Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-173/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽO, zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj: Kzd-9/2023 od 8. svibnja 2024., a objavljene 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj: Kzd-9/2023 od 8. svibnja 2024., objavljene 10. svibnja 2024., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi ŽO proglašen je krivim da je počinio kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece i to pod točkom 1) i 2) dva kaznena djela iskorištavanja djece za pornografiju, označeno i kažnjivo po članku 163. stavka 3. KZ/11., pod točkama 3) i 4) dva kaznena djela iskorištavanje djece za pornografiju, označena i kažnjiva po članku 163. stavka 1. KZ/11. i pod točkom 5) kazneno djelo iskorištavanje djece za pornografiju, označeno u članku 163. stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 163. stavku 1. KZ/11., nakon čega mu je na temelju istih zakonskih propisa i članka 48. i članka 49. KZ/11., utvrđene kazne kako slijedi: za kazneno djelo iz točke 1) kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz točke 2) kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz točke 3) kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 4) kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 5) kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te mu je temeljem istih zakonskih propisa i članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.2. Na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci se neće izvršiti ukoliko kroz vrijeme u trajanju 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane neuvjetovane kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 1.-6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 130/20., 80/22., 36/24 - dalje u tekstu: ZKP-a) optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu 100,00 eura (sto eura), u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, troškove kaznenog postupka u iznosu 477,80 eura (četristosedamdesetsedam eura i osamdeset centi), a dužan je platiti i nužne izdatke oštećenica, nagradu i nužne izdatke njihovih opunomoćnika, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, o čemu će biti donesena posebna rješenja.

2. Žalbu na presudu podnio je optuženik po branitelju Ivanu Dokiću, odvjetniku iz Đurđevca, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blažu kaznu od one koju je izrekao prvostupanjski sud.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP-a).

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja i odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora te izricanja djelomične uvjetne osude, nije na odgovarajući način cijenio da je dosad neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, da je priznao i iskreno se pokajao za počinjena kaznena djela, smanjenu ubrojivost, da je mlađe životne dobi, obiteljske prilike i loše zdravstveno stanje, a kao otegotno ništa mu nije utvrđeno. Zbog toga smatra, da su u konkretnom slučaju postojali uvjeti za izricanje „…nešto blaže kazne…“, a kojom bi se postigla svrha kažnjavanja.

6.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je doista pravilno utvrdio, cijenio i vrednovao sve okolnosti, koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., utjecale na izbor vrste i mjere kazne, opravdano primjenjujući odredbe članka 48. i 49. KZ/11.

6.2. Naime, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na ovu žalbenu osnovu, ali i po službenoj dužnosti, ovaj sud je našao da utvrđene kazne zatvora za svako od pojedinih djela nisu previsoko određene, niti je previsoko određena jedinstvena kazna zatvora, a najzad ni samo izricanje djelomične uvjetne osude.

6.3. Pored toga, prvostupanjski sud je očito imao u vidu i spomenute okolnosti u žalbi, ali i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, težinu i posljedice djela i njihovu društvenu opasnost, što sve u svojoj ukupnosti doista opravdava da se optuženiku izrekne djelomična uvjetna osuda, koja je od strane prvostupanjskog suda i izrečena. Dakle, polazeći i od stupnja krivnje optuženika i pogibeljnosti predmetnih djela, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora te primjenom odredbi o stjecaju osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, zatim mu na temelju članka 57. KZ/11., izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju sedam mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju sedam mjeseci, koja se neće izvršiti ako u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo, koja je kao takva u svemu zakonita i pravična.

6.4. Upravo ovako izrečena djelomična uvjetna osuda protiv optuženika, primjerena je stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

7. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić