Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-531/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljica i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 7, protiv tuženika SR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Milan Piper odvjetnik u Požegi, D. Lermana 10, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-86/2023-16 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-86/2023-16 od 28. rujna 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 37.590,82 kn na ime naknade štete s zateznom kamatom od podnošenja tužbe kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 1.202,79 eur/9.062,42 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovano tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično čime nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 37.590,82 kn koji je kao razmjerni dio invalidske mirovine od 50% tužitelj isplatio svom osiguraniku PR u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 30. rujna 2020., protiv tuženika kao poslodavca kod kojeg je osiguranik tužitelja pretrpio ozljedu na radu uslijed čega mu je, zbog zadobivenih ozljeda, priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Tužitelj zahtjev temelji na odredbi čl. 160. st. 2. toč. 1. 161. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranja (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/19, 62/18, 115/18, 102/19 – dalje: ZMO) kojom je propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, te da naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, te odredbi čl. 161. st. 1. ZMO prema kojoj tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka, jednako kao i u ovom stadiju postupka, sporno je, ima li tužitelj pravo na naknadu punog iznosa isplaćene invalidske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine, u situaciji kao ovoj, kada je njegov osiguranik u utuženom vremenskom razdoblju navršio šezdeset pet godina života ispunivši time uvjete za starosnu mirovinu.

9. U odnosu na navedeno, prvostupanjski sud zauzima shvaćanje da bi tužitelj imao pravo samo na isplatu razlike između iznosa isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine, polazeći od nesporne činjenice da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina života 12. travnja 2009. te bi po redovitom tijeku stvari ispunio uvjete za starosnu mirovinu, pa utvrđujući prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke da su izračuni pretpostavljene starosne mirovine veći od iznosa invalidske mirovine, zaključuje kako na strani tužitelja nije nastala stvarna šteta, slijedom čega ocjenjuje neosnovanost tužbenog zahtjeva i isti odbija.

10. Prvostupanjski sud izvodi predmetni zaključak glede zahtjeva za isplatu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/2018 – dalje; ZMO/18) koji je stupio na snagu 1. veljače 2019. kojim je izmijenjen navedeni čl. 161. ZMO na način koji sada propisuje da zavod ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, polazeći pri tome i od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev-1235/2021 za koje smatra da je primjenjivo i u ovom slučaju.

11. Prema navedenom shvaćanju, stvarna šteta tužitelju, u predmetnoj situaciji, predstavljala bi razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja da nije bilo štetnog događaja.

12. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje u žalbi da je u vrijeme nastanka štete - isplate invalidske mirovine u dijelu utuženog razdoblja (a ne u cijelom kako to ističe) tj. od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2020. na snazi bila izmijenjena naprijed navedena odredba čl. 161. ZMO koja potpuno jasno i određeno propisuje pretpostavke isplate stvarne štete po utuženoj osnovi, dok je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u navedenoj revizijskoj odluci, dano u odnosu na razdoblje prije stupanja na snagu ZMO/18, a ne i za razdoblje nakon toga, kako to proizlazi iz odluka koje su bile predmet ispitivanja navedene revizijske odluke, u odnosu na koje je izvršen uvid u sustav eSpis.

13. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije određeno utvrdio koji dio zahtjeva od ukupno potraživane visine, se odnosi na razdoblje od 1. ožujka 2016. do 31. prosinca 2018. a koji na preostalo razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2020., činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno, slijedom čega je, uvažavanjem osnovane žalbe tužitelja, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, jer, radi utvrđivanja navedene odlučne činjenice treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom, sukladno čemu je temeljem odredbe čl. 370. ZPP trebalo odlučiti kao u izreci.

14. Ujedno, kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku o naknadi troškova postupka.

U Šibeniku 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić