REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-145/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog EL, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kzd-62/2023 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kzd-62/2023 od 3. svibnja 2024., činjenično opisano izrekom te presude, optuženi EL proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavka 2. u vezi stavka 1., a kažnjivo po članku 172. stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11. Stoga je optuženom SL, temeljem članka 172. stavka 2. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo na štetu mldb. NL, utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, temeljem članka 172. stavka 2. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo na štetu mldb. ELJ, utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te je optuženik na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a zatim mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženi EL osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 optuženom SL je određena posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, i to da u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude mldb. oštećenom ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u iznosu 2.061,36 € (dvijetisućešezdesetjedan euro i tridesetšest centi), te mldb. oštećenoj ELJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u iznosu 2.431,76 € (dvijetisućečetristotridesetjedan euro i sedamdesetšest centa).

1.2. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženiku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP-a), naloženo je optuženom SL platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 70 € (sedamdeset eura), u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točka 8. ZKP-a naloženo je optuženiku naknaditi troškove nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika u iznosu 100,00 € (sto eura) u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, zbog odluke o posebnoj obvezi, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženom SL naloži kao rok za izvršenje posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11, 4 mjeseca umjesto 1 godine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP-a).

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj posebnoj obvezi iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., državni odvjetnik ističe da je određeni rok za izvršenje posebne obveze u trajanju jedne godine, „predug“. Smatra da je rok trebao biti određen u trajanju četiri mjeseca, kako je to i predloženo u optužnici, jer se radi o uzdržavanju djece. Upravo iz tog razloga, predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku odredi rok u trajanju 4 (četiri) mjeseca računajući od pravomoćnosti presude, malodobnom oštećeniku ČL plati iznos 2.061,36 eura, a malodobnoj ELJ iznos 2.431,76 eura.

6.1. Nasuprot tome, prema ocjeni ovoga suda izrečena posebna obveza je u svemu zakonita i pravilna, a sve kako bi se ostvarile zakonom predviđene svrhe izricanja kaznenih sankcija. U tom kontekstu zadani rok za ispunjenje obveze u trajanju jedne godine je u svemu primjeren. Međutim, ako se nastavno utvrdi da optuženik iz opravdanih razloga ne bi mogao u cijelosti izvršiti obvezu u danom roku, prvostupanjski sud može taj rok produljiti, sukladno članku 58. stavka 5. KZ/11.

6.2. Stoga, za sve izneseno, prvostupanjski sud je u obrazloženju dao uvjerljive, logične i argumentirane razloge, na kojima je utemeljena izreka presude, označavajući dokaze na temelju kojih je izveden zaključak glede odluke o posebnoj obvezi, tako da je pobijana presuda u svemu zakonita i opravdana, što u cijelosti prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje žalitelj.

7. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud ispituje po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a, a žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je na temelju članka 482. ZKP-a, žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić