekom uzdužnog kretanja te na mjestu nezgode od strane prometne policije nisu nađeni tragovi zanošenja, kočenja ili kretanja vozila po kolniku, pošljunčanoj, travnatoj ili na snježnoj podlozi, a koji bi svakako morali nastati u okolnostima nastanka nezgode konkretno opisnim od strane sudionika. Također nisu pronađeni trgovi krhotina desnog vanjskog ogledala i tehnički nije moguće da bi se dinamika slijetanja vozila odvijala na način opisan od strane sudionika zbog toga jer se vozilo tužiteljice prema nastalim oštećenjima moglo prevrnuti na desni bok jedino u slučaju prethodnog zaustavljanja gledano u usporednom smjeru sa smjerom uzdužne osi vozila, a u takvom slučaju do spontanog i samostalnog prevrtanja vozila nije moglo doći jer vozilo nije bilo dovoljno poprečno nagnuto. Proizlazi da je prilikom prevrtanja na lijevu stranu vozila djelovala dodatna sila usmjerena okomito na uzdužnu os vozila s lijeva na desno, a koja nije mogla nastati kao posljedica kretanja vozila jer smjer kretanja vozila neposredno prije dolaska vozila u poziciju na kojoj je došlo do prevrtanja nije mogao biti poprečan na uzdužnu os kolnika niti proizlazi iz iskaza sudionika nezgode;
- da je vještak ing. DP u svom dopunskom očitovanju od 3. srpnja 2017. naveo da vještak Hlišć u kaznenom postupku nije utvrdio kako se štetni događaj dogodio već nije isključio da se dogodio na način opisan u tužbi pri čemu je naveo da bi za utvrđivanje mogućnosti samostalnog prevrtanja vozila bilo nužno poznavanje karakteristika trena i udubljenja gdje se vozilo zaustavilo u vrijeme nesreće pa je vještak ing. DP utvrdio da je dimenzije kanala oborinskih voda uzeo prema utvrđenju vještaka Kralja i prema iskazima sudionika nesreće, a navedene dimenzije proizlaze i iz priloženih fotografija prometne policije te je u oba vještačenja zaključeno da se vozilo tužiteljice u trenutku prevrtanja nije više uzdužno kretalo tako da njegovo vještačenje nije u suprotnosti s vještačenjem vještaka Hlišća već je prošireno na temelju dodatnih podataka o dimenzijama kanala oborinskih voda s kojima vještak Hlišć nije raspolagao;
- da je nakon dopunskih očitovanja vještaka ing. DP, tužiteljica dostavila u spis nalaz i mišljenje vještaka ing. Bedenikovića koji je napravljen po prijedlogu tužiteljice izvan postupka i za koji se tuženik nije suglasio da se koristi u postupku već je isticao da je napravljen po želji tužiteljice i nakon zaključenja prethodnog postupka;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca proizlazi da je vozilo tužiteljice zatečeno prevrnuto na desni bok u kanalu nakon oštrog desnog zavoja i na samom početku oštrog lijevog zavoja. Zatim, da je prilikom prevaljivanja u kanal kretalo se brzinom unaprijed od 3-5 km/h i bočno onoliko koliko bi mu bilo potrebno da se prevali preko ivice kanala oko 5 km/h. Budući Zapisnikom o očevidu nisu dokumentirani tragovi kretanja vozila do zatečenog položaja nije moguće utvrditi okolnosti pod kojima se BMW zatekao na licu mjesta, a u spisu nema elemenata koji bi ukazivali na namjerno prevrtanje vozila;
- da prilikom usmenog iskaza na istom ročištu vještak DP je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, njegove dopune, te navoda koje je iznio na ročištima održanim dana 11.4.2017. i 5.2.2019. dok u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca, navodi kako smatra da isti nije prihvatljiv, obzirom se bazira na nepostojećim tragovima koji nisu evidentirani od prometne policije, niti ih vještak vidi na fotografijama, dok je vještak Husinec iskazao da je u predmetnom štetnom događaju nakon štetnog događaja policija izašla na teren, te uopće nije posumnjala da se štetni događaj dogodio na iskazan način, a policijski službenici su ljudi obučeni za vršenje očevida te iako oštećenja nisu uobičajena, to ne znači da nisu mogla nastati prema utuženoj dinamici štetnog događaja;
- da je vještak Goran Husinec po zahtjevu tuženika napravio mišljenje prije pokretanja ovog postupka 14.03.2015., a u kojem je naveo da su oštećenja nastala namjerno kad je vozilo bilo u mirovanju;
- da je izveden dokaz i trećim prometnim vještačenjem po Zavodu za prometno-tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu te iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je prema kazivanju tužiteljice i saslušanih svjedoka štetni događaj simuliran u PC Crash programu za simulaciju realnih prometnih nesreća pri čemu je za brzinu osobnog automobila u trenutku po vozačici poduzete radnje naglog izmicanja udesno te pokušaja korekcije putanje ulijevo uzeta brzina od 40 km/h. Stoga je izvršenom analizom mehanizma, dinamike i kinematike kretanja osobnog automobila BMW 530d, registarske oznake [registarska oznaka], u prometnoj nesreći nastaloj na način opisan po tužiteljici, kao i svjedocima, analizom oštećenja fiksiranih dokumentacijom očevida na mjestu nesreće i izvidom štete, kao i analizom oštećenja i sukladnosti oštećenja na osobnom automobilu s dinamičkim elementima udarnih procesa, a sve prema dokumentaciji sadržajnoj u spisu predmeta, utvrđeno da sva oštećenja na osobnom automobilu BMW 530 d, registarske oznake [registarska oznaka], ne odgovaraju opisanom mehanizmu štetnog događaja, dakle da ista nisu nastala na mjestu i na način na koji na to ukazuje u spisu sadržana dokumentacija očevida, Zapisnik o očevidu MUP-a, RH, PU ličko-senjske, PP Korenica br. 511-04- 08-04-NK/-1/15, od 11. siječnja 2015., sa pripadajućom skicom zatečenog stanja na licu mjesta prometne nesreće i fotodokumentacijom očevida te iskazima tužiteljice i svjedoka;
- da je u svom dopunskom usmenom očitovanju, vještak Željko Šarić ostao je kod nalaza i mišljenja Zavoda za prometno-tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti, a vezano uz prigovor da prilikom izrade vještačenja nisu korišteni objektivni materijalni dokazi naveo je da je vještačenje rađeno temeljem naloga suda u kojem je bila posebno zatražena uzročno posljedična veza oštećenja i štetnog događaja te su u tu svrhu korišteni svi dostupni tragovi prometne nesreće koji su evidentirani zapisnikom o očevidu Policijske postaje Korenice i u svrhu korelacije tih tragova s dinamikom nastanka štetnog događaja korišteni su i iskazi vozačice i svjedoka. Stoga, simulacija koja je provedena nije jedini element na temelju čega je provedeno vještačenje, a konkretna simulacija provedena je prema iskazu tužiteljice i svjedoka uzimajući u obzir brzinu koju su oni naveli da su vozili do trenutka sudara. Tako je utvrdio da tragovi na mjestu prometne nesreće i oštećenja koja su na samom vozilu međusobno se ne mogu dovesti u korelaciju i s iskazom dinamike kretanja koja se provlači kroz spis jer oštećenja na vozilu nisu karakteristična oštećenja za vozilo koje klizi i okreće se na bok u prometnoj nesreći, a također na mjestu prometne nesreće (cesta, bankina, travnati dio) nije pronašao tragove koji ukazuju na prije sudarno kretanje vozila te ujedno takvi tragovi nisu evidentirani u zapisniku o očevidu te je ponovio da oštećenja na vozilu ne odgovaraju opisanom mehanizmu nastanka događaja, odnosno da oštećenja nisu mogla nastati na način kako su to iskazivali tužiteljica i svjedoci.
9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da iz nalaza i mišljenja Zavoda za prometno tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu proizlazi da se tragovi na mjestu prometne nesreće i oštećenja na samom vozilu ne mogu dovesti u korelaciju s dinamikom kretanja o kojoj su iskazivali tužiteljica i svjedoci, da na mjestu prometne nesreće nisu nađeni tragovi koji ukazuju na prije sudarno kretanje vozila, da se ne može utvrditi da bi aktivacija zračnih jastuka bila povezana sa štetnim događajem te da oštećenja na vozilu tužiteljice nisu mogla nastati na način kako su to iskazivali tužiteljica i svjedoci. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća takav nalaz jer je napravljen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, imajući pri tome na umu da je vještak prilikom saslušanja otklonio sve prigovore tužiteljice, čemu treba dodati da je takav nalaz i mišljenje sukladan nalazu i mišljenju vještaka DP koji je također mišljenja da tehnički nije moguće da bi se dinamika slijetanja vozila odvijala na način opisan od strane sudionika, koji također nije utvrdio da bi se bočni zračni jastuk i zavjese aktivirali upravo na mjestu nezgode te koji je naveo da postoji mogućnost da je vozilo tužiteljice s već ranije aktiviranim zračnim jastucima došlo na mjesto nezgode. Slijedom navedenog, sud prvog stupanja je utvrdio da oštećenja na vozilu tužiteljice ne odgovaraju dinamici nastanka predmetnog štetnog događaja na način na koji su je opisivali tužiteljica i svjedoci, odnosno da se predmetni štetni događaj u tehničkom smislu nije mogao dogoditi na način kako je to prikazano u izvješću o prometnoj nesreći te opisano u iskazima i pokazivanjima sudionika i svjedoka pri čemu je posebno imao na umu da su tužiteljica i svjedok O tvrdili da na vozilu nije bilo ranijih oštećenja. Stoga, kako je na tužiteljici u ovom postupku teret dokaza o postojanju odlučnih činjenica, odnosno teret dovođenja uvjerenje suda u stupnju izvjesnosti u pogledu postojanja i sadržaja pravno relevantnih činjenica pa kako tužiteljica tijekom postupka nije uspjela sa stupnjem izvjesnosti dokazati da bi oštećenja na njezinom vozilu nastala u predmetnom štetnom događaju, odnosno da bi nastupio osigurani slučaj, to prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te je odlučeno kao u točki I izreke pobijane presude.
10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tužiteljica.
11. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju Zavoda za prometno tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu koji su jasno i argumentirano utvrdili izvršenom analizom mehanizma, dinamike i kinematike kretanja osobnog automobila BMW 530d, u prometnoj nesreći nastaloj na način opisan po tužiteljici, kao i svjedocima, analizom oštećenja fiksiranih dokumentacijom očevida na mjestu nesreće i izvidom štete, kao i analizom oštećenja i sukladnosti oštećenja na osobnom automobilu s dinamičkim elementima udarnih procesa, a sve prema dokumentaciji sadržajnoj u spisu predmeta, da sva oštećenja na osobnom automobilu BMW 530 d, registarske oznake [registarska oznaka], ne odgovaraju opisanom mehanizmu štetnog događaja, dakle da ista nisu nastala na mjestu i na način na koji na to ukazuje u spisu sadržana dokumentacija očevida, Zapisnik o očevidu MUP-a, RH, PU ličko-senjske, PP Korenica br. 511-04-08-04-NK/-1/15, od 11. siječnja 2015., sa pripadajućom skicom zatečenog stanja na licu mjesta prometne nesreće i fotodokumentacijom očevida te iskazima tužiteljice i svjedoka, slijedom čega su neosnovani navodi tužiteljice da su ispunjeni uvjeti za naknadu štete jer u predmetnom štetnom događaju nisu nastala sva oštećenja utvrđena i (foto)dokumentirana od strane uređujuće prometne policije koja je izvršila očevid štetnog događaja.
12. Naime, suprotno navodima žaliteljice, niti iz jednog materijalnog dokaza, izuzev nalaza i mišljenja privatno provedenog vještačenja po vještaku, dipl. ing. Ivanu Bedenikoviću koje se vještvo uslijed protivljenja tuženika njegovom korištenju u predmetnom postupku niti ne može koristiti kao dokaz, ne proizlazi da bi sva dokumentirana oštećenja na vozilu tužiteljice, reg. oznake [registarska oznaka] nastala u štetnom događaju od 11. siječnja 2015. u mjestu Bunić kojeg je tužiteljica prijavila tuženiku kao osiguratelju navedenog vozila. Tako u nalazu i mišljenju vještaka ing. DP izrađenog tijekom postupka, koji sadrži jasna obrazloženja i utvrđenja, temeljena na tehničkim parametrima i dokazima dostupnim u spisu, vještak utvrđuje da tehnički nije moguće da bi se dinamika slijetanja vozila odvela na način na koji to opisuje tužiteljica, a takva utvrđenja potvrđuje i nalaz i mišljenje Zavoda za prometno tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu.
13. Osim toga, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ing. Gorana Husinca jer u tom nalazu nedostaju razlozi i objašnjenje razloga na temelju kojih je vještak primjenom stručnog znanja zaključio da je upravo moguća varijanta nastanka štetnog događaja na način kako to navodi tužiteljica, a imajući u vidu da je i sam u dopunskom očitovanju naveo da nije isključena mogućnost da je vozilo namjerno prevrnuto, ali nema nikakvih elemenata koje bi njemu na to ukazivalo. Tim više što isti vještak u odnosu na isti štetni događaj na zahtjev tuženika dana 14. ožujka 2015. izradio nalaz i mišljenje sa zaključkom da vozilo tužiteljice nije bilo sudionik opisanog štetnog događaja i na vozilu BMW oštećenja odgovaraju namjernom oštećivanju nekim gumenim alatom čekićem ili sl. te oštećenja nikako nisu mogla nastati izlijetanjem vozila sa kolnika, a navedeno potvrđuje i izostanak oštećenja gornjih dijelova vrata i dovratnika i prozora te decidirano utvrđuje da vozilo nema niti jedno jasno vidljivo uzdužno oštećenje koje mora nastati prevrtanjem. (list 236 spisa).
14. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da se utuženi štetni događaj dogodio bez voljnog sudjelovanja odnosno namjere tužiteljice, dok je jedino vještak Šarić sa Prometnog fakulteta u Zagrebu, izjavio da „ne može odgovoriti na to pitanje“, kao i da je prvostupanjski sud propustio cijeniti nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća od 25. 08. 2016. na temelju kojeg je ODO donijelo rješenje o obustavljanju istrage protiv tužiteljice u kaznenom postupku iniciranom od strane ovdje tuženika radi počinjenja navodnog kaznenog djela prijevare, valja reći da je prvostupanjski sud u ovom postupku pravilno utvrdio da ne postoji uzročno-posljedične veze između oštećenja na vozilu i štetnog događaja opisanog po tužiteljici i svjedocima te dokumentiranog od strane prometne policije, a što jasno i decidirano proizlazi i iz vještaka ing. DP koji nalaz je potvrdio i nalaz i mišljenje Zavoda za prometno tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, dok je vještak Goran Husinec svoj nalaz i mišljenje temeljio na tragovima koji nisu evidentirani od prometne policije, a niti su vidljivi vještacima na fotografijama, pri čemu je u nalazu i mišljenju koje je izradio prije postupka naveo da vozilo tužiteljice nema niti jedno jasno vidljivo uzdužno oštećenje koje mora nastati prevrtanjem te su oštećenja na vozilu tužiteljice nastala namjerno kad je vozilo bilo u mirovanju (list 236 spisa). Također, nije od utjecaja ni činjenica da je ODO donijelo rješenje o obustavljanju istrage protiv tužiteljice jer je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti, a niti je prvostupanjski sud trebao ocjenjivati nalaz izrađen u postupku pred ODO.
15. U odnosu na žalbene nalaze na nalaz i mišljenje vještaka Željka Šarića od 06. studenog 2024., valja reći da su neosnovani navodi tužiteljice da parametri za izradu spornog vještačenja nemaju uporišta ni u kakvim objektivnim materijalnim dokazima kao proturječne samom nalazu i mišljenju. Naime, vještak je, protivno navodima žaliteljice, prilikom izrade njegova nalaza i mišljenja, pored analize iskaza svjedoka i tužiteljice, koristio i svu ostalu dokumentaciju koja je priložena spisu, a napose Zapisnik o očevidu MUP-a RH, Policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja Korenica br. 511-04-08-04-NK/-1/15 od 11 siječnja 2015. s pripadajućom Skicom zatečenog stanja na licu mjesta prometne nesreće i fotodokumentacijom očevida, slijedom čega je utemeljio svoj nalaz i mišljenje na cjelokupnom spisu predmeta, a nikako ne isključivo na podacima iz nalaza i mišljenja vještaka Kralja izrađenog prije pokretanja postupka. Naime, i iz nalaza i mišljenja vještaka ing. DP utemeljenog na tehničkim parametrima i dokazima dostupnim u spisu, u skladu s kojima vještak utvrđuje da tehnički nije moguće da bi se dinamika slijetanja vozila odvela na način na koji to opisuje tužiteljica, predmetni vještak utvrđuje da prema fotografijama prometne policije proizlazi da se neposredno uz zapadni rub kolnika prostire travnato šljunčana bankina širine 1,30 metara, dok preostali razmak od bankine do prevrnutog vozila iznosi 1,15 metara i isti je formiran kao zapadna kosina korita kanala oborinskih voda.
16. Na daljnje žalbene navode tužiteljice, koji se u bitnome svode na ponavljanje prigovora nalazu i mišljenju Zavoda za prometno tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, valja odgovoriti da je vještačenje u postupku pred prvostupanjskim sudom provedeno u skladu s odredbama čl. 250. - čl. 262. ZPP, te ocjena suda u odnosu na navedeni nalaz i mišljenje nije s uspjehom dovedena u sumnju. Naime, kad je tužiteljica prigovorila pisanom nalazu i mišljenju, vještak ing. Šarić je utvrdio da tragovi na mjestu prometne nesreće i oštećenja koja su na samom vozilu međusobno se ne mogu dovesti u korelaciju i s iskazom dinamike kretanja koja se provlači kroz spis te je pojasnio da oštećenja na vozilu nisu karakteristična oštećenja za vozilo koje klizi i okreće se na bok u prometnoj nesreći, a također na mjestu prometne nesreće (cesta, bankina, travnati dio) nije pronašao tragove koji ukazuju na prije sudarno kretanje vozila te ujedno takvi tragovi nisu evidentirani u zapisniku o očevidu.
17. Isto tako, u odnosu na daljnje žalbene navode da vještak Šarić za potrebe izrade svog vještačenja uzeo ili prosječne vrijednosti iz sličnih štetnih događaja, ili parametre proizvoljno utvrđene od vještaka angažiranog i plaćenog od strane tuženika ili subjektivne iskaze sudionika štetnog događaja dana gotovo 20 mjeseci nakon događaja u kojem su ozbiljno strahovali za svoj život, valja reći da je vještak u dopunskom usmenom očitovanju decidirano naveo da prilikom izrade simulacija u dva različita scenarija koja su provedena u ovom vještačenju kao najvažnija stavka koja je vještaku bila nepoznata je izdvojio kanal i njegovu dubinu i širinu te je prilikom definiranja navedenog kanala koristio podatke u spisu, konkretno za kanal je koristio navode vještaka Nevena Kralja, budući da drugih informacija nije imao. Međutim, nalaz i mišljenje izrađeni su prvenstveno na temelju osnovnih parametara, a to su oštećenja na vozilu i zaustavni položaj vozila tužiteljice dok sama simulacija nije nalaz i mišljenje, a nalaz i mišljenje temeljeni su na oštećenju na vozilima i na nedostatku tragova na mjestu prometne nesreće pa obzirom na zadatak suda provedene su i dvije simulacije čiji cilj je bio utvrditi vjerodostojnost izjava vozačice i svjedoka uzimajući redefinirane vrijednosti u simulacijskom programu za takvu vrstu ceste i uvjeta te su na temelju toga i provedene. Navedeno je i sukladno dopunskom očitovanju vještaka ing. DP koji je naveo da čak simulacija prevrtanja vozila na mjestu nezgode nije potrebna jer je izračunom utvrđeno da je vozilo bilo moguće dovesti do prevrtanja priručnim sredstvima te postoji mogućnost da je vozilo tužiteljice s već ranije aktiviranim zračnim jastucima došlo na mjesto nezgode te je tehnički moguće da je vozilo s namjerom, voljno, prevrnuto no to ne može utvrditi. Isto tako, u naknadnom dopunskom vještačenju vještak je naveo da je u početnoj fazi vozilo moglo biti podizano s lijeve strane pomoću ručne autodizalice, a u završnoj fazi i pomoću ljudske snage nekoliko osoba, a da je tužiteljica pri kretanju desnim kotačima van kolnika naglo i oštro poduzela skretanje u lijevo, svakako bi na bankini i podlozi van asfalta nastali tragovi zanošenja.
18. Prema tome, žalbenim navodima tužiteljice, koji se u bitnome svode na ponavljanje ranije istaknutih prigovora nalazu i mišljenju vještaka, nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. Pri tome žaliteljici valja odgovoriti da se vještak na njezine primjedbe jasno i argumentirano očitovao pa su neosnovani navodi da je vještak Šarić jasno ukazao na sve proturječnosti, nelogičnosti, proizvoljnosti i hipotetičnosti iz svog vještačenja koje su bile potpuno sakrivene u njegovom pismenom nalazu i mišljenju.
19. Zbog izloženog, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje Zavoda za prometno tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu prometnog vještaka kompetentnog za procjenu nastale štete na vozilu, dajući za to jasne i određene razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te je pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po strojarskom fakultetu na okolnost utvrđivanja selektivnog aktiviranja zračnih jastuka. Naime, takvo vještačenje u ovom postupku nije potrebno provoditi jer je iz već učinjenoga, zajedno s dodatnim očitovanjem vještaka sud prvoga stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje te ničim nije dovedena u sumnju valjanost prihvaćenog nalaza i mišljenja, a novo vještačenje išlo bi samo za nepotrebnim produljivanjem ovoga postupka, što bi bilo protivno i načelu ekonomičnosti parničnoga postupka iz članka 10. ZPP-a.
20. Daljnji žalbeni navodi tužiteljice svode se na preocjenjivanje izvedenih dokaza na što nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužiteljica žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
21. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, dok tužiteljici nije dosuđen parnični trošak jer nije uspjela u parnici.
22. Isto tako, neosnovano žaliteljica prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22, 138/2023). Naime, navedene Izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 13. kolovoza 2024. u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda od 2,00 € umjesto 1,33 €/10,00 kn[1] te se ne radi o retroaktivnom djelovanju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka sukladno uspjehu u sporu.
23. Također, u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud protivno odredbama Tarife tuženiku priznao naknadu troška puno više od 4 (četiri) podneska nakon 25. 08. 2017., valja reći da stranci sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u svezi s Tbr. 8.1. Tarifi pripada pravo na naknadu za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku iz čega bi proizlazilo da mu ne pripada naknada za više od četiri obrazložena podneska, ali je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji, sastav obrazloženog postupka je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice. Dakle, mogućnost priznavanja nagrada za sastav više od četiri obrazložena podneska ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. To znači da je sud obvezan u svakom postupku svaku radnju odvjetnika, i svaki zahtjev stranke za naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku procijeniti kroz pitanje "Je li neka procesna radnja i trošak koji je uz nju vezan bio objektivno bio potreban za vođenje parnice?". pa kada je odgovor pozitivan, cijeneći sve okolnosti slučaja sud će udovoljiti zahtjevu stranke za naknadu zatraženih troškova postupka. (tako i Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022., te Rev-1067/2023 od 20. prosinca 2023. i Revd-3869/2024-2 od 17. rujna 2024.)
24. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su podnesci od 25. kolovoza 2017. te podnesci od 26. siječnja 2024. te 13. veljače 2024. obrazloženi podnesci koji su bili potrebni radi vođenja postupka te su kao takvi i priznati. U odnosu na ostale podneske priznate podneske, valja reći da je prvostupanjski pravilno primijenio materijalno pravo iz Tbr.8/3 i Tbr.8/4 Tarife kada je tuženiku dosudio takve podneske, pravilno ih cijeneći kao potrebne radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, slijedom čega su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.
25. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
26. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).
27. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
