Posl. broj:P-1184/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, protiv tuženika: 1. CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. PEC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 3. ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 4. ŠE, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Rade Jurković i Aldo Mirošević, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević u Veloj Luci; 5. DE, [adresa]; 6. BE, [adresa]; 7. OE, [adresa]; 8. JE, [adresa], 9. AE, [adresa]; 10. ŽE, [adresa]; 11. NE, [adresa]; 12. HE, [adresa] ([adresa]), [adresa], kojem je postavljen zastupnik za prijem pismena u osobi Rada Jurkovića, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević u Veloj Luci; 13. ME, [adresa] i 14. LE, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika, a u odsutnosti uredno obaviještenih na strani tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj PE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik dijela k. č. br. [katastarska čestica], oranica Prapatna, površine 2687 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to točno onog dijela koji je u geodetskoj skici-prijedlogu parcelacije geodetskog vještaka Antona Bačića od 24.05.2024.g., označen kutnim točkama K,J,I,H,N,O,P,R,K, u površini od 1149 m2, koja Skica je sastavni dio ove presude, te se ovlašćuje tužitelj da zatraži provedbu parcelacije kojom će se od k. č. [katastarska čestica], oranica Prapatna, površine 2687 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odcijepiti i kao zasebna čestica zemljišta formirati dio površine označen u istoj geodetskoj skici, te da nakon toga zatraži i postigne upis uknjižbe prava vlasništva opisanog dijela k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao cjeline novoformirane katastarske čestice na svoje ime, uz prethodno brisanje tog prava s imena prednika tuženika P“ C ud. DE (Ćodinica) u cijelosti, a koji upis su tuženici od 1 do 14 dužni trpjeti.

II. U preostalom dijelu, do prvotno zatražene cjeline prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan, a odbija se i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku ad. 4 GE naknadi parnični trošak u iznosu od 800,00 eur (osamsto eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 21. studenog 2023. navodi se da je kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], oranica Prapatna, površine 2687 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena danas pokojna P“ Kata ud. DE (Ćodinica) u cijelosti. U katastarskom operatu da se pak kao posjednik ove nekretnine vodi SE“ u cijelosti. Međutim, navedeni upisi da ne odražavaju stvarno stanje u pogledu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini budući je stvarni i isključivi vlasnik predmetne nekretnine ovdje tužitelj u cijelosti. Naime, da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 15. rujna 2022. kupio utuženu nekretninu od stvarne vlasnice i posjednice ČE, tužene pod 3. ČE da je pak predmetnu nekretninu stekla darovanjem od svoje majke CEC početkom devedesetih godina, međutim, da se tako zaključeni ugovor zbog proteka vremena zagubio. Neovisno o tome tužitelj pojašnjava kako je ČE isključivi zakonski nasljednik svoje majke CEC budući je brat prodavateljice UE umro 1984. prije svoje majke i to bez supruge i djece pa je i njegov isključivi zakonski nasljednik ČE. Shodno tome da je prodavateljica u svakom slučaju stekla u vlasništvo predmetnu nekretninu bilo pravnim poslom bilo nasljeđivanjem. U tužbi se dalje obrazlaže kako je ČEC za života zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s TE, kćerkom ČE. No iz istog ugovora je razvidno da je predmet stjecanja isključivo jedna druga nekretnina u predjelu „Močni laz-Bad-Bobovišća“, no ne i utužena nekretnina koja se nalazi u predjelu „Lozić“ što je pak razvidno iz posjedovnog lista. ŠEC je pak predmetnu nekretninu, opisno navedenu po predjelu u kojem se nalazi „zemljište u Loziću“ naslijedila po rješenju o nasljeđivanju posl broj: O-30/73 od svojeg supruga ĆE pok. DE, zvanog i skraćeno kao KE. Naposljetku, da je otac prodavateljice ĆE (Mirko) Gugić predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od upisane vlasnice opisno navedeno kao zemljište u Loziću (točka 2 Rješenja). Iako su zemljište u Loziću naslijedili uz ĆE (Mirka) Gugića i brat RE, DE te sestra IE, da se u naravi radi o susjednim zemljištima time da se u obitelji ĆE zna čije je što te između parničnih stranaka nije sporno da je utužena nekretnina bila u vlasništvu i posjedu DEC (Mirka) Gugića, a poslije tužene pod 3 - prodavateljice ČE. Osim toga da je tužitelj što samostalno što posredstvom prednika tužene pod 3, a ranije njene majke i oca, desetljećima, svakako od 1959. pa do danas, u neprekinutom, nesmetanom, samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine. Nitko tužitelju do sada, nije osporavao vlasništvo i posjed pa je na taj način vlasništvo predmetne nekretnine stekao i temeljem dosjelosti.

1.2. Što se pasivne legitimacije tiče u tužbi se obrazlaže kako je uknjižena vlasnica P“ C. DE (Ćodinica) umrla 1956., a naslijedili su je sinovi FE, Č (zvani i KE), RE, DE, VE te kćeri IE i ĐE. FE da je umro osamdesetih godina prošlog stoljeća, njegov zakonski nasljednik je sin ZE koji je umro 1988., a njegovi zakonski nasljednici su kći CE (tužena pod 1) i sin EE, koji je umro 2022., a njegov jedini zakonski nasljednik je supruga PEC (tužena pod 2) Nadalje, da je KE umro 1973., a njegovi zakonski nasljednici su supruga Š koja je umrla 2003. te kći ČE (tužena pod 3) koja je ujedno nasljednica i brata UE koji je umro 1984. DE pok. DE da je preminuo 1965., a od zakonskih nasljednika imao je sina GE (tuženog pod 4), sina DE (tuženog pod 5), kći BE (tužena pod 6) i kći PT koja je umrla prije nekoliko godina u Srbiji, a njen zakonski nasljednik je njena kći OE, (tužena pod 7). Nadalje, da je umro i RE, a njegovi zakonski nasljednici su kći CT (tužena pod 8) te sin EE koji je umro, a njegovi zakonski nasljednici uz ovu tuženu je i supruga ČT, sada AE (tužena pod 9). Nadalje, da je umrla i Fila Tulić 1992. a njeni zakonski nasljednici su kći ŽE (tužena pod 10), unuci NE i HE sinovi D (tuženi pod 11 i 12) te sin SE (upisani u katastru) koji je umro, a njegovi nasljednici su isti te nećakinja ME (tužena pod 13). Naposljetku, da su VE pok. DE i ĐE još u mladosti odselili iz [adresa], s obzirom da su rođeni 1904.g. odnosno 1911.g. danas su zasigurno pokojni. No svakako isti nisu ni naslijedili nekretnine od svoje majke ŠT u predjelu Lazić (Lozić) već zemljište u predjelu Orsan i Podorsan. U obitelji ŠT nije poznato jesu li isti imali svoje djece pa bi njihovi pretpostavljeni zakonski nasljednici bili tuženici ad. 1-13.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 22. ožujka 2024. tuženik ad. 4 ŠE osporio je navode tužbe u smislu kojih bi tužitelj, a prije njega prodavateljica i njeni prednici od 1959. bili u neprekinutom, nesmetanom, samostalnom i kvalificiranom posjedu cjeline utužene nekretnine. Naime, da su tuženik ad.4., a prije i njegov pok. otac isključivi posjednici južnog dijela nekretnine (sve do javne ceste na sjeveru, na skici označeno kao skup A) već nekih sedamdesetak godina, te tužitelj, niti prodavateljica, niti njeni prednici nikada nisu osporavali niti ometali taj posjed, niti su od 2022., od kada je cijela nekretnina navodno kupljena, stupili ili pokušali stupiti u posjed. Danas pok. DE, djeda tuženika ad. 4 da je upravo od upisane vlasnice BEC po priloženom Rješenju o nasljeđivanju O-22/58 iz 07. ožujka 1959. naslijedio - zajedno sa svojom braćom i sestrom, zemljište u Loziću (točka 2.), i od tada točno određeni dio nekretnine njegov sin, tuženik ad.4 i članovi njegove obitelji drže u posjedu. Drugi dio predmetne nekretnine čes.zem. 2478/536 k. o. [katastarska općina], koji je nasljeđivanjem od upisane zemljišnoknjižne vlasnice pripao pok. DT po istom pravnom osnovu gore navedenom, i to počevši od javne ceste pa prema sjeveru (moru), približno prikazano kao skup B na izvodu katastarskog plana, a suprotno od navoda u tužbi, trenutno drži u nesmetanom, neprekinutom i samostalnom posjedu, na način da više od 20 godina obrađuje maslinik, BT iz [adresa], koji je taj dio nekretnine stekao Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim dana 21. listopada 2013.g. kao davatelj uzdržavanja sa svojim roditeljima OT i JT kao primateljima uzdržavanja. Prije toga da je JT rođ. B, dana 10. siječnja 2000., kao davateljica uzdržavanja zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa pok. AT (zemljište - maslinada u predjelu Lozić, ukupno 10 maslina), koja je bila supruga pok. RE koji je taj dio nekretnine naslijedio po rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-22/58 od 07. ožujka 1959.g od kada je stupila u nesmetani i samostalni posjed navedenog dijela nekretnine. U ostavinskom postupku po smrti pok. AT vidljivo je da ostaviteljica nije imala nikakve imovine jer je za života raspolagala imovinom spomenutim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a zakonske nasljednike u trenutku smrti nije imala, jer su prije nje umrli pok. suprug RE, pok. sin EE i pok. CT rođ. EE, tužena pod 8. Sve i kada tuženik ad.4., te BT, ne bi bili samostalni posjednici točno određenih dijelova nekretnine koji će se vrlo lako utvrditi dolaskom na lice mjesta, tužitelj nije u tužbi i predanim ispravama, a još će manje stvarnom stanju na terenu, dokazao pravni osnov stjecanja vlasništva predmetne nekretnine. Ovo stoga što prodavateljica ČE nije bila stvarna posjednica cjeline nekretnine niti je bila upisana posjednica, makar dijela nekretnine, u katastarskom operatu niti ima isprave iz kojih bi se moglo zaključiti da je imala, pa makar, i zakonit pravni osnov za stjecanje vlasništva nekretnine. Formulacija, da se ugovor o darovanju kojim je stekla nekretninu, protekom vremena zagubio, zaista nije životan i logičan, niti bi obzirom na (ne) posjedovanje nekretnine, išta značio. Nadalje, čitajući Kupoprodajni ugovor iz 2022.g., kojim je tužitelj, navodno stekao vlasništvo predmetne nekretnine, ima nekoliko bitnih nelogičnosti i kontradiktornosti sa činjeničnim navodima tužbe. Prije svega u članku 1. kao predmet kupoprodaje, navodi se zapušteno poljoprivredno zemljište, dok se u navodima tužbe tužitelj poziva na nesmetani, neprekinuti, samostalni i kvalificirani posjed od 1959. godine valjda obradivog zemljišta. Obzirom na činjenično istinite i točne navode iz točke 2. i 3., o posjedovanju točno određenih dijelova nekretnine od strane drugih osoba kroz dulji vremenski period, postavlja se opravdano pitanje, kako će tužitelj dolaskom na lice mjesta to objasniti. Isto tako, trebao bi objasniti, zašto od 2022. nije nikada dovodio u pitanje samostalan posjed dijelova nekretnine, niti je posjedovao i obrađivao nekretninu bilo kakvim posjedovnim činom. U svakom slučaju da tužitelj nije niti može biti vlasnik nekretnine koja je predmet ovog sudskog postupka, pa se predlaže tužbeni zahtjev, nakon provedbe dokaza, odbiti i naknaditi tuženiku ad. 4 . parnični trošak kojeg će proizvesti pokretanjem ove parnice.

3. Očitujući se na sadržaj odgovora na tužbu tuženika ad. 4 GE, tužitelj je u podnesku zaprimljenom 28. svibnja 2024. precizirao tužbeni zahtjev na način da umjesto cjeline prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] (upisane u zemljišnoj knjizi u ukupnoj površini od 2687m2, utužio točno određeni dio tako označene nekretnine koji dio je po ovlaštenom geodetu izmjeren s površinom od 1149m2. U navedenom podnesku se ujedno navodi kako su nakon odgovora na tužbu tuženika pod 4 GE parnične stranke izašle na lice mjesta s vještakom mjernikom te su ustanovile da je tužitelj tužbenim zahtjevom obuhvatio cijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako je u naravi stvarni vlasnik i posjednik dijela iste nekretnine pobliže prikazan i označen na priloženoj skici.

4. Na pripremnom ročištu održanom 29. svibnja 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao u podnesku 28. svibnja 2024. Ujedno je utvrđeno i da je tuženica ad. 8 ŽT preminula u [adresa] **.**.1989. pa je tužitelj naknadno podneskom tužbu proširio na njene nasljednike, sada tuženika ad. 8 JE i tuženicu ad. 14 LE. Sukladno ostavljenom sudskom roku za očitovanje na podnesak tužitelja kojim smanjuje/precizira tužbeni zahtjev, tuženik ad.4. ŠE je u podnesku zaprimljenom 1. srpnja 2024. naveo kako je točno na priloženoj skici označen dio koji je u samostalnom posjedu tuženika ad.4 više od 70 godina, omeđen točkama A-B-C-D-E-F-A u površini oko 621 m2. Međutim, tuženik ad.4. ŠE nema preciznih saznanja o tome da li je dio kojeg u tužbenom zahtjevu ističe tužitelj baš onaj dio kojeg je kupio od prodavateljice ČE, za koju zna da joj određeni suvlasnički udio na cjelini čestice pripada. Međutim ono što je indikativno jest činjenica da "odjednom " tužitelj smatra da nije cjelina čestice njegova, nego samo određeni dio, što nikako ne ulijeva povjerenje da je definirani dio samo njegov. Pogotovo zbog činjenice, što tuženi ad.4. ŠE koji je vrlo često na predmetnoj nekretnini, nikada nije vidio da bi njegova prednica, a posebno tužitelj izvršavali ikakve vlasničke ili posjedovne čine, tj. radi se o dijelu koji je zapušten i koji nikada nije obrađivan. K tome da nije ni za smetnuti s uma odredbe Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠT, pod brojem O-22/58 od 7. ožujka 1959. gdje je vidljivo da je zemljište u Loziću pripalo nasljednicima ostaviteljice na četiri dijela. Tuženik ad.4. ŠE ne može znati sve odnose između prednika i obitelji, ali po dokumentaciji koja mu je priložena ne može vidjeti po kojem osnovu je ČE stekla određene suvlasničke dijelove koje nisu po spomenutom Rješenju pripale njenom predniku. Tuženik ad.4. ŠE naglašava opreza radi, da se radi o činjenicama koje on ne mora niti znati, pa što se tog dijela tiče odluku prepušta sudu. U svakom slučaju tuženik ad.4. ŠE ostaje pri svim činjeničnim navodima u odgovoru na tužbu, te predlaže da mu nakon završetka postupka tužitelj naknadi parnični trošak.

5. U podnesku zaprimljenom 13. kolovoza 2024. tužitelj potvrđuje kako je iza smrti pok. ŠT zemljište u predjelu Lozić podijeljeno na četiri dijela i to Gugić Dragi (dio k. č. [katastarska čestica], u skici označen točkama H,I.J,K,L,M,E,D,C,G,H – koji nije obuhvaćen tužbom), NT, predniku tuženika pod 4, (dio k. č. [katastarska čestica] u skici označen točkama E,F,A,B,C,D,E – koji nije obuhvaćen tužbom), te KE, ocu prodavateljice ČE kojem je pripao utuženi dio k. č. [katastarska čestica]. Točno je i da je četvrti dio zemljišta u predjelu Lozić pripao IE, no taj dio predstavlja susjednu česticu u tom predjelu, a ne kako to tuženik pod 4 ŠE pogrešno spekulira dio predmetne k. č. [katastarska čestica]. Da je tome tako, proizlazi iz procesnog raspolaganja zakonskih nasljednika IE, tuženika od 10 do 13 koji su svi priznali precizirani tužbeni zahtjev tužitelja, izuzev tuženog pod 12 HE koji se pak oglušio na predmetnu tužbu.

6. Izuzev tuženika ad. 4 GE, ostali tuženici nisu se upustili u raspravljanje. Dapače, na spis predmeta 17. srpnja 2024. zaprimljen je podnesak tuženice ad. 1 CE, tuženice ad. 10 ŽE i tuženika ad. 11 NE kojim priznaju tužbeni zahtjev specificiran u podnesku od 28. svibnja 2024. Dana 8. kolovoza 2024. zaprimljen je podnesak tuženice ad. 13 ME u kojem navodi kako nema nikakvih vlasničkih prava na utuženom zemljištu budući je njena baka IE od majke ŠT naslijedila jednu drugu česticu u predjelu "Lozić". Iz pričanja starijih članova obitelji poznato joj je kako je utuženi dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svojedobno bio u vlasništvu DEC, a potom njegove kćerke ČE.

7. Iako tužbeni zahtjev naveden u podnesku od 28. svibnja 2024. predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva tuženik ad. 4 ŠE nije izrijekom pristao na takvo povlačenje pa je predmetom postupka bio prvotno u tužbi postavljen tužbeni zahtjev. Ovo tim više što su svi tuženici označeni kao nasljednici uknjižene vlasnice pok. ŠT "Kotarac" pa je riječ o jedinstvenim suparničarima u odnosu na koje se spor može riješiti na jednak način prema svima.

8. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to prijepisa posjedovnog lista br. 844 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 17. studenog 2023., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 17. studenog 2023., ispisa iz Geoportala, kupoprodajnog ugovora zaključenog između ČE kao prodavateljice, s jedne strane, i tužitelja, kao kupca, s druge strane ovjerenog u potpisu imenovane prodavateljice u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa] pod br. OV-3130/2022 od 15. rujna 2022., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-95/03 od 2. travnja 2003. iza smrti HT "Ćodin" pok. O, rođ. J i s tim u vezi zapisnika s ročišta ostavinske rasprave O-95/03 od 2. travnja 2003., ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između TE, kao davateljice uzdržavanja, s jedne strane, i CEC ud. DEC, kao primateljice uzdržavanja, s druge strane koji ugovor je ovjeren u Općinskom sudu u Korčuli pod br. OV-4/97 od 26. veljače 1997. pod br. IIOV-4/1997, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-30/73 od 20. veljače 1973. iza smrti ĆE " A" pok. DE, rodnog lista izdanog od Dubrovačko-neretvanske županije, Matičnog ureda u Veloj Luci KLASA:223-02-08-04-167, URBROJ:2117-07/5-2-08-2 od 16. lipnja 2008., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ondašnjeg Kotarskog suda u Korčuli posl. br. O-22/58 od 7. ožujka 1958. iza smrti ŠT "Kotarac", rođ. CE, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-163/88 od 29. kolovoza 1988. iza smrti MT pok. FE, smrtovnice iza smrti DE "Ćodin" pok. DE položene u ostavinskom spisu O-80/65, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vesne Kelečić u Zagrebu, kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod br. O-468/2023, UPP/OGS-9/2023 od 19. srpnja 2023. iza smrti EE ([adresa]), pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-27/71 od 27. siječnja 1971. iza smrti LT pok. DE, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-190/88 od 9. rujna 1988. iza smrti EE "Ćodin" i s tim u vezi smrtovnice Socijalističke Republike Hrvatske, Općina Korčula, Mjesni ured Vela Luka Broj M.87/1-1988., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-196/92 od 1. prosinca 1992. iza smrti IE "Špiro" pok. DE, ud. SE, rješenja Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-73/96 od 2. travnja 2004. iza smrti SE "Špiro" pok. SE, ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između BT, kao davatelja uzdržavanja, s jedne strane, i JT te OT, kao primatelja uzdržavanja, s druge strane, ovjeren u Općinskom sudu u Korčuli pod br. II OV- 134/2013 na dan 21. listopada 2013., ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između AT, kao primateljice uzdržavanja, s jedne strane, i JT, rođ. B, kao davateljice uzdržavanja, s druge strane, ovjeren u Općinskom sudu u Korčuli pod br. IIOV-1/2000, zapisnika s ročišta ostavinske rasprave posl. br. O-175/03 od 15. srpnja 2003., skice izrađene od Antona Bačića, dipl. ing. geod. u GEODET KORČULA d.o.o. od 24. svibnja 2024., saslušanjem tužitelja, tuženice ad. 1 CE i tuženice ad. 3 ČE u svojstvu parnične stranke.

9. Tužbeni zahtjev iz tužbe je djelomično osnovan i to u dijelu kako je označen u podnesku od 28. svibnja 2024.

10. Premetom postupka jest nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] položena u predjelu Prapatna, Lozić koja, kako to proizlazi iz e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 17. studenog 2023. dolazi upisana po kulturi kao oranica ukupne površine 2687m2 s upisom uknjižbe prava vlasništva na ime AT "Kotarac" Kata ud. DE (Ćodinica). Navedeni upis prema upisanoj Primjedbi u listu B proveden je temeljem Agrarne presude iz 1931. Prema prijepisu posjedovnog lista br. 844 k. o. [katastarska općina] pri DGU, Područni ured za katastar Dubrovnik, Odjel za katastar nekretnina Blato sa stanjem na dan 17. studenog 2023. utužena nekretnina dolazi upisana kao " Ž" ukupne površine 2687m2 od čega 600m2 vinograd, 2087m2 pašnjak na ime SE "Tancalo", SE kao upisanog posjednika. U postupku je nedvojbeno da je riječ o poljoprivrednom zemljištu u odnosu na koje provedeni upisi prema naprijed navedenim evidencijama nekretnina ne odgovaraju stvarnom stanju na licu mjesta. Uvidom u ispis iz Geoportala pa i Skicu od 24. svibnja 2024. sud nalazi kako se označena kčbr. [katastarska čestica] proteže u stupu u pravcu sjever-jug od koje je po prilici sjeverna polovina obrasla šumom, a preostala površina prema jugu predstavlja zemljište u ogradama (dolcima) ograđeno suhozidima.

11. U postupku nije sporno da se tuženik ad. 4 ŠE nalazi u posjedu određenog dijela utužene nekretnine i to južnog dijela sve do javne ceste na sjeveru (op. koja cesta kako je to vidljivo iz priloženog ispisa iz Geoportala presijeca kčbr. [katastarska čestica] u donjem južnom dijelu). Nije sporno niti da određenu površinu zemljišta od ceste pa prema sjeveru koristi osoba po imenu BT, dok je sporan osnov i način stjecanja prava vlasništva preostalog dijela označene nekretnine do krajnje granice prema sjeveru koji dio je u biti predmetom tužbenog zahtjeva iz podneska od 28. svibnja 2024.

12. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije u postupku je utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da je iza smrti uknjižene vlasnice ŠT "Kotarac" proveden ostavinski postupak po okončanju kojeg su na temelju oporuke rješenjem o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli posl. br. O-22/58 od 7. ožujka 1959. nasljednicima proglašeni sin FE "Kotarac" za 1/8 dijela na ime nužnog dijela, sinovi KE, RE, DE i kći IE " N" kojima je pripalo zemljište u Laziću (op. očito pogrešno upisan naziv predjela Lozić), kći ĐE i sin VE već tada odsutna i nepoznatog boravišta.

- da ostavinsko Rješenje označeno u prethodnoj stavci nije provedeno upisom uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za utuženu nekretninu očito iz razloga što tako označena nekretnina nije uvrštena u ostavinsku imovinu prednice tuženika, dok je ostavinska imovina raspoređena opisno po predjelima gdje je položena.

- da je prema utvrđenjima u postupku FE "Kotarac" preminuo osamdesetih godina prošlog stoljeća i od nasljednika ostavio sina MT kojeg su po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-163/88 od 29. kolovoza 1988. uz udovu GT naslijedili tuženica ad. 1 CE i danas pok. EE kojeg je, kako to proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vesne Kelečić u Zagrebu, kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod br. O-468/2023, UPP/OGS-9/2023 od 19. srpnja 2023. naslijedila tuženica ad. 2 PEC.

- da je DE pok. DE preminuo **.**.1965. time da je ostavinski postupak okončan rješenjem posl. br. O-80/65 od 8. lipnja 1965. kojim je utvrđeno da nema mjesta raspravljanju ostavine, dok iz priložene smrtovnice proizlazi da su nasljednicima pored udove ST utvrđeni i djeca UT čija je nasljednica tuženica ad. 7 OE, tuženik ad. 5 DE, tuženik ad. 4 ŠE i tužena ad. 6 TT udana BE.

- da je RE bio u braku sa AT time da je RE preminuo 1971., a njegovim nasljednicima su po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-27/71 od 27. siječnja 1971. proglašeni udova AT, sin EE i kći ĆT udana LE (prednica tuženika ad. 8 i 14).

- da je EE pok. DT preminuo 1988., a njegovim nasljednicima su po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-190/88 od 9. rujna 1988 proglašeni udova ČT, sada AE (tuženica ad. 9), majka AT i sestra CT.

- da je AT svojom imovinom raspolagala ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 14. siječnja 2000. u korist JT, rođ. B predmetom kojeg ugovora je, među ostalim, maslinada u predjelu Lozić ukupno 10 maslina, koji Ugovor je predočen i u ostavinskom postupku pokrenutom iza smrti AT u Općinskom sudu u Korčuli pdo br. O-175/03.

- da je JT zajedno sa svojim suprugom OT čitavom svojom imovinom raspolagala ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 21. listopada 2013. u korist sina BT.

- da je, kako to proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-30/73 od **.**.1973., ĆE (Petar, Mirko) Gugić preminuo 1973, a njegovim nasljednicima proglašeni su udova ŠEC "Ćodin" kojoj je pripalo zemljište u Loziću, sin UE i kći ČE (tuženica ad. 3).

- da je Š (Anka) Gugić "Ćodin" preminula 2003., a iza njene smrti doneseno je rješenje Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-95/03 od 2. travnja 2003. kojim je utvrđeno da se ne raspravlja ostavina jer je ostaviteljica svojom imovinom raspolagala za života ugovorom o doživotnom uzdržavanju u korist unuke TE, kćerke tuženice ad. 3 ČE.

- da je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je ŠEC zaključila 26. veljače 1997. bilo zemljište u predjelu Močni laz – Bad – Bobovišća i to stojna kuća, dvije ograde iznad puta sve kako bi imalo proizlaziti iz diobene nagodbe od 14. listopada 1986., dakle ne i zemljište u predjelu Lozić

- da je IE, rođ. ŠEC preminula 1992. godine, a iza njene smrti doneseno je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-196/92 od 1. prosinca 1992. kojim su nasljednicima proglašeni tuženica ad. 10 ŽE, tuženik ad. 11 NE, tuženik ad. 12. HE te sin SE po smrti kojeg je uz imenovane na nasljedstvo bila pozvana i tuženica ad. 13 ME, sve kako proizlazi iz obrazloženja rješenja Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-73/96 od 2. travnja 2004.

13. Na održanoj glavnoj raspravi sud je saslušao i pristupjele na strani parničnih stranaka i to tužitelja, tuženicu ad. 1 CE i tuženicu ad. 3 ČE. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je utuženi dio označene nekretnine kupio od tuženice ČE po Ugovoru koji prileži spisu. Prilikom zaključenja kupoprodajnog Ugovora da je i otišao na lice mjesta obzirom da je bilo polemike u vezi stvarnog vlasništva te čestice jer je inače utuženo zemljište u sklopu jedne velike parcele u navedenom predjelu. Tužitelj navodi i da je tada bio upoznat kako ne kupujem cijelu tu parcelu već sjeverni dio te velike čestice uz more. Radi navedenog da je angažirao geometra Antona Bačića koji je pristupio na lice mjesta zajedno sa svjedocima, vlasnicima čija zemljišta graniče sa predmetnim zemljištem. Tom prilikom da se na terenu išlo od točke do točke kada je između pristupjelih na terenu postignut dogovor o granicama posjeda i stvarnog vlasništva. Tom dogovoru je bio prisutan i tuženik ŠE te KT. Naime, da je prvo raspravljeno pitanje granice iza sada utuženog zemljišta i zemljišta KT koju granicu u naravi predstavlja u skici koja je u spisu prikazani suhozid. Tužitelj se sjeća i kako je KT tom prilikom izjavio kako mu je baka rekla da je upravo do te međe njihovo što radi čega je angažirani geodet takvu granicu prikazao i ucrtao na skici. Na utuženom utuženom zemljištu da je u momentu kupnje zatekao par stabala maslina, par stabala smokava, dok je ostatak površine obrastao šumom. Isto tako tužitelj navodi kako je po zaključenju kupoprodaje koja je priložena uz tužbu sa svojom djecom odlazio na utuženo zemljište koje zbog drugih životnih prioriteta još nisu u cijelosti uredili. Tuženica CE, kći pok. MT u svom iskazu navodi kako joj je vrlo dobro poznato gdje je utuženo zemljište pri čemu ističe da sam tako reći najviše od svih iz obitelji išla u ovaj predio i tamo obitavala. Sjećam se stoga da je majka tuženice ČE po imenu ČEC dolazila na utuženo zemljište gdje je bilo par stabala maslina, a sjećam se da je u donjem dijelu bilo nešto vinove loze. Na utuženom zemljištu da je viđala i tuženicu ČE. Po pitanju stvarnog vlasništva i posjedovanja utuženog zemljišta da nikada nije bilo sporova niti su tu bilo tko treći pojavljivao i suprotstavljao posjedu tuženice ČE. Sve izneseno joj je poznato i iz činjenice što posjeduje zemljište koje se nalazi jugozapadno od utuženog zemljišta. Tuženica ad. 3 ČE izričita je u kazivanju kako su utuženo zemljište od kadgod sežu njena sjećanja obrađivali i nesmetano koristili njeni roditelji. Na utuženom zemljištu da je bilo zasađeno šest, sedam stabala maslina, dvije tri smokve, a u prvoj ogradi bila je vinova loza ostaci koji su i dana danas vidljivi na terenu. Po smrti oca Č da je utuženo zemljišta nastavila obrađivati s majkom ČEC i bratom UE. Međutim, tuženica ad. 3 ČE pojašnjava kako je utuženo zemljište zapustila čemu je tako bilo po smrti majke, a to iz razloga jer se razboljela. Budući joj je utuženo zemljište pripalo nasljedstvom u obitelji da je slijedom životnih okolnosti prije dvije ipo godine to zemljište prodala tužitelju. Naposljetku navodi kako po pitanju korištenja i granica utuženog zemljišta niti u obitelji UE iz koje potječe niti od strane trećih nikada nije bilo nekih sporova.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je uz utvrđenje da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje RT. Naime, ocjenom provedenih dokaza sud nalazi kako je po smrti uknjižene vlasnice ŠT " [adresa] zemljište u sklopu kojeg se nalazi točno određeni dio na koji tužitelj polaže pravo vlasništva u predjelu Lozić raspoređeno na sinove KE (Božidara), DT i DE te kći IT "Špiro". Kraj daljnjeg utvrđenja da tuženik ad. 4 ŠE u isključivom posve očito dugogodišnjem nesmetanom posjedu krajnjeg južnog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do javnog puta, da dio zemljišta u nastavku prema sjeveru do na Skici prikazanog suhozida koristi KT koji je rodom iz obitelji FT koji je pak taj dio stekao od majke JT, a potonja temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju s AT (slijednicom pok. LT), da nasljednici pok. IE, rođ. LT (ovdje tuženici ad. 10 ŽE, ad. 11 NE, ad. 12 HE) nisu osporili navode tužbe, ovaj sud ocjenjuje kako je između proglašenih nasljednika pok. ŠT " H" za zemljište u predjelu Ž u drugoj polovini dvadesetog stoljeća zaključena i realizirana dioba na temelju koje je dio zemljišta na kojeg tužitelj polaže pravo pripao danas pok. Č (M) zv. KE koji je taj dio posjedovao zajedno sa svojom suprugom ŠEC. Budući utuženo zemljište nije bilo predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je potonja zaključila sa svojom unukom TE, a niti je to zemljište raspoređeno kao ostavinska imovina u postupku Općinskog suda u Korčuli pos. br. O-95/03 sud je poklonio vjeru navodima tužitelja pa i same tuženice ad. 3, da je utuženo zemljište bilo predmetom darovanja između OEC i tuženice ad. 3 ČE. Tome u prilog ide procesno držanje tuženika koji nisu osporili činjenične navode tužbe, a svi redom potječu od uknjižene vlasnice pok. ŠT " H". ŠEC, majka tuženice ad. 3 ČE, kako je već istaknuto, preminula je 2003. godine pa je potrebno navesti da se na ugovor o darovanju sklopljen do stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08) prosuđuje na temelju odredbi paragrafa 938 do 956 Općeg građanskog zakonika koji su se primjenjivali kao pravna pravila. Prema pravnom pravilu paragrafa 938 bivšeg OGZ-a pogodba kojom se kakva stvar daje komu bez plaće, zove se darovanje. Ugovorom o darovanju, dakle, besplatnim pravnim poslom darodavatelj daruje daroprimcu određenu stvar u vlasništvo, odnosno posjed. Prema pravnim pravilima bivšeg OGZ-a bilo je moguće sklopiti dvije vrste darovnih pogodbi i to: ugovor o darovanju kojim je darovana stvar predana daroprimcu u posjed i vlasništvo za života darodavatelja i drugu vrstu darovnog ugovora, tzv. darovanje za slučaj smrti, kod kojeg se darovanje mora ispuniti tek nakon smrti darodavatelja. Prema pravnom pravilu paragrafa 943 bivšeg OGZ-a za ugovor o darovanju bez prave predaje darovane stvari, bila je propisana pisana isprava (forma sudskog zapisnika), a usmeno darovanje bilo je valjano samo uz obavljenu predaju stvari, s tim da kod darovnog ugovora zaključenog između stranaka koje su živjele u obiteljskoj zajednici i zajednički koristile nekretnine koje su predmet darovanja, uvjet prave predaje nekretnine ispunjen je već samim time što je u vrijeme kad je učinjeno i prihvaćeno darovanje, postojao takav način života iz kojeg je proizlazilo i zajedničko korištenje darovanih nekretnina. Na temelju iskaza saslušanih parničnih stranaka sud je utvrdio kako je tuženica ad. 3 ČE posjedovala utuženo zemljište, dolazila na isto pa sud prihvaća da je došlo do darovanja na način i u vrijeme kako se to navodi u tužbi. Tako stečeno pravo nije prestalo do dan danas, već je po valjanom pravnom osnovu-kupoprodaji iz 2022. prešlo na tužitelja istina ne u površini koja je kao takva upisan u zemljišnoj knjizi, već isključivo u površini koja je temeljem nasljedstva i dogovor u obitelji pripadala danas pok. Č (Petru) zv. Mirko Gugiću, odnosno članovima njegove obitelji. Sve i da je točno da se prema utvrđenjima u postupku prijeporno zemljište zadnjih godina koristi možebitno manjim intenzitetom u smislu obrade, isto nije od utjecaja u ovoj pravnoj stvari budući nitko treći nije preuzeo posjed ili takav posjed osporio (do podnošenja tužbe), pa korištenje zemljišta u manjem intenzitetu samo po sebi ne znači da je pošteni i samostalni posjednik prestao biti posjednik takve nekretnine. Načelo trajnosti posjeda sadržano je u odredbi čl. 19 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. u daljnjem tekstu – ZV) u kojoj se navodi da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti po svojoj prirodi samo privremeno.

15. Radi svega navedenog presuđeno je kao u izreci pod toč. I/, dok je za preostali dio, do cjeline površine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. II/.

16. Svakako da u slučaju pravomoćnosti ovakve sudske odluke pravomoćna presuda nije osnov stjecanja prava vlasništva jer je vlasništvo prethodno stečeno ispunjenjem pretpostavki koje zakon predviđa temeljem zakona, a u ovom slučaju kondemnatorna odluka suda određuje tražbinu na davanje izjave volje pogodne za upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi. To dalje znači da je tužitelj ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema u granicama stečenog prava vlasništva te će upravno tijelo u postupku odrediti parcelaciju nakon čega je tužitelj ovlašten ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na novoformiranoj nekretnini.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 156. Zakona o parničnom postupku, «Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 207, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje ZPP-a) pa je sud obvezao tužitelja naknaditi tuženiku ad. 4 GE parnične troškove koji se odnose na zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to sastav odgovora na tužbu, pristupa na dva održana pripremna ročišta kao i za sastav pisanog obrazloženog podneska – po 100 bodova sve u skladu s Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 138/23, dalje Tarifa). Ovo sve usprkos tome što je tužitelj uspio u sporu. Međutim, valja poći od činjenice da je tužitelj u tužbi zatražio utvrđenje prava vlasništva cjeline kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da bi nakon detaljno obrazloženog odgovora na tužbu, posve očito svjestan da prodavateljica ČE nije bila isključiva vlasnica cjeline kčbr. [katastarska čestica], ishodio izmjeru i sastavljanje skice lica mjesta nakon čega je smanjio tužbeni zahtjev. Stoga je upravo tužitelj taj koji je svojom krivnjom uzrokovao troškove ovog postupka tuženiku ad. 4 koji je popisao parnični trošak do smanjenja tužbenog zahtjeva od strane tužitelja. Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. III/

U Korčuli, 18. ožujka 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).