Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Stalna služba u Slavonskom Brodu
Slavonski Brod
Trg pobjede 13
Poslovni broj: P-348/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja TRŽNI CENTAR DUBRAVA d.o.o., [adresa], OIB 65549000710, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika MESNA INDUSTRIJA RAVLIĆ d.o.o., Osijek, Čvrsnička ulica 4, OIB 38495941444, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Stanić & Zrno j.t.d., Osijek, radi utvrđenja osporene tražbine (VPS: 5.104,11 eura), dana 18. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja-predstečajnog vjerovnika prema tuženiku-predstečajnom dužniku pod rednim brojem 352. u iznosu 5.104,11 eura.
II. Odbija se kao neosnovan višak tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrditi da postoji tražbina tužitelja - predstečajnog vjerovnika prema tuženiku-predstečajnom dužniku po osnovi zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 5.104,11 eura teku od dana otvaranja predstečajnog postupka 9. svibnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 847,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja tj. od 18. ožujka 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a to u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbom traži utvrditi da postoji tražbina tužitelja kao predstečajnog vjerovnika prema tuženiku kao predstečajnom dužniku pod rednim brojem 352. u iznosu od 5.104,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom dana 9. svibnja 2024. godine do isplate, kao i naknadu troškova postupka.
2. U tužbi navodi da je u svojstvu predstečajnog vjerovnika prijavio svoju tražbinu prema tuženiku kao predstečajnom dužniku u predstečajnom postupku, te da je rješenjem ovoga suda posl. broj St-286/2024-34 od 10. rujna 2024. godine točkom III. podtočkom 352. osporena njegova tražbina u iznosu 5.104,11 eura, a da se u obrazloženju rješenja navodi da su povjerenik i dužnik u cijelosti osporili tražbinu jer dužnik nema evidentiran dug u svojim poslovnim knjigama. Navodi da je predmetno rješenje neosnovano na zakonu te ističe kako je nemoguće postojanje tolikog broja prijavljenih tražbina (čak 55) koje su spornim rješenjem osporene s istim razlogom osporavanja, da je dužnost povjerenika ispitati je li po svim računima temeljem kojih su vjerovnici prijavili tražbine korišteno pravo na odbitak pretporeza pa je takav način postupanja protivan Zakonu o računovodstvu jer je dužnik-tuženik zasigurno koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koji su bili osnova prijave tražbine, pa se radi o zlouporabi procesnih prava i ovlaštenja. Očitovao se da je pravovremeno uložio žalbu protiv rješenja posl. broj St-286/2024-34 od 10. rujna 2024. godine, te da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4004/2024-2 od 17. listopada 2024. godine odbijena žalba i potvrđeno osporavano rješenje u odnosu na točku III. podtočku 352. Očitovao se da osnovanost i visina tražbine tužitelja kao predstečajnog vjerovnika proizlazi iz isprava priloženih uz prijavu i to Ugovora o zakupu poslovnih prostora na adresi [adresa], te Aneksa Ugovora o zakupu poslovnog prostora i Aneksa 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora, te izvatka iz poslovnih knjiga, kao i obračuna kamata. Navodi da i iz dopisa tuženika od 19. lipnja 2024. godine i 24. lipnja 2024. godine proizlazi kako prijavljena tražbina tužitelja postoji jer tuženik navodi da se radi o dugovanjima nastalim prije otvaranja predstečajnog postupka te da će ista biti namirena u predstečajnom postupku. Smatra da u konkretnom slučaju tražbina nije posebno raspravljena na ispitnom ročištu, da su izostali razlozi osporavanja tražbine te da ima tražbinu prema tuženiku u ukupnom iznosu od 5.104,11 eura od čega se iznos od 5.000,00 eura odnosi na glavnicu koja se sastoji od pet računa, svaki u iznosu 1.000,00 eura a odnosi se na mjesečnu zakupninu za dva poslovna prostora na adresi u [adresa] i [adresa], lokal broj 13 i lokal broj 12 za razdoblje siječanj, veljača, ožujak, travanj i svibanj 2024. godine, dok se iznos od 104,11 eura odnosi na kamate za razdoblje od dospijeća računa do otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom. Iz tih razloga predlaže udovoljiti tužbenom zahtjevu.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se očitovao da je tužba nepravodobna, te iz tog razloga i nedopuštena zbog čega ju je potrebno odbaciti. Naveo je da je rješenjem St-286/2024 od 10. rujna 2024. godine ovaj sud utvrdio priznate i osporene tražbine u predstečajnom postupku, a vjerovnike kojima je tražbina osporena, među kojima je i tužitelj, točkom IV. izreke predmetnog rješenja uputio da u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka pokrenu parnični postupak protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Navodi da je tužba podnesena u studenom 2024. godine, a sud je tek 20. prosinca 2024. godine donio rješenje St-286/2024-122 kojim se potvrđuje plan restrukturiranja i koje niti u trenutku podnošenja odgovora na tužbu još nije postalo pravomoćno te je tužitelj tužbu podnio preuranjeno protivno odredbi čl. 50. Stečajnog zakona (NN 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) i potrebno ju je odbaciti. Očitovao se i da je tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan jer je tražbina čije utvrđenje postojanja svojom tužbom tužitelj zahtjeva u cijelosti prestala ispunjenjem pa podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužitelj se očitovao i da prigovor nedopuštenosti tužbe nije osnovan, da je tužbu podnio nakon što je primio rješenje o osporavanju tražbine i upućivanju na parnicu te i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojim je odlučeno o njegovoj žalbi te da eventualna preuranjenost tužbe istu ne čini nedopuštenom. Očitovao se da je sud donio rješenje poslovni broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. godine kojim je potvrdio plan restrukturiranja i koje je pravomoćno 7. siječnja 2025. godine, te da ničim nije utemeljena tvrdnja tuženika da je tražbina prestala ispunjenjem.
5. Tuženik je ustrajao kod prigovora nedopuštenosti tužbe te se očitovao da je istu tužbu tuženik podnio nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja, da se postupak vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 32/2025 i da je u tom postupku istakao prigovor litispendencije.
6. U tijeku postupka izvršen je uvid u rješenje ovoga suda St-286/2024-34 od 10. rujna 2024. godine, dokaz o objavi rješenja na e-Oglasnoj ploči sudova, žalbu tužitelja u predstečajnom postupku od 18. rujna 2024. godine, rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4004/2024-2 od 17. listopada, 2024. godine, dokaz o objavi rješenja na e-Oglasnoj ploči sudova, presliku povratnice na stranici 48. spisa, prijavu tražbine u predstečajni postupak od 23. svibnja 2024. godine, Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 31. listopada 2016. godine, Aneks Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 5. siječnja 2017. godine, Aneks 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2020. godine, izvod otvorenih stavki na str. 57. spisa, obračun kamata, dopis od 19. lipnja 2024. godine i presliku povratnice, dopis od 24. lipnja 2024. godine, račun br. 2-1-1-091928 od 2. siječnja 2024. godine, račun br. 30-1-1-091928 od 1. veljače 2024. godine, račun br. 46-1-1-091928 od 1. ožujka 2024. godine, račun 710-1-1-091928 od 2. travnja 2024. godine, račun br. 86- 1-1-091928 od 2. svibnja 2024. godine, rješenje ovoga suda poslovni broj St- 286/2024-4 od 9. svibnja 2024. godine, dokaz o objavi rješenja na e-Oglasnoj ploči sudova, zemljišnoknjižne izvatke za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje ovoga suda poslovni broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. godine, tužbu u predmetu poslovni broj P-32/2025 i odgovor na tužbu u predmetu poslovni broj P-32/2025 te je putem aplikacije e-Spis izvršen uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-32/2025. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja da se provode personalni dokazi koje je tužitelj predložio u tužbi, niti provodi financijsko- knjigovodstveno i građevinsko vještačenje i očevid jer je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke, a u cilju ekonomičnosti postupka. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan,a djelomično neosnovan.
7. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-32/2025 utvrđeno je da je ovdje tužitelj dana 14. siječnja 2025. godine podigao tužbu protiv ovdje tuženika kojom točkom I. tužbenog zahtjeva traži utvrditi da postoji njegova tražbina prema tuženiku koja je prijavljena u predstečajni postupak u iznosu od 5.104,11 eura i naznačena u tablici osporenih tražbina pod rednim br. 352. u rješenju poslovni broj St-286/2024-34 od 10. rujna 2024. godine, te naznačena u osporenim tražbinama pod rednim brojem 56. u rješenju poslovni broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. godine, te točkom II. tužbenog zahtjeva ističe i kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži naložiti tuženiku namiriti tužitelju tu tražbinu u opsegu određenom potvrđenim planom restrukturiranja kako je naznačeno u pravomoćnom rješenju poslovni broj St- 286/2024-122 od 20. prosinca 2024. godine, te potražuje i troškove postupka. Nadalje je utvrđeno da je tužba u tom predmetu dostavljena tuženiku 5. veljače 2025. godine, te da je sud dana 6. ožujka 2025. godine donio nepravomoćno rješenje kojim se tužba odbacuje upravo zbog vođenja ovog parničnog postupka.
8. S obzirom da je u ovoj pravnoj stvari u odnosu na istaknuti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrditi da postoji njegova tražbina prema tuženiku koja je prijavljena u predstečajni postupak u iznosu od 5.104,11 eura i naznačena u tablici osporenih tražbina pod rednim brojem 352. u rješenju poslovni broj St-286/2024-34 od 10. rujna 2024. godine nastupila litispendencija dostavom tužbe na odgovor tuženiku dana 5. prosinca 2024. godine, dakle prije nego u predmetu poslovni broj P- 328/2025 koja je nastupila 5. veljače 2025. godine, to nisu ispunjene pretpostavke za odbačaj tužbe zbog postojanja litispendencije iz odredbe čl. 194. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP). Osim toga, zbog prigovora litispendencije tužba je već odbačena u predmetu poslovni broj P-32/2025.
9. Uvidom u rješenje poslovni broj St-286/2024-34 od 10. rujna 2024. godine utvrđeno je da je u točci III. podtočci 352. osporena tražbina tužitelja u iznosu 5.104,11 eura te da su tražbinu osporili dužnik i povjerenik iz razloga što dužnik nema evidentiran dug u svojim poslovnim knjigama. Nadalje, iz točke IV. podbroj 47. istog rješenja proizlazi da je tužitelj upućen na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka. Predmetno rješenje u točci III. podtočci 352. potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4004/2024-2 od 17. listopada 2024. godine, a isto je objavljeno na e-Oglasnoj ploči sudova 30. listopada 2024. godine. Tužitelj je tužbu u ovo pravnoj stvari podigao 7. studenog 2024. godine, dakle u daljnjem roku od osam dana od objave ovog rješenja. Rješenje poslovni broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. godine kojim je potvrđen plan restrukturiranja u predstečajnom postupku koji se provodio nad tuženikom pravomoćno je 7. siječnja 2025. godine. Ocjena je ovoga suda, da okolnost što je tužitelj podigao tužbu prije isteka roka od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja nad tuženikom, a kako to proizlazi iz upute u pravomoćnom rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-286/2024-34 od 10. rujna 2024. godine, ne čini tu tužbu zbog toga nepravovremenom te tako i nedopuštenom u smislu odredbe čl. 50.SZ-a i da nisu ispunjene pretpostavke za odbačaj tužbe iz tog razloga.
10. Sporno je u ovoj pravnoj stvari postoji li odnosno je li osnovana tražbina tužitelja kao predstečajnog vjerovnika prema tuženiku kao predstečajnom dužniku u iznosu od 5.104,11 eura sa daljnjim zakonskim zateznim kamatama od otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom do isplate.
11. Nesporno je između stranaka da je predstečajni postupak nad tuženikom otvoren 9. svibnja 2024. godine, a to proizlazi i iz rješenja St–286/2024-4 od 9. svibnja 2024. godine.
12. Iz prijave tražbine tužitelja kao predstečajnog vjerovnika od 23. svibnja 2024. godine proizlazi da je prijavio svoju tražbinu prema tuženiku kao predstečajnom dužniku u iznosu 5.104,11 eura i to po osnovi glavnice u iznosu 5.000,00 eura i kamata u iznosu 104,11 eura, a uz prijavu je priložio Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 31. listopada 2016. godine, Aneks Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 5. siječnja 2017. godine, Aneks 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2020. godine, izvod otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 9. svibnja 2024.godine i obračun kamata za isto razdoblje. Nadalje, iz Aneksa 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2020. proizlazi da je tuženik bio zakupnik tužiteljevih poslovnih prostora u [adresa], i to lokala broj 12. i broj 13. u spornom razdoblju, a iz izvoda otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 9. svibnja 2024.godine te i računa za zakupninu na str. 63-67 spisa vidljivo je da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku po osnovi neplaćene zakupnine za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2024. godine., a iz obračuna kamata da je obračunao kamate od dospijeća računa do otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom.
13. Tuženik tijekom postupka nije osporavao postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem niti visinu tražbine, već se očitovao da je tražbina čije je utvrđenje postojanja svojom tužbom zahtjeva tužitelj u cijelosti prestala ispunjenjem. Kako do zaključenja glavne rasprave tuženik nije dokazao da je ispunio svoju obvezu prema tužitelju, o toj činjenici odlučno je primjenom pravila o teretu dokaza iz odredbe čl. 221.a. ZPP-a i ista utvrđena nedokazanom. Stoga je valjalo utvrditi osnovanom tužiteljevu tražbinu prema tuženiku po osnovi neplaćene zakupnine na temelju odredbe čl.16. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora (NN 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24), te obračunatih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju dospjelih računa za zakupninu od dospijeća do dana otvaranja predstečajnog postupka, a sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te odredbi čl. 50. SZ-a i odlučeno kao u točci I. izreke presude.
14. S obzirom da iz rješenja kojim je potvrđen plan restrukturiranja poslovni broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. godine proizlazi da su prema planu restrukturiranja vjerovnici svrstani u dvije skupine, te da će u slučaju nastanka obveze plaćanja vjerovnika s osporenim tražbinama tužiteljeva tražbina prema točci 56. biti namirena u 25% iznosa utvrđenom pravomoćnom sudskom odlukom, nakon isteka počeka od 12 mjeseci, računajući od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta tražbina utvrđena na 60 jednakih mjesečnih rata, bez kamata računajući od pravomoćnosti sudske odluke svakog 20. u mjesecu, to tužitelju ne pripadaju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 5.104,11 eura teku od dana otvaranja predstečajnog postupka do isplate jer se tužitelj kao vjerovnik sukladno odredbi čl. 50. st. 3. SZ-a može namiriti samo u opsegu potvrđenim planom restrukturiranja.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena ja na temelju odredbe čl.154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u pogledu sporednog zahtjeva za zatezne kamate zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je priznat trošak koji je bio nužan i potreban za vođenje postupka i to: trošak sastava tužbe (200,00 eura), trošak sastava podneska od 27. siječnja 2015. godine (200,00 eura), trošak pristupa ročištu 6. ožujka 2025. godine (200,00 eura ) te PDV (150,00 eura) prema Tbr. 7.1., Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) te i trošak sudske pristojbe na tužbu (48,75 eura) i presudu (48,75 eura) prema Tbr. 1.1. i Tbr. 2.2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21). Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer nakon uvođenja zakonske obveze objave presude na mrežnoj stranici e- Oglasne ploče sudova, u slučaju uredno obaviještenih stranaka, što tužitelj konkretno je, ne radi o nužnom trošku postupka.
U Slavonskom Brodu, 18. ožujka 2025. godine
Sutkinja
Mirna Vujčić
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu u roku od petnaest dana putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude. Rok za žalbu ne teče u vremenskom razdoblju od 01. do 15. kolovoza.