REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-614/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika Općine Vrsar, OIB 03592077573, Vrsar, Trg De Grasi 1, koju zastupa punomoćnica, odvjetnica Anka Zaharija iz Rovinja, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4697/2021-3 od 8. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-328/2020-74 od 12. lipnja 2021., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4697/2021-3 od 8. ožujka 2022., i presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-328/2020-74 od 12. lipnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica (suvlasnica) 3970 m2 nekretnine oznaka k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od ukupno upisane površine od 4781 m2, odnosno 3970/4781 suvlasničkog udjela na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i 230 m2 nekretnine oznaka k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od ukupno upisane površine od 2418 m2, odnosno 230/2418 suvlasničkog udjela na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i da je tuženica dužna nakon pravomoćnosti presude trpjeti upis prava vlasništva (suvlasništva) tužiteljice na nekretninama kao i brisanja prava vlasništva (suvlasništva) tuženice te je dužna u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice kao i u upravnim postupcima izrade geodetskih elaborata, koji će biti potrebni radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama uzeti u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje mr. sc. Marije Brajković od 24. prosinca 2020., osobito pripadajuće skice s oblikom i površinama predmetnih katastarskih čestica (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljici da tuženici plati parnični trošak od 5.625,00 kn (točka II. izreke).

2.1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-328/2020-74 od 24. lipnja 2021.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3816/2022-2 od 8. veljače 2023. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4697/2021-3 od 8. ožujka 2022., u odnosu na pitanje:

''Može li se tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje prava suvlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine, koji je stečen na temelju Zakona?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4697/2021-3 od 08. ožujka 2022., i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Odgovor na reviziju tužiteljica nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva (suvlasništva) 3.970 m2 nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od ukupno upisane površine od 4781 m2, odnosno 3970/4781 suvlasničkog udjela na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i 230 m2 nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od ukupno upisane površine od 2418 m2, odnosno 230/2418 suvlasničkog udjela na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], (koji su nastali od čestica ranijih oznaka k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), uz trpljenje brisanja prava suvlasništva tuženika i istovremeni upis prava (su)vlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama.

8. Tužiteljica navedeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su predmetne nekretnine postale njezino vlasništvo na temelju zakona, jer su ranije bile upisane kao društveno vlasništvo, s pravom korištenja Općine Poreč i jer su na dan 16. listopada 1990., bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu tužiteljice, pa su stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ) postale vlasništvo tužiteljice.

9. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da se tuženica u zemljišnim knjigama nalazi upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje su nastale u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina],

- da je k. č. [katastarska čestica], nastala od nekretnina stare izmjere i to cijele k. č. [katastarska čestica], te dijela k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je na temelju rješenja Z-5050/2004/1006 od 28. rujna 2010. upisana kao vlasništvo Općine Vrsar,

- da je k. č. [katastarska čestica] nastala od nekretnina stare izmjere i to cijele k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i dijelova k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], i k. č. [katastarska čestica], te je na temelju rješenja Z-505/2004/1434 od 02. veljače 2010. upisana kao vlasništvo Općine Vrsar,

- da su k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) prije uknjižbe prava vlasništva na tuženicu bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištena Općine Poreč i činile dio šumsko gospodarske osnove te su bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za Gospodarsku jedinicu ''Borik'' koji je važio od 01. siječnja 1982. do 31. prosinca 1991.,

- da se k. č. [katastarska čestica] vodila kao kultura alepskog bora starosti 46 godine, debela stabla stablimičnog rasporeda, a k. č. [katastarska čestica] kao kultura alepskog bora starosti 26 godina, srednje debela stabla stablimičnog rasporeda (očitovanje Hrvatskih šuma na listu 111 do 112., te 113 do 114 spisa).

- da su navedene nekretnine, sukladno odredbi čl. 6. st. 1. ZID ZŠ, jer su na dan 16. listopada 1990. činile šumu i bile u režimu društvenog vlasništva, te su temeljem čl. 6. st. 1. ZID ZŠ-a postale vlasništvo Republike Hrvatske,

- da je tuženica osporavala valjanost i zakonitost predmetnog Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za Gospodarsku jedinicu "Borik" od 01. siječnja 1982. do 31. prosinca 1991., ali da valjanost navedenog akta do sada nije osporena, te je taj akt ocijenjen valjanim sve dok se eventualno u postupku pred drugim nadležnim tijelom ne utvrdi suprotno.

10.1. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud, cijeneći da se radi o šumskom zemljištu koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ, 16. listopada 1990., nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, smatra da je ono postalo na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske, a sve i da k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nisu postale vlasništvo Republike Hrvatske temeljem ZID ZŠ-a, iste bi postale vlasništvo Republike Hrvatske, na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'', broj 34/91).

10.2. Međutim, taj sud smatra da, neovisno o tome što su predmetne nekretnine na dan 24. srpnja 1991., ex lege postale vlasništvo Republike Hrvatske, da je tužbeni zahtjev tužiteljice pogrešno postavljen i da zbog toga nije moguće isti prihvatiti. To stoga, što je zahtjev postavljen na način, da sud utvrdi, da je tužiteljica vlasnica dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nove izmjere, i to dijela koji odgovara površini k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], te da je vlasnica dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nove izmjere, i to dijela koji odgovara površini k. č. [katastarska čestica]., pa da je trebala predložiti da ju se utvrdi vlasnicom točno određenog realnog dijela na novoformiranim k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], a budući da je tužiteljica tražila da ju se utvrdi suvlasnicom od 3970/481 dijela k. č. [katastarska čestica] te 230/2418 dijela k. č. [katastarska čestica]., odnosno, da nije zatražila utvrđenje vlasništva točno određenih konkretnih dijelova novonastalih k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]., u skladu s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Marije Brajković, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljica takvim zahtjevom zatražila nešto što joj ne pripada, pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a u iznošenju navedenog shvaćanja pozvao se na više odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice posl. broj Rev-2697/2015 od 17. travnja 2019., posl. broj Rev-99/2013 od 17. svibnja 2016., Rev-x-271/2016 od 12. srpnja 2017. i Rev- 1079/2013 od 27. rujna 2017.

11. Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio utvrđenja i iznesena pravna shvaćanja prvostupanjskog suda, te je odbio tužiteljičinu žalbu.

12. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

13. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbi čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP:)

14. U revizijskom postupku ostalo je sporno može li se tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje prava suvlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine, koji je stečen na temelju Zakona.

15. Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja nižestupanjskih sudova tužiteljica u reviziji ponavlja naprijed navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova, te se poziva na čl. 6. ZID ZŠ-a ističući da je ex lege stekla pravo vlasništva na utuženim nekretninama, šumskom, odnosno poljoprivrednom zemljištu, s obzirom da su nekretnine koje su preoblikovanjem zemljišne knjige, kojom je zasnovano i njezino suvlasništvo, ušle u sastav predmetne nekretnine, na dan stupanja toga zakona bile u društvenom vlasništvu. Ističe da su nižestupanjski sudovi propustili uzeti u obzir pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz- 1/2007-2 od 07. veljače 2007., u kojoj je izraženo pravno shvaćanje po kojem se stjecanjem prava vlasništva na temelju zakona može steći i suvlasnički dio nekretnine.

16. Predmetne nekretnine su, prema navedenom, bile formalno upisane na tuženicu, a postale su vlasništvo tužiteljice na temelju zakona, jer su ranije bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč i jer su na dan 16. listopada 1990., bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu tužiteljice, pa su stupanjem na snagu ZID ZŠ-a postale vlasništvo tužiteljice.

17.1. Prema odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) objekt prava vlasništva je pojedinačno određena stvar, dok je čl. 6. st. 1. ZVDSP-a određeno, da dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti, a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno.

17.2. Prema odredbi čl. 37. st. 3. ZVDSP-a, u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano, a kako za stjecanje prava vlasništva (dijela prava vlasništva) na temelju zakona ne postoje posebni pravni osnovi (titulusi) različiti od onih temeljem kojih se stječe pravo vlasništva, odnosno kako nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo na suvlasništvo, i za stjecanje prava suvlasništva vrijede odredbe o stjecanju prava vlasništva. Suvlasnici mogu biti samostalni posjednici, u smislu čl. 11. st. 1. ZVDSP-a pa to nije zapreka za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona.

17.3. Sukladno odredbi čl. 129. ZVDSP-a, kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, a sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi.

18. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje određenog suvlasničkog dijela u predmetnim nekretninama jer je preoblikovanjem zemljišne knjige određena čestica ili njezin dio (određena zemljišna površina), na kojoj je tužiteljica postala vlasnica na temelju samog zakona, unesena u novoosnovane čestice i time zasnovano suvlasništvo sa onim osobama čiji dijelovi ili cijele nekretnine su ušle u sastav novoosnovanih čestica.

19. Prema navedenom, tužbeni zahtjev tužiteljice u ovoj pravnoj stvari se odnosi na utvrđenje prava suvlasništva, a suvlasništvo se stječe, ne samo na temelju pravnog posla, nego i na temelju zakona. Odredbom čl. 36. ZVDSP-a propisano je da suvlasništvo postoji kada više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu, da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, i svi su oni vlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, odnosno osim vlasništva na nekretnini može postojati i suvlasništvo koje je određeno razmjerom prema cijelom pravu vlasništva odnosno određeno je u idealnom dijelu koji može biti izražen računski razmjerno prema cijeloj stvari.

20. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda iznesenom u odluci Rev-1236/1984 od 16. listopada 1984., na koje se pozvala tužiteljica, može se tražiti priznanje-utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika koji mu to pravo osporava, a tužba se upravlja prema tom suvlasniku, i nije potrebno obuhvatiti i ostale suvlasnike, ali se može zahtijevati tužbom na utvrđenje da je tužitelj vlasnik određenog idealnog dijela nekretnine sve dok postoji suvlasništvo na toj nekretnini, o čemu se u ovom slučaju radi. Iz navedenog proizlazi da suvlasništvo uživa istu pravnu zaštitu kao i vlasništvo, samo što se kod suvlasništva štiti idealni dio stvari koji je izražen računski i kao takav uknjižen u zemljišnoj knjizi kao "idealni suvlasnički dio".

21. U ovom slučaju dio određenih nekretnina ili cijele nekretnine, koje je tužiteljica stekla na temelju ZŠ-a unesene su u novoformirane čestice, na kojima je tuženica upisana kao vlasnica, i od tada tužiteljica nema određeni realni dio na tim nekretninama, jer je formiranjem novih čestica (i od dijela čestica tužiteljice) zasnovano suvlasništvo sa tuženicom u određenim suvlasničkim dijelovima, zavisno od toga koliko je njezine površine ranijih nekretnina uneseno u novoformirane čestice. Stoga tužiteljica od tada nije više vlasnica realnog dijela, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi, jer je njen realni dio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pretvoren u suvlasnički dio, a tužiteljica je ranije temeljem zakona stekla pravo vlasništava na realnom dijelu nekretnine koji je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pretvoren u idealni suvlasnički dio tuženice na koji je ona uknjižena kao vlasnik. (tako i u Rev-869/2019-3 od 5. travnja 2022., i broj Rev-4042/2019-3 od 22. studenoga 2022.)

22.1. U odluci revizijskog suda broj Rev-x-1075/2012 od 29. siječnja 2014., na koju su se pozvali nižestupanjski sudovi, izneseno je pravno shvaćanje prema kojem "za originarno stjecanje prava vlasništva na nekretninama nije potreban parcelacijski i geodetski elaborat potvrđen od nadležnog ureda za katastar. Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu).", dok je u odlukama broj Rev-2697/2015 od 17. travnja 2019., posl. broj Rev-99/2013 od 17. svibnja 2016. godine, Rev-x-271/2016 od 12. srpnja 2017. i Rev- 1079/2013 od 27. rujna 2017., izneseno pravno shvaćanje prema kojem "u okolnostima da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nad geometrijski određenom dijelu nekretnine (konkretno putovi, ceste, i pješačke staze), onda se ona ne može smatrati suvlasnikom nekretnine od koje je taj geometrijski određeni dio odijeljen (konkretno čest. zem. [katastarska čestica] k.o. P.), jer bi u tom slučaju suvlasniku na ime idealnog dijela te nekretnine pripao određeni geometrijski odijeljeni dio (nije riječ o suvlasništvu već o vlasništvu nekretnine koje u prethodno iznijetim pretpostavkama mogu biti objekt prava vlasništva".

22.2. Te odluke nisu, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, primjenjive na konkretnu situaciju, jer se ne radi o zahtjevu na utvrđenje točno određenog realnog dijela, kao u tim predmetima, nego o utvrđenju određenog suvlasničkog dijela cijele nekretnine, s obzirom da je dio nekretnina tužiteljice, vlasništvo na kojima je ona stekla na temelju zakona, unesen u novoformirane čestice, čime je prestao postojati njezin ranije postojeći realni dio, koji je u navedenom postupku pretvoren u odgovarajući suvlasnički dio novonastale nekretnine. Stoga je, pravilno, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužiteljica i postavila zahtjev na utvrđenje suvlasništva na određenom suvlasničkom dijelu novonastale nekretnine, kada nije sudjelovala u postupku u kojem je formirana ta nekretnina, jer bi tek u situaciji da je zatražila da se utvrdi vlasnicom realnog dijela njezin zahtjev bio pogrešno postavljen. Tužiteljica je u ovom slučaju postavila i zahtjev za razvrgnuće suvlasništva stranaka, uspostavljen na naprijed navedeni ("prisilni") način, a koji su nižestupanjski sudovi potpuno zanemarili jer su pri iznošenju navedenog pravnog shvaćanja zanemarili činjenicu da je prvi postavljeni deklaratorni zahtjev (na utvrđenje veličine suvlasničkog dijela) prethodno pitanje za naredno postavljeni kondemnatorni zahtjev za razvrgnućem.

23. Dakle, kako je tužiteljica već u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisana kao suvlasnica, tuženica od tada nije više vlasnica realnog dijela, jer je njezin realni dio u tom postupku pretvoren u navedeni suvlasnički dio, znači povećan je suvlasnički udio tužiteljice za veličinu suvlasničkog dijela tuženice, koji je nastao u naprijed navedenom postupku odlukom suda i suglasnošću suvlasnika (tako i u Rev- 868/2019-3 od 5. travnja 2022., Rev-116/2023 od 5. travnja 2023.). U ovom postupku tužiteljica je zatražila, da se utvrdi njezin suvlasnički dio u novonastaloj čestici, nastao spajanjem sa nekretninom tuženice. Taj dio tužbenog zahtjeva (deklaratorni) tužiteljici je ujedno prethodno pitanje za sljedeći (diobeni) zahtjev u kojem tužiteljica traži da se njezin dio izdvoji u zasebnu česticu, izradom parcelacionog elaborata, pa smisao ove tužbe nije utvrđenje suvlasništva tužiteljice u novoformiranoj čestici nego izdvojenje njezine nekretnine u zasebnu česticu.

24. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tužbenim zahtjevom se može tražiti utvrđenje prava suvlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine, koji je stečen na temelju Zakona.

25. Time je odgovoreno na naznačeno pitanje kao i u Rev-466/2024-2 od 21. siječnja 2025., Rev-116/2023 od 5. travnja 2024.).

26. Na temelju iznesenog, valjalo je reviziju tužiteljice prihvatiti kao osnovanu i sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova nisu raspravljene sve odlučne činjenice vezane za kondemnatorni zahtjev tužiteljice.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić