Poslovni broj: UsI-3408/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-411-10/21- 01/323, Urbroj: 513-04-22-3 od 21. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-411-10/21-01/323, Urbroj: 513-04- 22-2 od 21. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb, Klasa: UP/I-411-01/2020- 08/00167, Urbroj: 513-07-01-01-2020-01 od 27. listopada 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je kao osiguraniku po osnovi člana uprave/ izvršnog direktora trgovačkog društva, utvrđena obveza plaćanja doprinosa za 2019. godinu.

3. Tužitelju u tužbi navodi da mu rješenje nije bilo uredno dostavljeno, da je umjesto njemu, dostavljeno na adresu fizičke osobe GBZ, kojoj je bez ikakve osnove ubačeno u poštanski sandučić. Navodi da se tuženik nije očitovao na prigovore da je prvostupanjsko rješenje donijelo neovlašteno tijelo. Smatra da je sukladno članku 11. st. 1. toč. 3. Zakona o poreznoj upravi, prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja tijelo postupalo izvan svojih ovlasti jer je ovlašteno isključivo na utvrđivanje porezne obveze i obveze za uplatu doprinosa, ali ne i za odlučivanje o osnovi osiguranja. Dakle, tuženik je tek po pravomoćnosti i izvršnosti rješenja HZMO- a i HZZO-a, kojima bi bila utvrđena osnova osiguranja bio ovlašten utvrđivati obvezu za uplatu doprinosa pa s obzirom da je obvezu utvrdilo tijelo koje nije ovlašteno, rješenje je nezakonito. Nadalje, ističe da je člankom 12. Zakona o mirovinskom osiguranju i člankom 7. stavkom 1. točkom 4. Zakona o obveznom osiguranju propisano da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi, ali da je pri donošenju rješenja zanemarena činjenica da je tužitelj već osiguran po drugoj osnovi, odnosno osnovi iz radnog odnosa. Zaključno ističe da bi kao direktor bio obvezan na dodatno plaćanje doprinosa zakon pretpostavlja da je to moguće samo ako to pravo nije ostvareno po drugoj osnovi pa činjenica da je osiguran po osnovi radnog odnosa rješenje čini nezakonitim jer ne može istovremeno biti osiguran po dvije osnove. Tužbenim zahtjevom trži poništenje osporenog rješenja te potražuje troškove postupka.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja smatra da je tužba neosnovana i predlaže da sud odbije tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 28. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. za razdoblje za koje su mu je utvrđena obveza doprinosa bio direktor trgovačkog društva Mediterraneo d.o.o.

9. Sporno je, s obzirom na navode iz tužbe, je li dostava osporenog rješenja bila uredna, je li prvostupanjsko rješenje donijelo tijelo koje nije ovlašteno za njegovo donošenje te je li tužitelj, s obzirom da je osiguran po osnovi radnog odnosa dužan kao direktor dodatno plaćati doprinose, s obzirom da smatra da ne može biti osiguran po dvije osnove.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, a prema podacima iz OIB sustava, koje je tuženik preuzeo iz nadležnog sudskog registra, u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. bio član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge u trgovačkom društvu Mediterraneo d.o.o. te da je u istom razdoblju bio prijavljen i kao osiguranik s osnovom osiguranja: radni odnos, osnovica za obračun doprinosa: 32.947,20 kn.

11. Odredbom članka 187.c stavka 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj 84/2008., 152/2008., 94/2009., 18/2011., 22/2012., 144/2012., 148/2013., 41/2014., 143/14., 115/2016. i 106/2018.) propisano je da je član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran, obveznik doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj člankom 21. stavkom 2. Zakona o doprinosima, odnosno člankom 37. stavkom 2. Zakona o doprinosima, prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osiguranja osoba.

12. Odredbom članka 187.e Zakona o doprinosima propisano je da se godišnja osnovica za obračun doprinosa utvrđuje kao razlika između osnovice na koju su doprinosi utvrđeni prema osnovi osiguranja temeljem koje je prijavljen kao obvezni osiguranik i najniže osnovice za člana uprave/izvršnog direktora društva/likvidatora i upravitelja zadruge iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona odnosno članka 37. stavka 2. Zakona.

13. Člankom 21. stavkom 2. Zakona o doprinosima propisano je da za rad u punom radnom vremenu osiguraniku koji je istodobno kod poslodavca član uprave trgovačkog društva ili izvršni direktor ili likvidator ili upravitelj zadruge osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od umnoška iznosa prosječne plaće i koeficijenta 0,65 pomnožen s 12, što za 2019. godinu iznosi 65.894,40 kn.

14. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je prema podacima iz OIB sustava tužitelj od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. bio osiguran po osnovi člana uprave trgovačkog društva nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje te navodi tužitelja nisu odlučni, naime, iako je tužitelj već osiguran po osnovi radnog odnosa, odnosno iako tužitelj već ima uređeno obvezno osiguranje i plaća doprinose, on i dalje ima obvezu platiti razliku obveze doprinosa na propisanu osnovicu za direktora društva.

15. U odnosu na navode tužitelja da dostava rješenja nije bila uredna te da je rješenje dostavljeno na adresu GBZ, kojoj je bez osnove ubačeno u poštanski sandučić, za navesti je da spisu predmeta prileže punomoć iz koje je vidljivo da je tužitelj opunomoćio GBZ, pa je sukladno članku 85. stavku 6. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a u vezi s člankom 59. stavkom 3. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/2019., 32/2020., 42/2020. i 114/2022.,) dostava uredno obavljena.

16. Vezano za tužbene prigovore tužitelja u vezi nadležnosti prvostupanjskog tijela i tuženika za navesti je da je odredbom članka 213. g. Pravilnika o doprinosima, ("Narodne novine", br 2/2009., 9/2009., 97/2009., 25/2011., 61/2012., 86/2013., 157/2014., 128/2017., 1/2019. u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da obveznicima doprinosa po osnovi člana uprave, izvršnog direktora, likvidatora i upravitelja zadruge koji nije po toj osnovi osiguran Porezna uprava rješenjem po službenoj dužnosti bez provedbe ispitnog postupka utvrđuje obvezu doprinosa, iznos osnovice te vrste i godišnji iznos svakog od doprinosa koje je dužan platiti, sukladno članku 187.c Zakona.

17. Slijedom iznijetog, pravilno je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva, prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza plaćanja doprinosa na temelju podataka iz OIB sustava koje je Porezna uprava preuzela iz nadležnog sudskog registra u skladu s odredbom članka 187.c stavka 1. Zakona o doprinosima pa sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

18. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

19. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan

U Splitu 18. ožujka 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ