REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-538/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditelja MANEDA d.o.o., OIB 92450134182, Sesvete, Varaždinska cesta 77, i 2. ovrhovoditelja Credo banka d.d. „u stečaju“, OIB 94141384086, Split, Bihaćka 2, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ankica Čenić, iz Splita, protiv ovršenika Industrogradnja projekti d.o.o. u stečaju, OIB 99690438003, Zagreb Poljanička ulica 5, kojeg zastupa stečajni upravitelj Davorka Huljev, Zagreb, radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi prvoovrhovoditelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-265/2022 od 20. prosinca 2024., 18. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prvoovrhovoditelja MANEDA d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-265/2022 od 20. prosinca 2024. u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tom ovrhovoditelju platiti iznos od 36,49 EUR potrebnih za podmirenje troškova za pristup sudskog vještaka na ročište od 3. prosinca 2024. na žiro račun suda u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se žalba prvoovrhovoditelja MANEDA d.o.o. podnesena protiv dijela točke I. izreke u kojem je naloženo ovrhovoditelju Credo banka d.d. „u stečaju“ platiti iznos od 36,49 EUR potrebnih za podmirenje troškova za pristup sudskog vještaka na ročište od 3. prosinca 2024. na žiro račun suda, te protiv točke II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-265/2022 od 20. prosinca 2024. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. njegove izreke naloženo je prvoovrhovoditelju MANEDA d.o.o. i drugoovrhovoditelju Credo banka d.d. „u stečaju“ da plate svaki po 36,49 EUR na račun suda za podmirenje troškova sudskog vještaka za pristup na ročište od 3. prosinca 2024. U točki II. izreke naloženo je računovodstvu suda da sudskom vještaku za graditeljstvo Zlatku Omerhodžiću isplate iznos od 72,99 EUR na ime troškova za pristup na ročište od 3. prosinca 2024.

2. U obrazloženju se navodi da je na ročištu koje je održano 3. prosinca 2024. radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine sud proveo dokaz saslušanjem navedenog vještaka, a koji vještak je na temelju računa 62-01-ZO/23 zatražio trošak u iznosu od 72,99 EUR za pripremu za raspravu s analizom postojeće sudske i vještačke dokumentacije (priprema za raspravu s analizom postojeće sudske i vještačke dokumentacije 5,00 h x 2,00 bod h x 35,00 kn/bod 46,45 EUR, naknada za izlazak na raspravu 100 bodova x 2,00 kn/bod, porez 25% 0,00 EUR dakle ukupna naknada troškova (s porezom) 72,99 EUR). Sud je utvrdio zahtjev navedenog stalnog sudskog vještaka građevinske struke primjerenim uloženom trudu i složenosti vještačenja, te je zbog toga na temelju čl. 256. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s čl. 19. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 i 70/12; u daljnjem tekstu: OZ) i čl. 24. i čl. 28. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj: 38/14, 123/15, 29/16 - Ispravak i 61/19) odlučio kao u izreci.

3. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio prvoovrhovoditelj MANEDA d.o.o. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi u bitnome navodi da prvoovrhovoditelj MANEDA d.o.o. nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka niti je imao primjedbi na nalaz i mišljenje, pa da stoga nije niti uzrokovao trošak dolaska vještaka na ročište od 3. prosinca 2024., te ga nije dužan niti snositi. Navodi da prema odredbama Zakona o parničnom postupku troškove pristupa na ročište vještaka snosi ona stranka koja je imala prigovore na njegov nalaz i mišljenje. Također navodi da je već ranije platio visoke troškove ranijeg vještačenja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Ispitavši rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredbe iz čl. 365. te čl. 381. ZPP-a, u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i osnovano na zakonu.

7. Iz spisa proizlazi da je u predmetnom postupku, vještak za graditeljstvo Zlatko Omerhodžić, dipl. ing. građ. 17. siječnja 2013. izradio nalaz i mišljenje 17. siječnja 2013. koje je dopunjeno 2. srpnja 2015., a kojim je procijenjena tržišna vrijednost predmetnih nekretnina. Zbog proteka vremena, sud je ponovno odredio dopunu toga vještačenja, a zadatak vještaka bio je utvrditi tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina koje su prvotno utvrđene u njegovom ranijem nalazu i mišljenju.

8. Odredbom čl. 139. OZ-a propisan je način utvrđivanja vrijednosti nekretnine tako da sud vrijednost nekretnine utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, odmah na ročištu nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne.

9. Iz odredbe čl. 139. OZ-a proizlazi da bi sud bio dužan održati ročište radi svojevrsne rasprave o nalazu i mišljenju vještaka odnosno procjenitelja, ali i općenito u vezi s vrijednošću nekretnina slijedom čega je sud i održao ročište 3. prosinca 2024. na koje je pristupio i sam vještak radi davanja nalaza i mišljenja. Dakle, žalbeni navodi da je ročište održano isključivo radi otklanjanja prigovora na nalaz i mišljenje vještaka (a koje primjedbe on nije isticao) nisu osnovani.

10. Osim toga, odredbom čl. 260. st. 1. ZPP-a koja se primjenjuje i u ovršnom postupku na temelju čl. 19. OZ-a određeno je da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ga podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave, dok je u st. 2. određeno da vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje. Prema tome, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi, a može ga dati i u pisanom obliku prije rasprave, dakle pisano i usmeno na raspravi, ali ne i samo pisano. Stoga je sud pravilno postupio kada je u skladu s navedenim odredbama na ročištu radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine od 3. prosinca 2024. saslušao vještaka jer je upravo na tom ročištu vještak usmeno iznio i obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi da prema odredbama Zakona o parničnom postupku troškove pristupa na ročište vještaka snosi ona stranka koja je imala prigovore na njegov nalaz i mišljenje. Navedeno ne proizlazi iz niti jedne odredbe Zakona o parničnom postupku. Upravo suprotno, iz odredaba Ovršnog zakona proizlazi da vještačenje, pa tako i trošak dolaska vještaka na ročište radi davanja nalaza i mišljenja, predujmljuje ona strana koja je predložila vještaka. Ta strana će, prije nego što vještak bude angažiran, biti obavezna platiti predujam za troškove vještaka, uključujući i trošak prisutnosti na ročištu (čl. 137. OZ-a). Prema tome za plaćanje predujma za vještačenje nije odlučno tko je prigovorio nalazu i mišljenju već tko je taj dokazni prijedlog predložio.

12. Činjenica što je ovrhovoditelj već predujmio trošak ranijeg vještačenja nije od utjecaja na obvezu plaćanja predujma ovoga vještačenja. Samu visinu odmjerenog troška sud je obrazložio u svom rješenju, te naveo parametre na temelju kojih je odredio njegovu visinu kao i odredbe materijalnog prava, a kako sam žalitelj ne osporava trošak po njegovoj visini valjalo je odlučiti na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

14. Prvoovrhovoditelj MANEDA d.o.o. je podnio žalbu protiv pobijanog rješenja u cijelosti. Dio točke I. izreke pobijanog rješenja kojom je na uplatu dijela predujma pozvan drugoovrhovoditelj Credo banka d.d. „u stečaju“ ne odnosi se na žalitelja, već samo na ovrhovoditelja Credo banka d.d. „u stečaju“ koji nije izjavio žalbu, dok točka

II. izreke pobijanog rješenja predstavlja zaključak.

15. Naime, ovršnim pravilima je propisano da se odluke u ovršnom postupku donose u obliku rješenja ili zaključaka (čl. 10. st. 3. OZ-a), da zaključkom sud izdaje nalog ovršitelju ili Agenciji za provedbu pojedinih radnji te odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima kad je to izrijekom predviđeno (čl. 10. st. 4. OZ-a), da protiv zaključka nije dopušten pravni lijek ( čl. 11. st. 5. OZ-a). U konkretnom slučaju sud u točki II. izreke daje nalog računovodstvu suda da predujam uplati na račun vještaka.

16. Stoga je na temelju čl. 380 t. 1. ZPP-a u točki II. izreke ovoga rješenja žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak