Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-145/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RZ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog RZ podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K- 544/2024 - 23 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog RZ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom RZ za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 179. a KZ/11. utvrđuje mu se kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca pa se optuženi RZ na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, te mu se na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju 10 (deset) mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. U neuvjetovani dio kazne zatvora, na temelju članka 54. KZ/11.optuženom ZZ uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. kolovoza 2024. pa nadalje.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog RZ odbija se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom optuženi RZ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11. te kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a na temelju članka 179. a KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11. optuženi RZ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom RZ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 26. kolovoza 2024. pa nadalje.

3. Na temelju članka 73. stavak 1. KZ/11. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. optuženom RZ je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojoj se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 100 metara, niti smije s njom uspostavljati ili održavati izravnu, neizravnu vezu kao što su telefonski pozivi, poruke u bilo kojem formatu te komunikaciju putem društvenih mreža i slično u trajanju pet godina od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom RZ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se provoditi za vrijeme trajanja izvršenja kazne zatvora u ustanovi za izvršenje kazne zatvora u trajanju dvije godine od izvršnosti presude.

5. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu ZKP/08.) oštećena ŽZ je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

6. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženik putem branitelja Milenka Jakšića, odvjetnika u Sisku, zbog pogrešne primjene kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. ZKP, odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP te pogrešne odluke o sigurnosnim mjerama iz članka 471. stavak 2. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno raspravljanje u skladu s odredbom članka 483. stavak 1. ZKP.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalba je djelomično osnovana.

10. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik poriče da bi počinio terećena kaznena djela te ističe da jedino žrtva iskazuje kako je to opisano u izreci presude. Svjedokinja MZ, majka žrtve, nije neposredni svjedok, kao majka žrtve je pristrana i ne može se njezin iskaz uzeti kao vjerodostojan. Svjedok FZ ima indirektna saznanja o događaju, ali nema neposrednih saznanja o onome što se uistinu dogodilo te svojim iskazom ne potvrđuje ono što je prvostupanjski sud utvrdio. Optuženik i žrtva su bili u ljubavnoj vezi, imali su nekih neriješenih međusobnih odnosa, ali se ne može sa potpunom sigurnošću i neizvjesnošću izvesti zaključak na temelju personalnih dokaza da bi optuženik postupio onako kako je sud to u prvostupanjskoj presudi naveo te je optuženika trebalo osloboditi optužbe primjenjujući načelo „in dubio pro reo“.

11. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud vrlo detaljno analizirao sve provedene dokaze, svaki zasebno i u međusobnoj vezi te ih usporedio s obranom optuženika, posebno naglasivši dijelove provedenih dokaza iz kojih je utvrdio postojanje bitnih sastavnica inkriminiranih kaznenih djela pa, na temelju tako cjelovito utvrđenog činjeničnog stanja, ispravno zaključio da je optuženik počinio terećena kaznena djela. Iskaz oštećene GZ kako vezano uz ponašanje optuženika tijekom njihove veze od 1. svibnja 2024. do 20. kolovoza 2024. tako i vezano uz događaj koji se zbio 26. kolovoza 2024. je uvjerljiv, logičan te u skladu s ostalim provedenim dokazima. O inkriminiranom ponašanju optuženika, a vezano uz kazneno djelo nasilja u obitelji, osim iskaza žrtve iskazivala je i njezina majka MZ koja ima posrednih saznanja ne samo od žrtve GZ, već i od gazdarice stana u kojem su živjeli optuženik i žrtva, a koja joj je rekla kako je optuženik razbijao stvari po stanu, što upućuje na njegovo nasilno ponašanje. U odnosu na kazneno djelo prijetnje, majka žrtve CZ potvrđuje iskaz žrtve, gotovo identično navodeći optuženikove riječi. Osim toga, i svjedok FZ u bitnome potvrđuje iskaz žrtve i njezine majke, opisujući ponašanje optuženika kao agresivno, zbog čega je i reagirao, povikao mu da prekine svađu i pusti žrtvu, prišao mu kako bi zaštitio žrtvu te povukao optuženika za ruku, očito strahujući da optuženik ne ugrozi tjelesni integritet žrtve. Dakle, naznačeni svjedoci potvrđuju iskaz žrtve vezano uz inkriminacije, a i sam optuženik u svojem iskazu navodi da je jednom ošamario žrtvu te ne spori da je došao u Novsku potražiti SZ kako bi riješili njihov odnos. Iskaz majke žrtve MZ je uvjerljiv, životan, podudaran iskazima žrtve i svjedoka FZ tako da ga je prvostupanjski sud osnovano prihvatio. Sama činjenica što je svjedokinja u srodstvu sa žrtvom nije razlog za „a priori“ otklon njezinog iskaza kao nevjerodostojnog. Kod takvog stava, kakav iskazuje žalitelj, ne bi bilo moguće realno rasvijetliti činjenično stanje niti kod jednog kaznenog djela počinjenog u obiteljskom krugu, a što je potpuno neprihvatljivo. S obzirom na izloženo, iz provedenih dokaza je jasno i sa potpunom sigurnošću prvostupanjski sud izveo zaključke o postojanju pravno odlučnih činjenica koje tvori obilježje kaznenih djela tako da nije niti bilo mjesta primjeni pravnologičnog pomagala iz članka 3. stavka 2. ZKP kako to neosnovano ukazuje žalitelj.

12. Nije u pravu žalitelj niti kada pobijajući presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava ističe da iz činjeničnog opisa proizlazi da je optuženik počinio dva kaznena djela i to nasilje u obitelji i ozbiljnu prijetnju, za koja djela su mu utvrđene kazne, jer se, u konkretnom slučaju, ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela, već o prividnom stjecaju, gdje se kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. pojavljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. kao sporedno djelo koje je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11.

13. Naime, optuženik je proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela, kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. počinjeno je u razdoblju od 1. svibnja 2024. do 20. kolovoza 2024. u Rijeci, dok je kazneno djelo prijetnje počinjeno 26. kolovoza 2024. u Novskoj, dakle, različito vrijeme, različita mjesta počinjenja i različite radnje počinjenja, tako da je posve neutemeljena tvrdnja da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ili nepravom stjecaju koji postoji kad jedna ili više radnji ispunjava bića dvaju ili više kaznenih djela, ali se počinitelju sudi samo za jedno kazneno djelo. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. je supsidijarnog karakter jer postoji samo ako nije počinjeno teže kazneno djelo. Kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. je teže kazneno djelo, s obzirom na propisane kazne zatvora, i ono bi, kada bi bili ispunjeni uvjeti, bilo „glavno djelo“ koje u sebi uključuje nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11., a ne obrnuto kako tvrdi žalitelj. Međutim, s obzirom na različitost mjesta i vremena počinjenja kao i same radnje, u konkretnom se slučaju radi o realnom stjecaju dvaju kaznenih djela, a ne o prividnom, kako tvrdi žalitelj.

14. Pobijajući odluku o kazni, žalitelj navodi da je prvostupanjski sud izrekao prestrogu jedinstvenu kaznu zatvora, smatra da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao olakotne okolnosti i to neosuđivanost, prekršajnu nekažnjavanost, primjereno ponašanje pred sudom i prema sudionicima postupka te se redovno odazivao pozivima suda, otac je troje maloljetne djece, dok istaknute otegotne okolnosti na strani optuženika se ne mogu smatrati otegotnim. Izrečene sigurnosne mjere su nepotrebne i prestrogo određene. U odnosu na sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja optuženika prema žrtvi GZ u trajanju pet godina ističe da je ista bespredmetna jer žive u istim gradovima,a kao takva je predugačka i prestroga u maksimalnom trajanju za neosuđivanu osobu.

15. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, međutim, da ih nije ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio neosuđivanost optuženika i prekršajnu nekažnjavanost, dok navod optuženika da ima suprugu i troje maloljetne djece za koje skrbi sud nije prihvatio kao olakotno s obzirom da mu je žrtva bila ljubavnica pa je zaključio da optuženik očito nije obiteljski čovjek koji vrijedno radi i privređuje u inozemstvu i koji je fokusiran na dobrobit svoje obitelji u Albaniji, dok činjenicu uzdržavanja djece nije dokazao. Vezano za odnos prema žrtvi i iskazanu ispriku, prvostupanjski sud nije prihvatio kao olakotnu okolnost jer se ispričao s ciljem da povuče kaznenu prijavu, za što bi joj zauzvrat plaćao 500 eura mjesečno naredne dvije godine. Kao otegotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio visok intenzitet kriminalne volje i postupanje optuženika, osobito u odnosu na počinjenje kaznenog djela prijetnje jer je optuženik žrtvu slijedio do njezine roditeljske kuće koja se nalazi u drugom gradu, pratio je i čekao trenutak da joj priđe, a nakon što ga je susjed pokušao zaustaviti, ustrajan je bio u pokušaju uspostavljanja kontakta sa žrtvom. Nadalje, prvostupanjski je sud cijenio posesivno ponašanje na okrutan i ponižavajući način prema žrtvi, tretirajući je zbog spola kao objekt i stoga manje vrijednu te s podređenom ulogom.

16. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute i cijenjene olakotne i otegotne okolnosti te povezujući s propisanim kaznama zatvora za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. od jedne do tri godine, a posebno imajući na umu činjenicu da je optuženik u dobi od 43 godine neosuđivana osoba, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je žalitelj u pravu i da su utvrđene kazne zatvora previsoko utvrđene te nisu u skladu s postojećem sudskom praksu kod ovakvih kaznenih djela. Stoga je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je optuženom RZ za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. kaznu zatvora u trajanju jedna godine i dva mjeseca pa s obzirom na optuženikovu ličnost, odnosno imajući na umu da se radi o osobi s intelektualnim sposobnostima na nivou gornjeg prosjeka s utvrđenim poremećajem štetne uporabe alkohola uz naglašene narcističke crte ličnosti kao i činjenicu da su oba kaznena djela počinjena u relativno kratkom razdoblju prema istoj žrtvi, osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci. Kako je optuženik do sada neosuđivana osoba, u istražnom zatvoru je već više od šest mjeseci, ovaj sud nalazi da je iskustvo kaznenog postupka i boravka u istražnom zatvoru u dostatnoj mjeri utjecalo na optuženika i da se može očekivati da i bez izvršenja cjelokupne kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela pa mu je na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako što će dio kazne u trajanju deset mjeseci izdržati, a dio kazne u trajanju deset mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. U neuvjetovani dio kazne zatvora, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. kolovoza 2024. pa nadalje.

17. Imajući na umu svrhu sigurnosnih mjera iz članka 66. KZ/11., istaknute karakteristike ličnosti optuženika u nalazu i mišljenju psihijatrijske vještakinje Aldenite Matić, kao i ukupnost inkriminiranog ponašanja optuženika, posebno činjenicu da je nakon prekida veze sa žrtvom prešao više od 250 km kako bi ponovno uspostavio kontakt sa žrtvom i to ne pomirljivim načinom, nego ponovo agresivnim zbog čega je žrtva i napustila zajednicu, izrečene sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve kao i obveznog psihosocijalnog tretmana su neophodne kako bi se otklonile okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

18. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženi ČZ osuđen, djelomična uvjetna osuda, duljina neuvjetovanog i uvjetovanog djela s utvrđenim rokom provjeravanja, zajedno sa izrečenim sigurnosnim mjerama, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjereni su svim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne iz članka 47. KZ/11. te podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

19. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 486. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči