REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1115/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske Unije, OIB: 69608914212, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-798/2021-52 od 5. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-798/2021-52 od 5. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova i tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-798/2021-52 od 5. studenoga 2024. u točkama I. i II. (ispravljene) izreke te u točki III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan, tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 2.755,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2024. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove postupka u iznosu od 12.928,73 EUR preko stope zatezne kamate dosuđene pod točkom II. izreke rješenja.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-798/2021-52 od 5. studenoga 2024. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.250,00 EUR sa zateznom kamatom i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i nakaditi mu daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, sve u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić, iz Zagreba, Čikoševa 3, poslovni broj Ovrv-5050/17 od 25. srpnja 2017. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 50.012,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na više pojedinačnih iznosa navedenih u izreci i na iznos od 50.012,01 EUR preko kamatne stope dosuđene pod točkom II. izreke presude. Rješenjem točkom I. izreke dopuštena je preinaka tužbe u skladu s podneskom tužitelja od 26. lipnja 2024., za iznos od 9.495,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 12.928,73 EUR (ispravljeno rješenjem do 4. prosinca 2024. na iznos od 13.493,73 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. studenoga 2024. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 4.005,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2024. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove postupka u iznosu od 12.928,73 EUR preko stope zatezne kamate dosuđene pod točkom II. izreke rješenja.

2. Prvostupanjski je sud, nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu i izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, pozivajući se na odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 1/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV). Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 115/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude i rješenja, obje su stranke podnijele žalbu, svaka u dijelu kojim nije uspjela u sporu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti je.

4. Tužitelj osporava točku III. izreke rješenja u dijelu koji se odnosi na razliku između zatraženog i dosuđenog iznosa u odnosu na trošak pristupa na ročište 1. rujna 2021. u iznosu od 1.250,00 EUR.

5. Tuženik osporava presudu u točkama I. i II. izreke i rješenje u točkama I. i II. izreke, u žalbi uglavnom ponavlja navode već iznesene tijekom prvostupanjskog postupka. U bitnom navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i to zbog toga što su razlozi presude proturječni odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama, te se izvode pogrešni zaključci suda temeljeni na provedenim dokazima, slijedom čega je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Odgovor na žalbe nije podnesen.

7. Tužiteljeva žalba je osnovana, dok tuženikova žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a i odredbe čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da su prvostupanjska presuda i rješenje, pravilne i osnovane na zakonu, osim u dijelu odluke o trošku točke III. izreke rješenja.

9. U ovoj pravnoj stvari već je donesena prvostupanjska presuda toga suda poslovni broj Povrv-706/2018 od 5. listopada 2018., kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić, iz Zagreba, Čikoševa 3, poslovni broj Ovrv-5050/17 od 25. srpnja 2017. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1709/2019-2 od 18. siječnja 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U ponovljenom postupku tužitelj je istaknuo kako se obratio tuženiku prije utuženja, ali je tuženik odbio u mirnom postupku podmiriti potraživanje prema tužitelju, o čemu je kao dokaz priložio dopis Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Klasa: 401-03/12-01/28, Urbroj: 538- 02-1/0344-15-9 od 30. travnja 2015.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 50.012,01 EUR na ime naknade za korištenje tuđe stvari - poslovnog prostora na adresi [adresa], u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 3. ožujka 2013.

12. Nespornim proizlazi da su tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupoprimac sklopili Ugovor o privremenom korištenju prostora 23. srpnja 2001. i 17. siječnja 2003., kao i da je u utuženom razdoblju (siječanj 2010. – travanj 2013.) tuženik bio u posjedu poslovnog prostora koji se nalazi na adresi [adresa]. Nije sporno niti da je predmetni poslovni prostor tuženik predao u posjed tužitelju 30. lipnja 2017.

13. Sporno je jesu li ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a, te aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i pitanje je li utuženo potraživanje zastarjelo.

14. Iz Ugovora o privremenom korištenju prostora (list 25.-26. spisa) proizlazi da je tužitelj dao, a tuženik primio na korištenje predmetni poslovni prostor, na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2001. do 1. kolovoza 2002., pri čemu je ugovoreno da korištenje prestaje istekom vremena na koji je ugovor sklopljen.

15. Iz zapisnika o primopredaji poslovnog prostora od 30. lipnja 2017. (list 168.-169. spisa) proizlazi kako je Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje 30. lipnja 2017., predao tužitelju predmetni poslovni prostor, slijedom čega se žalbeni navod, izjavljen u tom pravcu ukazuje neosnovanim.

16. Prvostupanjski je sud utvrdio da je nakon prestanka ugovornog odnosa stranaka, tuženik ostao u posjedu predmetnog poslovnog prostora , a koji je vraćen u posjed tužitelju 30. lipnja 2017. Podneskom od 17. rujna 2021. tuženik je učinio nespornom činjenicu da je u utuženom periodu koristio predmetni prostor, dok je na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. listopada 2024. učinio nespornom činjenicu da je predmetni poslovni prostor predao u posjed tužitelju 30. lipnja 2017. Dopisom od 21. travnja 2015. tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora u iznosu od 361.589,05 kn.

17. Odredba čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 1/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

18. U smislu citirane odredbe, da bi tužitelj ostvario pravo na naknadu koristi od posjedovanja stvari, potrebno je ispunjenje sljedećih pretpostavki: da je tužitelj vlasnik stvari, da je tuženik bio u posjedu stvari bez pravnog temelja (nepošteni posjednik) i da bi posjedovanjem stvari ostvario korist ili propustio ostvariti korist.

19. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz vještačenjem, pa iz nalaza i mišljenja vještaka od 11. veljače 2022. (list 101.-105. spisa) proizlazi da ukupna visina naknade s naslova korištenja predmetnog poslovnog prostora za razdoblje od siječnja 2010. do travnja 2013. ukupno iznosi 247.418,85 kn. Dopunskim nalazom i mišljenjem stalni sudski vještak utvrdio je kako je mjesečno zaduženje s naslova korištenja poslovnog prostora: za razdoblje 1. siječnja 2010. do 31. siječnja 2012. iznosilo ukupno 4.968,25 kn; za razdoblje od 1. veljače 2012. do 31. listopada 2012. iznosilo ukupno 18.617,35 kn, a za razdoblje od 1. studenoga 2012. do 30. travnja 2013. iznosilo ukupno 15.003,56 kn, slijedom čega je utvrdio kako je visina naknade s naslova korištenja poslovnog prostora za razdoblje od siječnja 2010. do travnja 2013. iznosila ukupno 376.815,51 kn.

20. Prvostupanjski je sud pravilno stoga ocijenio da tužitelj od tuženika osnovano potražuje, na ime koristi koju je ostvario korištenjem predmetne nekretnine, ukupno u iznosu od 376.815,51 kn, što iznosi 50.012,01 EUR.

21. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare utužene tražbine neosnovanim. Prema odredbi čl. 165. st. 2. ZV-a vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od predaje u posjed. Budući da je predmetni poslovni prostor vraćen tužitelju u posjed 30. lipnja 2017., a postupak u ovoj pravnoj stvari je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 12. srpnja 2017., nedvojbeno je da nije nije nastupila zastara niti prvotno utužene tražbine u iznosu od 40.516,65 EUR, tako niti tražbine u iznosu od 9.495,36 EUR za koji je tužba naknadno preinačena jer se, radi o povećanju tužbenog zahtjeva koje nema značaj isticanja novog/drugog tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev s obzirom da takvom preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti tuženog zahtjeva.

22. U odnosu na tijek zateznih kamata, tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva datumom podnošenja zahtjeva za naknadu. Kao je tuženik pozvan dopisom tužitelja od 21. travnja 2015. na isplatu naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora za razdoblje od 10. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013., to je na taj dan (21. travnja 2015.) dospjela tražbina tužitelja za navedeno razdoblje.

23. Međutim, u odnosu na ranije razdoblje (od siječnja 2010. do prosinca 2011.), tuženik je najkasnije primitkom rješenja o ovrsi u ovom postupku (22. kolovoza 2017. – list 6. spisa) pozvan na plaćanje naknade za taj period i stoga je s tim danom u odnosu na ovo razdoblje dospjela tražbina tužitelja.

24. Slijedom navedenoga pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od siječnja 2010. do prosinca 2011. koje je tužitelj zatražio prije 22. kolovoza 2017., kao i za pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od siječnja 2012. do travnja 2013. koje je tužitelj zatražio prije 21. travnja 2015., te je tužitelju dosudio zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose naknade sukladno dospijeću tužiteljeve tražbine. Pravilno je sud dosudio tužitelju zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se primjenjuje na ostale odnose jer se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu koji je proizašao iz trovačkog ugovora. Preko te stope zatezne kamate, tužbeni je zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

25. Neosnovanim se ukazuje tuženikov žalbeni navod da sud nije utvrdio tko je vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Ovo stoga što je sud u obrazloženju presude pravilno ocijenio prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, neosnovanim. Naime, spisu prileži Ugovor o kupoprodaji poslovnih prostora (list 30.-32. spisa) iz kojeg je sud utvrdio kako je pravni prednik tužitelja („STANOINVEST“) kao kupac 20. svibnja 1970., kupio stambeno poslovni objekt na adresi [adresa], a iz čega je sud, uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZV-a, jer je tužitelj navedenim ispravama dokazao svoje predmnijevano pravo vlasništva predmetne nekretnine, kraj činjenice da je tuženik prostor predao u posjed tužitelju 30. lipnja 2017.

26. Slijedom iznesenog ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu. Tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.

27. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj tuženik niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 2. ZPP-a, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje u točkama I. i II. izreke te u dijelu točke III. izreke.

28. Međutim, odluka o troškovima postupka, nije u cijelosti pravilna.

29. Osnovan je tužiteljev žalbeni navod da mu sud neopravdano nije dosudio trošak pristupa na ročište 1. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za PDV od 25%, ukupno 1.250,00 EUR. Tužitelj ima pravo na trošak pristupa na to ročište te je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a žalba prihvaćena i rješenje u točki III. izreke djelomično preinačeno, kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja. S obzirom na to da je tužitelj sa žalbom uspio u cijelosti, pripada mu pravo na daljnji trošak i to za sastav žalbe od 100,00 EUR uvećano za 25% PDV, što je ukupno 125,00 EUR prema Tbr. 10.4. Tarife, dok mu za preostali traženi iznos od 60,00 EUR trošak nije priznat jer na isti nema pravo, budući da je osporavao odluku samo u dijelu troška od 1.250,00 EUR, pa trošak nije zatražen u skladu s Tbr. 7. Tarife.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović