REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-140/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv osuđenog PP, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-386/2023 (Kzd-231/2018) od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, na način da se postupak za opoziv uvjetne osude iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-231/2018. od 22. siječnja 2019. (pravomoćna istog dana ), protiv osuđenog PP, obustavlja.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-386/2023 (Kzd-231/2018) od 31. siječnja 2024., činjenično opisano izrekom te presude, na temelju članka 564. stavka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP-a), obustavljen je postupak za opoziv uvjetne osude protiv osuđenog PP, na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kzd-231/2018 od 22. siječnja 2019. pravomoćne 22. siječnja 2019., zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog bitne povrede kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da „…donese presudu kojom se opoziva uvjetna osuda“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP-a).

5. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

6. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti (uzimajući u obzir odredbu članka 58. stavka 5. i 8. i članka 62. KZ/11), ovaj sud je utvrdio da je 22. siječnja 2024., istekao rok u kojem je bio moguć opoziv uvjetne osude.

7. Naime, u konkretnom slučaju je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. stavka 1. točke 5. ZKP-a, na način što je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje, prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.

8. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-231/2018 od 22. siječnja 2019. (pravomoćna istog dana), osuđeni SP proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11., nakon čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, koja kazna se neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Naložena mu je i posebna obveza na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., da u roku 3 (tri) godine na tekući račun majke i zakonske zastupnice TP isplati dospjeli i neplaćeni dug na ime uzdržavanja maloljetnog JP, u iznosu 54.000,00 kuna, te da ubuduće uredno ispunjava svoju dužnost uzdržavanja sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

9. Kako osuđenik u roku tri godine od pravomoćnosti presude, nije izvršio posebnu obvezu, zakazana je sjednica vijeća 12.listopada 2023., na kojoj je odlučeno o prijedlogu za opoziv uvjetne osude, na kojoj su državni odvjetnik i zakonska zastupnica oštećenika predložili opoziv uvjetne osude, a dok se osuđenik protivio opozivu uvjetne osude, nakon čega je vijeće obustavilo opoziv uvjetne osude, jer „…optuženik zbog objektivnih okolnosti nije ispunio obveze uzdržavanja prema svom djetetu“.

10. Navedena presuda postala je pravomoćna i izvršna 22. siječnja 2019., a krajnji rok za opoziv uvjetne osude, prema članku 58. stavka 8. KZ/11., protekao je 22. siječnja 2024., koja odredba određuje da se uvjetna osuda ne može opozvati, nakon što je protekla godina dana od isteka roka određenog za izvršenje obveze iz članka 62. KZ/11.

11. Dakle, kako članak 58. stavak 8. KZ/11., propisuje da se uvjetna osuda ne može opozvati zbog neizvršavanja obveza iz članka 58. stavka 5. KZ/11., nakon što je protekla jedna godina određena za izvršenje obveze, što znači da je 22. siječnja 2023., protekla jedna godina od 22. siječnja 2024., kada je istekao rok određen u predmetnoj presudi u kojem roku je osuđenik bio dužan izvršiti svoju obvezu, a nije.

12. Prema tome, rok za opoziv uvjetne osude istekao je i prije nego li je prvostupanjski sud odlučivao o prijedlogu za opoziv uvjetne osude.

13. Kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o opoziva uvjetne osude ostvario povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika, pobijanu odluku je trebalo preinačiti na način da se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja uslijed navedenog razloga.

14. Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić