Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-290/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ŽŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, povodom prijedloga ovršenika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i za odgodu prijenosa temeljem članka 210. Ovršnog zakona, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-810/2023-4 od 16. listopada 2023., 18. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-810/2023-4 od 16. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-810/2023-4 od 16. listopada 2023. odbijen je prijedlog ovršenika ŽŽ za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva podnesen 29. rujna 2023. kao neosnovan.

1.1. U istoj odluci prvostupanjski sud je donio i zaključak kojim se upućuje ovršenik ŽŽ da u roku od 15 dana od primitka ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. [adresa] kojom se iz razloga koje je naveo u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim zaprimljenog kod ovog suda 29. rujna 2023., protiv zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenu kod Financijske agencije 22. rujna 2023., zatražiti da se pljenidba i prijenos sredstava u ovom ovršnom predmetu u pogledu ovršenika ŽŽ proglase nedopuštenim.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovršenik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da ovrhovoditelj naplatu tražbine traži ne uzimajući u obzir ništetnost ugovornih odredaba, Pa da je primjenom odluke Suda Europske unije broj C-407/18, neovisno što je ugovor o kreditu sklopljen s ovršenikom kao vlasnikom obrta, trebalo prihvatiti prijedlog ovrhovoditelja i odgoditi provedbu ovrhe, a ne tražiti od ovršenika dokazivanje nenadoknadive štete. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu ovršenika i prihvati prijedlog za odgodu ovrhe po zadužnici OV-6552/07 od 4. travnja 2007. do okončanja parničnog postupka koji će ovršenik pokrenuti radi nedopustivosti ovrhe po istoj zadužnici. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da je u konkretnom slučaju promašeno pozivanje ovršenika na presudu Suda Europske unije u predmetu C-407/18, Kuhar C/A Addiko bank d.d., a u vezi s Direktivom vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, obzirom da predmetni dug ne proizlazi iz potrošačkog ugovora. Navodi da Ugovor o kreditu broj 141-17/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između ranijeg vjerovnika Hypo Alpe Adria banka d.d. (sada Addiko bank d.d.), kao kreditora i obrta [obrt]", vlasništvo ŽŽ (ovršenik), kao korisnika kredita. Imajući u vidu da je isti sklopljen između banke i obrta kao trgovca koji obavlja gospodarsku djelatnosti radi ostvarivanja dobiti kao i njegovu namjenu (refinanciranje obveza), da je razvidno da se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru. Ovrhovoditelj ističe kako, da bi bila riječ o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, treba učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju osoba ne bi mogla poslije u redovnom pravnom postupku naknaditi ili bi to mogla uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće što je potrebno procjenjivati u svakom konkretnom slučaju. Smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnom opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete pa da je prvostupanjski su pravilno primijenio relevantne odredbe materijalnog prava kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu te potvrdi pobijano prvostupanjskog rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud pravilno u svom obrazloženju navodi da sud može odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika ako je ispunjena neka od pretpostavki iz članka 65. stavak 1. točka 1. do točke 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje OZ), a da ovršenik tijekom postupka nije isticao niti jedan od tih razloga, odnosno da nije tvrdio niti dokazao da bi zadužnica ovjerena od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec pod brojem OV- 6552/07, temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe, na bilo koji način bila stavljena izvan snage.

5.1. Nadalje prvostupanjski su pravilno ističe da ovršenik nije učinio vjerojatnim drugi od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe obzirom da nije obrazložio ni nadoknadivu štetu koja bi nastala prilikom izvršenja ovrhe i u kojemu obujmu bi je trpio, te da nije u tu svrhu dostavio a niti predložio bilo kakve dokaze, već da samo paušalno navodi da bi se daljnjom provedbo izravne naplate nad ovršenikom provodilo financijsko i psihičko nasilje.

5.2. Stoga je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava podnesen 29. rujna 2023., obrazlažući da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane u članku 65. OZ-a.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovano smatra ovršenik da je u konkretnom postupku bilo potrebno primijeniti pravno shvaćanje iz presude Suda Europske unije u predmetu C-407/18 Ž C/A Addiko bank d.d. Naime, u tom predmetu je ovrhovoditelj bankarska institucija inicirao ovršni postupak protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom u obliku neposredno izvršivog javnobilježeničkog akta, a u odnosu na čije je odredbe ovršenik prigovarao ništetnosti, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktive Vijeća 93/13/EEZ), utvrdio da "Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposrednog izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.". To iz razloga što zadužnica ovjerena po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz [adresa] od 6. travnja 2007., broj ovjere OV- 6552/2007, koja je ovršna isprava u ovom postupku, ne proizlazi iz potrošačkog ugovora. Naime, iz dokumentacije u spisu (list 6-7 spisa), kao i iz navoda same žalbe, a i iz navoda odgovora na žalbu proizlazi da je predmetna zadužnica izdana radi osiguranja naplate tražbine Hypo Alpe Adria banka d.d. iz Ugovora o kreditu broj 141- 17/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog 4.4.2007. između navedene banke (sada Addiko bank d.d.) kao kreditora i obrta [obrt]" u vlasništvu ovršenika, odnosno da je taj ugovor o kreditu sklopljen između banke i obrta kao trgovca koji obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti, slijedom čega ovršenik nije potrošač u tom ugovoru, pa se niti ne radi u ovom postupku o zadužnici kao ovršnoj ispravi koja proizlazi iz potrošačkog ugovora.

7. Stoga pravilno smatra prvostupanjski sud da je ovršenik u skladu s odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a trebao kumulativno učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu i da je ispunjena neka od taksativno navedenih pretpostavki za odgodu ovrhe iz točke 1. do 10. istoga stavka, a što ovršenik nije učinio i pogrešno smatra da niti nije trebao učiniti u ovom postupku.

8. Ostali žalbeni navodi nisu relevantni za odluku o dogodi prijenosa zaplijenjenih sredstava, nego se odnose na razloge zbog kojih je navedenim zaključkom prvostupanjski sud ovršenika uputio u parnicu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenima.

9. Slijedom svega iznesenog valjalo je na temelju članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– dalje ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odbiti žalbu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

10. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na supsidijarnoj primjeni odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Karlovcu 18. ožujka 2025.

Sudac

Josip Štrucelj