Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž Ovr-271/2024-3
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditeljice JJE, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa], koju zastupa punomoćnik Dubravko Žic, odvjetnik u ZOU Dubravko Žic i ČJE, [adresa], protiv ovršenika JJ, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa], radi ispražnjenja i predaje nekretnina, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-103/2020-29 od 31. svibnja 2024., 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-103/2020-29 od 31. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
'' Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u ovoj ovršno pravnoj stvari zaprimljen u ovome sudu 22. svibnja 2024. kao neosnovan. ''
2. Navedeno rješenje pravovremenom žalbom pobija ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ). U žalbi sadržajno ukazuje kako bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, budući je ovrha određena u odnosu na nekretninu u kojoj živi i koju smatra svojim domom. Ukazuje kako je prvostupanjski sud zanemario činjenicu kako je pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te smatra da su postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđena njegova konvencija prava u svezi prava na dom i da će u slučaju provedbe ovrhe završiti na ulici. Poziva se na brojnu sudsku praksu u svezi prava na dom. Predlaže da se rješenje prvostupanjskog suda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova ovršnog postupka.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica se protivi žalbenim navodima te ističe da pokretanje predmetne parnice, a na koju ovršenik niti nije upućen od strane prvostupanjskog suda, nema utjecaja na provođenje predmetne ovrhe. Osporava navode ovršenika putem kojih se poziva na pravo na dom, jer ovršenik ne živi u predmetnoj nekretnini sa svojom obitelji, već ju koristi u poslovne svrhe, budući u istoj sjedište imaju INVESTBAU j.d.o.o. i EUROFARMER d.o.o., kojih trgovačkih društava je ovršenik osnivač i direktor.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio i navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ne postoji niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ovršenik poziva u žalbi.
6. Sud prvog stupnja utvrdio je da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, budući da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer se provedba ovrhe na nekretnini ovršenika provodi s ciljem namirenja tražbine ovrhovoditeljice pa to ne predstavlja štetu u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, a pozivanje na pravo na dom je neosnovano jer prvostupanjski sud smatra da je to pravno pitanje bilo predmet prethodno vođenog parničnog postupka, odnosno žalbe na rješenje o ovrsi.
7. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:
- da je ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu 10. lipnja 2020. na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ps-14/2016-14 od 10. ožujka 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-231/2017-3 od 14. svibnja 2019.,
- da je 4. srpnja 2022. donijeto rješenje o ovrsi radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, stana koji se nalazi na adresi [adresa], ovrhovoditeljici i to uklanjanjem ovršenikovih stvari iz nekretnine te predajom navedene nekretnine bez osoba i stvari u posjed ovrhovoditeljice protiv kojeg je ovršenik podnio žalbu, u kojoj je naveo da u predmetnom stanu stanuje sa svojom obitelji i da je stekao status zaštićenog najmoprimca,
- da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž Ovr-384/2022-3 od 21. rujna 2023. žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja o ovrsi, odbijena kao neosnovana,
- da je ovršenik u međuvremenu pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
8. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ) i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
9. U konkretnom slučaju ovršenik je u međuvremenu, nakon donošenja rješenja o ovrsi, podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, čime je ispunjena pretpostavka za odgodu ovrhe iz čl. 65. st.1. toč. 5. OZ-a.
10. U odnosu na drugu pretpostavku ovršenik se u prijedlogu za odgodu poziva na pravo na dom, kao razlogom odgode ovrhe jer bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva šteta budući se ovrha provodi radi iseljenja ovršenika iz predmetne nekretnine pa bi u slučaju provedbe ovrhe isti sa svojom obitelji završio na ulici.
11. Nesumnjivo je da bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpio štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika te tijekom istog valja paziti na njegovo dostojanstvo i prava (članak 6. OZ-a), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditeljice. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnim kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu kao i o vjerojatnosti da je takva šteta nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva, a što ovršenik u prijedlogu za odgodu ničime ni ne obrazlaže niti dokazuje. Stoga, po ocjeni ovog suda, eventualni gubitak vlastite nekretnine za stanovanje ne predstavlja sam po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete jer se nužni stambeni prostor može osigurati i na druge načine osim vlasništvom.
12. Naime, kada sud ispituje i ocjenjuje postojanje vjerojatnosti da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja je na šteti koja prijeti ovršeniku predmetnom ovrhom, a iz navoda ovršenika koje ponavlja i u ovoj žalbi da se radi o nekretnini koja predstavlja njegov dom i služi mu isključivo za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, prvostupanjski sud je razmotrio i s pravom iznesene razloge nije prihvatio osnovanim jer je te okolnosti i prigovore isticao i u žalbi na rješenje o ovrsi, kao i da su ti prigovori bili predmet prethodno vođenog parničnog postupka, a da su prigovori odbijeni. Dakle, prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 8. st. 2 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) dopustio miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu s zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i slobode drugih. Polazeći od toga da provedba ovrhe ima za cilj zaštite prava ovrhovoditeljice na namirenje tražbine, a da je pitanje prava na dom bilo predmet prethodno vođenog parničnog postupka i odlučivanja o žalbi na rješenje o ovrsi, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da nije ostvarena povreda ovršenikovog prava na dom.
13. Zatim treba navesti kako je potraživanje ovrhovoditeljice zasnovano na ovršnoj sudskoj odluci te da je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realiziralo pravo ovrhovoditeljice te time postigao cilj zbog kojeg je ovršni postupak pokrenut. U okolnostima prethodnog vođenja parničnog postupka radi iseljenja ovršenika iz predmetne nekretnine, iz kojeg potječe ovršna isprava koja je poslužila kao osnova ovrhe, ovršenik je imao mogućnost eventualno povrijeđeno pravo na zaštitu doma isticati upravo u navedenom parničnom postupku.
14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu predmetne ovrhe.
15. Ostali žalbeni navodi sadržajno se odnose na razloge u odnosu na koje je ovršenik pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i o kojima ovaj drugostupanjski sud nije nadležan odlučivati.
16 . Obzirom da je ovršenik u cijelosti odbijen sa žalbom, ne pripada mu trošak sastava žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a i članak 14. OZ-a).
17. Slijedom navedenog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
Osijek, 18. ožujka 2025.
Sudac
Berislav Babić
