REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4739/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Marka Marojice 5, Dubrovnik, OIB: 99080716453, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Badurina, odvjetnica u Dubrovniku, protiv 1. tuženika ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o., OIB: 58914751045, Dubrovnik, Vukovarska 17, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, i 2. tuženika TRAVEL LAND putnička agencija d.o.o., OIB: 17408919838, Dubrovnik, Metohijska 2, kojeg zastupa punomoćnica Paula Kiš, odvjetnica u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-53/2020 od 7. srpnja 2022., 18. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o. kao djelomično neosnovana i djelomično se potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-53/2020 od 7. srpnja 2022. u točki III. izreke

- u dijelu u kojem je naloženo tužitelju SANITAT DUBROVNIK d.o.o. naknaditi prvotuženiku ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 16.494,13 EUR (šesnaesttisućačetiristodevedesetčetiri eura i trinaest centi) i

- u dijelu u kojem je naloženo tužitelju SANITAT DUBROVNIK d.o.o. naknaditi drugotuženiku TRAVEL LAND putnička agencija d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 16.411,20 EUR (šesnaesttisućačetiristojedanaest eura i dvadeset centi).

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., djelomično se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-53/2020 od 7. srpnja 2022. u točki III. izreke i rješava:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o. za naknadom troškova postupka u iznosu od 8.988,65 EUR.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika TRAVEL LAND putnička agencija d.o.o. za naknadom troškova postupka u iznosu od 5.892,87 EUR.

III. Nalaže se prvotuženiku ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o. naknaditi tužitelju SANITAT DUBROVNIK d.o.o. troškove žalbenog postupka u iznosu od 129,02 EUR (stodvadesetdevet eura i dva centa), u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se drugotuženiku TRAVEL LAND putnička agencija d.o.o. naknaditi tužitelju SANITAT DUBROVNIK d.o.o. troškove žalbenog postupaka u iznosu od 96,65 EUR (devedesetšest eura i šezdesetpet centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Točkom III. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju da prvotuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.482,78 EUR, a drugotuženiku u iznosu od 22.304,07 EUR.

2. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), kao i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: OT).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da podneskom od 19. veljače 2021. zapravo povukao tužbu za onaj dio za koji je smanjen tužbeni zahtjev i da se tuženicima kod obračuna parničnih troškova u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena treba obračunati trošak u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a. Smatra da je parnične radnje tuženika nakon 19. veljače 2021. trebalo priznati u iznosu od 1.944,39 EUR. Ističe da za odgovore na tužbu prvotuženika i drugotuženika, kao i njihove podneska od 26. travnja 2021., nije trebalo prvotuženiku i drugotuženiku dosuditi parnični trošak u punom iznosu nego da je trebalo primijeniti Tbr. 36. OT. Smatra da podnesak od 26. travnja 2021. nije obrazloženi podnesak, kao i da se na pripremnom ročištu održanom 17. svibnja 2021. raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

4. U odgovoru na žalbu prvotuženik osporava žalbene navode tužitelja.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u dijelu odluke o troškovima postupka pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. U predmetnom slučaju radi se o tužbi radi pobijanja pravnih radnji, koja ujedno ima nenovčani karakter. Međutim, kako bi se učinak takve presude sastojao u tome da pravna radnja gubi učinak u dijelu koji je potreban radi namirenja predmetne tražbine tužitelja, to je prema shvaćanju ovog suda za vrijednost predmeta spora u predmetnom slučaju odlučna visina predmetne tražbine jer se u vezi njezina (specifičnog) namirenja vodio predmetni parnični postupak.

8. Tužitelj podneskom od 19. veljače 2021. djelomično povukao tužbu (s 273.680,67 EUR na 194.438,50 EUR) i to nakon što je prvotuženik podmirio dio predmetne tražbine. Prema shvaćanju ovog suda, navedeno predstavlja udovoljenje tužbenom zahtjevu u smislu čl. 158. st. 2. ZPP-a pa je tužitelj bio dužan zahtjev za naknadom troškova postupka do podneska od 19. veljače 2021., koji se odnose isključivo na (djelomično) povučeni dio, postaviti u tom podnesku, a što on nije učinio. Osim toga, u odnosu na povučeni dio tužbe nije nastao nikakav posebni trošak (pa tužitelj nema pravo ni na kakvu naknadu troškova koji se odnose na povučeni dio).

9. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba voditi računa o čl. 154. st. 2. ZPP-a, a koji propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

9.1. Stoga je u pravu tužitelj kada navodi da je za radnje koje su poduzete nakon podneska tužitelja od 19. veljače 2021. mjerodavna vrijednost predmeta spora koja je naznačena u podnesku od 19. veljače 2021. (iznos od 194.438,50 EUR) jer ona predstavlja vrijednost konačnog zahtjeva u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Stoga je prvotuženiku i drugotuženiku za svako od ročišta koja su održana 17. svibnja 2021., 4. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 1. lipnja 2022., trebalo priznati trošak zastupanja u iznosu od po 1.944,39 EUR (a ne po 2.548,28 EUR).

10. Pravilno tužitelj navodi i da nije bilo osnove da se i prvotuženiku i drugotuženiku za odgovor na tužbu dosudi parnični trošak u iznosu od 2.548,28 EUR. Naime, prvotuženika i drugotuženika je prilikom podnošenja odgovor na tužbu zastupao isti punomoćnik pa je u tom slučaju trebalo primijeniti Tbr. 36. OT (sve u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a). Stoga prvotuženiku i drugotuženiku za sastav odgovora na tužbu pripada svakom iznos od po 1.401,55 EUR (a ne po 2.548,28 EUR), na način da je trošak odgovora na tužbu (iznos od 2.548,28 EUR uvećan za 10% - 254,88 EUR) podijeljen s dva (jer imamo dva tuženika). Identična je i situacija s troškom zastupanja na pripremnom ročištu od 1. ožujka 2022. pa prvotuženiku i drugotuženiku za trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 1. ožujka 2022. pripada svakom iznos od po 1.401,55 EUR (a ne po 2.548,28 EUR), na način da je trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 1. ožujka 2022. (iznos od 2.548,28 EUR uvećan za 10% tj. za iznos od 254,88 EUR) podijeljen s dva.

11. Pravilno tužitelj navodi da podnesak 1. tuženika od 26. travnja 2021. nije obrazložen podnesak u smislu Tbr. 8. 1. OT jer se u njemu u bitnom ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu. Stoga je prvotuženiku navedeni podnesak trebalo priznati po Tbr. 8. 3. OT, odnosno u iznosu od 66,36 EUR (a ne u iznosu od 2.548,28 EUR).

12. Trošak zastupanja prvotuženika i drugotuženika na pripremnom ročištu od 17. svibnja 2021. pravilno je priznat prema Tbr. 9. 1. OT jer se na njemu raspravljalo o glavnoj stvari (slično i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1121/2022-2 od 12. rujna 2023.).

13. Imajući u vidu sve navedeno, prvotuženiku za troškove odgovora na tužbu, podnesaka od 26. listopada 2020. i 26. travnja 2021. te zastupanja na ročištima na od 1. ožujka 2021., 17. svibnja 2021., 4. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 1. lipnja 2022., pripada pravo na naknadu u iznosu od 13.195,30 EUR. Tome treba dodati obračunati PDV u iznosu od 3.298,83 EUR, što daje ukupan iznos od 16.494,13 EUR.

13.1. Imajući u vidu sve navedeno, drugotuženiku za troškove odgovora na tužbu, podneska od 26. travnja 2021. te zastupanja na ročištima na od 1. ožujka 2021, 17. svibnja 2021., 4. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 1. lipnja 2022. pripada pravo na naknadu u iznosu od 13.128,96 EUR. Tome treba dodati obračunati PDV u iznosu od 3.282,24 EUR, što daje ukupan iznos od 16.411,20 EUR.

13.2. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude, u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.494,13 EUR, kao i u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.411,20 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13.3. Nasuprot tome, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu i djelomično preinačiti prvostupanjsku odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude, u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.988,65 EUR, kao i u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.892,87 EUR, te u navedenom dijelu odbiti kao neosnovane zahtjeve prvotuženika i drugotuženika za naknadom troškova parničnog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

14. Tužitelju treba priznati trošak sastava žalbe po Tbr. 10. 5. OT (u iznosu od 207,38 EUR), kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 524,32 EUR. Međutim, treba imati u vidu djelomičan uspjeh tužitelja u žalbenom postupku (u odnosu na prvotuženika 35,27%, a na drugotuženika 26,42%), kao i činjenicu da svaki od tuženika odgovara za ispunjenje svog dijela obveze. Stoga je prvotuženik dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 129,02 EUR (365,82 EUR x 35,27%), a drugotuženik u iznosu od 96,65 EUR (365,82 x 26,42%). Slijedom navedenog, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio