Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-41/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-722/2021-19 od 5. studenog 2021., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika BĐ i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika BĐ, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik BĐ je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik BĐ, po braniteljici Vedrani Pavelić, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna i to rad za opće dobro.

4. Žalbu protiv presude je podnijelo i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik BĐ, po braniteljici Vedrani Pavelić, odvjetnici u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

6. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalbe okrivljenika BĐ i državnog odvjetnika su neosnovane.

8. Nije u pravu okrivljenik BĐ kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da se pobijana presuda ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi i razlozima te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su navedeni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da postoji proturječje između predloženih, prihvaćenih i izvedenih dokaza.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati, niti da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

8.2. Nema pravo okrivljenik niti kada navodi da sud prvog stupnja nije naveo što se dogodilo s prihvaćenim dokaznim prijedlozima obrane, a koji dokazi da nisu izvedeni na raspravi, budući da iz raspravnog zapisnika od 5. studenog 2021. proizlazi kako su stranke izričito izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka, tako da sud prvog stupnja nije niti trebao odlučivati o daljnjim dokaznim prijedlozima budući da njih nije niti bilo, a u odnosu na prijedlog da se kao svjedok ispita HL, sud je o njemu odlučio odbivši ga kao neprikladan.

8.3. Nije u pravu okrivljenik ni kada tvrdi da sud prvog stupnja temelji presudu na dokazu koji nije izveo jer da je pročitao zapisnik o ispitivanju oštećenika JL pred policijskim istražiteljem od 14. prosinca 2020. kojeg u dokaznom postupku nije pročitao. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da sud prvog stupnja temelji presudu na dokazu koji nije izveo jer je na raspravi od 5. studenog 2021. ispitao oštećenika JL, koji je ostao u bitnom kod svog ranijeg iskaza, tako da se pobijana presuda ne temelji na dokazu koji nije izveden u postupku.

9. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako, ne samo da nema logike u zaključivanju suda, već da je taj zaključak suprotan činjeničnom opisu djela i navodima oštećenika, čiju istinitost navoda da sud uopće nije ocijenio. Također se ističe kako oštećenik uopće nije ponudio objašnjenje razlika u svojim iskazima, niti je prvostupanjski sud te razlike primijetio i dao svoju ocjenu u tom dijelu.

9.2. U žalbi se navodi kako se ovako pogrešnim zaključivanjem suda prvog stupnja faktički negira presumpcija nedužnosti okrivljenika jer je okrivljenik stavljen u poziciju da dokazuje da nije zvao oštećenika, niti da mu je prijetio te se ističe da se činjenično stanje ne smije zasnivati na dojmovima i predodžbama, kako to radi sud prvog stupnja, već na činjenicama. Navodi se kako je oštećenik imao motiv za lažno prijavljivanje okrivljenika za učin inkriminiranog kaznenog djela jer mu je, kako to i oštećenik tvrdi, okrivljenik ostao dužan 200,00 kuna, pa mu se želio na taj način osvetiti. Na koncu se navodi kako okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio iskaze oštećenika vjerodostojnim, odnosno da mu je bez valjanog razloga poklonio vjeru jer je iskaz oštećenika kontradiktoran i nedosljedan, što je prvostupanjski sud ignorirao.

9.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

9.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik BĐ ozbiljno prijetio oštećeniku JL da će ga teško tjelesno ozlijediti, čime je počinio kazneno djelo prijetnje na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenika JL, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.

9.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik BĐ.

10. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona sa tvrdnjom da je taj sud primijenio zakon koji nije smio primijeniti jer da je riječ o zakonu koji nije bio na snazi u inkriminirano vrijeme jer da je Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je objavljen u „Narodnim novinama“ br. 126/19 od 24. prosinca 2019. stupio na snagu 1. siječnja 2020. čime da je počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. točka 4. ZKP/08.

10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja primijenio upravo zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela s time što je točno da je u uvodu presude, očito omaškom naveo kod oznake Kaznenog zakona i „Narodne novine“ br. 129/19, ali pod tim brojem nije bilo nikakvih izmjena Kaznenog zakona, već ih je bilo pod drugim brojem, ali tu oznaku pod brojem 126/19, koju okrivljenik spominje u svojoj žalbi, sud prvog stupnja uopće ne navodi.

11. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Nisu u pravu okrivljenik BĐ i državni odvjetnik kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

12.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da je sud prvog stupnja precijenio težinu i društvenu opasnost kaznenog djela te da nije razmotrio mogućnost zamjene kazne zatvora radom za opće dobro, a osim toga da je ispuštena iz vida činjenica da se okrivljenik uredno odazivao na sudske pozive i općenito pristojno ponašao pred sudom. Isto tako, navodi se kako sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja kazne, nije uzeo u obzir vremenski odmak od inkriminiranog događaja te činjenicu što je okrivljenik promijenio svoj dotadašnji život, da je zasnovao novu izvanbračnu zajednicu u kojoj su rođena dva djeteta i da je uredno dovršio rad za opće dobro po prethodnoj presudi i izvršio sve probacijske obveze, kao i da se zaposlio i da uzdržava sebe i obitelj.

12.2. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja visine kazne, premalo cijenio okrivljenikovu višestruku kaznenu osuđivanost zbog raznih kaznenih djela, pa da mu je, u konkretnom slučaju, izrekao preblagu kaznenopravnu sankciju, odnosno da mu je trebao izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

12.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

12.4. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku BĐ cijenio činjenicu što je otac šestero maloljetne djece o kojima je dužan skrbiti, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost za razna kaznena djela, a između ostalog i za isto kazneno djelo. Nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da sud prvog stupnja nije, kao olakotne okolnosti, cijenio okrivljenikovo pristojno ponašanje pred sudom, jer je normalno da se stranke u postupku pred sudom pristojno i uredno ponašaju, a niti je trebalo cijeniti protek vremena od počinjenja kaznenog djela, s obzirom da činjenicu što je od počinjenja kaznenog djela prošlo tek nekoliko godina. Isto tako, s obzirom na okrivljenikovu raniju višestruku kaznenu osuđivanost, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je pravilno sud prvog stupnja zaključio da se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora.

12.5. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika BĐ osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

13. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika BĐ i državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić