Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2429/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. iz Zagreba, protiv 1. tuženika FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbac, odvjetnik u Vodicama, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagreb, poslovni broj P-676/2022-22 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagreb, poslovni broj P-676/2022-22 od 13. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, koji glasi:
"Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 26. srpnja 2021. između prvotuženika VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao prodavatelja i drugotuženika MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao kupca, a na kojem je po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz [adresa] pod brojem OV7523/2021 dana 26. srpnja 2021. ovjeren potpis 1. tuženika gubi pravni učinak u odnosu na tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, do visine koja je potrebna za namirenje tražbine tužitelja, odnosno do iznosa od 5.958,16 eura/ 44.891,78 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 10. prosinca 2014. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznosa troškova ovog parničnog postupka.
II Drugotuženik JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] je dužan trpjeti da tužitelj Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 namiri svoju tražbinu u iznosu od 5.958,16 eura/ 44.891,78 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 10. prosinca 2014. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznosa troškova ovog parničnog postupka prema prvotuženiku VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prodajom nekretnine oznake zk.č.br. 1111/3, oznake zemljišta dvorište, površine 182 čhv, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].
III Tuženici FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni su solidarno naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku 15 dana."
II Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 naknaditi 2. tuženiku JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.000,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači, a podredno ukine uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između 1. tuženika kao prodavatelja i 2. tuženika kao kupca dana 26. srpnja 2021., u dijelu potrebnom za namirenje tražbine tužitelja prema 1. tuženiku u iznosu 5.958,16 eura/ 44.891,78 kuna[1] s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovog postupka uvećanih za zateznu kamatu.
5. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju iskaza i isprava i samih tih iskaza i isprava. Također, u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, a nije se ostvarila niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto.
6. Zbog izloženog, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žalitelj, vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
7. Tako je prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja:
- da su osiguranik tužitelja Sberbank d.d. kao kreditor i 1. tuženik FV, kao korisnik kredita sklopili 7. rujna 2012. Ugovor o kreditu broj 240914, temeljem kojeg je korisniku kredita isplaćen iznos 49.000,00 kuna,
- da 1. tuženik kao korisnik kredita nije uredno otplaćivao kredit,
- da je tužitelj 9. prosinca 2014. isplatio svom osiguraniku, Sberbank d.d., cjelokupnu štetu koja mu je nastala zbog neplaćanja kredita u ukupnom iznosu 5.958,16 eura/ 44.891,78 kuna,
- da je tužitelj svoje potraživanje u odnosu na 1. tuženika pokušao namiriti temeljem zadužnice OV-9753/12 koju je 1.tuženik izdao kao sredstvo osiguranja kredita, međutim po istoj nije bilo naplate,
- da je tužitelj pokušao po drugoj osnovi naplatu potraživanja protiv 1.tuženika te je navedena osnova zaprimljena 23. srpnja 2018. i nalazi se na prvom mjestu u očevidniku i po istoj nema naplate,
- da 1. tuženik nije u radnom odnosu zbog čega tužitelj nije u mogućnosti aktivirati Izjavu o suglasnosti o zapljeni primanja OV-9754/12 koju je 1.tuženik dao kao sredstvo osiguranja kredita,
- da 1. tuženik nije vlasnik vozila i da nije evidentiran kao vlasnik nekretnina,
- da je 1. tuženik sa 2.tuženikom dana 26. srpnja 2021. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine oznake zk.č.br. 1111/3, dvorište, površine 182 čhv, upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da se temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 26. srpnja 2021. 2.tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine,
- da je prema sadržaju oglasa Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Sp45/2021-2 od 18. ožujka 2021. FINA podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača 1. tuženika FV (točka I) te da potrošač nije dostavio popis svoje imovine (točka II) te
- da je rješenjem od 6. listopada 2021. odbijen prijedlog FINA-e za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača 1. tuženika podnesen 8. veljače 2021.,
te ocjenom provedenih personalnih i to iskaza 1. i 2. tuženika utvrdio da se 1. i 2. tuženici prije sporne kupoprodaje nisu poznavali, da je 2. tuženik isplatio 1. tuženiku iznos 3.000,00 kuna na ime kapare, a ostatak kupoprodajne cijene je isplatio kod javnog bilježnika u gotovini s time da 2. tuženiku kao radniku, po prirodi njegovog zanimanja i stupnju obrazovanja nije moglo niti moralo biti poznato da bi uvidom u e- oglasnu ploču sudova mogao saznati da li se nad imovinom 1. tuženika vodi jednostavan postupak potrošača, a ni da činjenica da je kupoprodajna cijena isplaćena u gotovini ne ukazuje na to da je 2. tuženik znao ili mogao znati da je poduzetom radnjom - kupoprodajom nanesena šteta tužitelju kao vjerovniku te zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje obje posebne pretpostavke potrebne za osnovano pobijanje pravne radnje dužnika, zbog čega tužitelj kao vjerovnik ne može s uspjehom zahtijevati od kupca naplatu svoje tražbine iz vrijednosti kupljene nekretnine te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
8.1. Opće pravilo pobijanja dužnikovih pravnih radnji sukladno odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.
8.2. Međutim, kada su sudionici u sporu aktivno i pasivno legitimirani u smislu odredbe čl. 69. st. 2. i 3. ZOO-a uz opće pretpostavke pobijanja, predviđene navedenom odredbom čl. 66. ZOO-a (dospjelost tražbine za isplatu, pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, radnja zbog koje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, te postojanje oštećenja vjerovnika tako da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje) treba biti ispunjena jedna od posebnih pretpostavki predviđenih odredbom čl. 67. ZOO-a s time da se pojedine od navedenih posebnih pretpostavki uzajamno ne isključuju.
9. U konkretnom slučaju prema činjeničnoj osnovi koja se iznosi u tužbi i tijekom postupka, a koja se niti sada u žalbenoj fazi postupka ne dovodi u pitanje, posebna pretpostavka nije ispunjena. Naime, sukladno odredbi čl. 67. st. 1. ZOO-a, naplatno se raspolaganje može pobijati, ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu svom vjerovniku i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta, to bilo poznato ili moglo biti poznato, a tijekom postupka je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da je 2. tuženik kao kupac nekretnine, znao ili mogao znati da se poduzetom radnjom kupoprodaje nanosi šteta tužitelju kao vjerovniku 1. tuženika. Potrebno je navesti da je upravo na tužitelju bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a, jer je upravo vjerovnik taj koji mora dokazati znanje dužnika i treće osobe koje u takvoj parnici imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara.
10. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj kao vjerovnik tijekom postupka nije dokazao da je 2. tuženik znao ili mogao znati da je 1. tuženik kao prodavatelj poduzetim raspolaganjem - kupoprodajom nanio štetu ovdje tužitelju kao vjerovniku, to je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Naime, i po ocjeni ovog suda, rezultati raspravljanja ne daju uporište za drugačiji zaključak suda, a iznesena žalbena razlaganja tužitelja u osnovi se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji samo žalitelju odgovara bez realne podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe
12. I odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).
13. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i pobijana presuda suda prvoga stupnja je potvrđena kao pravilna i zakonita.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
