REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-816/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Šoši, odvjetniku u Dubrovniku protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku T B iz odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 12 P-1264/2023 od 25. srpnja 2024. u sjednici vijeća 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 12 P-1264/2023 od 25. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 12 P-1264/2023 od 25. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke i da su ništetne odredbe čl.2. , čl.3. i čl.6. i dr. Ugovora o kreditu broj: 266-28/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je solemniziran po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika, posl.br. OU-50/2005 od 25. siječnja 2005.g. u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, a koju odluku korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru potvrđuje, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka – CHF.

II Nalaže se tuženiku na ime preplate temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 266-28/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je solemniziran po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika, posl.br. OU-50/2005 od 25. siječnja 2005. u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci isplatiti tužitelju iznos od 4.116,51 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na niže naznačeni iznos u eurima od niže naznačenog datuma dospijeća 12,56 od 01.10.2007.

12,49 od 31.10.2007.

12,64 od 30.11.2007.

12,57 od 31.12.2007.

12,80 od 31.1.2008.

12,93 od 29.2.2008.

49,67 od 31.3.2008.

48,44 od 30.4.2008.

47,96 od 31.5.2008.

48,54 od 30.6.2008.

47,67 od 31.7.2008.

47,70 od 31.8.2008.

48,22 od 30.9.2008.

82,03 od 31.10.2008.

77,89 od 30.11.2008.

83,14 od 31.12.2008.

83,95 od 31.1.2009.

84,31 od 28.2.2009.

83,30 od 31.3.2009.

83,48 od 30.4.2009.

81,93 od 31.5.2009.

80,79 od 30.6.2009.

81,09 od 31.7.2009.

81,68 od 31.8.2009.

81,61 od 30.9.2009.

81,01 od 31.10.2009.

82,12 od 30.11.2009.

83,02 od 31.12.2009.

84,30 od 31.1.2010.

84,00 od 28.2.2010.

85,73 od 31.3.2010.

85,38 od 30.3.2010.

86,02 od 31.5.2010.

91,61 od 30.6.2010.

90,44 od 31.7.2010.

93,94 od 31.8.2010.

92,70 od 30.9.2010.

90,72 od 31.10.2010.

94,84 od 30.11.2010.

83,96 od 31.12.2010.

80,83 od 31.1.2011.

82,00 od 28.2.2011.

80,59 od 31.3.2011.

80,82 od 30.4.2011.

86,68 od 31.5.2011.

87,22 od 30.6.2011.

92,11 od 31.7.2011.

89,55 od 31.8.2011.

86,76 od 30.9.2011.

73,33 od 31.10.2011.

73,12 od 30.11.2011.

74,21 od 31.12.2011.

75,14 od 31.1.2012.

75,24 od 29.2.2012.

74,55 od 31.3.2012.

74,96 od 30.04.2012.

75,23 od 31.5.2012.

44,99 od 18.6.2012.

sve od dospijeća do isplate po stopi koja se do 31.srpnja 2015.godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku na ime preplate temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 266-28/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je solemniziran po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika, posl.br. OU-50/2005 od 25. siječnja 2005.g. u dijelu kojim je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka – CHF, isplatiti tužitelju iznos od 20.269,60 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na niže naznačeni iznos u eurima od niže naznačenog datuma dospijeća i to:

3,37 od 31.12.2008.

7,71 od 31.1.2009.

9,68 od 28.2.2009.

4,25 od 31.3.2009.

5,29 od 30.4.2009.

3,20 od 31.12.2009.

10,16 od 31.1.2010.

8,56 od 28.2.2010.

18,02 od 31.3.2010.

16,21 od 30.4.2010.

19,71 od 31.5.2010.

49,96 od 30.6.2010.

43,73 od 31.7.2010.

62,75 od 31.8.2010.

56,18 od 30.9.2010.

45,61 od 31.10.2010.

67,91 od 30.11.2010.

94,14 od 31.12.2010.

74,50 od 31.1.2011.

82,06 od 28.2.2011.

73,29 od 31.3.2011.

74,88 od 30.4.2011.

112,01 od 31.5.2011.

115,62 od 30.6.2011.

146,64 od 31.7.2011.

130,71 od 31.8.2011.

113,27 od 30.9.2011.

109,44 od 31.10.2011.

108,12 od 30.11.2011.

116,29 od 31.12.2011.

123,41 od 01.2.2012.

124,37 od 29.2.2012.

119,44 od 31.3.2012.

122,77 od 30.4.2012.

125,04 od 31.5.2012.

17.871,30 od 18.6.2012.

sve od dospijeća do isplate po stopi koja se do 31.srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku na ime preplate temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 266-28/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je solemniziran po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika, posl.br. OU-50/2005 od 25. siječnja 2005.g. u dijelu kojem je tužitelj dužan isplatiti tuženiku naknadu za prijevremenu otplatu kredita, isplatiti tužitelju iznos od 2.387,46 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2012.godine do isplate po stopi koja se do 31.srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi je odlučeno:

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 3.908,62 eura.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzrokovani trošak parničnog postupka od 6.101,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje, teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka, predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, te naloži tužitelju naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U navodima žalbe tuženik ističe da je presuda prvostupanjskog suda nezakonita

- jer je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vidu odredaba Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96., čl. 99. te čl. 102. navedenog zakona, a sve kada je prvostupanjski sud odredbu o prijevremenoj konačnoj otplati utvrdio ništetnom, a pogrešno je primijenjen i članak 1024. Zakona o obveznim odnosima o vraćanju kredita prije roka u presudi je pogrešno utvrđeno da je bankarska odluka na temelju koje se naplaćuje naknada za prijevremeni raskid protivna prisilnom propisu;

- jer nije proveden test transparentnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita propisanog u čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07.; dalje: ZZP) čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a , obzirom da nije obrazloženo iz kojeg razloga nije proveden test transparentnosti;

- jer je dopuštanjem preinake tužbe kako ju je tužitelj učinio podneskom predanim na ročištu održanom 4. lipnja 2020. sud je počinio bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s člankom 190.ZPP-a;

- jer je prihvaćenjem financijskog izračuna stalnog sudskog vještaka prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu tražbine tužitelja, dok je odbijanjem provođenja dopune financijskog vještačenja činjenično stanje ostalo nepotpuno, odnosno pogrešno je utvrđeno;

- jer je automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja, počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502. c ZPP-a, dok je jednako tako na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo;

- jer je ocjenom kako restitucijski zahtjev tužitelja nije zastario i da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem pogrešno primijenjeno materijalno pravo odnosno odredbe u čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima,

- jer sve i da se može uzeti da tražbina postoji, bezrezervnim oslanjanjem na izračun iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prvostupanjski sud je pogrešno odlučio o visini tražbine tužitelja, kao i doveo do neravnoteže među ugovornim stranama na štetu tuženika; dok je odbijanjem provođenja dopune nalaza i mišljenja na okolnost nastanka štete tuženiku prilikom prijevremene otplate kredita kao i primjenom kunske kamatne stope bez jasnog obrazloženja počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP-a;

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao dovoljno jasne razloge, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj:266-28/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenog 24. siječnja 2005. između tužitelja i prednika tuženika i koji je solemniziran po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika, posl.br. OU- 50/2005 od 25. siječnja 2005.godine, u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke, u dijelu u kojemu je otplata kredita vezana uz valutu CHF, te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i temeljem ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

7. Glede žalbenih navoda tuženika kojima se ukazuje, kako je prilikom utvrđenja ništetnim odredbi konkretnog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud automatski prihvatio pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača i da nije pravilno tumačio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7.1. Nadalje Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8. Osnovano se prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno da je i tuženi od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. tako što je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženi promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.1. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je i tuženi povrijedio kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

8.2. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

9. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.1. U navedenom kolektivnom sporu za ugovore koji su sklopljeni u isto vrijeme kada je sklopljen i ovdje predmetni Ugovor o kreditu uz ugovaranje prava banke da jednostranom odlukom bez ugovorom određenih jasnih i objektivnih parametara mijenja kamatnu stopu tijekom otplate kredita, u bitnom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo u smislu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz potpuno informiranje potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da tuženik može visini kamatne stope određivati jednostrano i to bez ugovaranja bilo kojeg objektivnog kriterija (parametra), uz ugovaranje obveze tužitelja da isto bezuvjetno prihvati, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovala, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao u svrhu izgradnje obiteljske kuće, da se obratio predniku tuženik tadašnjoj Hypo Alpe Adria banka, da mu je ponuđen upravo kredit sa valutnom klauzulom u CHF kao jedini kredit koji je on mogao podići prema troškovniku izgradnje i njegovim mjesečnim primanjima, da nije imao mogućnost pregovora u vezi pojedinih odredbi ugovora o kreditu, da mu je banka ponudila unaprijed pripremljeni sadržaj ugovora o kreditu, da djelatnik banke BB nije mu ništa pojašnjavao u vezi rizika vezanih za valutnu klauzulu u CHF odnosno što bi moglo utjecati na promjenu visine tečaja, niti na visinu promjenjive kamatne stope, da prilikom sklapanja ugovora u banci nisu govorili kolika je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita, da je odlučio prijevremeno otplatit kredit kako bi završio agoniju sa kreditom, jer je rata kredita porasla za sigurno 50 %, da je imao saznanja, odnosno da mu se dalo i naslutiti, da može doći do tolikog povećanja rate nikada ne bi uzeo navedeni kredit.

10.1. Sud nije saslušao svjedoka BB, jer je tuženik odustao od saslušanja svog zaposlenika.

11. Stoga se suprotno navodima žalbe kako nije proveden test transparentnosti i test poštenosti glede spornih odredbi ugovora o kreditu, nedvojbeno može zaključiti da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti je ovdje tužitelju jasno i dvosmisleno predočeno, niti je isti to mogao sagledati, koliko će kroz vrijeme trajanja kredita biti u obvezi platiti tuženiku.

12. Visinu tražbine prvostupanjski sud je utvrdio provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Stefani Gardašanić, iz čijeg nalaza proizlazi da preplata zbog promjene kamatne stope iznosi 31.015,82 kn, a preplata zbog promjene tečaj CHF iznosi 152.721,29 kn, te da je tužitelj na ime prijevremene otplate kredita tužitelj 18. lipnja 2012. platio iznos od 17.988,34 kn , na koji nalaz tuženik nije imao primjedbi glede matematičkog izračuna već je iznosio primjedbe pravne prirode glede početne kamatne stope te umanjenje pretplate za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od ugovorenog, koje primjedbe je, sukladno već ustaljenoj sudskoj praksi, prvostupanjski sud smatrao neopravdanim.

13. Budući je tek nakon financijskog vještačenja tužitelj mogao znati visinu restitucijskog zahtjeva i točni iznos mjesečnih pretplata kao posljedicu ništetnih odredbi ugovora o kreditu, osnovano je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe, povećanjem zahtjeva za isplatu, pa time nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1.ZPP-a u vezi sa člankom 190. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik.

14. Suprotno navodima žalbe pravno pitanje o kojem ovisi nastupanje zastare potraživanja iz predmetnog Ugovora, vezano je uz intervencijski efekt tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., glede mogućnosti prekidanja zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, da li podnošenje takve tužbe predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare za pojedine individualne tražbine.

15. U odnosu na prigovor zastare, stav prvostupanjskog suda je identičan stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev 2245/17-2, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a., te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga se rok zastare računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, a tužba u ovom predmetu je podnesena prije nastupa zastare propisane člankom 225. ZOO-a, i to za isplatu pretplate po osnovi ništetnih odredbi o kamatnoj stopi 18.11.2016., te za isplatu temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli 4. lipnja 2020. Što se tiče isplate za prijevremenu otplatu kredita zastara počinje teći od utvrđenja ništetnosti takve odredbe ugovora, a što je kao prethodno pitanje utvrđeno tek u ovom postupku.

16. Stoga je suprotno navodima žalbe osnovano tuženik presuđen na isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a .

17. Budući je tužitelj uspio u sporu, pravilno mu je prvostupanjski sud dosudio parnični trošak temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, a koju odluku tuženik žalbom tek načelno osporava iz razloga što smatra da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. toč 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević