Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-1053/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč – Pecirep i člana vijeća Ljudevita Zoričića, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza Constratum Invest d.d. stečaju, OIB 16021867941, Split, Matice hrvatske 10, kojeg po punomoći zastupa Mladen Dragičević odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d. o. o. u Zagrebu, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika LD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Željko Ravlić odvjetnik u Makarskoj, Obala kralja Tomislava 6, radi iseljenja i predaje posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj-Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ps-16/2019-27 od 26. listopada 2022., u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj-Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ps-16/2019-27 od 26. listopada 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi iseljenja tuženika iz nekretnine upisane ka čestica zgrade [katastarska čestica] koju čine zgrada i dvorište od 3343 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Makar suvlasnički dio 757/5624 etažno vlasništvo (E-154), poslovni prostor oznake 1 na nivou E u površini od 757,63 m2 u etažnom elaboratu označen tirkizno plavom bojom i to iz dijela nekretnine koji u naravi predstavlja stan broj 8 na nivou E površine 61,24 m2 i predaje te nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed tužitelju u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka II. izreke), dok je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 25.000,00 kn/3.318,00 eur s zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno, predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 9.375,00 kn i sudske pristojbe žalbe od 5.000,00 kn.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu od 7.500,00 kn i sudsku pristojbu odgovora na žalbu od 1.123,59 kn.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Neutemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju nalazi ostvarenom time što prvostupanjski sud nije saslušao stečajnu upraviteljicu tužitelja, dok je izveo dokaz stranačkim saslušanjem tuženika.

7. Naime, iz podataka predmeta proizlazi da je tužitelj predložio izvođenje dokaza saslušanjem stečajne upraviteljice a tuženik svojim saslušanjem, da je sud prihvatio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu od 28. studenoga 2019. (na kojem su bili prisutni punomoćnici stranaka) i odredio njihovo saslušanje na ročištu glavne rasprave koje je zakazao za 3. ožujka 2020. Podneskom od 27. veljače 2020. zaprimljenim u sudu u 15,29 minuta punomoćnik tužitelja je obavijestio sud da stečajna upraviteljica nije u mogućnosti odazvati se pozivu suda zbog službene odsutnosti te je zamolio odgodu ročišta a u prilogu je dostavio zaključak Trgovačkog suda od 20. veljače 2020. kojim je radi izjašnjenja o vrijednosti imovine stečajnog dužnika pozvana stečajna upraviteljica za ročište koje je taj sud navedenim zaključkom odredio za isti dan kao i u ovom postupku,

- da je na ročište od 3. ožujka 2020. pristupio punomoćnik tužitelja te odluku o prijedlogu za odgodu ročišta prepustio sudu, imajući u vidu da je tuženik radi saslušanja doputovao iz mjesta svog prebivališta ([adresa]) uz zamolbu tužitelja da ukoliko sud odluči saslušati tuženika moli da se na slijedećem ročištu sasluša stečajna upraviteljica, a izveden je dokaz saslušanjem tuženika,

- da je predmetno ročite odgođeno za 4. lipnja 2020., da je stečajna upraviteljica podneskom od 3. lipnja 2020. zaprimljenim u sudu u 00:19:26 sati zamolila odgodu i tog ročišta radi službene odsutnosti jer da je za isti dan zakazano ročište pred Trgovačkim sudom u Splitu zaključkom od 17. travnja 2020.,

- da je ročište glavne rasprave održano 4. lipnja 2020. te isto odgođeno za 17. rujna 2020. radi izvođenja dokaza i saslušanjem stečajne upraviteljice, te da je ročište zakazano za 17. rujna 2020. odgođeno na neodređeni dan zbog bolesti suca,

- da je spis preraspoređen u radu drugom sucu koji je zakazao i održao ročište 22. rujna 2022. na kojem je glavna rasprava zaključena, te su odbijeni svi neizvedeni dokazni prijedlozi.

8. Kako je iz naprijed navedenog razvidno da je u dva navrata prvostupanjski sud pozivao stečajnu upraviteljicu radi izvođenja dokaza njezinim saslušanjem na ročišta glavnih rasprava, ostavljajući daleko duži rok od zakonom propisanog pri zakazivanju oba ročišta, a da neovisno od toga nije pristupila niti na jedno ročište pravdajući to službenom odsutnošću zbog obveze prisutnosti na ročištima pred drugim sudom u isto vrijeme kao i obje rasprave u ovom postupku, te kako su ročišta u ovom postupku zakazivana prije nego ročišta na drugom sudu, pa kada je tužitelj u dva navrata zatražio odgodu ročišta iz ovog a ne iz navedenog postupka koja su kasnije zakazana u odnosu na predmetna, odbijajući prijedlog za saslušanje stečajne upraviteljice, tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

9. Nadalje, nije ostvarena niti sadržajno istaknuta bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. i 8. ZPP jer protivno navodima žalbe tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno odbio izvođenje dokaza financijskim i građevinskim vještačenjem, te očevidom na licu mjesta, jer se izvođenjem tih dokaza očito ne bi utvrdilo ništa novoga ili drugačijega od onoga što je utvrđeno na temelju priloženih isprava koje su pregledane u dokaznom postupku kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, pa odbijanje izvođenja tih dokaza nema značaj nepravilne primjene navedenih odredaba parničnog postupka.

10. Pored toga, tužitelj u žalbi općenito navodi da pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP pa kako pri tome nije određeno istaknuo i obrazložio razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjskom presudom prekoračen njegov tužbeni zahtjev, dok je suprotno od toga vidljivo da je prvostupanjska presuda donesena sukladno zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP), slijedom čega nije ostvaren niti navedeni žalbeni razlog.

11. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st 2. ZPP), to je žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

12. Nije u pravu žalitelj ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenjem i predaju tuženikovog posjeda stana označen kao stan br. 8 od 61,24 m2 u etažnom elaboratu etažnog vlasništva označen tirkiznom bojom, izgrađen na suvlasničkom dijelu od 757/5624 čest. zgr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Makar koja je upisana kao poslovni prostor oznake 1 na nivou E zgrada i dvorište od 3343 m2 u vlasništvu prednika tužitelja, utemeljen na tvrdnji da je pravo vlasništva navedene nekretnine upisano u zemljišnoj knjizi iste k. o. kao vlasništvo prednika tužitelja, a tuženik kao neupisani vlasnik predmetni stan koristi bez valjane pravne osnove.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-2058/2015 od 8. rujna 2016. otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak nad dužnikom Constratum-Invest d. d. jer nije bilo imovine stečajnog dužnika te je stečajni dužnik brisan iz sudskog registra,

- da je rješenjem istog suda broj St-296/2018 od 27. travnja 2018. određen nastavak stečajnog postupka radi naknadne diobe pronađene stečajne mase navedenog bivšeg stečajnog dužnika,

- da je prema podacima iz povijesnog izvatka iz sudskog registra upisani vlasnik tvrtka Sem-Invest d.o.o. pravni prednik stečajne mase stečajnog dužnika (tužitelja),

- da su prema sadržaju priloženog kupoprodajnog ugovora, pravni prednik tužitelja kao prodavatelj i tuženik kao kupac zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine 16. lipnja 2000. ovjeren po javnom bilježniku Anti Pejkoviću predmet kojeg je stan broj 8 površine 61,24 m2 sagrađen u objektu Sveti Nikola u Makarskoj na čest. zgr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]-Makar,

- da je čl. 3. ugovorena kupoprodajna cijena a potpisom ugovora kupac potvrđuje da je tuženik u cijelosti podmirio svoju obvezu prema prodavatelja uplatom ugovorene cijene od 414.434,16 kn, te se prodavatelj obvezuje predati tuženiku stan s ovlaštenjem da može temeljem sklopljenog ugovora bez njegove daljnje suglasnosti i sudjelovanja postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime,

- da je, sukladno sadržaju priloženog aneksa, između prednika tužitelja i tuženika sklopljen aneks kupoprodajnog ugovora 19. srpnja 2021. ovjeren po javnom bilježniku Anti Barbiću broj OV-12361/2021 od 9. studenoga 2021. kojim ugovorne strane ponovno potvrđuju da su sklopile kupoprodajni ugovor koji se odnosi na stan broj 8 od 61,24 m2 a navedenim aneksom mijenjaju članak 3. kupoprodajnog ugovora utvrđujući da su u prethodno utvrđenu kupoprodajnu cijenu od 414.434,16 kn uračunali i porez na dodanu vrijednost, te je navedenim aneksom ugovora konstatirano da je kupac u cijelosti podmirio svoju obvezu prema prodavatelju sukladno kupoprodajnom ugovoru,

- da prema Rešenju Porezne uprave, tuženiku u odnosu na predmetni stan temeljem naprijed navedenog ugovora o kupoprodaji razrezan porez na promet u iznosu od 4.017,94 kn kojeg je tuženik platio kako to proizlazi iz priložene priznanice-uplatnice Zavoda za platni promet,

- da je prema iskazu svjedokinje HD, koja je radila kao knjigovođa-vanjski suradnik prednika tužitelja, na građevinskom objektu na nivou E centra Sv Nikola u Makarskoj izgrađeno 14 stanova i da su stanovi prije useljenja prodani kupcima temeljem sklopljenih kupoprodajnih ugovora te da su kupci prije useljenja izvršili uplatu kupoprodajne cijene.

15. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je upis prednika tužitelja na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makari samo formalan bez stvarnog sadržaja prava vlasništva a tuženik da ima valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva predmetnog stana koji se nalazi u zgradi na prostoru navedene katastarske čestice, temeljem kupoprodajnog ugovora s prednikom tužitelja od 16. lipnja 2020. kao upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom kada je isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu i uselio u predmetni stan kojeg od tada nesmetano posjeduje i koristi, čime da je tuženik dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja svog prava vlasništva.

16. Kako je upis prednika tužitelja u zemljišnoj knjizi samo formalan jer tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo predmetnog stana, dok je tuženik dokazao pravni temelj i istiniti način stjecanja prava vlasništva istog stana, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 162. st. 1., čl. 161. st. 1. i čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 69798, 137799, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38709, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje; ZVDSP) odbijajući tužbeni zahtjev time jer tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu u ovom postupku po osnovi vlasničkog zahtjeva za povrat stvari u smislu navedenih zakonskih odredbi, budući je tuženik predmnijevani vlasnik navedenog stana, imajući u vidu da se glede takvog zaključka ovog suda prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 166. st. 1. ZVDSP koje reguliraju institut predmnijevanog vlasništva, što tuženiku daje pravo na posjed navedenog stana.

17. Neutemeljeno tužitelj ističe žalbene razloge – da iz prvostupanjske presude nije razvidno na temelju čega je sud zaključio da je tuženik dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja vlasništva, da je svjedokinja HD općenito iskazivala o navodnim ugovorima koje je prednik tužitelja zaključivao s određenim brojem osoba a da iz njezinog iskaza ne proizlazi u kojem poslovnom odnosu se tuženik pojavljivao s tužiteljem odnosno njegovim prednikom, da se u vezi navodne uplate kupoprodajne cijene ne može utvrditi na temelju čega i kome su uplaćivani novčani iznosi i tko ih je uplaćivao čime je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge, te da stan i vlasništvo istog nije upisan u zemljišnoj knjizi, ističući i da tuženik nema hrvatsko državljanstvo zbog čega bez suglasnosti i mišljenja nadležnog ministarstva nije mogao zaključiti ugovor o kupoprodaji.

18. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, odlučne činjenice na temelju kojih je izveo valjane pravne zaključke, utvrdio na temelju sadržaja kupoprodajnog ugovora i aneksa, te Rješenja Porezne uprave, kao i iskaza navedene svjedokinje, koja protivno navodima žalbe, nije iskazivala općenito, već određeno upravo glede spornog stana ističući da je po evidenciji (papirima) prednika tužitelja tuženik platio stan nakon čega je uselio u isti, da je prednik tužitelja zgradu u kojoj se stan nalazi gradio na temelju građevinske dozvole a poslije je vlasnik susjedne parcele pokrenuo spor zbog čega zgrada nije mogla biti etažirana, slijedom čega neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaze vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnosti isplate kupoprodajne cijene, građevinskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta, jer se, kako je to uvodno istaknuto, navedenim dokazima ne bi utvrdilo ništa drugo u odnosu na već utvrđene odlučne činjenice.

19. Jednako tako, neodlučan je žalbeni prigovor kako nije uspostavljeno vlasništvo predmetnog stana kao posebnog dijela zgrade izrađene na kč. br. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi iste k. o., jer su temeljem kupoprodajnog ugovora prednik tužitelja i tuženik ugovorili i realizirali kupoprodaju u odnosu na točno određeni, fizički dio navedene neetažirane nekretnine, kako ga je tužitelj i opisao u tužbenom zahtjevu, čime je stan kao predmet spora, dovoljno određen za odluku o zahtjevu iz ovog postupka.

20. U odnosu na žalbeni prigovor da tuženik nije hrvatski državljanin zbog čega ugovor nije mogao biti valjano sklopljen bez suglasnosti i mišljenja nadležnog ministarstva pa da stoga nema valjan titulus stjecanja u smislu odredbi čl. 354. do 359. ZVDS koje reguliraju stjecanje stvarnih prava stranih osoba, ukazuje se da se radi o činjenici koja je prvi put istaknuta u žalbi jer tužitelj to nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka kako to proizlazi iz podataka predmeta, pa je isticanje predmetne nove činjenice nedopušteno u smislu čl. 352. st. 1. ZPP. Međutim, neovisno od toga ističe se da iz iskaza tuženika proizlazi da nije strana fizička osoba već hrvatski državljanin sa prebivalištem u [adresa], te da je identitet tuženika prvostupanjski sud utvrdio uvidom u putovnicu Republike Hrvatske, koja predstavlja javnu ispravu (čl. 230. st. 1. ZPP) kojom se dokazuje istinitost onoga što se njome potvrđuje odnosno da je tuženik državljanin Republike Hrvatske a ne strana fizička osoba.

21. Nadalje, tužitelj u žalbi ne navodi niti jedan razlog za osporavanje odluke glede parničnog troška, osim što općenito navodi da time što je tužbeni zahtjev u cijelosti trebalo usvojiti nezakonita je odluka o dosudi parničnog troška, pa kako je predmetna odluka pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u odnosu na visinu odmjerenih troškova (čl. 155. ZPP), to je žalba tuženika u odnosu na taj dio prvostupanjske odluke neosnovana.

22. Slijedom navedenog, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, prvostupanjsku presudu potvrditi i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

23. Odluka iz točke II. izreke, u odnosu na dio kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužitelja trebalo je odbiti jer nije uspio s podnesenom žalbom, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu trebalo odbiti, jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 359. st. 1. ZPP).

U Šibeniku 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić