REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2387/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari mlt. tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćnici Luciji Car-Pavlic, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Križanec, Car- Pavlic & Poparić iz Zagreba, protiv I. tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 zastupanog po punomoćnici po zaposlenju RS i II. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti zakonske zastupnice mlt. tužitelja, punomoćnice zakonske zastupnice tužitelja odvjetnice Lucije Car-Pavlic, punomoćnice I. tuženika RS i zamjenice II. tuženika ZSI, odvjetnice, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu i II. tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju ZS iznos od 6.680,00 eura (šesttisuća šestoosamdeset eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 180,00 eura od 14. listopada 2020.,

- na iznos od 6.600,00 eura od 14. studenoga 2020.,

do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ZS za isplatom iznosa 500,00 eura (od dosuđenog iznosa od 6.500,00 eura do zatraženog iznosa od 7.180,00 eura) kao i za iznos zateznih kamatama koje teku na iznos od 6.500,00 eura od 14. listopada 2020. do 14. studenoga 2020., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.381,04 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Mlt. tužitelj u tužbi navodi da je 24. lipnja 2020. igrao košarku na košarkaškom igralištu koje se nalazi uz Osnovnu školu Ivana Meštrovića prilikom čega je zadobio tešku tjelesnu ozljedu (amputacija distalnog dijela prsta) zbog dotrajale (trule) i neodržavane konstrukcije koša. Dotrajala konstrukcija koša predstavlja opasnu stvar pa I. tuženik kao vlasnik opasne stvari odgovara za štetu koja je nastala u vezi s opasnom stvari. Ističe da je I. tuženik bio je dužan održavati igralište te da je I. tuženik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti s II. tuženikom pa je i II. tuženik pasivno legitimiran. Ističe da je i Osnovna škola Ivana Meštrovića u vrijeme štetnog događaja s II. tuženikom imala sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti. Mlt. tužitelj je u trenutku ozljeđivanja imao 9 godina te je zbog traumatičnog događaja razvio simptome akutne reakcije na stres. Uz fizičke boli i strah, kod tužitelja su zaostale trajne posljedice zadobivene ozljede, kao i naruženje jakog stupnja zbog čega tužitelj trpi duševne boli, posebice što se radi o djetetu (2011. godište). Slijedom navedenog, mlt. tužitelj tužbom potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 55.000,00 kn uvećano za kamatu koja teče od 14. listopada 2020. do isplate. S osnova imovinske štete tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći (i njege) iznosu od 3.000,00 kn uvećano za zatezne kamate koje teku od 14. listopada 2020. do isplate. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženicima isplatiti ukupan iznos od 58.000,00 kn (7.697,92 eura) sa zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2020. do isplate kao i trošak parničnog postupka.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se iz dokumentacije priložene uz tužbu ne može utvrditi da je predmetna ozljeda nastala onako kako je u tužbi opisano. U tužbi je navedeno da se tužitelj povrijedio na neodržavanu konstrukciju koša dok je igrao košarku, međutim definicija igranje košarke ne uključuje interakciju igrača i konstrukcije koša, iz čega proizlazi da je predmetni štetni događaj prouzročen krivnjom tužitelja jer je konstrukciju koša koristio protivno njegovoj namjeni. Osim toga sam tužitelj u tužbi navodi da je korisnik predmetnog igrališta Osnovna škola Ivana Meštovića, pa je slijedom navedenog škola dužna održavati predmetno igralište, odnosno osigurati sigurnost korisnika istog. Nadalje, I. tuženik ističe da su iznosi zatraženi u tužbi na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje previsoko određeni. Slijedom svega iznesenog, I. tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška I. tuženiku.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da će radi preglednosti isti podijeliti na očitovanje po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-00050978 i polici osiguranja broj [broj police osiguranja]- 00050000. Polica broj [broj police]-00050978- osiguranik: Grad Zagreb, Ured gradonačelnika Grada Zagreba i Gradski ured za upravljanje u hitnim situacijama: II. tuženik osporava pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari. Grad Zagreb je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 1307- 00050978 kod tuženika, ali predmetni štetni događaj nije pokriven navedenom policom osiguranja, jer se štetni događaj dogodio na košarkaškom igralištu koje se nalazi uz OŠ Ivana Meštrovića, a ne u Uredu gradonačelnika Grada Zagreba i Gradskom uredu za upravljanje u hitnim situacijama. Naime, navedenom policom osiguranja osiguran je samo Ured gradonačelnika Grada Zagreba i Gradski ured za upravljanje u hitnim situacijama. Podredno, II.tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Polica broj [broj police]-00050000, osiguranik: OŠ Ivana Meštrovića: II. tuženik osporava pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari. OŠ Ivana Meštrovića je u vrijeme štetnog događaja imala sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 1307-00050000 kod II. tuženika, ali predmetni štetni događaj nije pokriven navedenom policom osiguranja. Naime, odredbom čl. 8. st.1 t. 13. Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti propisano je da se osiguranje ne odnosi na štete koje proizlaze iz korištenja sprava u dječjim igraonicama, igralištima i zabavnim parkovima. Podredno, II. tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te obveže tužitelja da naknadi II. tuženiku prouzročene parnične troškove.

4. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je umanjio tužbeni zahtjev te tako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 7.000,00 eura s osnova neimovinske štete, te daljnji iznos od 180,00 eura s osnova imovinske štete, odnosno, ukupno 7.180,00 eura sve sa zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2020. do isplate.

5. S obzirom da se tuženici nisu usprotivili djelomičnom povlačenju tužbe, u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/202 2, 155/2023), sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao prema takvom konačno uređenom tužbenom zahtjevu.

6. U tijeku postupka izvršen je uvid u fotografije igrališta (list 6-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-16 spisa), fotografije ozljede mlt. tužitelja (list 17-18 spisa), cjenik ustanove za zdravstvenu njegu (list 19-20 spisa), ponuda Bedinerice (list 21-22 spisa), sudsku praksu (list 23-34 spisa), odštetni zahtjev (list 35-36 spisa), e-mail (list 37-42 spisa), dokumentacija o nabavi (list 51-86 spisa), ugovor za usluge osiguranja (list 87-93 spisa), polica osiguranja od odgovornosti, broj 1307-00050000 (list 94 spisa), opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti (list 95-99 spisa), polica osiguranja od odgovornosti II. tuženika, broj 1307-00050978 (list 101 spisa), dopis Osnovne škole Ivana Meštrovića Zagreb (list 113-114 spisa), identifikacija čestica (list 120-122 spis), izvod iz katastarskog plana (list 124 spisa), neslužbena kopija izvatka iz zemljišnih knjiga (list 125-137 spisa), zdravstveni karton mlt. tužitelja (list 147-198 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Žarka Rašića (list 199-201 spisa), proveden je očevid (list 227-229 spisa) te su saslušani svjedoci FS (list 235 spisa), US (list 235-236 spisa), SS (list 236 spisa) te je saslušana zakonska zastupnica mlt. tužitelja BS (list 237 spisa).

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet postupka je naknada imovinske i neimovinske štete koju je mlt. tužitelj pretrpio zbog štetnog događaja koji se dogodio 24. lipnja 2020. na košarkaškom igralištu Osnovne škole Ivana Meštrovića, Zagreb.

9. Između stranka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika te činjenica nastanka štetnog događaja na način kako to opisuje mlt. tužitelj.

10. Čitanjem izvatka iz katastarskog plana i neslužbenih kopija izvatka iz zemljišne knjige, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, sud je utvrdio da se košarkaško igralište nalazi na kat. čestici [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina]. Indentifikacijom kat. čestice [katastarska čestica] sud je utvrdio da ista odgovara zemljišnoknjižnim česticama brojeva: 1742/77, 1742/79, 1742/80, 1742/81, 1742/81, 1742/105, 1742/107, 1742/108, 1742/109, 1742/110, 1742/111, 1742/112, 1742/113, 1744/11, 1745/3, 1745/44, 1745/45, 1745/46, 1745/47, 1745/48, 1745/49, 1745/50, 1745/51 i 1745/52. Čitanjem zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetne čestice, sud je utvrdio da je na većini upisano pravo vlasništva Grada Zagreba. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige ovog suda, katastarske općine [katastarska općina], broj zk. uloška [broj ZK uloška], sud je utvrdio da je kao vlasnik upisano društveno vlasništvo, dok je u teretovnici navedeno da se temeljem rješenja Skupštine Grada Zagreba od 4. ožujka 1968. i rješenja Gradske uprave Zagreb, Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, odjel za imovinskopravne poslove od 8. ožujka 1068. uknjižuje pravo korištenja zemljišta u A I (jedan) radi izgradnje osnovne škole "Jarun Gajevo" u korist Grada Zagreba. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je čestica na kojoj se nalazi predmetno košarkaško igralište ili u vlasništvu Grada Zagreba ili je Gradu Zagrebu dano na korištenje. Nadalje, sud je iz predmetne dokumentacije utvrdio da stvarno i zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno jer je u zemljišnim knjigama pod oznakom zemljišta navedeno "oranica", dok se u naravi radi o školi i igralištu.

11. Nadalje, iz potvrde Osnovne škole Ivana Meštrovića Zagreb (list 113-114 spisa) nedvojbeno proizlazi da je vlasnik igrališta na dan 24. lipnja 2020. bio Grad Zagreb, te da je navedenu nekretninu bio dužan održavati vlasnik, odnosno I. tuženik. Navedeno je u svom iskazu potvrdio i svjedok FS koji je u vrijeme štetnog događaja bio ravnatelj Osnovne škole Ivana Meštrovića Zagreb stoga ima neposrednih saznanja o tome u čijem je vlasništvu škola u kojoj je obavljao dužnost ravnatelja.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio pasivnu legitimaciju na strani I. tuženika te je ocijenio nepotrebnim provoditi geodetsko vještačenje na okolnost vlasništva nad nekretninom na kojoj se nalazi košarkaško igralište jer je navedeno u cijelosti utvrđeno iz spisu priležeće materijalne dokumentacije i iz iskaza svjedoka FS.

13. Čitanjem police osiguranja od odgovornosti, broj 1307-00050000 sud je utvrdio da je Osnovna škola Ivana Meštrovića s II. tuženikom u vrijeme štetnog događaja imala zaključenu policu osiguranja od odgovornosti te da je kao osiguranik navedena "OŠ IVANA MEŠTROVIĆA, Ulica Martina Pušteka 1, Zagreb". Navedenom policom osigurava se opća izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama nastala iz djelatnosti.

14. Čitanjem članka 3. Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti proizlazi da je predmet osiguranja građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu uslijed smrti, tjelesne ozljede ili povrede zdravlja, kao i oštećenja ili uništenja stvari treće osobe. Navedenom policom pokrivena je odgovornost za štetu koja je nastala iz djelatnosti (zanimanja) osiguranika, posjedovanja stvari, pravnog odnosa ili određenog svojstva kao izvora opasnosti.

15. II. tuženik tijekom postupka navodi da je člankom 8. stavkom 1. točkom 13. Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti propisano da se osiguranje ne odnosi na štete proizašle iz korištenja sprava u dječjim igraonicama, igralištima i zabavnim parkovima, međutim, prema mišljenju suda u konkretnom slučaju ne radi se o spravama na igraonicama, igralištima niti zabavnim parkovima nego o odgovornosti za štetu koja je nastala posjedovanjem stvari kako to propisuje čl. 3. Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti. Također, prema mišljenju suda ugovorena polica osiguranja izgubila bi svaku svrhu i smisao u situaciji da su ugovorne strane isključile štetu nastalu na igralištu škole jer je notorno da djeci najveća opasnost od ozljeđivanja prijeti upravo dok su fizički aktivni.

16. Sukladno članku 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

17. S obzirom da je sud utvrdio da je I. tuženik vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetno košarkaško igralište, koje se u smislu čl. 1064. ZOO-a ima smatrati opasnom stvari, a da je II. tuženik izdao policu osiguranja Osnovnoj školi Ivana Meštrovića kojom policom je obuhvaćen i ovaj osigurani slučaj, sud je nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju kako na strani I. tuženika, tako i na strani II. tuženika te se upustio u utvrđivanje osnove i visine tužbenog zahtjeva u koju svrhu je sud proveo uviđaj na licu mjesta te je saslušao mlt. tužitelja i predložene svjedoke, a potom i proveo medicinsko vještačenja.

18. Uviđajem na licu mjesta sud je utvrdio da je koš za košarku u međuvremenu obnovljen te da nema oštećenja konstrukcije koša koja su vidljiva na fotografijama s lista 8 spisa.

19. Mlt. tužitelj je na očevidu pojasnio i pokazao način na koji je došlo do štetnog događaja te je naveo da se oštećenja konstrukcije koša nisu vidjela s prednje strane. Opisao je da je u zaletu gađao loptom koš, da se htio zaustaviti pa je primio konstrukciju koša, potom je rukom klizao po konstrukciji, da je zapeo prstom u rasjekotinu na konstrukciji koša i rasjekao prst. Naveo je da je s majkom pokušao pronaći prst, ali da nisu uspjeli. Mlt. tužitelj naveo je da je konstrukcija koša popravljena vrlo brzo nakon štetnog događaja, svega nakon nekoliko tjedana. Mlt. tužitelj naveo je da je i ranije dolazio na ovo igralište igrati košarku. On i njegovi prijatelji nisu ranije primijetili nikakva oštećenja na konstrukciji. Također, na očevidu je izvršen uvid u naruženje mlt. tužitelja te je sud neposrednim opažanjem utvrdio da tužitelju nedostaje pola prsta tzv. prstenjaka desne ruke, što je vidljivo kada mlt. tužitelj ispuži desnu ruku, ali i u drugim situacijama kada ruka nije pokrivena.

20. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu mlt. tužitelja koji je životno logično i uvjerljivo opisao način i dinamiku nastanka štetnog događaja. Sud je povjerovao navodima mlt. tužitelja da je ozljeda prsta desne ruke nastala na opisani način, kada je mlt. tužitelj u zaletu gađao koš pa je u padu uhvatio rukom konstrukciju koša i klizao rukom po njoj. Također odgovara opisu mlt. tužitelja da se pukotina na konstrukciji koša nije vidjela s prednje strane. Naime, da je pukotina bila s prednje strane, mlt. tužitelju bi bila rasječena šaka ruke, dok bi prsti, koji su se prilikom hvata konstrukcije nalazili na stražnjoj strani konstrukcije, bili neozlijeđeni.

21. Iz iskaza svjedoka FS sud je utvrdio da je u vrijeme štetnog događaja bio ravnatelj Osnovne škole Ivana Meštrovića, da je bio upoznat sa štetnim događajem, ali nije neposredno vidio kako je do njega došlo. Misli da je kroz razgovor sa roditeljima tužitelja i razrednicom tužitelja dobio informaciju da se mlt. tužitelj penjao na konstrukciju koša te da je pri silasku ogulio prst. Nije sporno da je konstrukcija bila oštećena te da se oštećenja nisu vidjela. U vrijeme štetnog događaja Grad Zagreb je bio dužan održavati igralište, a pregledavanje igrališta bio je dužan provesti domar. Škola je imala sklopljenu policu osiguranja preko Grada Zagreba. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedok je naveo da je vlasnik igrališta bio Grad Zagreb. Nema informaciju jesu li s mlt. tužiteljem bili u nadzoru odrasli, ali koliko zna roditelji tužitelja nisu bili s njim. Svjedok je naveo da je Grad Zagreb upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, ali ako se dobro sjeća upisan je samo za zgradu škole, a ne i za igralište za koje stoji u naravi livada. Nije siguran je li se to u međuvremenu promijenilo u zemljišnim knjigama. Na daljnji upit svjedok navodi da je u sličnim situacijama škola po polici osiguranja isplaćivala naknadu štete, a da u ovom slučaju nitko nije niti tražio, stoga iz tog razloga nije ništa isplaćeno mlt. tužitelju.

22. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je vlasnik škole Grad Zagreb te da je Grad Zagreb bio dužan održavati igralište budući da je svjedok u navedenom razdoblju bio ravnatelj i imao neposredna saznanja o informacijama koja se tiču administrativnih podataka vezanih za školu. Također, sud je povjerovao iskazu svjedoka i u dijelu u kojem navodi da mlt. tužitelju nije isplaćena naknada štete po polici osiguranja. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem opisuje način na koji je došlo do štetnog događaja jer svjedok nije bio neposredan očevidac već je o navedenom iskazivao prema onome što je čuo i što misli da se dogodilo. Također, sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da roditelji mlt. tužitelja nisu bili s njim. Naime, svjedok nije bio prisutan događaju, a iz navoda preostalih saslušanih svjedoka sud je stekao uvjerenje da je mlt. tužitelj bio u pratnji i pod nadzorom roditelja.

23. Iz suglasnih iskaza svjedoka US i SS sud je utvrdio da su neposredno svjedočio nastanku štetnog događaja, da je s njima bio i IS i zz tužitelja BS. Svi su iz istog kvarta pa su se znali nalaziti na igralištu i pričati dok se djeca igraju. Svjedoci su naveli da je predmetne zgode mlt. tužitelj igrao košarku sa prijateljima, da nisu vidjeli sam trenutak kada se dogodio štetni događaj, već da su čuli viku i potom su prišli i pružili tužitelju prvu pomoć. Stajali su malo dalje od koša na kojem se dogodila nesreća. Koš se nalazi odmah do Horvaćanske, radi se o prvom košu lijevo do semafora. Bilo je predvečer, oko 19-20 sati, još se nije smračilo. Svjedoci nisu primijetili da se tužitelj ili netko od njegovih prijatelja penjao na konstrukciju koša, suglasno su naveli da su se normalno igrali košarke. Nikada prije nisu primijetili oštećenja na konstrukciji koša. Svjedok US naveo je da su se oštećenja nalazila na stražnjoj strani konstrukcije, da nisu bila vidljiva s prednje strane, a visina oštećenja je bila "na dohvat ruke", dok je svjedok SS naveo da ne može reći na kojoj su visini bila oštećenja na konstrukciji jer mu je fokus bio na mlt. tužitelju i kako mu pružiti prvu pomoć.

24. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka kao vjerodostojne, istinite i životno logične.

25. Zakonska zastupnica mlt. tužitelja, BS u svom iskazu navela je da se štetni događaj dogodio krajem lipnja u predvečernim satima oko 20 - 20:30 sati te da je bio sumrak. Došli su na igralište da pokupe ZS (mlt. tužitelja). ZS je rekao da još moraju završiti košarkašku utakmicu pa su ga pričekali i razgovarali. Navodi da su čuli viku, primijetili strku, ZS je došao do njih, iz prsta su mu doslovno virile koščice. Nakon toga SS je otišao u auto po prvu pomoć, suprug IS je otišao po auto te su odvezli ZS na hitnu u Klaićevu. Nije vidjela sam trenutak nastanak štetnog događaja, promatrali su s udaljenosti da se djeca normalno igraju košarke, nije bilo nikakvog penjanja po konstrukciji košta, niti divljaštva. Osim njih tamo je bilo i druge djece. Konkretno oštećenje konstrukcije koša nije primijetila prije nego li se ovo dogodilo, ali generalno stanje igrališta je bilo takvo da je poprilično devastirano. Zz tužitelja je navela da je obavijestila ravnatelja o štetnom događaju, ravnatelj je odmah odgovorio na e-mail, izrazio je žaljenje, a nije joj poznato odakle ravnatelju FS informacija da bi se ZS penjao na konstrukciju koša, a s obzirom da događaju niti prisustvovao. Nakon što su odvezli ZS u bolnicu rečeno im je da fali dio prsta, a što su i sami naravno uočili, ali nisu u onoj strci mogli pronaći taj dio prsta, budući je oko koša bilo trave koja nije redovito održavana, a njena je pretpostavka da je prst možda upao u pukotinu u konstrukciji koša. Tuđu pomoć i njegu nakon izlaska ZS iz bolnice i obavljene operacije pružali su ZS ona i njen suprug, išli su s ZS svaki dan na previjanja. Nisu tražili naknadu štete od škole po obveznoj polici osiguranja.

26. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz zakonske zastupnice mlt. tužitelja kao istinit, uvjerljiv i životno logičan.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka Žarka Rašića proizlazi da je mlt. tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio traumatsko otkinuće distalnog članka IV. prsta desne šake i nagnječenje III. prsta desne šake. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole dječjeg kirurga – 13. 11. 2020. Trajanje i intenzitet bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 9 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 9 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 35 dana. U navedenom štetnom događaju malodobni tužitelj zadobio je traumatsko otkinuće krajnjeg članka domalog prsta desne šake i nagnječenje srednjeg prsta desne šake. Navedena ozljeda desne dominante šake, tj stanje po amputaciji vrha domalog prsta desne šake dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, koja se očituje u stanju po gubitku dijele krajnjeg članka domalog prsta uz povremene bolove u području vrha domalog prsta desne šake. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Gubitak krajnjeg članka domalog prsta desne šake uzimajući u obzir životnu dob predstavlja naruženja srednjeg stupnja koje je vidljivo kada malodobni tužitelj ima ispružene prste desne šake.

28. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora, a i sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim, objektivnim i zasnovanim na priležećoj medicinskoj dokumentaciji kao i na dugogodišnjem iskustvu vještaka. Vještak je odgovorio na sva pitanja slijedom čega nalaz i mišljenja vještaka sud prihvaća u cijelosti.

29. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti mlt. tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, trajne posljedice i strah. One su u smislu članka 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

30. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 6.500,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužitelja rođenog 2011. godine, koji je u vrijeme štetnog događaja imao svega 9 godina, činjenicu da će se tužitelj predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati cijeli život i one će predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu tužitelja. Sud je vodio računa da je nedvojbeno stresno i traumatično tražiti dio prsta i vidjeti da ti iz prsta vire koščice, a što je sve utjecalo na odmjerenu pravičnu novčanu naknadu. U smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 6.500,00 eura.

31. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć druge nestručne osobe u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno, dakle, ukupno 45 sati.

32. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio iznos naknade od 4,00 eura koji se ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelj u smislu čl. 1095. st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 180,00 eura u cijelosti.

33. Slijedom navedenog, cjelokupna naknada koja pripada tužitelju za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iznos 6.680,00 eura.

34. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju je dosuđen iznos od 6.680,00 eura, dok je za ostatak zatraženog iznosa od 500,00 eura odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

35. Na ovako utvrđeni iznos neimovinske štete tužitelj je zatražio kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 14. listopada 2020., međutim, kako je nalazom vještaka utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 13. studenoga 2020. (dakle, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva), sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na zatezne kamate najranije od idućeg dana nakon završenog liječenja, odnosno, od 14. studenoga 2020. do isplate, sve u smislu čl. 1103. ZOO-a.

36. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu tužitelju je dosuđena kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva (14. listopada 2020.), a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

37. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete u iznosu od 6.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. studenoga 2020. do isplate, dok je u odnosu na imovinsku štetu sud utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 180,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2020. do isplate.

38. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

39. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, slijedom čega je utvrđeno da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 93,03%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspio sa 100,00%, što ukupno iznosi 193,03%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 96,52%. Tuženici su u pogledu visine uspjeli sa 6,97%, dok nisu uspjeli u osporavanju pravne osnove, što ukupno iznosi 6,97%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 3,48%, pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 96,52% oduzeti postotak tuženika tj. 3,48%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 93,04%.

42. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu OT), tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i to za trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava podnesaka od 21. ožujka 2022. 100 bodova i 14. kolovoza 2023. 100 bodova (Tbr. 8/1. OT), sastav podneska od 19. listopada 2022., 10. studenoga 2022. od po 25 bodova, (Tbr. 8/4 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 11. travnja 2022., 2. listopada 2024., 16. siječnja 2025. i 20. veljače 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9./1. OT) - što sve ukupno iznosi 850 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 2.125,00 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 61,72 EUR i na presudu u iznosu od 118,26 EUR, kao i trošak predujma za izlazak sudske komisije u iznosu od 40,20 eura, a što sveukupno iznosi 2.345,18 EUR, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 93,04%, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.181,96 EUR.

43. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

44. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak koji pripada tužitelju iznosi 2.381,04 EUR.

45. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

46. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. studenoga 2022., 24. siječnja 2024. i 9. listopada 2024. kojima tužitelj dostavlja potvrde o uplati predujma jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 26. studenoga 2025. u kojem navodi adresu svjedoka jer je tužitelj ispravnu adresu svjedoka trebao navesti još u tužbi, odnosno na jednom od održanih ročišta ili u podnescima kojima se očituje na tijek postupka.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I-tuženiku

3. II-tuženiku po punomoćniku