Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-299/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FČ "Markoča" pok. JČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Šušku, odvjetniku u Korčuli, protiv tuženih 1. ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 396, sada u [adresa], kao preuzimatelja postupka iza pok. ĆČ, 2. VČ, 21 [adresa], kao preuzimatelja postupka iza pok. VČ, 3. MČ, [adresa], 4. UČ iz [adresa], kbr. 393, OIB [osobni identifikacijski broj], 5. NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u [adresa], kao preuzimateljice postupka iza pok. ĆČ, 6. IČ, 21 [adresa], kao preuzimateljice postupka iza pok. ZČ pok. JČ, a svi tuženici kao preuzimatelji postupka iza pok. GČ (ranije F "Črško" rođene J), tuženici ad. 1., 2. 3., 5. i 6. zastupani po punomoćniku Ljubomiru Vranješu, odvjetniku u Orebiću, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika 1., 2. 3., 5. i 6. protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli posl.br. P- 279/2022 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika 1., 2. 3., 5. i 6. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli posl.br. P-279/2022 od 30. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika 1., 2. 3., 5. i 6. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je vlasnik č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 6200 m2, označenog na skici izmjere izrađene u kolovozu 2014. po dipl. ing. geod. CČ iz [adresa], likom i točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9,10, 11, 12, 13, 14, 15,16,1 i šrafiranog isprekidanim zelenim linijama, te da je vlasnik dijela č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 775 m2, označenog u istoj skici likom i točkama 12, 13, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 12 te šrafiran isprekidanim crvenim linijama, koja skica čini sastavni dio presude, te kojim traži ovlaštenje da temeljem prijavnog lista i presude provede parcelaciju predmetnih nekretnina i upiše pravo vlasništva novonastalih čestica, uz dužnost tuženika to trpjeti.

1.1. Točkom II izreke prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dijela č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 6170 m2, označenog na skici izmjere izrađene u svibnju 2022. po dipl. ing. geod. PČ iz [adresa], likom i točkama 1, 5, 6, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 49, 48, 47, 46, 45, 44, 25, 24, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 3, 2 i 1 te isprekidanim zelenim linijama, kao i da je vlasnik dijela č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 750 m2, označenog na istoj skici likom i točkama 4, 7, 36, 34, 35, 33, 32, 31, 37, 38 i 4 te isprekidanim crvenim linijama, koja skica čini sastavni dio presude, te je tužitelj ovlašten temeljem te presude i prijavnog lista, a nakon parcelacije kojom će se od naprijed označenih dijelova č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostaviti nove katastarske čestice, ishoditi na novonastalim česticama uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz dužnost tuženika trpjeti upis prava vlasništva tužitelja i istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika i njihovih prednika i to: F“ Ž. Ć rođ. J (3/15), V“ Bartula pok. Marka (7/45), MČ M (1/9), V KČ ud. DČ (6/45), OČ pok. JČ (2/45) i MČ M, OIB: [osobni identifikacijski broj].

1.2. Točkom III izreke tuženicima 1., 2., 3., 5. i 6. naloženo je, na jednake dijelove, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.707,01 Eur sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2024., kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

1.3. Rješenjem sadržanim u istoj odluci dopuštena je preinaka tužbe sukladno podnesku od 30. svibnja 2022.

2. Tuženici 1., 2., 3., 5. i 6. pobijaju presudu pod točkom II i III izreke iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 11. i t. 12. istog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i (nakon parcelacije) uknjižbu prava vlasništva na realno određenim dijelovima č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da prvopostavljenim tužbenim zahtjevom utuženi dio č. zem. [katastarska čestica] ima površinu 6200 m2, a č. zem. [katastarska čestica] površinu 775 m2 (koji je zahtjev odbijen), dok eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, koji je prihvaćen utužen je dio č. zem. [katastarska čestica] površine 6170 m2, te dio č. zem. [katastarska čestica] površine 750 m2 (dakle ukupna površina obiju čestica manja je za 55 m2).

5.1. Tužitelj zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetnih realno određenih dijelova stekao dosjelošću, budući se nalazi u njihovom samostalnom i kvalificiranom posjedu više od trideset godina, jer je posjed stekao 1984. kupoprodajom od ŠČ koja ih je naslijedila od supruga TČ, a on ih je stekao 1941., diobom u obitelji, prema kojoj je središnji dio ovih čestica pripao njemu, sjeverna strana njegovu bratu JČ, a južna bratu DČ.

6. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je presudom posl.br. P-451/19 od 6. rujna 2021. odbio tužiteljev zahtjev, no rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod posl.br. Gž-1002/21 od 28. ožujka 2022. ta je presuda ukinuta a predmet vraćen na ponovo suđenje.

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud temeljem provedenih dokaza, pored ostalog, utvrdio: da je isključivi upisani vlasnik č. zem. [katastarska čestica] bio pok. VČ kojem je to pravo priznato agrarnom presudom Sreskog suda u Korčuli pod br. Agr.406/31 od 11. svibnja 1934.; da su ĐČ koji je preminuo 1958. naslijedili i suvlasnicima se upisali supruga OČ, sinovi JČ, TČ i DČ te kćer HČ, svaki za po 1/5 dijela; da je BČ, svoj dio darovnim ugovorom od 10. veljače 1961. ustupila kćerki HČ; da je TČ, umrlog 1977., naslijedila supruga ŠČ; da su DČ, umrlog 1995. naslijedili KČ za 3/6, sinovi ĆČ i VČ te kćerka OČ, svaki za po 1/6 dijela; da su JČ, preminulog 1981. naslijedili ĆČ i VČ te OČ, svaki za po 1/3 dijela; da je KČ, kao nasljednica pok. ČČ, svoj suvlasnički udio darovala ugovorom od **.**.2001. UČ; da je DČ vodio parnični postupak pod posl.br. P-169/80 pred Općinskim sudom u Korčuli, radi utvrđenja da je stekao prava vlasništva dijela č. zem. [katastarska čestica] koji je okončan povlačenjem tužbe; da je pod posl.br. P-149/80 vođen postupak pred istim sudom, po tužbi SČ protiv tuženih JČ i ČČ te ŠČ radi utvrđenja prava vlasništva dijela č. zem. [katastarska čestica] (novi broj 6508/156) k. o. [katastarska općina] koji je također okončan povlačenjem tužbe; da je pred istim sudom pod posl.br. P- 267/89 vođen postupak po tužbi tužitelja SČ i ZČ te AČ protiv tuženih ČČ, ŠČ i GČ, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da iz sadržaja pregledanih spisa proizlazi kako se u svima spominje dioba zemljišta u predjelu Orlanduša odnosno dogovor između pok. ZČ i njegovih sinova DČ, JČ i TČ, no da je očito postojao određeni spor oko toga je li zemljište podijeljeno, je li provedena parcelacija i koja je točno površina svakome od nasljednika pripala zbog čega je DČ ulagao prigovor katastru. Nadalje, utvrdio je da nikakve promjene oblika i površine ovih nekretnina u katastarskom operatu nisu provedene niti su svi zainteresirani prihvatili prijedlog parcelacije; da iz pismena nazvanog ''diobeni spis'' bez datuma, koji je 4. travnja 1980. podnesen Poreznoj upravi radi odmjeravanja poreza proizlazi kako JČ, ŠČ i DČ potvrđuju da će diobu izvršiti prema faktičnom posjedu na način da EČ pripadne dio č. zem. [katastarska čestica], a što nakon novog premjera ima oznaku 6508/109, da će ŠČ pripasti dio č. zem. [katastarska čestica] koji nakon novog premjera ima oznaku 6508/110, a da će DČ pripasti dio č. zem. [katastarska čestica], koji dio nakon novog premjera ima oznaku 6508/156; da je pod posl.br. IR-3/06 pred Općinskim sudom u Korčuli vođen postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina po prijedlogu MČ, ĆČ i ŽČ, protiv FČ, UČ i VČ, a predmetom diobe su č. zem. [katastarska čestica], no postupak je okončan rješenjem o obustavi od 29. ožujka 2006., zbog spora o postojanju suvlasničke zajednice.

7.1. Isto tako, utvrđeno je da je predmetom ugovora o kupoprodaji od 14. veljače 1984. između prodavateljice ŠČ udove TČ i kupca FČ među ostalim č. zem. [katastarska čestica] predjel [adresa] površine 5736 m2, u naravi 400 m2 vinograda, 1200 m2 pašnjak, ostalo šuma koja je požarom iz 1980. izgorjela te č. zem. [katastarska čestica] predjel [adresa] u naravi poljska kuća i okolo kuće površine 100 m2 i pašnjak 835 m2; da je osam mještana [adresa], 1. veljače 1984., na traženje ŠČ, potpisalo izjavu kojom potvrđuju, da su ŠČ i suprug pok. RČ još u veljači 1941. dobili svoj dio u [adresa] sukladno diobi nasljednika ZČ, da se na tom njihovom dijelu u sredini nalazi stojna kućica sa cisternom i štalom te uz kućicu komin; da je tužitelj u posjedovnom listu br. 207 upisan kao posjednik dijela č. zem. [katastarska čestica] u površini od 5.736 m2 te kao posjednik č. zem. [katastarska čestica] u površini od 835 m2 dok je u zemljišnoj knjizi upisan suvlasnikom za 3/15 dijela; da je upis u zemljišnoj knjizi izvršen temeljem aneksa ugovora od 13. travnja 1987., čijim čl. I se ispravlja površina č. zem. [katastarska čestica] u 18.708 m2, a č. zem. [katastarska čestica] u 1235 m2, a čl. II navodi "Prodavateljica ŠČ udova TČ iz [adresa] prodava i zauvijek otuđuje sav svoj dio koji joj pripada na česticama zemlje navedenim pod toč. I ovog aneksa ugovora kupcu, FČ pok. LČ i U, koji iznosi 1/5 dijela"; no da je prava volja ugovornih stranaka kod sklapanja kupoprodajnog ugovora od 14. veljače 1984. bila prijenos prava vlasništva točno određenih dijelova utuženih nekretnina koje je u tom trenutku posjedovala pok. ŠČ kao nasljednica svog supruga, na koji je način pravni posao i izvršen, a tužitelju predano u posjed kupljeno zemljište u granicama posjeda njegove prednice, dok je svrha sklapanja aneksa isključivo bila uknjižba, pa istim zapravo nije izmijenjena ugovorna volja stranaka odnosno predmet kupoprodaje; te da su kod sastavljanja u ugovor upisani podaci iz katastarskog operata o dotadašnjem posjedu prodavateljice; i konačno da je tužitelj u posjedu upravo u opsegu koji je prikazan u skici vještaka mjernika iz 2022. i da nije imao ozbiljnog razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na taj posjed.

7.2. Slijedom svega navedenog prvostupanjski je sud prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev obrazlažući da su u pogledu istog ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer se temelji na preciznijoj skici mjernika, izrađenoj poštivanjem vidljivih međašnih znakova tj. suhozida i prirodnih oznaka na terenu i jer su tužiteljev vlasnički posjed u granicama tih međašnih znakova potvrdili svi u postupku saslušani svjedoci, a okolnost što je u katastru tužitelj upisan kao posjednik za nešto manju površinu od utužene nije ovdje od odlučnog značaja, da su u ugovor uneseni podaci iz katastarskog operata o upisanom posjedu prodavateljice te jer se obzirom na ukupnu površinu ne radi o bitnom odstupanju, a i da prilikom kupoprodaje nije vršeno mjerenje nekretnina.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Nadalje nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP budući je prvostupanjskom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev (eventualno kumulirani) kako ga je postavio tužitelj pa nema govora o tomu da je tužbeni zahtjev prekoračen.

9. Dodatno je za reći kako nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer da prvostupanjski sud nije donio odluku o prigovorima tuženika vezano za isticanje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, odnosno o tom nije dao dostatno obrazloženje. Naime, postavljanjem, u ponovljenom postupku, eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na realne dijelove č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su nešto manji od onih u inicijalnom tužbenom zahtjevu a sadržani su u njemu, kako to proizlazi iz iskaza vještaka geodeta, tužba nije preinačena, već se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, pa nije bilo potrebno ni donositi odluku o preinaci tužbe (iako ju je prvostupanjski sud donio).

9.1. U odnosu na žalbene navode tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba postupka jer presuda jasno ne obrazlaže zbog čega je točkom I izreke odbijen prvopostavljeni tužbeni zahtjev, za reći je kako tuženik nema pravni interes pobijati presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

9.2. Neosnovani su žalbeni navodi kako sud nije dao obrazloženje zbog čega je tužitelj ustrajao na prvopostavljenom tužbenom zahtjevu do kraja postupka, jer je to na dispoziciji tužitelju, a prvostupanjski sud to nije dužan obrazlagati niti o tom treba imati saznanja.

9.3. Žalbeni navodi u pogledu isprava koje je tužitelj priložio nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu 19. svibnja 2021., nisu osnovani budući prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na nekom od tih dokaza, što je vidljivo iz obrazloženja presude, osobito točaka 17. i 23. gdje se navodi što je i temeljem kojih isprava u postupku utvrdio. Nadalje, upravo obzirom na točke 17. i 23. obrazloženja presude ne stoje žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio koje je isprave cijenio i od kakvog su značaja za donošenje odluke.

9.4. Na koncu, na pravilnost pobijane odluke nije od utjecaja što prvostupanjski sud o dokaznim prijedlozima dostavljenim od tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka nije odlučivao, budući svoju odluku nije utemeljio na kojem od tih dokaza.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u dijelu kojim navode kako su prvostupanjskom postupku ''gurnuti'' u poziciju da je na njima teret dokaza da tužiteljev posjed nije pošten, budući sukladno odredbama čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), za posjed vrijedi predmnijeva poštenja, osim ako se dokaže suprotno, dakle, sukladno Zakonu nije na tužitelju dokazivati da je njegov posjed pošten, već je teret dokaza na onom tko tvrdi da nije, dakle tuženicima.

11. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima upire da tužiteljev posjed nije pošten, što da je sam tužitelj dokazao time što je nakon zaključenja prethodnog postupka prilagao u spis isprave i fotografije za koje tuženik smatra kako ih je sam tužitelj iscrtavao i dopunjavao; da na prvom uviđaju nije pokazao međašnje znakove; da je na licu mjesta prije ponovnog uviđaja markirao granice posjeda kojih nije bilo pri prvom uviđaju; da je dao vještaku nalog da crta dvije skice, pa je pitanje koja je vjerodostojna; da spominje kako se isprave o diobi iz 1941. nalaze u arhivu Porezne uprave ali ih nije priložio ni dokazao da ih je zatražio. Sve navedeno, suprotno shvaćanju ovog suda, ne ukazuje da tužiteljev posjed ne bio pošten, niti to proizlazi iz rezultata cjelokupnog postupka, naprotiv iz iskaza svih saslušanih svjedoka, proizlazi suprotno, budući su kazali da su utuženo zemljište koristili i držali TČ i ŠČ te da ga je ŠČ nakon Nikoline smrti prodala i predala u posjed tužitelju.

11.1. Na koncu nije od značaja ako svjedoci nemaju saznanja o eventualnoj diobi TČ, DČ i JČ, jer ta eventualan dioba i nije odlučna u ovom postupku, već je odlučno kad je i temeljem čega tužitelj stupio u posjed utužene nekretnine, je li njegov posjed pošten, je li proteklo potrebno vrijeme, time i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a prvostupanjski sud sve navedeno u postupku pravilno je utvrdio te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev.

12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno samostalan i pošten tužiteljev posjed utuženih nekretnina od 1984., u koji je stupio temeljem kupoprodajnog ugovora s ŠČ, te je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 159. st. 3. ZV, prihvativši tužbeni zahtjev, jer su se na strani tužitelja, protekom dvadeset godina od stupanja u posjed ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva utuženih realnih dijelova dosjelošću makar i kao samo poštenog posjednika.

13. Nadalje, pravilna je i odluka o troškovima postupka. Naime, odredbama T.br. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), propisano je da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je dosuđeni trošak pravilno obračunat sukladno vrijednosti predmeta spora od 13.272,41 Eur. U dijelu kojim tuženik prigovara da tarifa nije pravilno primijenjena u odnosu na učinjene procesne radnje, za navesti je kako je takav navod neodređen, a ovaj sud sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu odluke o troškovima postupka.

14. Slijedom svega navedenog kako žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani, to je temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP žalba odbijena a prvostupanjska presuda u cijelosti potvrđena.

15. Budući tuženici nisu uspjeli sa žalbom to je sukladno odredbama čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Šibeniku, 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić