Poslovni broj: 4K.298/24-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv II po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-213/24 od 2. rujna 2024. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održanog ročišta rasprave 18. ožujka 2025. koja je zaključena i objavljena istoga dana na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

p r e s u d i o  j e

optuženi II, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca I i majke BI rođene B, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar, sa završenom srednjom stručnom spremom, neoženjen, bez djece, nezaposlen, bez primanja, lošeg imovnog stanja, nalazi se na slobodi.

kriv je

što je 25. ožujka 2024. oko 18:15, u Zatvoru u Dubrovniku, sobi broj 12, nakon prethodnog verbalnog sukoba i u nakani da teško tjelesno ozlijedi JI, imenovanog najmanje jednom udario zatvorenom šakom u predio glave, a uslijed kojeg udarca je JI zadobio teške tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva vjeđa desnog oka, prijelom nosnih kostiju sa pomakom ulomaka, komociju mrežnice desnog oka (Berlinov edem) te istegnuće vratnih mišića,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15/ 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23; dalje u tekstu kao: KZ/11),

Pa se optuženi II na temelju odredbe čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci

Potom se na temelju odredbe čl. 55. Kaznenog zakona izrečena kazna zatvora optuženom u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci zamjenjuje

radom za opće dobro

na način da se sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Kaznenog zakona jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

Na temelju odredbe čl. 55. st. 5. Kaznenog zakona optuženi je dužan izvršiti navedeni rad za opće dobro u roku od 2 (dvije) godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).

Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku oštećeni JI se sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućuje da isti može potraživati u posebnoj parnici.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se oslobađa snošenja troškova kaznenog postupka te svi troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 2. rujna 2024. optužnicu poslovnog broja: KO-DO-213/24 protiv optuženika II zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom 18. ožujka 2025. kakav stav zauzima prema optužbi optuženi II se očitovao da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. U svojoj obrani optuženi je u bitnome izjavio da su točni svi navodi iz optužnice i da se sve dogodilo upravo onako kako je u optužnici opisano. Da mu je žao što se to dogodilo, da obećava da se neće ponoviti, da bi se želio ispričati i oštećeniku JI, jer da njega poznaje već 20 godina i da su dobri jer da zna da nasilje nije način rješavanja problema, ali da se na žalost vrijeme ne može vratiti, da zna da bi se problemi trebali riješiti razgovorom, ali da to nekada jednostavno nije moguće i da se tako dogodio ovaj incident. Da on ima svoju terapiju koju pije, a da su to ozbiljne tablete, a da oštećeni ima svoju terapiju, međutim da ta terapija njemu nije bila pogođena, tako da je on svoju terapiju ubacivao potajno u piće drugima i da je dolazilo do velikih problema radi toga.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju okrivljenika II s DVD snimkom ispitivanja, Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj: Kir-DO-69/2024 od 11. lipnja 2024. (list spisa 64-68),

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je oštećeni JI te su uz suglasnost stranaka pregledani i pročitani:

- obavijest Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Dubrovniku, klasa: 730- 10/24-01/285 i urbroj: 514-10-06-02-03/01-24-02 od 26. ožujka 2024. (list spisa 1a),

- nalaz OB Dubrovnik za JI, protokol broj: 2024/000399 (list spisa 9-10),

- nalaz OB Dubrovnik za JI, protokol broj: 2024/000340 (list spisa 11),

- nalaz OB Dubrovnik za JI, protokol broj: 2024/000340 (list spisa 12),

- nalaz OB Dubrovnik za JI, protokol broj: 2024/000559 (list spisa 13),

- radiološki nalaz OB Dubrovnik za JI, broj RTG arhive: 216836 (list spisa 14),

- radiološki nalaz OB Dubrovnik za JI, broj RTG arhive: 216850 (list spisa 15),

- nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Igora Borića od

11. travnja 2024. (list spisa 17-19),

- izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog (list spisa 107),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka VI od 9. svibnja 2024. (list spisa 31-32),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐI od 26. lipnja 2024. (list spisa 51-52),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka LI od 26. srpnja 2024. (list spisa 54),

- zapisnik o ispitivanju OI od 12. kolovoza 2024. (list spisa 59-60).

5. Oštećeni JI u bitnome je iskazivao identično kao na zapisnik o ispitivanju sastavljen pred ODO u Dubrovniku 9. svibnja 2024. kada je naveo da se u to vrijeme nalazio u sobi 12 u Zatvoru u Dubrovniku i da je razgovarao sa zatvorenikom iz sobe 13. U jednom trenutku da mu je optuženi rekao „šta pričaš s njim, kretenu, on ti samo priča gluposti, da mu je on odgovorio da ne može cijeli dan spavati i tako terorizirati cijelu sobu. Da je potom s njegove lijeve strane proletjela jedna plastična boca koja ga nije pogodila, a potom da ga je optuženi udario šakom u predio nosa. Od tog udarca da je bio u dezorijentiranom stanju, a da ga je optuženi nastavio udarati, a on da se branio tako što je stavio ruke ispred sebe. Potom da su došli djelatnici zatvora i udaljili optuženog od njega. Nakon toga da je tražio medicinsku intervenciju jer da se loše ocjećao i da je krvario iz nosa. Zaključno je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.000,00 eura.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka- žrtve JI od 9. svibnja 2024. (list spisa 48-51),

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optuženi svojim postupanjem optužene prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.

7. Ovakav zaključak proizlazi iz svih dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka, a koji su potkrijepljeni i priznanjem optuženika pa u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.

8. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret, može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog postupao na način da je poduzeo optužene radnje želeći teško tjelesno ozlijedi oštećenog, a do čega je u konačnici i došlo pa je za sud nesporno da je isti kritične prigode postupao s izravnom namjerom.

9. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona na štetu RI te budući da ne postoje okolnosti koje bi isključivale njegovu krivnju to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je sud oglasio krivim.

10. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

11. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost.

12. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženog priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela i izraženo kajanje te obećanje da se ništa slično u budućnosti neće ponoviti dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani osim dosadašnje osuđivanosti nije pronašao.

13. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela te da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

14. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići izricanjem kazne zatvora optuženom te potom zamjenom kazne zatvora na koju je osuđen radom za opće dobro. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženog da ubuduće ne čini kaznena djela budući da je isti i u svojoj obrani naveo kako mu je žao zbog počinjenog i da se ništa slično u budućnosti neće ponoviti.

15. Slijedom svega navedenog sud je optuženog na temelju odredbe čl. 118. st. 1. KZ/11 za predmetno kazneno djelo teške tjelesne ozljede osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci. Potom je na temelju odredbe čl. 55. Kaznenog zakona izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci zamijenio radom za opće dobro na način da se sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Kaznenog zakona jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada s tim da je optuženi na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11 dužan izvršiti navedeni rad za opće dobro u roku od 2 godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Nadalje, sud je odlučio da će, ako optuženi svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku, donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).

16. Sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku uputio oštećenog JI sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom da isti može potraživati u posebnoj parnici budući da podatci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presuđenje o istome.

17. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku, oslobodio optuženog snošenja troškova kaznenog postupka te je odlučio da svi troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda budući da je smatrao da bi osudom optuženika na snošenje troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje zbog njegovog lošeg imovinskog stanja

U Dubrovniku, 18. ožujka 2025.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj: KO-DO-213/24,

- optuženiku FI,

- braniteljici Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku,

- oštećeniku JI.