P-2297/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Mandiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene JM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici KM, odvjetnici u [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Monike Golub, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. i punomoćnice tužene KM, odvjetnice, a po objavi presude dana 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računu tužitelja u postupku izravne naplate od strane Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tužene, a na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1918/2015 od dana 13. lipnja 2016. godine.

II. Nalaže se tuženoj JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vratiti tužitelju ŠM, [adresa], 10000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] neosnovano stečeni iznos od 22.073,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. ožujka 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ŠM, [adresa], 10000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženoj JM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 738,33 EUR sa zateznim kamatama te zahtjev tužene za naknadom zateznih kamata na iznos dosuđenih troškova parničnog postupka od 2.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda poslovni broj: Ovr Ob- 7/23-4 od 16. ožujka 2023. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave istog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona. Tužena je 25. siječnja 2023. na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1918/2015 od 13. lipnja 2016. podnijela zahtjev za izravnu naplatu. Temeljem navedene presude tužitelj je bio dužan doprinositi mjesečno iznos od 2.000,00 kn za uzdržavanje mldb. UM, zajedničkog sina tužitelja i tužene, a obzirom je u to vrijeme mldb. sin stanovao s majkom odnosno tuženom. Ističe kako je sve vrijeme od donošenja presude pa do donošenja nove sudske odluke kojom je odlučeno da mldb. UM stanuje s tužiteljem, uredno izvršavao svoje obveze utvrđene predmetnom presudom. Osim obveza utvrđenih presudom, tužitelj je i na druge načine doprinosio uzdržavanju mldb. UM pa da je stoga nejasno zašto je tužena podnijela zahtjev za izravnu naplatu te zašto je to učinila tek 2023., uzimajući u obzir da je presuda donesena 2016. Iako je presudom određeno da je tužitelj bio dužan na ime uzdržavanja maloljetnog sina UM uplaćivati iznos od 2.000,00 kn mjesečno, isti je uplaćivao puno više od navedenog iznosa, a što je razvidno iz priložene dokumentacije pa je tako tužitelj za potrebe uzdržavanja mldb. sina uplaćivao mjesečno iznose s osnove školovanja, izvannastavnih aktivnosti te ostalog. Životno bi bilo nelogično da tužitelj ne postupa po predmetnoj presudi odnosno da ne uplaćuje mjesečno iznos od 2.000,00 kn, dok s druge pak strane konstantno uplaćuje pozamašne iznose za potrebe školovanja, izvanškolskih aktivnosti i sl. Iako su tužitelj i tužena sporazumno dogovorili da će tužitelj s osnove uzdržavanja mldb. sina UM plaćati mjesečno iznos od 2.000,00 kn, u stvarnosti je to bilo puno više od onoga što su sporazumom dogovorili pa je tako tužitelj za uzdržavanje mldb. UM uplaćivao iznose koji u tom vremenu ukupno čine iznos od nekoliko stotina tisuća kuna. Stoga stiče kako ne postoji novčana tražbina koju je tužena naplatila u postupku izravne naplate kod Financijske Agencije. Naglašava kako je prijenosom zaplijenjenog iznosa na račun tužene došlo do dvostruke naplate. Budući je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tuženoj temeljem navedene presude, to tužena nema nikakvu tražbinu prema tužitelju pa je stoga evidentno da je naplata po istoj neosnovana i protupravna. Obzirom da je s računa tužitelja neosnovano ustegnut i zaplijenjen iznos od 22.073,27 EUR te da je 27. ožujka 2023. taj iznos neosnovano prenesen na račun tužene, to je tužitelj prema odredbi čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona ovlašten tražiti povrat navedenog iznosa. Nesporno je ispunjen razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona, budući je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tuženoj te ista nije bila ovlaštena tražiti ovrhu na temelju predmetne presude, odnosno nije bila ovlaštena na temelju predmetne presude tražiti ovrhu protiv tužitelja. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kao u toč. I. izreke.

1.1. Tijekom postupka u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje na Očevidnik svih osnova za plaćanje iz kojeg jasno proizlazi kako je tužena osobno dana 25. siječnja 2023. na temelju navedene presude podnijela zahtjev za izravnu naplatu, a predmetni iznos je 27. ožujka 2023. neosnovano prenesen na račun tužene. Stoga smatra da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan i neutemeljen.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Ističe kako je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda poslovni broj P ob-1918/2015 od 13.6.2016. suđeno da je tužitelj dužan za uzdržavanje mldb. UM doprinositi iznos od 2.000,00. kn mjesečno počevši od 13.lipnja 2016. pa nadalje do svakog 15-og u mjesecu. Izravnu naplatu temeljem navedene presude pokrenuo je mldb. UM pa zbog toga tužena nije pasivno legitimirana u ovom postupku i predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev bez daljnjeg raspravljanja odbiju. Ukoliko sud ne odbije tužbu zbog promašene pasivne legitimacije, tužena, opreza radi, daje odgovor na tužbu u kojem navodi kako je tužitelj uzdržavanje temeljem presude dužan plaćati iznos naveden u presudi na račun tužene. Ističe kako ovršenik nije dobrovoljno platio niti jedan dospjeli iznos uzdržavanja specificiran u zahtjevu za izravnu naplatu. Obzirom na odbijanje tužitelja da plati dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja za period stanovanja djeteta kod majke podnesen je zahtjev za izravnu naplatu. Ukazuje kako FINA vrši izravnu naplatu sukladno ovršnoj ispravi i zakonu te tvrdi da preplaćenih iznosa uzdržavanja nema te da ne postoji nikakav, a pogotovo ne pisani sporazum roditelja o tome da tužitelj ne bi bio dužan plaćati uzdržavanje za mldb. UM po ovršnoj ispravi niti da bi uzdržavanje plaćao na drugačiji način od onog određenog ovršnom ispravom. Zbog navedenog da ne postoje razlozi za proglašenje ovrhe/pljenidbe, prijenosa nedopuštenim pa je neosnovan i zahtjev za isplatom iz toč. II tužbenog zahtjeva i zahtjev za naknadnom troškova postupka. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2.1. Tijekom postupka navodi kako je nesporno da je u zahtjevu za izravnu naplatu, a radi naplate tražbine zakonskog uzdržavanja temeljem navedene presude kao ovrhovoditelj naveden UM, a prema kojoj je ovršenik, ovdje tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje ovrhovoditelja iznos od 2.000,00 kn mjesečno. Također da je nesporno da je tužena kao majka ovrhovoditelja navedena kao zakonski zastupnik ovrhovoditelja u smislu članka 99. Obiteljskog zakona, pri čemu ističe da je dužna poduzimati radnje radi zaštite imovinskih interesa zajedničkog maloljetnog djeteta parničnih stranaka. Osim toga, propust ovog suda koji je u rješenju o upućivanju o parnicu broj: Ovr Ob-7/23 od 16. ožujka 2023. omaškom kao ovrhovoditelja naveo ovdje tuženu (umjesto UM, kojeg tužena zastupa kao zakonski zastupnik) ne može promijeniti pitanje pasivne legitimacije u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno ne može stvoriti tražbinu tužitelja prema tuženoj. Ističe kako za pitanje pasivne legitimacije nije odlučna činjenica na čiji je račun bilo isplaćivano navedeno uzdržavanje jer da tužena kao zakonski zastupnik UM upravlja njegovom imovinom u smislu članka 97. Obiteljskog zakona. Tražbina s naslova uzdržavanja temeljem ovršne isprave pripada UM, a ne tuženoj, pri čemu ponovno ističe da je UM ovrhovoditelj, a ne tužena. Sama činjenica što tužitelj je plaćao iznose za potrebe školovanja zajedničkog djeteta parničnih stranaka, ne predstavlja ispunjavanje obveze tužitelja koja je utvrđena ovršnom ispravom. Tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz da je vršio plaćanje obveze uzdržavanja na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a što također predstavlja i biće kaznenog djela povrede prava uzdržavanja iz članka 172. Kaznenog zakona. Ukazuje kako se u ovoj vrsti postupka ne može mijenjati pravomoćna i ovršna isprava pa da bi stoga daljnje vođenje ovog postupka predstavljalo pravno nasilje nad tuženom te tešku zlouporabu prava na pristup sudu budući da u Republici Hrvatskoj sudovi sude na temelju Ustava, Zakona i međunarodnih ugovora, što je u konkretnom slučaju Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava. Smatra da je sud dužan osigurati vladavinu prava jer da se u suprotnom ugrožava pravni poredak Republike Hrvatske.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda posl. br. Ovr Ob-7/23-4 od 16. ožujka 2023. (stranica 6-10 spisa), presudu ovog suda posl. br. P Ob-1918/15-5 od 13.6.2016. (stranica 12-15 spisa), očevidnik za plaćanje (stranica 16 spisa), potvrdu o prometu po računu od 4.10.2021. (stranica 17-19 spisa), potvrdu o prometu po računu od 4.10.2021. (stranica 20-23 spisa), izvadak iz prometa po računu (stranica 24-25 spisa), whatsapp prepisku (stranica 29-32 spisa), izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda posl. br. Ovr Ob-7/2023, u presudu ovog suda posl. br. P-2296/2023-13 od 29.7.2024. (stranica 44-46 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranica 49-50 spisa), zahtjev za izravnu naplatu - specifikaciju (stranica 51-52 spisa), rješenje ovog suda posl. br. R1 Ob-1076/2022-2 od 9.6.2022. (stranica 54-55 spisa),specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P Ob-1918/15 od 25.1.2023. (stranica 57-61 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je zaključkom ovog suda Ovr Ob-7/203 od 16. ožujka 2023. tužitelj, kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona te je pozvan da u roku od 15 dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom. Nije sporno niti da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-1918/15-5 od 13. lipnja 2016. određeno, između ostalog, da je ovdje tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje tada mlljt. ŠMG iznos od 2.000,00 kn mjesečno i za uzdržavanje i mlljt. UM iznos od 2.000,00 kn mjesečno počevši od 13. lipnja 2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do svakog 15. -og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke (ovdje tužene) pobliže naznačen u toj presudi za pripadajućim zateznim kamatama po naznačenoj stopi tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Sporna je i pasivna legitimacija. Sporno je da li je zahtjev za izravnu naplatu podnijela tužena ili mlljt. UM po tuženoj kao zakonskoj zastupnici. Sporno je da li su ispunjeni uvjeti da se proglase nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate temeljem naprijed navedene ovršne isprave, a glede obveze uzdržavanja mldb. UM, obzirom da tužitelj tvrdi kako je uredno izvršavao svoje obveze utvrđene predmetnom presudom.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev usmjeren protiv tužene za proglašenjem pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenima, a koji je podnijet na temelju zahtjeva za izravnu naplatu mlt. UM kao ovrhovoditelja.

7. Prije svega potrebno je raspraviti po tuženoj istaknut prigovor pasivne legitimacije obzirom da se radi o materijalno pravnom prigovoru o kojem ovisi i osnovanost tužbenog zahtjeva. Radi se dakle o prigovoru koji je usmjeren na osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na označenog tuženika i koji prigovor sadržava tvrdnju da taj tuženik nije dužnik obveze iz tužbenog zahtjeva. Pasivno legitimirana stranka je ona stranka koja je obvezna odgovoriti na tužbu i u konačnici izvršiti obveze koje proizlaze iz presude.

8. Iz ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj P Ob-1918/15-5 od 13. lipnja 2016. proizlazi kako je tom presudom, između ostalog, razveden brak između tužitelja i tužene zaključen 16. svibnja 2009. u SAD-u, Los Angeles, San Pedro (toč. I. izreke). Točkom II. izreke određeno je da će zajednička djeca stranaka mlljt. JMG i mlljt. UM živjeti s majkom, ovdje tuženom. Točkom II. izreke određeni su susreti i druženja oca (ovdje tužitelja) i djece, dok je toč. IV. izreke određeno da je otac, ovdje tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje mlljt. ŠMG iznos od 2.000,00 kn mjesečno i za uzdržavanje i mlljt. UM iznos od 2.000,00 kn mjesečno, sve počevši od 13. lipnja 2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do svakog 15. -og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke (ovdje tužene) pobliže naznačen u toj presudi za pripadajućim zateznim kamatama po naznačenoj stopi tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9. Iz zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 25. siječnja 2025. proizlazi kako je u istom kao ovrhovoditelj/podnositelj naznačen UM, dok je kod naznake punomoćnika naznačena Sidonija Grbavac, odvjetnica, a ispod naznake punomoćnice je kao zakonska zastupnica naznačena JM, ovdje tužena. Izravna naplata novčane tražbine zahtijevana je na temelju ovršne odluke suda, i to naprijed navedene presude ovog suda.

10. Uvidom u priklopljeni spis ovog suda Ovr Ob-7/2023 utvrđeno je da je u istom ovdje tužitelj kao ovršenik 6. veljače 2023. podnio sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, podredno prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika, i to u odnosu na ovdje tuženu kao ovrhovoditeljicu. Dakle, sam ovšenik (tužitelj) je u svom prijedlogu kao ovrhovoditeljicu naznačio ovdje tuženu, a uz prijedlog je dostavio naprijed navedenu ovršnu ispravu, dvije potvrde o prometu po računu Zagrebačke banke d.d. od 4.10.2021., izvadak iz prometa po računu (stranica 24-25 spisa) i presliku whatsapp prepiske. Zaključkom ovog suda Ovr Ob-7/203 od 16. ožujka 2023. upućen je ovšenik (tužitelj) da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona te je pozvan da u roku od 15 dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

11. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 ; dalje u tekstu: OZ) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju propisano je kako izraz »ovrhovoditelj« označava osobu koja je pokrenula postupak radi ovrhe neke tražbine te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 4. OZ propisano je kako izraz »ovršenik« označava osobu protiv koje se tražbina ostvaruje. Odredbom čl. 3. st. 1. OZ propisano je kako se ovršni postupak pokreće prijedlogom ovrhovoditelja. Odredbom čl. 22. OZ propisano je kako se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Odredbom čl. 29. st. 1. OZ propisano je kako je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Odredbom čl. 32. st. 1. OZ propisano je kako se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako se odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

12. Dakle, osobe čije je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom- presudom donesenom u naprijed navedenom parničnom postupku bili su tada mlljt. JMG i mlljt. UM te je tom presudom utvrđena tužiteljeva obveza da plaća uzdržavanje za njih, a na račun njihove majke, ovdje tužene. Stoga, suprotno tvrdnjama tužitelja, okolnost da su zaplijenjena novčana sredstava u postupku izravne naplate prenesena na račun tužene nije od pravnog značenja u odnosu na pasivnu legitimaciju u ovom predmetu. Naime, novčana sredstva koja su zaplijenjena i potom prenesena na račun tužene na temelju zahtjeva za izravnu naplatu koji je, suprotno tvrdnjama tužitelja podnio upravo mlljt. UM kao ovrhovoditelj/podnositelj po tuženoj kao majci i zakonskoj zastupnici, a ona po punomoćnici Sidoniji Grbavac, odvjetnici, tužena je primila kao zakonska zastupnica zajedničkog djeteta mlljt. UM u njegovo ime i za njegov račun (tako i VSRH u Rev 1375/1999-2 od 3. srpnja 2002. i u Rev 1178/2022-2 od 20. rujna 2023.). Dakle, ovršnom ispravom-presudom ovog suda poslovni broj P Ob- 1918/15-5 od 13. lipnja 2016. utvrđena je, između ostalog, i obveza tužitelja na uzdržavanje zajedničke djece stranaka na račun tužene - njihove majke pa je dakle tužitelj dužnik iz navedene ovršne isprave, a vjerovnici su u odnosu na utvrđenu obvezu uzdržavanja JMG i mlljt. UM, a ne tužena pa stoga tužena nije pasivno legitimirana u parnici u kojoj tužitelj predlaže da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju navedene ovršne isprave za iznose uzdržavanja mlljt. UM proglase nedopuštenima. Podredno se ukazuje kako je ovaj sud zaključkom poslovni broj Ovr Ob-7/23 od 16. ožujka 2023. uputio tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona, ne navodeći izrijekom protiv koga, dakle ovršni sud nije izrijekom uputio tužitelja da navedenu parnicu pokrene upravo protiv tužene, iako je u uvodu predmetnog zaključka upravo tužena naznačena kao ovrhovoditeljica. S tim u vezi se ukazuje kako je sam tužitelj u svom prijedlogu od 6. veljače 2023. kao ovrhovoditeljicu naznačio ovdje tuženu pa je ovršni sud, naznačujući upravo tuženu kao ovrhovoditeljicu u svom rješenju i zaključku poslovni broj Ovr Ob-7/23 od 16. ožujka 2023. postupio sukladno prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja. Uzgredno se napominje kako je pregledom ovršnog spisa utvrđeno da tužitelj uz svoj prijedlog od 6. veljače 2023. nije dostavio zahtjev za izravnu naplatu kako bi se utvrdilo tko je u istom naznačen kao ovrhovoditelj/podnositelj, već je to učinio tek u tijeku ovog postupka pa stoga ovršni sud nije mogao provjeriti točnost ovrhovoditeljevog prijedloga. Okolnost da je u uvodu navedenog zaključka ovršni sud kao ovrhovoditeljicu naznačio ovdje tuženu, dakle upravo onako kako je to učinio i tužitelj kao ovrhovoditelj u svom prijedlogu ne može utjecati na naprijed navedena utvrđenja ovog suda o tome tko je vjerovnik, a tko dužnik u odnosu na utvrđenu obvezu uzdržavanja iz ovršne isprave, tko je podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju navedene ovršne isprave pa shodno tome tko je i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud nalazi osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, a s obzirom da isti predstavlja prigovor materijalno pravne prirode, nije potrebno provoditi daljnji postupak radi utvrđenja da li su ispunjeni uvjeti da se proglase nedopuštenima pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate temeljem naprijed navedene ovršne isprave.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tužena u cijelosti uspjela u ovom sporu. Tuženoj je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 7.1.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 6.2.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Priznat joj je trošak zastupanja na ročištu održanom 12.12.2024. u iznosu od u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno ne više od 50 bodova, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužena odbijena (toč. III. izreke ove presude). Za svaku navedenu radnju tuženoj je priznat PDV po stopi od 25%. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

13.1. Odredbom čl. 164. st. 1 ZPP propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stavkom 2. te odredbe propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. U tom smislu nedostatno je određenje u zahtjevu za naknadu troška tužene u kojem u odgovoru na tužbu traži da joj tužitelj naknadi troškove postupka "zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom" pa stoga takav zahtjev nije dovoljno određen budući da tužena nije određeno naznačila od kada bi zatezne kamate na dosuđene troškove postupka imale teći, a ovaj sud nije ovlašten intervenirati u postavljeni zahtjev, slijedom čega je zahtjev u tom dijelu neodređen (glede naznake tijeka zateznih kamata) pa nije niti uzet u obzir. Člankom čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj: 118/18-u daljnjem tekstu: ZOSP) propisano je da obveza plaćanja sudskih pristojbi nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pritom valja napomenuti kako obveza plaćanja pristojbi u ovom postupku još nije niti nastala jer postupak nije pravomoćno okončan. Osim toga, ukoliko ova presuda bude potvrđena, tužena će uspjeti u sporu, stoga ista nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. U tom slučaju primjenom članka 4. stavka 2. ZOSP na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu bit će pozvan tužitelj jer nije uspio u sporu. Slijedom navedenog taj trošak tuženoj nije priznat pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu u iznosu od 267,18 EUR i presudu u iznosu od 267,18 EUR

2. tužena po punomoćnici