Poslovni broj: Us I-3396/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 56204655363, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/II-363-03/22-04/218, Urbroj: 531- 07-1-1/3-23-2 od 19. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/II-363-03/22-04/218, Urbroj: 531-07-1-1/3- 23-2 od 19. svibnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/22-008/1275, Urbroj: 251-10-32- 1/018-22-3-KSP od 20. svibnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjski rješenjem pod točkom 1. tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu (spremište u prizemlju) u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razlike obujma 9,26 m[3] u iznosu od 889,14 kuna, sve utvrđeno proračunom troškova komunalnog doprinosa koji čini sastavni dio ovog rješenja. Pod točkom 2. je utvrđeno da se komunalni doprinos obračunava množenjem razlike obujma spremišta od 9,26 m[3] jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u I. zoni od 96,00 kn/ m[3] te iznosi 889,14 kuna. Pod točkom 3. tužiteljica je komunalni doprinos s popustom od 25% u iznosu od 666,86 kuna dužna platiti u roku od petnaest dana od dana izvršnosti ovog rješenja, pri čemu je upozorena da ako ne uplati smanjeni iznos u roku od petnaest dana, da je dužna odjednom platiti puni iznos doprinosa koji dospijeva šesnaestog dana od izvršnosti rješenja, da se iznos iz ove točke plaća na račun proračuna Grada Zagreba, te da se u slučaju kašnjenja s plaćanjem dospjelog iznosa iz ove točke plaća zatezna kamata.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području jedinice lokalne samouprave prilikom građenja ili ozakonjenja građevine. Smatra da je, polazeći od odredaba OPZ/16 koji je bio na snazi u trenutku nastupa pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju, a koje predstavlja osnovu za naplatu komunalnog doprinosa, tuženik bio dužan utvrditi da je nastupila zastara potraživanja za novčana javna davanja s osnove komunalnog doprinosa, uz poseban naglasak da je o pravu naplate novčanog potraživanja s osnove komunalnog doprinosa tuženik imao saznanja još od 2013. što nedvojbeno proizlazi i iz klase postupka ozakonjenja. Također, tužiteljica naglašava da nikada nije bila stranka u postupku ozakonjena, odnosno da nikada nije ovlastila VP da u njezino ime i za njezin račun podnosi zahtjeve, sudjeluje u upravnim postupcima i preuzima obveze, pa polazeći od navedenog, neovisno o tome što je suvlasnica, smatra da troškove ozakonjena, uključivši i komunalni doprinos, treba snositi EP, stvarna podnositeljica zahtjeva za ozakonjenje zgrade. Tužbenim zahtjev predlaže da sud poništi osporeno rješenje te potražuje troškove postupka.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu, naveo da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je u vezi zastare donošenja rješenja o komunalnom doprinosu Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom Us-456/10 od 6. lipnja 2012. zauzeo stav da se po pitanju utvrđivanja zastare komunalnog doprinosa ne primjenjuje Opći porezni zakon, već se taj zakon primjenjuje u postupku izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu. Nadalje, ističe da je stajalište da nema zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa sadržano i u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us- 5929/2010-7 od 11. prosinca 2012. te u presudi Upravnog suda broj: UsI-1126/13-7 od 21. lipnja 2013. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na pasivnu legitimaciju, odnosno gdje tužiteljica navodi da nije nikad bila stranka u postupku, ističe da je člankom 22. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano da podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima. Napominje i da se u rješenju o izvedenom stanju navodi da je nadležno tijelo prilikom izdavanja istog postupalo po zahtjevu suvlasnika stambene zgrade [adresa], odvojak 4B, zastupanih po AP-PROJEKT STUDIO Z d.o.o. – IP, te se u točki VII. Izreke tog rješenja navodi da su suvlasnici stambene zgrade, dužni po izvršnosti tog rješenja, platiti komunalni i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima. Ističe i da jer u dopisu nadležnog tijela graditeljstva od 8. svibnja 2018. kojim se traži obračun komunalnog doprinosa izrijekom navedeno da je GP jedan od supodnositelja zahtjeva za ozakonjenje predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. U sporu je održana rasprava 28. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/II-363-03/22-04/218, Urbroj: 531-07-1-1/3-23-2 od 19. svibnja 2023.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet. Odjel za prostorno uređenje, Prvi područni odsjek za prostorno uređenje, donio rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/-350-05/13-007/4496, Urbroj: 251-13-21-2/019-17-22 od 13. veljače 2017. kojim je ozakonjena nezakonito izgrađena stambena zgrada (izgrađena odstupno od građevinske dozvole, Klasa: UP/I-361-03/98-01/517, Urbroj: 251-05-42- 98-03 od 19. listopada 1998.) izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Zagrebu, a koje rješenje je postalo pravomoćno 24. studenoga 2017.

11. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet. Odjel za prostorno uređenje, Prvi područni odsjek za prostorno uređenje, je dopisom, Klasa: UP/-350-05/13-007/4496, Urbroj: 251-13-21-2/019-18-28 od 8. svibnja 2018. zatražio od nadležnog komunalnog odjela obračun komunalnog doprinosa, nakon čega je tužiteljici, prvostupanjskim rješenjem od 20. svibnja 2022. utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu temeljem Proračuna troškova komunalnog doprinosa sastavljenog 1. lipnja 2021. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu, koja je odbijena osporavanim rješenjem tuženika.

12. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

13. Prema odredbi članka 108. stavka 1. ("Narodne novine", broj: 115/2016., dalje u tekstu: OPZ/16) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Odredbom članka 108. stavak 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

14. U konkretnom slučaju, nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 13. veljače 2017. postalo pravomoćno, a time i izvršno 24. studenoga 2017., te da sukladno članku 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ-a, zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2018., a što ima za posljedicu da do donošenja prvostupanjskog rješenja od 20. svibnja 2022., a ni drugostupanjskog rješenja od 19. svibnja 2023. nije protekao šestogodišnji zastarni rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. za utvrđenje te obveze.

15. Vezano za tužbeni prigovor tužiteljice da nikada nije bila stranka u postupku ozakonjenja, za navesti je da nije sporno da je zahtjev za ozakonjene zgrade podnijela CP, međutim, isto tako, nije sporno da je tužiteljica suvlasnica zgrade, pa imajući u vidu gore navedenu odredbu članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prema kojoj obveza plaćanja komunalnog doprinosa po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju tereti podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika zgrade, to, i prema ocjeni ovog suda nije bilo zapreke da se utvrdi obveza komunalnog doprinosa kao suvlasnici ozakonjene nekretnine.

16. Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

17. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

18. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 18. ožujka 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis

5. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ