Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-85/2025-9

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Marijanki Salopek, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi RV, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1966., iz Siska, Andrije Hebranga 18, koju zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Maša Bojčetić, odvjetnica u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene 18. ožujka 2025. u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača, Jelengradska 1, u prisutnosti prisilno smještene osobe, punomoćnice prisilno smještene osobe i odjelne liječnice ZV, dr. med. spec. psih., istoga dana,

r i j e š i o  j e

Na temelju članka 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., dalje u tekstu: ZZODS) produžuje se prisilni smještaj RV u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do 3 (tri) mjeseca, počevši od 21. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prije isteka prisilnog smještaja određenog rješenjem ovoga suda poslovni broj: R1-48/2025-10 od 20. veljače 2025., Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača obavijestila je sud da prisilno smještena osoba treba ostati na liječenju i nakon isteka prisilnog smještaja određenog po naprijed navedenom rješenju.

2. U prijedlogu za produženje prisilnog smještaja u bitnome se navodi da je pacijentica bez ikakvog uvida i kritičnosti u svoje stanje, a zbog paranoidnosti i potencijalne agresivnosti prema majci predlaže se produžiti prisilnu hospitalizaciju.

3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti produženja prisilnog smještaja zatraženo je mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. Elvire Koić koja je u pismenom nalazu i mišljenju navela da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je RV primljena u NPB Popovača 17.2.2025. u ponovljeni boravak. Posljednji put je liječena u srpnju 2024., nakon egzacerbacije kronične bolesti. Tada je fizički napala majku koja je zadobila frakturu sakruma. Sadašnji prijem realiziran je u pratnji djelatnika Hitne medicinske pomoći uz asistenciju policijskih službenika u izrazitom pogoršanju psihičkog stanja, nesuradljiva, glasna, ne dopušta ni pregled ni razgovor, navodno verbalno agresivna prema svojoj majci s kojom živi. Po dolasku na odjel psihomotorno pobuđena, projektivna, smanjeno suradljiva. Po razgovoru sa nadležnim odjelnim liječnikom, procijenjena je nestabilnost u psihičkom stanju i postojanje opasnosti uslijed nekritičnosti bolesnice, koja insistira na otpustu na osobni zahtjev, bez objektivne argumentacije. Zbog i dalje prisutne potrebe za liječenjem, prema kojem je nekritična, bez uvida i nepotpuno suradljva, traži se mjera prisilnog psihijatrijskog liječenja. S obzirom na i dalje prisutnu paranoidnost i potencijalnu agresivnost prema majci, zatraženo je produljenje prisilnog liječenja. Pacijentica je neprijateljskog držanja, potencijalno agresivna, disforična, pod parnoidnim psihotičnim uplivom, iznosi ideje veličine, nepredvidiva, bez uvida i kritičnosti prema svome stanju. Negoduje zbog boravka u bolnici, stalno u pokretu, slabo suradljiva, ne pridržava se pravila, objavljuje sadržaje na društvenim mrežama, mora se poticati na održavanje higijene i dnevne aktivnosti, nezadovoljna, traži „svoja prava“, pojačava TV prijemnik u boravku, priča sama sa sobom u krevetu „prazni se od stresa“, mrzovoljna, „nije me briga za druge, ja nisam tu trebala biti, narušili se moj unutarnji mir."

3.1. Kod pregleda od strane vještaka pacijentica razgovoru pristupa bez otpora. Zna da je u pitanju procjena duljine njenog liječenja. I dalje ne smatra da je to liječenje potrebno, jer se osjeća dobro i ne osjeća se bolesnom. Smatra da je dovoljno da ostane na liječenju do 21.3. najdulje, ili ako baš mora još 15-ak dana. I dalje nekritično ignorira razloge za svoju sadašnju hospitalizaciju. Dapače, kao i ranije, smatra kako to nije bilo potrebno, da joj je time “oduzeto dostojanstvo i unutrašnji mir”. Do sada je liječena 11 puta hospitalno, no smatra kako to nije bilo potrebno, te je zbog toga tužila sve Vrhovnom sudu, u zaštiti svojih prava i “nepotrebnih hospitalizacija”. Ne znači joj ništa što su najmanje 11 različitih psihijatara do sada i trenutnih 4 psihijatra na odjelu smatrali da je to liječenje nužno. Njoj je bitno jedino njeno mišljenje. Tijekom ovog boravka, pred nekoliko dana je sa odjela pozivala hitnu pomoć da joj se pomogne i da je se “oslobodi” sa odjela. Sada je dogovoreno pravo na jedan poziv, pa svakodnevno zove majku i čuje se s njom. Opisuje dijelove svog odnosa s majkom s kojom živi. Umanjuje razloge koji su opisani kao uzrok upućivanja na liječenje. Smatra da je majka “nervozna jer stari”, te da je nije ona gurnula, već da je pala sa ljestvi dok je popravljala klimu, a ona nije ni bila kod kuće kada je majka pala i ozlijedila se, već da je bila u Zagrebu. Ne smatra tu istragu bitnom, već će se to utvrditi, žao joj je majke, stara je, već je jednom napravila poplavu u stanu. Također negira da zastrašuje druge pacijentice, ali ostavlja dojam potencijalno mogućeg nepredvidivog, ali i mogućeg agresivnog ponašanja. Kaže: “Postoji sumnja da je to sve podvala, sumnja je opravdana”. Ne može poštovati kućni red i odluku nadležnog liječnika s odjela, jer je ne smatra važnom. Ne smatra se ni bolesnom, ni opasnom niti da joj je potrebno liječenje. Navodi: “Ja nisam psihički bolesnik, svi griješe, nisam opasna, ja ne bih ni mrava zgazila. Priznajem da sam malo ekscentrična i pridajem pažnju sebi više nego drugima, a to nije loše i ne odustajem od toga.” “Apsolutno nije istina da je ovo liječenje za moje dobro. Moguće je da su 11 puta pogriješili. To je sve pretjerano. Ja sam sramežljiva i pristojna. Sud ima kopiju moje izjave od 18.3.2023. pa pogledajte što piše.“ “Teško mi pada nepravda od svoje zemlje. Treba mi mir i relaks za stabilnost duha.“ "Važno mi je da imam svoje dostojanstvo, imam veće ambicije, na primjer biti svoj.” Ostavlja dojam još uvijek nepotpune organiziranosti i funkcionalnosti, no pokušava to prikriti i prikazati se u boljem stanju nego što je, disimulira. Srednjeg je rasta, prosječne uhranjenosti i osteomuskularne građe. Urednog je vanjskog izgleda. Bez znakova tjelesnih ozljeda i bez odstupanja u neurološkom statusu. Samostalno je pokretna. Urednih vitalnih funkcija. Na upit ako je zdrava, zašto je onda lišena poslovne sposobnosti, nema odgovor. Prima obiteljsku mirovinu po ocu, a pola prima majka. Već je i zbog lišenja tužila i tražila ponovnu procjenu. Također, dok je živjela u [adresa], obratila se konzulatu u Trstu sa zahtjevom “da je se zaštiti od tih različitih, plavih, žutih, crvenih uniformi koje je stalno napadaju” (hitna, policija). Jedino što traži je “balans, unutarnja ravnoteža”, mir, relaks i meditacija, te tri stvari i da ne dolaze te uniforme. Planira se zaposliti u sezoni. Pola imovine je majčino. Ima mlađu sestru koja je učiteljica joge u Njemačkoj.

3.2. Zaključno vještak navodi da je RV na liječenju od 17.2.2025. zbog pogoršanja kroničnog psihotičnog poremećaja i poremećaja raspoloženja u okviru trajnog poremećaja ličnosti paranoidnog tipa, uslijed čega je impulzivna, disfunkcionalna, dezorganizirana, agitirana, povremeno i agresivna, zbog čega je došlo do ozbiljnih poremećaja odnosa s drugima, posebno sa njenom majkom. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 njeno stanje označavaju šifre F20, F32 i F61, a predstavljaju tešku duševnu bolest i težu duševnu smetnju. Aktualno pokazuje ponašanje koje još nije u cjelovitim okvirima primjerenog ni racionalnog, čime izaziva nelagodu u sredini u kojoj se nalazi, a naročito kod drugih osoba sa kojima je u kontaktu te potencijalnu mogućnost za ponavljanje štetnog, neprimjerenog i potencijalno opasnog ponašanja. U ovoj fazi liječenja, još nisu nastupile bitne pozitivne promjene, kritički uvid i realnije procjene svog stanja i okolnosti, tako da postoji realna opasnost ponavljanja štetnih ponašanja, ona potencijalno i dalje ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, a tako i zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od daljnjeg štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti pa joj se može odrediti daljnji prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno članku 27. odnosno članku 40. ZZODS odnosno prouljiti prisilna hospitalizacija u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači, do tri mjeseca (ovisno o procjeni terapijskog tipa na Odjelu).

3.3. Vještakinja procjenjuje kako za potrebe ovog postupka, u ovom trenutku i dalje nije raspravno sposobna. Osobno nije previše zainteresirana za susret sa sutkinjom, no ipak ga očekuje, kako bi joj objasnila da je otpusti sa liječenja što prije.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem prisilno smještene osobe RV, odjelne liječnice dr. ZV, izvršen je uvid u spis, medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje vještaka.

5. Na ročištu od 18. ožujka 2025. prisilno smještena osoba RV je izjavila da je upoznata s prijedlogom da joj se produži prisilni smještaj u ovoj bolnici, upoznata je s nalazom i mišljenjem dr. Elvire Koić, pročitala ga je, ali smatra da nije opasna i da ne bi ni mrava zgazila. Navodi da nije opasna ni za sebe ni za druge. Treba izaći iz bolnice jer joj je rečeno (prethodni sudac) da će ostati do 21.3.2025. Živi s majkom u Sisku.

6. Na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prim. mr. sc. Elvire Koić nije bilo prigovora, kao niti daljnjih dokaznih prijedloga, dok je predstavnica Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača dr. ZV u cijelosti ostala kod navoda iz prijedloga o potrebi produženja prisilnog smještaja RV.

7. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dat temeljito i stručno, u skladu s pravilima struke i koji nalaz je sudska vještakinja detaljno obrazložila i u kojem je utvrdila da RV boluje od teške duševne bolesti kronične psihoze shizofrenog tipa, a zbog čega ozbiljno i izravno ugrožava svoje zdravlje i sigurnost te zdravlje i sigurnost drugih osoba te joj je potrebna daljnja prisilna hospitalizacija do tri mjeseca.

8. Razmatrajući utvrđeno činjenično stanje ovaj sud je zaključio da ambulanto liječenje prisilno smještene osobe RV nije dovoljno, već ona nužno i dalje treba psihijatrijsku pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.

9. S obzirom da je u postupku utvrđeno da prisilno smještena osoba RV i dalje ima teže duševne smetnje i da uslijed tih smetnji i dalje ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, a tako i zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od daljnjeg štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnost, to je primjenom odredbi iz članka 40. ZZODS valjalo istoj produžiti prisilni smještaj u trajanju do tri mjeseca jer su ispunjene pretpostavke iz članka 27. toga Zakona za određivanja i produženje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijanka Salopek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

DNA:

1. Prisilno smještena osoba: RV, NPB Popovača – VI odjel

2. Punomoćnik: Maša Bojčetić, odvjetnica u Sisku

3. Hrvatski zavod za socijalni rad

4. NPB "Dr. Ivan Barbot" Popovača – VI odjel

5. U spis