Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-587/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d. d. OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg po punomoći zastupa Stanislav Ostojić odvjetnik u odvjetničkom društvu Grgić&Partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženika PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje po punomoći zastupa Darko Marić odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-914/2022-13 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-914/2022-13 od 28. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima, u roku od 15 dana, platiti tužitelju iznos od 29.750,07 eur/224.156,66 kn sa zateznom kamatom od 20. lipnja 2014. do isplate (točka I. izreke), te je naloženo treće tuženiku platiti tužitelju i iznos od 9.215,51 eur/69.434,25 kn s zateznom kamatom od 20. lipnja 2014. do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđene iznose prije 20. lipnja 2014. (točka III. izreke). Ujedno, naloženo je tuženicima, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 16.207,50 eur/122.115,41 kn s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu, u dosuđujućem dijelu, žalbom pobijaju tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno, predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Zahtijevaju troškove sastava žalbe u iznosu od 1.211,42 eur i sudsku pristojbu žalbe po odluci suda.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva troškove sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.462,01 eur.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nisu u pravu tuženici ni kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije onemogućio tuženicima raspravljanje pred sudom jer okolnost da je sud odbio zahtjev tuženika za traženjem ponude drugog vještaka na ime predujma troška koji bi nastao izvođenjem dokaza vještačenjem, nema značaj nezakonitog postupanja koja bi rezultirala nemogućnosti tuženika da raspravljaju pred sudom.

7. Naime, iz podataka predmeta proizlazi:

- da je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnosti njihovog prigovora nedostatku naslijeđene imovine nakon što su preuzeli postupak iza smrti svoje majke kao prvotuženice,

- da je vještak po pozivu suda, nakon pregleda spisa i podataka o naslijeđenoj imovini, na ime nagrade i troškova vještačenja zatražio uplatu prethodnog iznosa od 5.375,00 eur, pravdajući taj iznos okolnošću da je potrebno procijeniti vrijednost 70-ak naslijeđenih zemljišta koja se nalaze na području dvije katastarske općine te da su na dvije naslijeđene katastarske čestice izgrađene kuće tj. gospodarske zgrade u odnosu na koje je potrebno obaviti i očevid na licu mjesta te izmjeriti predmetne objekte, ističući i da radi izrade nalaza i mišljenja nije nužno angažirati i vještake geodetske i poljoprivredne struke već će radi ekonomičnosti postupka sam izvršiti identifikaciju i prikupiti potrebne podatke (list 255 spisa),

- da je rješenjem od 23. siječnja 2023. prvostupanjski sud naložio strankama da na jednake dijelove predujme navedeni iznos odnosno svak iznos po 2.678,50 kn u roku od 30 dana, uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja tog dokaza ako iznos u tu svrhu ne bude uplaćen,

- da je predmetno rješenje tuženicima uručeno 6. veljače 2023. a da u ostavljenom roku, niti nakon toga, nisu uplatili predujam, niti istaknuli bilo koji prigovor,

- da je tužitelj uplatio predujam koji se odnosi na njega u određenom roku istodobno prigovarajući da nije obvezan snositi predmetne troškove jer su tuženici predložili izvođenje tog dokaza, nakon čega je sud naložio vraćanje uplaćenog iznosa tužitelju,

- da je rješenjem od 22. svibnja 2023. sud izmijenio naprijed navedeno rješenje od 23. siječnja 2023. naloživši tuženicima da uplate predmetni predujam u roku od 30 dana, uz upozorenje da će u protivnom sud odustati od izvođenja tog dokaza,

- da je rješenje uručeno tuženicima 23. svibnja 2023., a da u određenom roku nisu uplatili predujam niti se na bilo koji način očitovali o sadržaju rješenja,

- da je zakazano i održano ročište glavne rasprave od 7. rujna 2023. na kojem su tek tada tuženici istaknuli da je navedeni iznos predujma previsok i da nemaju sredstava za platiti isti, ističući i da je polovica predujma previsoka a kamoli cijeli iznos te su zatražili da sud od drugog vještaka zatraži ponudu,

- da je rješenjem odbijen predmetni prijedlog, te je glavna rasprava zaključena.

8. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud iznos predujma ocijenio razmjernim očekivanoj visini nagrade i naknadi troškova vještačenja sukladno čl. 24. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj 38/14, 123/15, 29/16 i 61/19 - dalje: Pravilnik), i neosnovanim ocijenio zahtjev tuženika za traženjem ponude drugog vještaka, te je pravilno odlučio ne izvoditi dokaz vještačenjem na okolnosti prigovora tuženika u smislu čl. 153. st. 1. ZPP koja propisuje da kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza, te st. 3. istog članka koja određuje da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi.

9. Nadalje, navedeni troškovi predujma bi ulazili u parnični trošak prema čl. 151. st. 1. ZPP, koji bi se naknađivao u cijelosti na teret protivne stranke neovisno o uspjehu u postupku jer se radi o dokazivanju prigovora tuženika koji se odnose na osnovu i visinu zahtjeva. Pored toga, ukoliko tuženici nisu bili u mogućnosti platiti predujam imali su mogućnost zahtijevati oslobođenje od plaćanja troškova postupka na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć u smislu odredbe čl. 172. ZPP, što su očito propustili učiniti.

10. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

11. Neosnovano tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog po osnovi koja je naknadno otpala, dok je u postupku nesporno:

- da su u postupku kod Općinskog suda u Jastrebarskom P-32/06 sudjelovali tužitelj kao tuženik, te prednica tuženika ŠŠ i treće tuženik osobno kao tužitelji, da je tužiteljima u tom postupku dosuđen iznos na ime naknade štete zbog smrti bliske osobe od 62.400,00 kn, a prednici tuženika i iznos od 31.207,72 kn a s preostalim dijelom zahtjeva od 71.358,88 kn i 21.600,00 kn su odbijeni,

- da je presudom Županijskog suda u Koprivnici Gž-1931/08 od 6. listopada 2009. potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu a preinačena u odbijajućem dijelu prihvaćanjem daljnjeg iznosa na ime naknade štete od 50.358,88 kn i 15.600,00 kuna, uz dosuđene troškove parničnog postupka od 54.865,76 kn,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj Rev-338/10 prihvatio reviziju tužitelja iz ovog postupka i preinačio navedenu drugostupanjsku presudu prihvaćajući žalbu tuženika i preinačivši presudu tako da je prednici tuženika dosuđen iznos na ime naknade štete od 125.897,20 kn a treće tuženiku iznos od 39.000,00 kn s zateznim kamatama od 21. veljače 2008. do isplate, uz odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u preostalom dijelu, odlučujući da svaka stranka snosi svoje troškove postupka,

- da je tužitelj 6. svibnja 2008. nakon donošenja prvostupanjske presude prednici tuženika isplatio 125.897,20 kn s zateznim kamatama od 3.426,16 kn a treće tuženiku 39.000,00 kn s zateznim kamatama od 1.061,34 kune,

- da su tuženici i ovog a tužitelji iz navedenog postupka po ovršnom rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2010. broj Ovr-659/10 tužitelju 11. lipnja 2010. naplatili od tuženika iz toga a tužitelja iz ovog postupka ukupan iznos od 285.987,40 kn,

- da je DŠ kao prvotuženica preminula tijekom trajanja ovog postupka 6. ožujka 2017. a njezinim nasljednicima po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju proglašeni sinovi, PŠ, ĐŠ i ĆŠ (koji je u ranije okončanom postupku sudjelovao i osobno kao drugo tužitelj) i koji su po pozivu suda rješenjem od 16. svibnja 2018. preuzeli postupak iza njezine smrti.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, na kojeg strane nisu imale primjedbe i prigovore, preplata tužitelja iznosi 293.590,912 kn od čega na prednicu tuženika otpada iznos od 224.156,66 kuna (od čega se 5.805,28 kn odnosi na pretplatu od 7. svibnja 2008., a 218.35138 kuna na pretplatu povodom naplaćenog 11. lipnja 2010.), a na treće tuženika iznos od 69.434,25 kuna (od čega se 1.798,23 kune odnosi na pretplatu 7. svibnja 2008., a 67.636,02 kuna na pretplatu od 11. lipnja 2010.),

- da tuženici nisu dokazali osnovanost svog prigovora da vrijednost naslijeđene imovine iza smrti ostaviteljice nije dostatna za podmirenje njezine obveze iz ovog postupka.

14. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio o postojanju obveze tuženika da tužitelju vrate stečeno po pravomoćnoj presudi odnosno pravnoj osnovi koja je otpala donošenjem revizijske odluke broj Rev-338/12 od 18. rujna 2013., čime je otpala osnova po kojoj su prednici tuženika i treće tuženiku osobno na ime ispunjenja obveze naknade štete dijelom dobrovoljno a dijelom prisilno naplaćeni iznosi na ime naknade štete odnosno preplaćeni utuženi novčani iznosi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21- dalje: ZOO), te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju preplaćenu razliku prihvativši tužbeni zahtjev za isplatu glavnice s zateznom kamatom, kako je to odlučeno pravomoćnim dijelom presude, od podnošenja tužbe smatrajući da su od tada nepošteni stjecatelji (1115. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i to u odnosu na prvo tuženika, drugo tuženika i treće tuženika u iznosu od 29.750,70 eur/224.156,66 kn temeljem čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje; ZN) a u odnosu na treće tuženika preplaćeni iznos koji se odnosi i na njega osobno od 9.215,51 eur/69.434,25 kn.

15. Neutemeljeno tuženici u žalbi ističu prigovor – da prvostupanjska presuda predstavlja miješanje u mirno uživanje prava vlasništva tuženika jer su im navedeni iznosi isplaćeni temeljem pravomoćne presude a tako stečeno postalo njihovo vlasništvo kojeg su koristili i u njemu uživano dugi niz godina te da se u ovom postupku ne radi o situaciji kada javni interes nadjačava pravo tuženika na njihovo vlasništvo, te da je na tužitelju teret dokazivanja činjenice da je vrijednost naslijeđene imovine dovoljna kako bi postojala odgovornost tuženika za isplatu u ovom postupku, a ne na tuženicima koji bi, prema stavu prvostupanjskog suda, trebali dokazivati negativnu činjenicu.

16. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da obveza vraćanja u ovom postupku proizlazi iz činjenice donošenja revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-338/12 od 18. rujna 2013. kojom je smanjen iznos naknade štete koji je naplaćen po osnovi pravomoćne presude, čime je kasnije, u odnosu na razdoblje kada je naplata izvršena, otpala pravna osnova naplaćenog pa je preplaćeni utuženi novčani iznos neosnovano stečen, slijedom čega tuženici neosnovano smatraju kako se radi o miješanju u njihovo pravo vlasništva u smislu čl. 1. Protokola Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

17. Pored toga, prvostupanjski sud je, pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja, zaključujući da su tuženici bili dužni dokazati osnovanost svog prigovora nedostatka naslijeđene imovine, jer na visinu vrijednosti naslijeđene imovine sud pazi samo po prigovoru nasljednika u smislu čl. 139. st. 3. ZN, pa kako je temeljem naprijed utvrđenog, prvostupanjski sud pravilno odustao od izvođenja adekvatnog dokaza na okolnost prigovora nasljednika da naslijeđena imovina nije dostatna za ispunjenje obveze ostaviteljice, a ta činjenica ne proizlazi ni iz jednog drugog dokaza izvedenog u ovom postupku, primjena pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) opravdava ocjenu da ta činjenica nije dokazana.

18. Ovo stoga, što je protivno žalbenom prigovoru tuženika, u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP tužitelj bio dužan dokazivati činjenice koje predstavljaju stvarnu, činjeničnu osnovu tužbe što je tužitelj učinio, a tuženici su bili dužni dokazivati svoje prigovore, pa i predmetni jer su ga isticali u svoju korist, kojeg protivno tome nisu dokazali.

19. Nadalje, tuženici u žalbi ne navode niti jedan razlog za osporavanja odluke glede parničnog troška, osim što u uvodu žalbe općenito ističu da osporavaju i taj dio prvostupanjske odluke, pa kako je predmetna odluka pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u odnosu na visinu odmjerenih troškova (čl. 155. ZPP), to je žalba tuženika u odnosu na taj dio prvostupanjske odluke neosnovana.

20. Slijedom navedenog, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, u predmetnom pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

21. Odluka iz točke II. izreke, u odnosu na dio kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tuženika trebalo je odbiti jer nisu uspjeli s podnesenom žalbom.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 359. st. 1. ZPP).

23. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka III. izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić