Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžmp-29/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog UŠ, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kmp-39/2019 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba optuženog UŠ u odnosu na osuđujući dio presude odbija se kao neosnovana i u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženog UŠ i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kmp-39/2019 od 1. prosinca 2023., na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP-a.), optuženi UŠ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavka 1. KZ/11, nakon čega je na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP-a, oštećenom trgovačkom društvu BIPA d.o.o. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u visini 299,90 eura (dvijestotinedevedesetdevet eura i devedeset centi).

2. Istom presudom, na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a, optuženi UŠ oslobođen je optužbe da bi počinio dva kaznena djela protiv imovine i to djelom pod točkom 1. kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., kažnjivo po članku 229. stavka 1. KZ/11., djelom pod točkom 2., kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom u pokušaju, opisano u članku 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11., kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11.

2.1. Na temelju članka 148. stavka 2. ZKP-a, optuženik je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

3. Žalbu protiv oslobađajućeg djela presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

3.1. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju Dinku Sičiću, odvjetniku iz Velike Gorice u odnosu na osuđujući dio presude, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači, na način da se optuženiku izrekne uvjetna osuda.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika, podnio je optuženik po branitelju Dinku Sičiću, odvjetniku iz Velike Gorice s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda u oslobađajućem dijelu.

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak

(članak 474. stavka 1. ZKP-a.)

6. Žalba optuženika u odnosu na osuđujući dio presude nije osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude osnovana.

U odnosu na osuđujući dio presude

7. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je prvostupanjski sud izrekao „prestrogu“ i „neprimjerenu“ kaznu zatvora s obzirom na njegovu ličnost i težinu počinjenog kaznenog djela, a koje djelo je priznao, pledirajući da mu se izrekne uvjetna osuda.

7.1. Nasuprot žalbenim navodima, neosnovano se optuženik žali zbog odluke o kazni.

7.2. Naime, uvažavajući sve po prvostupanjskom sudu ispravno utvrđene olakotne okolnosti (da je mlađe životne dobi, protek vremena od počinjenja kaznenog djela), te otegotnu okolnost (dosadašnju osuđivanost u dvanaest navrata, uglavnom za imovinska kaznena djela i djela s elementima nasilja), izricanje uvjetne osude kako to predlaže optuženik, nije opravdano, jer ranije izrečene (određene) kazne nisu polučile svrhu kažnjavanja.

7.3. Stoga, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženiku, koje je pravilno cijenio i vrednovao, vodeći računa i o svim drugim okolnostima koje su istaknute u žalbi, nakon čega ga je osnovano osudio na kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca i ona kao takva nije prestroga.

7.4. Kod tako pravilno utvrđenih okolnosti, očito je prvostupanjski sud uzeo u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je optuženik počinio kazneno djelo, njegovu težinu, posljedice i način počinjenja, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca, koja je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje, pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela i svrsi kažnjavanja, uslijed čega bi svaka druga blaža kazna, osim izrečene, izgubila svoj smisao i svrhu kažnjavanja.

7.5. Uz ovako stanje stvari, valja istaknuti da nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud priznanje počinjenja kaznenog djela (pod točkom 3. optužnice), trebao cijeniti kao olakotno, ovo iz razloga što se u prethodnom postupku branio šutnjom i tek je na raspravi uslijedilo njegovo priznanje, koje kao takvo nikako nije doprinijelo bržem i ekonomičnijem postupku.

7.6. Upravo zbog iznesenih razloga, samo izrečenom kaznom zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud, optimalno će se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije.

8. Kako žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem osuđujućeg djela prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio bitne povrede odredaba ZKP-a ili povrede kaznenog zakona, zbog toga je na temelju članka 482. ZKP+a, odlučeno kao izreci pod točkom I. ove presude.

U odnosu na oslobađajući dio presude

9. Uvodno u žalbi državni odvjetnik ističe bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, ali je uopće ne obrazlaže, dok iz sadržaja žalbe (jasno) proizlazi da izražava nezadovoljstvo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, načinom na koji je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio izvedene dokaze, tako da nema govora o tome da je ostvarena istaknuta bitna povreda kaznenog postupka, a ni bilo koja druga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 467. stavka 1. točke 1. ZKP-a.

10. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza ŠŠ, obrane optuženika, pročitanih i pregledanih isprava, utvrdio da nije dokazano da je počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., opisana pod točkama 1. optužnice i kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. u vezi članka 228. stavka 1.KZ/11., opisano pod točkom 2, optužnice, zaključujući da je njegova obrana vjerodostojna, koja je potvrđena iskazom navedenog svjedoka, pročitanim i pregledanim ispravama pa uz okolnost poricanja (ovih) kaznenih djela, sve to ukazuje na istinitost optuženikove tvrdnje da nije počinio predmetna kaznena djela, što je rezultiralo primjenom „načela in dubio pro reo“ i izricanjem oslobađajuće presude.

12. No, opravdano državni odvjetnik dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i to onih odlučnih činjenica od kojih ovisi postojanje kaznenih djela i kaznene odgovornosti optuženika, ukazujući da je prvostupanjski sud olako prihvatio njegovu obranu, koju je pogrešno ocijenio i prihvatio. Naime, prvostupanjski sud treba s više pažnje i kritičnosti cijeniti činjenicu da je mlt. ŠŠ sudjelovao u počinjenju ovog kaznenog djela na način da je "čuvao stražu", što je potrebno dovesti i u vezu sa snimkama nadzorne kamere, pa je s obzirom na navedeno, barem za sada, činjenično stanje u odnosu na ovu točku pogrešno utvrđeno.

13. Isto tako, osnovano državni odvjetnik ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice, na provalnu krađu u mesnicu „U“, jer sadržaj do sada izvedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost ocjene dokaznog materijala od strane prvostupanjskog suda, zanemarivši policijsko izvješće sastavljeno temeljem pregleda USB stika, nadzorne kamere frizerskog salona „In“, koji se nalazi u blizini mesnice. U kritično vrijeme (od 03,09,37 do 03,10,06) optuženik je prošao kraj salona s još tri nepoznate osobe, držeći u ruci „pajser“, kojeg su djelatnici policije prepoznali iz prijašnjih kriminalističkih istraživanja. Prema takvom stanju stvari, razlozi pobijane presude, koji su iznijeti glede ocjene predmetnog izvješća su preuranjeni. Ovu okolnost trebalo je provjeriti i utvrditi ispitivanjem djelatnika policije, koji su vršili pregled USB stika, a po potrebi i drugim odgovarajućim dokazima, kako to osnovano u žalbi ukazuje državni odvjetnik. Upravo iz tog razloga činjenično stanje nije pouzdano utvrđeno, ono je pogrešno ali i nepotpuno. Nužno je u svojstvu svjedoka ispitati djelatnike policije, kako bi se na siguran nedvojben način utvrdilo je li se na snimkama video nazora, osim tri nepoznate osobe, nalazi i optuženik ili neka druga osoba.

14. Kod ovakvog stanja stvari, utemeljeno državni odvjetnik smatra da zasada nije bilo mjesta za donošenje oslobađajuće presude u odnosu na ova kaznena djela i primjene pravila „in dubio pro reo“, jer ono se primjenjuje samo u krajnjoj liniji, tek kada se ni na koji način ne može razriješiti određena činjenična dvojba, nakon čega se uzima da je dokazano ono što je za optuženika povoljnije.

15. Zbog izloženog, zaključci prvostupanjskog suda da nema dokaza da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, za sada je rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu i pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve do sada već provedene dokaze i one istaknute u ovom rješenju ali i druge za koje se ukaže potreba, nakon toga će savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrditi činjenično stanje i donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti. Pri tome će voditi računa jesu li indicije koje utvrdi (vrijeme i mjesto počinjenje djela - 03,10,06 sati i da prema izvješću policije optuženik drži pajser), dovoljne za zaključa o postojanju pravno relevantnih činjenica i da one kao takve upućuju na zaključak o postupanju optuženika na način kako ga se tereti.

17. Slijedom iznesenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić