Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-423/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. ČI, [adresa], i ad 2. AI, [adresa], zastupanih po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad 1., RI iz [adresa], ad 2. VI iz [adresa], ad 3. ZI iz [adresa], ad 4. JI iz [adresa], ad 5. ĆI iz [adresa], ad 6. GI iz [adresa] i ad 7. ČIŠ iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-2102/2024-3 od 6. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-2102/2024-3 od 6. lipnja 2024. pod točkom I, IV i V izreke u cijelosti te pod točkom II i III izreke u dijelu kojim su tužitelji utvrđeni vlasnicima posebnih dijelova č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-2102/2024-3 od 6. lipnja 2024., u dijelu pod točkom II i dijelu pod točkom III kojima su tužitelji ČI i tužiteljica AI, ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva temeljem presude i nalaza vještaka koji je sastavni dio presude.

Obrazloženje

1. Točkom I presude prvostupanjskog suda utvrđeno je da ostavinsku masu pok. ZI ne čine posebni dijelovi zgrade izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- 29/1000 suvlasnička dijela, koji suvlasnički dio je povezan sa cjelinom gospodarskog prostora položenog na sjevernom dijelu prizemlja, korisne površine 10,86 m2, koji se sastoji od jedinstvenog prostora;

- 120/1000 suvlasnička dijela, koji suvlasnički dio je povezan sa cjelinom stambenog prostora položenog na sjevernom dijelu prvog (01.) kata kuće, korisne površine 45,58 m2, koji se sastoji od dnevnog prostora, kupaonice, sobe, kuhinje i blagovaonice te pripadka, u naravi vanjsko stepenište, unutrašnje stepenište i ispod stepenišna ostava;

- 293/1000 suvlasnička dijela, koji suvlasnički dio je povezan sa cjelinom stambenog prostora položenog na etaži drugog (02.) kata, korisne površine 111,69 m2, koji se sastoji od hodnik I., hodnik II., sobe I., sobe II., sobe III., dnevnog prostora, kuhinje i blagovaonice, WC-a i kupaonice, te pripadka – unutrašnje dvokrako stepenište i lođa;

- 98/1000 suvlasnička dijela, koji suvlasnički dio je povezan sa cjelinom gospodarskog prostora položenog na etaži potkrovlja, netto korisne površine 39,35 m2, koji se sastoji od ispod krovnog nekorisnog prostora tlocrtne površine 112,42 m2, i to baš oni posebni dijelovi zgrade opisani u Očevidnom izvješću i stručnom mišljenju ovlaštenog sudskog vještaka Darka inž. Smodlake od 13.03.2019. u predmetu posl.br.Pst-222/15 koje se ima smatrati sastavnim dijelom te presude.

1.1. Točkom II utvrđeno je da je tužitelj ad 1. ČI isključivi vlasnik ranije opisanih posebnih dijelova iskazanih suvlasničkim udjelima 29/1000 dijela, 293/1000 dijela i 98/1000 dijela, a točkom III da je tuženica ad 2. AI isključiva vlasnica posebnog dijela iskazanog suvlasničkim udjelom 120/1000 dijela, te su ovlašteni temeljem te presude, sastavni dio koje je Očevidno izvješće i stručno mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka Darka inž. Č od 13.03.2019. u predmetu posl.br. Pst-222/15, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih posebnih dijelova nekretnine na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena ZI pok. A, odnosno njegovih pravnih sljednika tuženika ad 1. RI ud. R, ad 2. VI pok. R, ad 3. ZI, ad 4. JI, ad 5. ĆI, ad 6. II i ad 7. ČIŠ.

1.2. Točkom IV tužitelji su ovlašteni temeljem presude, Očevidnog izvješća i stručnog mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka Darka inž. Č od 13.03.2019. u predmetu posl.br. Pst-222/15, te Potvrde o utvrđivanju samostalnih uporabnih cjelina temeljem koje će se posebni dijelovi u zgradi izgrađenoj na č. zem. [katastarska čestica] upisanoj u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisani u točkama II i III izreke te presude, utvrditi samostalnim uporabnim cjelinama, uspostaviti vlasništvo na posebnim dijelovima zgrade opisanim u točkama II i III izreke presude, te izvršiti uknjižbu prava vlasništva samostalnih uporabnih cjelina utvrđenih ishođenom Potvrdom na svoja imena i za cijelo, uz istodobno brisanje 540/1000 upisanog prava vlasništva s imena tuženika ad 1. - ad 7., odnosno njihova pravnog prednika ZI pok. A, a bez bilo kakvog njihovog daljnjeg sudjelovanja ili pristanka što su tuženici ad 1. - ad 7. dužni trpjeti.

1.3. Točkom V tuženicima ad 1., 2. i 3. naloženo je solidarno naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 10.014,02 Eur sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2024.

2. Tuženici presudu osporavaju iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da ostavinsku masu prednika stranaka ZI ne čine dijelovi č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to: sjeverni dio prizemlja, nadogradnja nad sjevernim dijelom prizemlja, u naravi stambeni prostor od 45,58 m², stambeni prostor na II. katu, površine 111,69 m² i potkrovlje koji zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da su navedene dijelove izgradili njihovi roditelji V i RI.

5.1. Tuženici osporavaju da su predmetne dijelove prednici tužitelja stekli građenjem, jer da je tako zajednički prednik stranka ZI ne bi tim dijelovima nekretnine oporučno raspolagao.

6. Prvostupanjski je sud donio presudu posl.br. Pst-222/15 od 1. listopada 2019. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da ostavinu ZI ne čini 229/409 dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi sjeverni dio prizemlja i prvog kata te cijeli drugi kat i potkrovlje obiteljske kuće te odgovarajući dio dvorišta, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan; te je utvrdio da su tužitelji ČI za 172/409, a KI za 49/409 dijela suvlasnici č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovlastivši ih na upis tog prava uz brisanje tuženika i njihovih prednika.

7. Povodom žalbe tužitelja i tuženika, ovaj sud rješenjem Gž-130/2020-2 od 23. lipnja 2020. ukinuo je prvostupanjsku presudu budući vlasnik fizički određenog dijela nekretnine ne može osnovano zahtijevati upis idealnog dijela na cijeloj nekretnini, te je prvostupanjski sud, prihvativši tužbeni zahtjev za uknjižbu prava suvlasništva tužitelja u idealnim dijelovima, pogrešno primijenio odredbe članka 36. i 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

8. U ponovljenom postupku tužitelji su postavili tužbeni zahtjev kako glasi u izreci presude, a prvostupanjski sud je, temeljem svih u postupku provedenih dokaza utvrdio da su prednici tužitelja V i RI, uz privolu vlasnika, ZI, na sjevernom dijelu kuće dogradili jednu pomoćnu prostoriju (Gospodarski prostor 3.), nad cijelim sjevernim dijelom kuće izgradili na razini I kata stambenu cjelinu površine 45,58 m², cijeli II kat u naravi stambeni prostor od 111,68 m², te potkrovlje, koja gradnja je izvršena između 1970. i 1985., slijedom čega su pravo vlasništva dijelova izgrađenih do 1. rujna 1980. stekli sukladno odredbama Paragrafa 418 OGZ, a onih građenih kasnije sukladno odredbama čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/91, dalje: ZOVO). Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, ovaj sud nalazi da ista sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi i izvedenih dokaza, a izvedene dokaze sud je valjano ocijenio, svaki zasebno i sve zajedno. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud prepričava izvedene dokaze a da je izostala njihova analiza čime da bi bile počinjene bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 8 ZPP.

10. Tuženici u žalbi upiru na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te osporavaju da bi prednici tužitelja građenjem stekli dijelove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su predmetom tužbenog zahtjeva jer da nisu bili pošteni graditelji i da je izostala suglasnost pok. ZI, kao i da su u sporne dijelove ulagali i drugi sinovi ZI. Međutim, prvostupanjski je sud temeljem u postupku provedenih i ocijenjenih materijalnih i personalnih dokaza pravilno utvrdio da su prednici tužitelja građenjem, sukladno odredbama Paragrafa 418 OGZ, odnosno odredbama čl. 24. ZOVO, stekli: jednu pomoćnu prostoriju (Gospodarski prostor 3.), nad cijelim sjevernim dijelom kuće na razini I kata stambenu cjelinu površine 45,58 m², cijeli II kat u naravi stambeni prostor od 111,68 m², te potkrovlje, pa se žalbeni navodi tuženika neosnovano svode na drugačiju ocjenu provedenih dokaza nego je to ocijenio prvostupanjski sud. Budući je prvostupanjski sud ocjenjujući svaki dokaz zasebno te sve u ukupnosti dao valjane razloge koje prihvaća ovaj sud, nepotrebno je te razloge ponavljati u obrazloženju ove odluke.

11. Vlasništvo posebnih dijelova nekretnine predviđeno je odredbama čl. 68 do 70. ZV, a uspostava tih posebnih dijelova u zemljišnoj knjizi odredbama čl. 71. do 78. istog Zakona.

12. Izrekom pobijane presude utvrđeno je da ostavinu pok. ZI (toč. I) ne čine navedeni posebni dijelovi, time da je uz svaki dio naveden i odgovarajući suvlasnički udio cijele nekretnine (čl. 66. st. 1. ZV), te su ti dijelovi utvrđeni vlasništvom tužitelja sve sukladno nalazu vještaka graditeljske struke, a tužitelji su ovlašteni vlasništvo posebnih dijelova upisati u zemljišnoj knjizi temeljem presude sastavni dio koje je nalaz vještaka (toč. II i III), dok su točkom IV izreke tužitelji ovlašteni pravo vlasništva posebnih dijelova (etažiranje) uspostaviti temeljem prvostupanjske presude, nalaza vještaka i Potvrde o utvrđivanju samostalnih uporabnih cjelina.

12.1. Osnovano tuženici žalbom osporavaju dio toč. II i III izreke u dijelu kojim su tužitelji ovlašteni upisati pravo vlasništva temeljem presude budući je takav nalog protivan odredbama ZV o uspostavi posebnih dijelova, radi čega je, temeljem odredaba čl. 373. st. 3. ZV presuda u tom dijelu preinačena, a tužbeni zahtjev u pogledu ovlaštenja na upis odbijen. No za navesti je kako ne postoji kontradiktornost između ovog dijela izreke presude pod toč. II i III te toč. IV kojom su tužitelji ovlašteni na upis prava vlasništva temeljem presude, nalaza vještaka i potvrde nadležnog tijela, jer je ovlast na upis iz toč. II i III sadržana u toč. IV time da se ovdje za istu još traži i potvrda nadležnog tijela da su posebni dijelovi samostalne uporabne cjeline, kako to propisuju mjerodavne odredbe ZV.

12.2. U smislu naprijed navedenog, tužitelji će, upis svog prava, sukladno točki IV izreke presude prvostupanjskog suda, moći ostvariti uspostavom posebnih dijelova

– etažiranjem, kada za predmetne posebne dijelove ishode potvrdu da se radi o samostalnim uporabnim cjelinama (čl. 73. st. 3. ZV), radi čega navodi tuženika da izreka presude nije provediva, nisu osnovani.

12.3. U tom smislu nisu osnovani ni navodi tuženika da tužitelje nije moguće utvrditi vlasnicima posebnih dijelova dok nije izdana potvrda da su posebni dijelovi samostalne uporabne cjeline, jer je predmetna potvrda, pretpostavka za upis tog prava vlasništva u zemljišne knjige uspostavom posebnih dijelova, kako je ranije navedeno, no nije od utjecaja na izvanknjižno vlasništvo tih posebnih dijelova stečeno temeljem zakona, a nisu osnovani ni navodi da se tužitelje ne može ovlastiti na upis samo nekih posebnih dijelova te da elaborat i potvrda moraju sadržavati sve posebne dijelove, budući nema zakonske zapreke za provođenje djelomičnog etažiranja – uspostavom samo nekih posebnih dijelova, uz ispunjenje drugih zakonom predviđenih pretpostavki.

12.4. Nadalje, suprotno žalbenim navodima u izreci presude navodi se od čega se sastoji svaki posebni dio te su navedeni i pripadci za one posebne dijelove koji ih imaju, pa su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani, a neosnovani su i navodi da se kod uspostave posebnih dijelova mora naznačiti što su zajednički dijelovi zgrade, jer to nije propisano odredbama ZV.

12.5. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi da su tužitelji presudom utvrđeni suvlasnicima u idealnim dijelovima, već se radi o vlasništvu posebnog dijela povezanog s odgovarajućim suvlasničkim udjelom (čl. 66. st. 1. ZV) koji udjeli proizlaze iz nalaza vještaka.

12.6. Na koncu, nisu od značaja žalbeni navodi tuženika da sud nije utvrdio je li predmetnom gradnjom nastao novi objekt (zapravo da je stari objekt nakon sporne dogradnje izgubio raniji identitet i predstavlja novi objekt), što da je uvjet za stjecanja prava vlasništva građenjem, budući ove navode, protivno odredbama čl. 352. st. 1. ZPP, po prvi puta iznose u žalbi.

13. Slijedom svega navedenog žalba tuženika, temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je a prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari potvrđena pod točkom I i IV u cijelosti, te pod točkom II i III u dijelu kojim se tužitelji utvrđeni vlasnicima tamo navedenih posebnih dijelova, dok je djelomično preinačena pod točkom II i III u pogledu ovlaštenja tužitelja na upis prava vlasništva, kako je ranije obrazloženo.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi tužitelji trebali naknaditi tuženicima troškove postupka nastale do odluke suda od 19. listopada 2020. kojim je dopuštena preinaka tužbe jer da je konačni tužbeni zahtjev potpuno suprotan prvom koji se odnosio na suvlasništvo cijele nekretnine. Ovo zato jer su tijekom cijelog postupka, od samog početka, predmet istog bili dijelovi zgrade izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su izgradili roditelji tužitelja V i RI, u naravi sjeverni dio prizemlja, kata nad tim dijelom, zadnjeg (II) kata i potkrovlja, pa se ne radi o suprotnim zahtjevima kako tvrde tuženici.

14.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova, primijenio materijalno pravo, kada je trošak obračunavao sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) budući je T.br. 52. st. 3. istog propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, radi čega su žalbeni navodi tuženika da nije trebalo primijeniti ''Novu tarifu'' neosnovani.

15. Slijedom svega navedenog, temeljem odredaba čl. 368. st. 2. ZPP žalba tuženika u pogledu troškova postupka odbijena je, a presuda potvrđena i u tom dijelu, na što nije od utjecaja što je ovom presudom prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom II i III koji se tiče ovlaštenja na upis, jer su tužitelji sa zahtjevom za ovlaštenje na upis uspjeli toč. IV izreke presude, pa preinaka dijela toč. II i III vezano za ovlaštenje na upis predstavlja neznatan uspjeh tuženika u smislu čl. 154. st. 5. ZPP.

U Šibeniku, 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić