Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-991/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika OTP BANKE d.d. SPLIT, OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, zastupanog punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić&Anić u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu Poslovni broj P-1745/21-22 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu Poslovni broj P-1745/21-22 od 7. siječnja 2025. u pobijanom dijelu kojim je odbijena tužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.469,73 Eur sa pripadajućim kamatama na taj iznos.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu Poslovni broj P-1745/21-22 od 7. siječnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, naloženo je tuženiku, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 4.564,60 EUR sa zateznom kamatom pobliže navedenom u izreci prvostupanjske presude, dok je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.469,73 EUR s pripadajućim kamatama, kao neosnovanim.

Rješenjem istog suda, u toč. I. izreke, odbačena je tužba u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 58160/06 od 8. prosinca 2006. g., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, kao nedopuštena. Točkom II. određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.469,73 Eur, te pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže, preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te joj naknaditi troškove postupka, podredno, presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, te restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem tih ništetnih odredbi.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žaliteljica. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je od tih činjenica utvrdio dokazivanjem, izjasnio se o pravnoj osnovi te prijedlozima i prigovorima stranaka te je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. Prvostupanjski sud je svojim rješenjem odbacio tužbu u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 58160/06 od 8. prosinca 2006. sadržane u toč. 4. Ugovora, navodeći kao se radi o nedopuštenom zahtjevu, pozivajući se pritom na odredbu čl. 187. st. 1. i 2. ZPP, navodeći kako se tužiteljica ne može pozivati na dopuštenost podnošenja tužbe na utvrđenje radi toga što bi to bilo predviđeno posebnim propisom niti na pravni interes prije dospjelosti zahtjeva za činidbu jer je njen zahtjev za isplatu ne samo dospio nego i zastario. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako tužiteljica nije ni u tužbi ni tijekom postupka navela koji bi to bio pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Prvostupanjski sud je odbio restitucijski zahtjev temeljen na ništetnosti odredbe čl. 4. Ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te je naveo kako je u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. zauzet stav prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (4. travnja 2012.) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.). Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 5. svibnja 2021. a radi se o potraživanju preplate po promjenjivoj kamatnoj stopi, tužbeni zahtjev je u tom djelu u zastari, jer je zastara nastupila 14.6.2019.

10. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 1.469,73 EUR.

11. O prigovoru zastare, suprotno navodima žalbe pravilno je odlučeno, jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., na koju se poziva i prvostupanjski sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom. Stoga je tužba tužitelja od 16. veljače 2021. podnesena protekom petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

12. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja, materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare utvrđen osnovanim.

13. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužiteljica deklaratorni zahtjev svela na traženja utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa je promjenjiva, sukladno čl. 9. ovog Ugovora, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,49% godišnje."

14. Sadržaja odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu na koji se odnosi deklaratorni tužbeni zahtjev odnosi se na promjenjivu kamatnu stopa, koja na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,49%. Neosnovano sud prihvaća prigovor tuženika da tužiteljica nema pravni interes podnositi deklaratornu tužbu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer prihvaćanjem tog dijela zahtjeva za nju ne bi nastupila neka konkretna pravna i činjenična korist, te odbacuje tužbu u tom dijelu.

15. Vezano uz pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti gore navedenih odredbi valja istači da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla. Neosnovano navodi prvostupanjski sud da ništetnost predmetne odredbe više ne može isticati jer tužiteljica nije dokazala postojanje pravnog interesa, da je ugovor ispunjen u cijelosti, a potraživanje temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zastari. Prema praksi Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer bez obzira na to korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužiteljica ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi.

16. Kako je Ugovor o kreditu koje su stranke zaključile, djelomično ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO jer je sklopljen protivno prisilnim propisima ZZP/03 u dijelu kojim je između stranaka ugovorena promjenjiva kamata i valutna klauzula vezano uz valutu CHF, to s obzirom na takvu ništetnost, pravo na isticanje koje se prema odredbama ZOO ne gasi, tužiteljica, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ima pravo isticanja tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora neovisno o tome što je kredit zatvoren i u cijelosti otplaćen, a potraživanje temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zastari.

17. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.469,73 Eur sa pripadajućim kamatama na taj iznos, obzirom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je potraživanje za taj iznos u zastari.

18. Jednako tako prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio predmetnu tužbu u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je odredba čl. 4. Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, zbog čega je rješenje valjalo ukinuti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje po tužbi u skladu s prethodno izloženim pravnim shvaćanjem ovog suda, te donošenja nove zakonite odluke.

19. Budući da je ukinuto rješenje suda prvog stupnja kojim je tužba odbačena, to je u primjeni čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo ukinuti i rješenje o troškovima postupka bez posebnog ispitivanja žalbenih razloga te će u nastavku postupka prvostupanjski sud odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis