REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-906/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženika Lovačka udruga „FAZAN“ Daruvar, OIB 03713009158, Sirač, Ruđera Boškovića 60, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik iz Zagreba, Mihanovićeva 14, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. za osiguranje, OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Ileković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, radi isplate 931,06 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi i žalbi umješača protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-83/2023-23 od 23. prosinca 2024., 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se tuženikova žalba i žalba umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-83/2023-23 od 23. prosinca 2024. u točki I. i II. njene izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tuženikova i žalba umješača na strani tuženika kao nedopuštena u odnosu na točku III. izreke presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-83/2023-23 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-83/2023-23 od 23. prosinca 2024. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 931,06 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 929,06 EUR od 27. listopada 2021. i 2,00 EUR od 17. ožujka 2023. do isplate po stopi pobliže označenoj u točki I. izreke te presude (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 39,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 39,82 EUR (točka III. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da se 1. listopada 2021. oko 5,50 sati u nenaseljenom dijelu između mjesta Sirač i Pakrani, dogodio štetni događaj kada je vozač HN upravljajući skupom vozila (sedlasti tegljač) marke MAN TGX reg. oznake [registarska oznaka] (vučno vozilo) s nadodanim priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (priključno vozilo), oba u vlasništvu tužiteljevog osiguranika krećući se iz smjera zapada prema istoku na izlasku iz mjesta Sirač na udaljenosti oko 250 metara u smjeru mjesta Pakrana, prednjim dijelom vozila naletio je na divlju svinju koja je na kolnik dotrčala s lijeve strane iz putnog jarka lovištem iz lovišta kojim gospodari tuženik, u smjeru kretanja vozila. Utvrđeno je da je na kamionu u vlasništvu osiguranika tužitelja nastala imovinska šteta naknadu koje tužitelj potražuje od tuženika, da je tom prilikom divlja svinja koja je prouzročila štetu na vozilu uginula od udarca i preuzeta je od strane lovnika tuženika i da su na mjestu štetnog događaja bili postavljeni prometni znakovi „Divljač na cesti“ i brzina je ograničena na 90 km/h.
2.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tužitelj isplatio iznos potreban za dovođenje oštećene stvari u stanje prije nastalog štetnog događaja, pa je na temelju članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) zakonskom subrogacijom pravo potraživanja prešlo na tužitelja, a štetnik je lovoovlaštenik sa čijeg je područja, odnosno područja kojim gospodari, istrčala divlja svinja (divljač) na cestu.
2.2. Također, utvrđeno je da je vozač u trenutku sraza vozio u skladu sa odredbama propisa o sigurnosti prometa na cestama te nije upravljao vozilom protivno znakovima izričitih naredbi i da je 600,00 metara prije mjesta sraza postavljen prometni znak „Divljač na cesti“.
2.3. Tuženikov prigovor odgovornosti treće osobe koja je istodobno postavila znak divljač na cesti i ograničenja brzine na 90 km/h prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim jer osoba koja upravlja cestom na kojoj je nastao štetni događaj nije isključivo svojom radnjom prouzročila štetu, a opasnost od prelaska divljači nije konstantna, već je povremena i nepredvidljiva.
2.4. Utvrdivši da u konkretnom slučaju šteta nije nastala za vrijeme provođenja lova, odgovornost tuženika prvostupanjski sud je utvrdio, s obzirom na to da je divlja svinja na cesti opasna stvar, a gospodarenje divljači (što uključuje i zaštitu divljači) povjereno lovoovlašteniku dodjeljivanjem prava lova te je ocijenio da tuženik odgovora za štetu kao vlasnik stvari.
2.5. Prvostupanjski sud je ocijenio i da tijekom postupka nije dokazano kako je nastupila koja od okolnosti oslobođenja od odgovornosti za konkretnu štetu te je prihvatio tužbeni zahtjev.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 234,38 EUR.
4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti članak 80. Zakona o lovstvu prema kojemu za štetu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a u konkretnom predmetu na dan štetnog događaja nisu provođene lovne aktivnosti.
4.1. Osim toga, tuženik navodi da je tužitelj bio dužan dokazati postojanje uzročne veze između nastale štete i eventualne štetne radnje/propusta tuženika, a tužitelj nije ničim dokazao bilo kakav propust/štetnu radnju tuženika.
4.2. Tuženik smatra i da divljač ne predstavlja opasnu stvar i poziva se na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
4.3. Također, tuženik navodi kako je predložio da prvostupanjski sud službenim putem zatraži podatke o prometnim nesrećama nastalim naletom vozila na divljač, što prvostupanjski sud nije učinio i time je tuženik onemogućen dokazati da cesta nije bila sigurna za prometovanje i postojanje razloga oslobođenja od odgovornosti, a znak upozorenja „divljač na cesti“ i ograničenje brzine na 90 km/h su u koliziji. Isto tako, smatra da vozač nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti.
4.4. Tuženik osporava i visinu štete i smatra da je radi utvrđenja te činjenice bilo nužno potrebno provesti prometno-tehničko vještačenje.
5. Žalbu je protiv navedene presude podnio i umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troška sastava žalbe od 227,32 EUR.
6. Umješač u žalbi u bitnome navodi kako je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta, već površina izvan lovišta, a u vrijeme štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja lova te da je stoga tužbeni zahtjev neosnovan jer je tako predviđeno specijalnim propisom – Zakonom o lovstvu.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Žalbe djelomično nisu osnovane, a djelomično nisu dopuštene.
9. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana u dijelu pod točkom I. i II. njene izreke.
10. Tuženikova i umješačeva žalba u odnosu na točku III. izreke pobijane presude nisu dopuštene, jer je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu dijela parničnog troška.
11. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
12. U konkretnom slučaju, tuženik i umješač nemaju pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen tužbeni zahtjev.
13. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da su tuženikova i umješačeva žalba u odnosu na točku III. izreke pobijane presude ocijenjene nedopuštenima u smislu citiranog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. Zakona o parničnom postupku takve nedopuštene žalbe odbaciti.
14. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev oštećenikovog osiguratelja za naknadu štete do koje je na oštećenikovom vozilu došlo uslijed izlijetanja divljači na cestu i koju štetu je tužitelj naknadio svom osiguraniku.
15. U konkretnom predmetu štetni događaj se zbio 2021. godine i na njega se primjenjuju odredbe Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.). Odredbom članka 86. stavka 6. tog Zakona propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi i - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
16. Dakle, Zakonom o lovstvu nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, pa u smislu odredbe članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) kako je to pravilno učinio i prvostupanjski sud, a ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi (npr. u predmetima Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-166/2024 i dr.).
17. Stoga, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu.
18. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (pravno shvaćanje da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar prihvaćeno je u sudskoj praksi u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008. i dr.), u slučaju kada je do štete došlo u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 76. stavkom 2. Zakona o lovstvu (ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi ovog suda, npr. u predmetu poslovni broj Pž-4407/2022 i dr.).
19. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između štete i tuženikove štetne radnje, člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima je predviđeno da se smatra kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
20. Isto tako, tuženik i umješač pogrešno smatraju da nema odgovornosti tuženika s obzirom na to da je do naleta vozila koje je osigurano kod tužitelja došlo na kolniku državne ceste, a cesta nije lovište, jer je nesporno divljač na tu cestu (koja prolazi kroz lovište) dospjela upravo iz lovišta kojim gospodari tuženik.
21. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima tuženik polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.
22. Utvrđenje prvostupanjskog suda o visini štete nije proturječno privijenim ispravama (Oznaci štete, nalogu za doznaku, pregledu otvorenih stavaka obveznika plaćanja, Izvatku po transakcijskom računu), a i umješač na tuženikovoj strani je visinu štete učinio nespornom. Također, iz privijenih isprava (Potvrde policije i Službene bilješke) ne proizlazi da je vozač vozio brzinom koja nije prilagođena uvjetima na cesti, niti da su na cesti postojali nedostaci koji bi je učinili nesigurnom za vožnju.
23. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik i umješač nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i II. njene izreke.
Zagreb, 18. ožujka 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
