Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-334/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka, Matije Gupca 30, protiv 1. tuženika PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Miljenka Polanović, odvjetnica iz Zaboka, Matije Gupca 50, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod brojem P-14/2021 od dana 28. siječnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, te se ukida presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod brojem P-14/2021 od dana 28. siječnja 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženicima ad1. RA i ad2. SA da prestanu uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] (put, dvorište pomoćna zgrada i kuća) koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da prestanu parkirati svoja osobna vozila kao i druga motorna vozila na putu koji se nalazi na nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] (put, dvorište pomoćna zgrada i kuća) koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke), kao i da nadoknade tužitelju u roku od 15 dana troškove parničnog postupka u iznosu od 10.460,80 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tuženici pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu u cijelosti i istu preinači u skladu sa žalbenim razlozima na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da predmet vrati na ponovni postupak, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih prigovora i predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za zabranu uznemiravanja njegovih vlasničkih prava na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] (put, dvorište, pomoćna zgrada i kuća) koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji da odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] način da se nalaže tuženicima da prestanu parkirati svoja osobna vozila kao i druga motorna vozila na putu koji se nalazi na prethodno navedenoj nekretnini, jer se radi o vrlo uskom putu i na taj način onemogućavaju provoz i prolaz tužitelju i njegovoj obitelji do njihove kuće koja je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i gospodarskim zgradama koje se nalaze na predmetnoj nekretnini na kojoj je i sporni put, a tuženici da parkiraju svoja vozila unatrag tri mjeseca.

6. Iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list broj 2812 k. o. [katastarska općina], na ime tužitelja, u naravi kuća, pomoćna zgrada, put i dvorište, kao i u zemljišnoj knjizi pod brojem 244/7 u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovni list broj 2709 na ime tuženika ad1., u 6/8 dijela na ime tuženice ad2., te u 1/8 dijela na ime Općine Bedekovčina, kao kuća i dvorište površine 795 m2, kao u istim suvlasničkim udjelima u zemljišnoj knjizi kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište sa površinom od 1219 m2,

- da među strankama nije sporno da je na putu koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ustanovljena služnost puta, koja međutim nije uknjižena u zemljišnim knjigama, jer da tuženici ne mogu doći do svoje nekretnine drugačije nego korištenjem navedenog puta koji se nalazi na navedenoj nekretnini tužitelja kao poslužnoj nekretnini, pa da navedena služnost u naravi predstavlja služnost puta – kolnika,

-da je sporno među strankama da li je predmetni put nerazvrstana cesta ili dio nekretnine tužitelja,

-da je predmetni put, koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] i koji je upisan u zemljišnu knjigu, uvršten u popis nerazvrstanih cesta na području Općine Bedekovčina, ali nije proveden postupak evidentiranja tog puta u zemljišnu knjigu, a što da proizlazi kako iz očitovanja Općine Bedekovčina od 18. ožujka 2021. godine (list 38) tako i iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] u kojem je na katastarskoj čestici [katastarska čestica] upisan put površine 122 m2,

- da je takvo stanje stvari konstatirano i u nalazu i mišljenju vještaka, pa uslijed toga sud da nije pozvao vještaka na dodatno očitovanje da li je predmetni put razvrstana cesta ili dio nekretnine tužitelja,

- da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, te da okolnost da tuženica ne živi u kući u [adresa], a da tuženik povremeno dolazi u tu kuću, nije odlučna činjenica, jer su vlasnici povlasne nekretnine u čiju korist je ustanovljena služnost puta, kao stvarno pravo,

- da je sud prihvatio iskaze saslušanih svjedoka predloženih po tužitelju koji da su suglasno iskazivali o tome kako tuženici i članovi njihove obitelji parkiraju svoja vozila na putu ispred njihove kuće, kao i iskaz JA, sina tužitelja i LA supruge tužitelja, koji da su premda zainteresirani za ishod postupka, iskazivali suglasno ostalim svjedocima, kao i tuženik ad1. PA koji je također potvrdio da svoje vozilo parkira ispred kuće na cesti, kao i da isto čine članovi njegove obitelji,

- da je prilikom očevida utvrđeno da su vozila tuženika parkirana na asfaltnoj površini, da se asfalt proteže od ulaza u dvorište tužitelja gdje se u produžetku nalazi obiteljska kuća tuženika, da se desno od ulaza u dvorište nalazi gospodarska zgrada u ruševnom stanju i da su pored asfalta, gledano u smjeru gospodarske zgrade, postavljene betonske žardinjere uzduž cijelog asfaltnog puta, a posađene su i neke biljke-grmovi i sve to na udaljenosti od otprilike 2 metra, te da na kraju pored zadnje žardinjere se nalazi žičana ograda tužitelja,

- da je tužitelj na očevidu pokazao pomoćni objekt prikazan na Skici očevida br.1 brojevima 10, 11, 12, 13 do kojeg mu je onemogućen pristup jer ga je tuženik blokirao vozilom, dok je vozilo tuženika (u trenutku očevida) prikazano na skici očevida br.1 brojevima 7, 8, 9 i 10, a sa južne strane ceste na k. č. br. [katastarska čestica] označene betonske žardinjere, na skici prikazane brojevima od 1 do 5,

- da je na zahtjev punomoćnice tužitelja na Skici br.2 prikazana situacija sa dva vozila srednje veličine parkiranih jedan iza drugoga do posjeda tuženika, te da vozila parkirana na taj način onemogućuju prolaz cestom drugim vozilima,

- da je na zahtjev punomoćnice tuženika na Skici br.3 prikazana situacija sa dva vozila srednje veličine parkiranih jedan do drugoga, te da vozila parkirana na taj način također onemogućuju prolaz cestom drugim vozilima.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud zaključio da se u ovom sporu radi o pravu stvarne služnosti i to služnosti puta, koje pravo je ograničeno na način kako je to propisano člankom 190. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) jer prostor za izvršavanje na poslužnoj nekretnini prava kolnika treba biti toliki koliko je nužno da bi ih se izvršavalo, s obzirom na mjesne prilike, te da prolazima i prijevozima za korist svoje nekretnine, a na teret nekretnine tužitelja, tuženici nisu stekli neograničeno pravo na dijelu tužiteljeve nekretnine, već su stekli pravo svakodnevnog prolaza i prijevoza u korist svoje nekretnine, što znači da ne mogu na dijelu nekretnine tužitelja kojim se imaju pravo služiti vršiti bilo kakve druge radnje, primjerice ostavljati svoje automobile, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

8. U ovoj parnici radi se o zahtjevu postavljenom temeljem članka 167. ZV tužbom radi prestanka uznemiravanja vlasništva, a prema kojoj bi pasivno legitimirani bili tuženici koji bespravno uznemiravaju tužitelja.

9. Cilj je tužbe za zaštitu od uznemiravanja (actio negatorie) o kakvoj se ovdje radi, postići prestanak uznemiravanja, odnosno, uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja ili prestanak ponašanja kojim se čini uznemiravanje.

10. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je vlasnik nekretnine, te da njegovo vlasništvo nije ograničeno takvom služnošću puta u korist povlasne nekretnine u suvlasništvu tuženika koja bi, osim korištenja kolnog pristupa, obuhvatila i mogućnost parkiranja osobnih vozila na tom putu kojim radnjama da mu se zaprječuje slobodan i nesmetan prolaz do stambenoga objekta na nekretnini k.č.br. oznake 6012, te gospodarskog objekta na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], te traži zabranu takvog ponašanja, slijedom čega je tužitelj bio dužan dokazati da se radi o nekretnini u njegovom vlasništvu i da ga tuženici bespravno uznemiravaju u vršenju vlasničkih ovlasti na predmetnoj nekretnini, dok je na tuženicima bio teret dokaza da uznemiravanje nije bespravno (članak 167. st. 2. ZV).

11. Tuženici u žalbi osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika.

12. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da su prigovori promašene pasivne legitimacije neosnovani već samim time što su tuženici suvlasnici povlasne nekretnine u odnosu na koju je ustanovljena služnost, jer se u ovom postupku radi o vlasničkoj tužbi protiv druge osobe koja uznemirava vlasnika u njegovim vlasničkim ovlaštenjima. Međutim, prvostupanjski sud, potom ocjenjuje prigovor promašene pasivne legitimacije i u odnosu na same radnje koje tužitelj označava uznemiravanjem, te zaključuje da su radnje parkiranja na spornom putu poduzimane od strane tuženika i članova njihove obitelji, na temelju iskaza saslušanih svjedoka, suglasnih iskaza sina i supruge tužitelja, kao i iskaz samog tuženika ad1. VA koji da je potvrdio parkiranje vozila ispred kuće na cesti, osobno i od članova svoje obitelji.

13. Osnovani su prigovori žalbe tuženice ad2. SA koja je već u odgovoru na tužbu navela da ne živi u [adresa] godine i da ne dolazi na mjesto spora, a u žalbi ističe da je zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud propustio na pravilan način ocijeniti iskaz svjedoka JA, sina tužitelja (na ročištu u travnju 2021. godine) koji je naveo da je ova tuženica samo jedan put pomaknula svoje vozilo, te da je točno da ona uopće ne dolazi i ne parkira svoje vozilo na predmetnoj nekretnini unazad dvije godine, već da to čine članovi njezine obitelji, a što je u skladu i sa iskazom same tuženice koja je također navela da na mjestu predmeta spora nije bila već dvije godine i da živi u [adresa], a činjenicu da tuženica ne živi na adresi [adresa] u iskazu je potvrdio i tužitelj, pa tuženica ad2. time dovodi u sumnju tvrdnju tužitelja da bi (prema činjeničnim navodima tužbe) bio uznemiravan i radnjama tuženice ad2. "unatrag tri mjeseca" prije podnošenja tužbe dana 15. siječnja 2021. godine, slijedom čega je u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženice ad2. činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

14. Suprotno tome, tuženik ad1. PA, koji je iskazao da njegova majka ne živi u kući položenoj uz predmet spora već 26 godina, potvrdio je činjenicu da osobno parkira vozilo u prosjeku jedan put mjesečno prilikom dolaska iz Njemačke i to na istom mjestu ispred kuće unazad 20 godina, te da i supruga posjeduje osobno vozilo Smart kojeg također parkira ispred kuće, ističući da je vlasnik puta Općina [adresa] koja ga je i asfaltirala.

15. Nadalje, osnovano tuženici u žalbi ističu da je upravo glede vlasničkog režima predmetnog puta, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, budući da prvostupanjski sud polazeći od toga da nije izvršena provedba zemljišnoknjižnog upisa spornog puta kao nerazvrstane ceste, nije ocijenio u postupku izvedene dolaze – rezultate očevida, položaj puta na skici mjesta spora, stranačke iskaze i iskaze svjedoka iz kojih bi prolazilo da se radi o pristupnom putu položenom uz stambene objekte koji je prije asfaltiranja bio "pošodran", posebno iskaze svjedoka CA i tužitelja na ročištu u travnju 2021. godine prema kojima bi sporni put na kojem su prethodno "pošodrali" odnosno, isti prekrili šljunkom, bio asfaltiran prije više od 10 godina od strane Općine, te iskaz svjedokinje ZA prema kojem je spornu nekretninu na kojoj se nalazi kuća i gospodarska zgrada, tužitelj, koji je ostao i dalje živjeti u svojoj kući (na k. č. br. [katastarska čestica]), kupio od nje prije dvije godine i da su gabariti puta izmijenjeni prilikom asfaltiranja, jer da je ona dozvolila da se put proširi kako bi se smanjila oštrina zavoja, očitovanje tužitelja po punomoćniku na ročištu u ožujku 2021. godine da je put asfaltiran još 2008. godine i da nije problem kada se parkira samo jedno vozilo, a niti raspravio, da li se s obzirom na tvrdnje tuženika radi o nerazvrstanoj cesti na dan 28. srpnja 2011. godine kao dana stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine " broj 84/11 i dr.), dakle, da li se i pored vlasničkog upisa tužitelja u zemljišnim knjigama, radi o nekretnini javnom dobru u općoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

16. Slijedom navedenog, iz naprijed navedenih razloga, žalbu tuženika trebalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 370. ZPP), da bi u ponovljenom postupku, vodeći računa o primjedbama ovog ukidnog rješenja, ponovnim izvođenjem svih već u postupku izvedenih dokaza, pravilnom ocjenom istih, bio u mogućnosti utvrditi odlučne činjenice spora i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

17. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka, temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 18. ožujka 2018. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić