Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž Ob-63/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u pravnoj stvari izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Prelog, Kralja Zvonimira 9, Prelog, kojeg zastupa ravnateljica EPŽ, dipl. soc. radnica i protustranaka: 1. EP, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. DP, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje s prebivalištem u [adresa], koje zastupa punomoćnica Nina Ružman, odvjetnica u Prelogu, radi lišenja prava na roditeljsku skrb maloljetne djece: 1. TP, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. IP, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. FP, OIB [osobni identifikacijski broj], koju djecu zastupa posebna skrbnica DPŽ, službenica u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, odlučujući o žalbi protustranaka EP i DP protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob-752/2022- 34 od 27. siječnja 2025., dana 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se žalba protustranaka EP i DP kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob-752/2022-34 od 27. siječnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. I.-protustranka EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]. -protustranka DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], lišavaju se prava na roditeljsku skrb u pogledu njihove djece mldb. TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2008.g., IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2008.g., ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2014.g. i FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2018.g.

II. I.-protustranci EP i II.-protustranci DP određuje se pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom mldb. BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2008.g., VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2008.g., CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2014.g. i ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2018.g., svake prve subote u mjesecu od 15,00 sati do 18,000 sati u kući roditelja.

III. I.-protustranci EP i II.-protustranci DP se nalaže doprinositi za uzdržavanje TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2008.g., IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2008.g., ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2014.g. i FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2018.g. u iznosu od 20,00 eura mjesečno za svako pojedino dijete od dana pravomoćnosti ovog rješenja pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 20. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja teče od dospijeća do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na račune djece koji će se otvoriti naknadno po imenovanom skrbniku ili posebnom skrbniku.“

2.Protiv navedenoga prvostupanjskog rješenja žale se protustranke EP i DP, pobijajući rješenje u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući rješenje preinačiti i prijedlog odbiti, odnosno odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3.U odgovoru na žalbu predlagatelj Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Prelog (dalje HZSR), usprotivio se žalbenim navodima ističući kako se stanje u obitelji protustranaka nije uopće promijenilo te predlažući žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet odlučivanja i u ovom žalbenom stadiju postupka je rješenje prvostupanjskog suda kojim je odlučeno o lišavanju prava žalitelja, kao roditelja, na roditeljsku skrb u pogledu njihove maloljetne djece, TP rođenoga **.**.2008., IP, rođenoga **.**.2008., ĐP, rođenoga **.**.2014. i FP, rođenoga **.**.2018., tako što su roditelji lišeni prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu djecu, a sukladno članku 170. i članku 171. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, u daljnjem tekstu ObZ), kao i odluke o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s djecom i o uzdržavanju djece.

6.Prema stanju u spisu predmeta proizlaze slijedeća utvrđenja prvostupanjskog suda:

-kako su protustranke EP i DP roditelji maloljetne djece TP rođenoga **.**.2008., IP, rođenoga **.**.2008., ĐP, rođenoga **.**.2014. i FP, rođenoga **.**.2018., kao i da je 29. srpnja 2022. predlagatelj HZSR podnio prvostupanjskom sudu prijedlog radi lišenja prava na roditeljsku skrb protustranaka u odnosu na njihovu djecu,

-kako je rješenjem prvostupanjskog suda od 23. listopada 2024. maloljetnoj djeci imenovana posebna skrbnica DPŽ, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi zastupanja i zaštite interesa djece u postupku,

-kako je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 11. veljače 2019. roditeljima EP i DP oduzeto pravo na stanovanje s njihovom maloljetnom djecom na vrijeme od godine dana, a ta mjera je i produljena na daljnje vrijeme od godine dana rješenjem istog suda od 19. svibnja 2020.,

-kako je predlagatelj u prijedlogu naveo da je obitelj DP još od lipnja 2013. godine kontinuirano u tretmanu HZSR-a, a nakon prijave DP koji je prijavio suprugu EP zbog neadekvatne brige o djeci, kako unatoč izrečenim mjerama obiteljsko-pravne zaštite, roditelji nisu promijenili dosadašnji stil života i ponašanja i obavljanja primjerene roditeljske skrbi za djecu, čime su djecu dovodili u stanje ugroženosti, kako je prema izvješćima voditeljice mjere vidljivo da djeca borave u biološkoj obitelji svaki drugi vikend, s tim što ih udomitelji dovezu i dođu po njih, higijena prostora da je još uvijek nezadovoljavajuća, a djeca se nakon provedenih vikenda ili praznika kod kuće, vrate u udomiteljske obitelji neuredni, neokupani te se IP i BP vraćaju i bez odjeće koju su nosili doma, nakon što se vrate kod udomitelja ponovno ih se mora podsjećati na higijenske i radne navike, kako se jednom BP vratio u udomiteljsku obitelj s jakom zuboboljom, natečenog lica, a roditelji ga nisu vodili zubaru, kada su udomitelji išli po djecu zatekli su obitelj kako roštilja uz glazbu te im se činilo da je otac DP bio u alkoholiziranom stanju, da se roditelji javljaju udomiteljima samo kada je potrebno dogovoriti dolazak djece kod kuće, negiraju neodržavanje higijene, a kuća je prilikom dolaska voditeljice samo djelomično pospremljena, kako roditelji nisu usvojili navike kojima bi djecu kvalitetno pripremili za školu, školske obveze u potpunosti su prepustili udomiteljima, koncentriraju se samo na uređenje kuće i način provođenja vikenda kada su djeca kod njih,

-kako je 29. travnja 2022. obavljen razgovor s djecom VP i BP od strane psihologa Centra za socijalnu skrb Prelog i temeljem razgovora utvrđeno kako su se djeca uredno adaptirala u udomiteljsku obitelj koja adekvatno zadovoljava njihove potrebe, IP i BP imaju izgrađeni odnos s roditeljima te s njima redovito ostvaruje kontakte, IP je svjestan kako je u tijeku preispitivanje odluke o vraćanju u primarnu obitelj, prema čemu naglašava važnost i želju za povratak u primarnu obitelj, dok BP roditelje atribuira pozitivno, međutim ističe potrebu i pozitivne učinke jasne strukture i stabilnosti koju mu pruža udomiteljska obitelj, a kojih u primarnoj obitelji izostaje,

-kako predlagatelj navodi da roditelji redovito ostvaruju kontakte s djecom svaki drugi vikend od subote do nedjelje, opisuju kako prilikom boravka djece kod kuće zajednički provode vrijeme, djeca puno vremena provode na dvorištu, IP i BP vole otići do obližnjeg igrališta, djeca se ponekad posvađaju, ali roditelji smatraju kako se nije potrebno miješati u njihove svađe s obzirom da djeca brzo sama riješe nesuglasice, roditelji negiraju poteškoće i preopterećenost prilikom boravka djece kod kuće, nisu upoznati s funkcioniranjem djece u školi, kako majka daje socijalno poželjne odgovore, koji nisu podudarni sa stvarnim angažmanom roditelja u pogledu školovanja djece, s obzirom na dostavljena izvješća škole u vrtića prema kojima se komunikacija s roditeljima ne ostvaruje, već angažman preuzimaju udomitelji, nakon vikenda djeca se vraćaju u udomiteljske obitelji higijenski zapuštena, s probavnim tegobama, s promjenama u ponašanju koja upućuju na emocionalnu nestabilnost (nagle i česte promjene raspoloženja, agresivnost, nepoštivanje pravila, razdražljivost), a na što upozoravaju i udomitelji i djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova koje djeca pohađaju,

-kako predlagatelj navodi i da je u okviru provedenog postupka procjene ugroženosti prava i dobrobiti maloljetne djece, Centar za socijalnu skrb Prelog izradio Listu za procjenu razvojnih rizika djeteta te Listu za procjenu roditeljskih snaga i rizika, a uvidom u Liste proizlazi da sadašnja obiteljska situacija ukazuje na postojanje srednje razine rizika za dijete i to kod neodgovarajućeg stila života roditelja (loša održavanost domaćinstva) i siromaštva, vrlo loše materijalne i stambene okolnosti, srednja razina rizika vidljiva je u, izostanku materijalne i organizacijske podrške proširene obitelji, svakodnevna skrb za djecu ne zadovoljava djetetove osnovne potrebe, neodgovarajući odgojni postupci i odnos prema djeci, neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djece, konzumacija alkohola kod oca te prethodne dokumentirane prijave za zanemarivanje djece, kod djece je utvrđeno postojanje nižih razina rizika u obilježjima djeteta i njegova ponašanja, s obzirom da su smješteni u udomiteljske obitelji, kada su brojni rizici otklonjeni, točnije kod dječaka VP niska razina rizika, kod BP postoji srednji razvojni rizik (radi teškoća u zdravstvenom stanju djeteta), kod ĐP postoji srednji razvojni rizik (radi teškoća u zdravstvenom stanju djeteta), a kod ZP ne postoji razvojni rizik, a razmatrajući da bi djeca živjela s roditeljima, razvojni rizici bi bili prisutni u visokoj razini rizika za pravilan rast i razvoj djece, prilikom preispitivanje mjere kako je utvrđeno da roditelji nisu uklonili nedostatke u izvršavanju roditeljske skrbi, a do sada izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite djece nisu dale rezultate u pogledu poboljšanja roditeljskih kompetencija i odgovornosti protustranaka, roditelji su verbalno iskazivali motivaciju za povratkom djece u obitelj, no u stvarnosti nisu osigurali uvjete za povratak djece u primarnu obitelj, nisu radili na usvajanju roditeljskih vještina, nemaju uvid u razvojne potrebe djece te postoji veliki rizik za ponavljanjem istih roditeljskih obrazaca ponašanja koji su ugrožavali pravilan rast i razvoj djece,

-kako je Stručni tim HZSR-a, kako bi se djeci omogućilo odrastanje u sigurnom i stimulativnom okruženju i kako bi se zaštitila prava, interesi i dobrobit djece, ocijenio kako se ne može očekivati da će postojeće mjere obiteljsko-pravne zaštite postići svoju svrhu niti će se ispuniti uvjeti za povratak djece u primarnu obitelj po proteku iste te je donio zaključak prema kojemu je protustranke potrebno lišiti prava na roditeljsku skrb u pogledu njihove maloljetne djece, kao i kako bi se, bez obzira na potrebu da se roditelje liši roditeljske skrbi, u smislu odredbe članka 174., stavka 1. Obiteljskog zakona, moglo dopustiti ostvarivanje osobnih odnosa roditelja s djecom,

-kako je majka djece izjavila da roditelji žive u kući koja je vlasništvo „šefa njezinog supruga“, a koju oni otplaćuju te im je ostalo još za otplatili 7.500,00 kn, da je i njezin suprug zaposlen već punih 10 godina, ima oko 23 godine radnog staža, sinovi IP i FP su potpuno zdrava djeca, dok sinovi BP i ĐP imaju određenih zdravstvenih teškoća, stariji sinovi su školske dobi, dok je najmlađi sin FP vrtićke dobi i sada u rujnu mjesecu krenuo u vrtić, kako je točno da se do sada nije posebno angažirala, no odlučila je to promijeniti, sin IP ide u 7. razred Osnovne škole Domašinec, od koje su udaljeni preko 30 km pa kako nemaju osobno vozilo, jedino se telefonski mogu interesirati o njegovom uspjehu i obrazovanju, što do sada nije činila, ali ubuduće namjerava, sin ĐP je krenuo u 1. razred Osnovne škole u Ivanovcu, za sada nije bila u školi, kako „prima minimalac u iznosu od 3.750,00 kn“ te na ime prekovremenih sati 1.000,00 do 1.400,00 kn mjesečno, dok suprugova plaća ovisi o broju odrađenih sata i kreće se između 6.500,00 kn i 7.400,00 kn, u kući u kojoj žive imaju struju i vodu, a od prostorija dvije dječje sobe, kuhinju, kupaonicu s WC-om, dnevni boravak i hodnik, nemaju posebno spavaću sobu, pa suprug i ona za spavanje koriste dnevni boravak,

-kako je posebna skrbnica maloljetne djece navela da mišljenje ĐP o prijedlogu nije bilo moguće utvrditi, dok su maloljetni IP i BP izrazili želju vratiti se u primarnu obitelj, sva trojica dječaka iskazala su kako im je kod udomitelja lijepo te kako tamo ne bi ništa mijenjali, kako BP ima zdravstvene poteškoće radi kojih se ne može utvrditi relevantnost njegovog mišljenja, a s obzirom na VP potrebno je imati u vidu kako iz dokumentacije proizlazi da je isti ranije pred stručnjacima izražavao želju za ostankom na smještaju te bojazan za povratkom u primarnu obitelj, dok je sad izjavio kako se ipak želi vratiti u primarnu obitelj,

-kako posebna skrbnica drži da na temelju mišljenja maloljetne djece nije moguće donijeti odluku, s obzirom kako je mjera lišenja prava na roditeljsku skrb mjera koja se donosi u odnosu na roditelje, i da je u postupku potrebno prije svega utvrditi njihove roditeljske kompetencije te je predložila provesti kombinirano psihijatrijsko-psihološko vještačenje roditelja i djece,

-kako je u postupku izveden dokaz radi utvrđenja roditeljskih kapaciteta vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. sc. Slobodanki Cvitanušić, psihijatru i prof. Veri Lisec Repić, psihologu, koji vještaci u nalazu i mišljenju ističu da nakon provođenja niza mjera zadnjih desetak godina u obitelji DP, djeca su se odlaskom u udomiteljske obitelji zapravo ne samo adaptirala nego su se i razvojno, u skladu s urođenim mogućnostima, korigirala, viđanja s roditeljima kako su dobro došla i za djecu, ali i za roditelje, kako je za dobrobit djece (njihov bazični osjećaj pripadnosti koji je baza psihičkog zdravlja) jako važno da se održavaju odnosi i između njih međusobno, a uputno je i sa sestrom E, kako roditelji imaju roditeljskog instinkta i jasnu želju da njihova djeca borave s njima zajedno, vole svoje zajedničke vikende isto kao i djeca, no ne pokazuju duboku emocionalnu povezanost i dosta olako se mire s tim da djeca žive negdje drugdje, a samo povremeno s njima,

-kako prema mišljenju vještaka nitko od članova obitelji i ne primjećuje da imaju poteškoća shvaćanja i uočavanja razlika među djecom i razlika od drugih u okolini, oni su se fokusirali na količinu prostora u kući, dok uopće ne primjećuju ništa drugo, ne vode brigu o ponašanju djece, njihovoj higijeni, vremenu za učenje, pa kad se djeca vrate nakon vikenda s roditeljima, udomitelji moraju ispočetka raditi na urednosti i disciplini, a uočljivo je da niti djeca nisu nezadovoljna što žive izvan roditeljskog doma, komentiraju i uspoređuju udomitelje, a vlastiti dom s tim ne uspoređuju, kao i da zbog sveukupne ograničenosti u smislu socijalne prilagođenosti, obrazovne razine te opće prosvjećenosti i mogućnosti shvaćanja okolnosti i relacija u svijetu oko njih, s roditeljima do sada nije postignut nikakav napredak u njihovoj prilagodbi i prihvaćanju osnovnih pravila socijalizacije i odgoja djece pa čak ni na planu osnovne urednosti,

-kako navedeni vještaci zaključuju da oba roditelja nemaju roditeljskih kompetencija, a zbog nemogućnosti postizanja bilo kakvih pozitivnih promjena u socijalnom i higijenskom kao i obrazovno-odgojnom smislu na kojima je HZSR dosta godina radio (oko 10 god), jedina mjera koja preostaje je lišavanje roditeljske skrbi, kao i da roditelji nisu osobe opasne po život i fizički integritet svoje djece i imaju potrebu da se s njima viđaju pa se može omogućiti i nakon lišavanja roditeljske skrbi održavanje kontakata jer djeca ipak znaju tko su njihovi biološki roditelji, što bi pridonijelo i njegovanju međusobnih odnosa između braće i, možebitno, sestre,

-kako je na ročištu od 7. siječnja 2025. predlagatelj naveo da ostaje u cijelosti kod prijedloga, prilažući i službene bilješke i zapisnike iz redovitog postupanja predlagatelja u obitelji DP, kako je iz navedenih pismena vidljivo da se stanje u obitelji nije gotovo ništa promijenila od trenutka podnošenja prijedloga, a iz samih sadržaja predane dokumentacije vidljivo kako u obitelji i nadalje manjka svih preduvjeta potrebnih za urednu skrb o djeci, posebice uvjeta koji se odnose na nepridržavanje dječje higijene, nepridržavanje higijene prostora, a manjka i roditeljskih kompetencija u pogledu postavljanja granica djeci i odgojnih metoda,

-kako je protustranka u cijelosti osporila navode predlagatelja, a na istom ročištu su saslušane i sudske vještakinje koje su ostale u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 14. kolovoza 2023., dodajući kako se radi o dvoje roditelja koji nisu imali u djetinjstvu odgojnu niti emocionalnu podršku, da kod njih nije toliko problem bazična inteligencija, nego zbog takvoga depriviranog djetinjstva nisu uspjeli razviti cjelovitu emocionalnu i socijalnu i obrazovanu ličnost pa oni takve emocije nisu u stanju pružiti svojoj djeci, dok psihijatrica navodi kako su kod protustranaka utvrđene promjene na razini ličnosti koje uključuju problematično, odnosno oštećeno funkcioniranje, što se vidi kako na njihovom intimno partnerskom, obiteljskom funkcioniranju, a i na razini radnog funkcioniranja, što se sve udruženo reflektiralo na njihove roditeljske kompetencije, a bitno za oba roditelja je prijenos transgeneracijske traume, emocionalnog problema koji je udružen s nepovoljnim socijalnim uvjetima i rezultirao manjkavom funkcionalnošću.

7.Temeljem ovakvih utvrđenja, prihvaćajući prije svega utvrđenja sudskih vještaka te mišljenje i prijedlog Stručnog tima HZSR-a, kao i uvidom u Izvješće o sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni HZSR-a i Socijalnu anamnezu, prvostupanjski sud je zaključio kako bi povratak maloljetne djece u primarnu obitelj roditelja bio visoko ugrožavajući zbog više rizika na strani roditelja pa bi i predstavljao opasnost za zdravlje i adekvatan rast i razvoj djece. Kako proizlazi utvrđenim da roditelji nisu uklonili nedostatke u izvršavanju roditeljske skrbi, do sada izricane mjere obiteljsko- pravne zaštite djece nisu dale rezultate u pogledu poboljšanja roditeljskih kompetencija i odgovornosti protustranaka, a iako su roditelji verbalno iskazivali motivaciju za povratkom djece u obitelj, u stvarnosti nisu osigurali uvjete za povratak djece u primarnu obitelj, nisu radili na usvajanju roditeljskih vještina, nemaju uvid u razvojne potrebe djece te postoji veliki rizik za ponavljanjem istih roditeljskih obrazaca ponašanja koji su ugrožavali pravilan rast i razvoj djece. Nadalje, kako je iz zapisnika iz redovitog postupanja predlagatelja u obitelji DP vidljivo da se stanje u obitelji DP nije gotovo ništa promijenila te u obitelji protustranaka nadalje manjka svih onih preduvjeta potrebnih za urednu skrb o maloljetnoj djeci, posebno se ističe nepridržavanje dječje higijene, nepridržavanje higijene prostora, manjka roditeljskih kompetencija u pogledu postavljanja granica djeci i odgojnih metoda pa je i očevidima na terenu utvrđeno da je u obje situacije kada je socijalna radnica došla u kuću zatekla nepospremljenu i higijenski vrlo loše održavanu kuću, neopranu, neočišćenu, pretrpanu stvarima, hladnu, punu duhanskog dima s opušcima i pivskom bocom u spavaćim sobama te čak i hladnim prostorom. Kako i iz izvješća voditelja mjera i izjava udomitelja proizlazi da roditelji i nadalje ne vode brigu, barem ne u dovoljnoj mjeri, i o zdravstvenim potrebama djece, u neprimjerenim satima kontaktiraju s udomiteljima te utječu na mišljenje djece te ih navode da loše opisuju život kod udomitelja i da djeca izražavaju svoju volju na način da bi se željeli vratiti u primarnu obitelj, a što predstavlja manipulativno ponašanje roditelja i nikako nije u interesu djece. Naposljetku, kako roditelji nisu u mogućnosti osigurati stimulaciju i primjerenu komunikaciju što predstavlja rizik za obrazovno zanemarivanje niti mogu osigurati djeci vodstvo kroz odgoj, uspostavljanje granica i usmjeravanja ponašanja, čime pokazuju značajna ograničenja u odnosu na sadržaj roditeljske skrbi pa da je nužno roditelje lišiti prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu djecu, koja odluka je i u najboljem interesu djece te je predmetni prijedlog prihvaćen.

8.Temeljem odredbe članka 174. točka 1. ObZ-a, prvostupanjski sud je odlučio i o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s maloljetnom djecom, kako je to i predloženo, a posebna skrbnica ni protustranke se nisu takvoj odluci protivili, držeći kako je održavanje osobnih odnosa roditelja s djecom u njihovom najboljem interesu, posebno cijeneći i kako su sudske vještakinje u nalazu i mišljenju predložile da se održavaju kontakti roditelja i djece i nakon lišenja roditeljske skrbi, jer je bitno da djeca znaju tko su im biološki roditelji, a to bi pridonijelo i njegovanju međusobnih odnosa između braće. Konačno, rješenjem o lišenju prava na roditeljsku skrb odlučeno je i o uzdržavanju djece od strane roditelja, a prvostupanjski sud je naveo da je cijenio podatke iz Tablice o prosječnim potrebama maloljetne djece, kao i kako je predlagatelj za svako dijete potraživao iznose uzdržavanja od po 20,00 EUR-a, od obje protustranke, odnosno za svaku protustranku iznos od 10,00 EUR-a za svako dijete, a što je „ispod svakog minimuma“ obveze doprinosa za uzdržavanje djece.

9.Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drži kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

10.Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza izvedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio prema odredbi članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži valjane razloge koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.Člankom 170. ObZ-a propisano je kako će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava.

12.Iz članka 171. ObZ-a proizlazi i kako sud, osim u slučaju iz članka 170. ovoga Zakona, u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb, između ostaloga ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji, ako na temelju izvješća centra za socijalnu skrb proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio centar za socijalnu skrb ili sud, ako na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj ili ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta.

13.Iz članka 174. stavak 1. ObZ-a proizlazi kako će sud rješenjem o lišenju prava na roditeljsku skrb odlučiti i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ako je to u iznimnim okolnostima potrebno i ako to predlaže dijete ili roditelj koji se lišava prava na roditeljsku skrb. Prema odredbi članka 176. stavak 1. ObZ-a pravo na roditeljsku skrb može rješenjem suda u izvanparničnom postupku biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, osim ako dijete prije toga bude posvojeno.

14.Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda i cijeneći nesporne činjenice prema stanju u spisu predmeta, a koja utvrđenja kako je rečeno u bitnom prihvaća i ovaj sud, proizlazi nedvojben zaključak kako je u interesu maloljetne djece stranaka i u skladu s njihovom dobrobiti lišavanje roditelja prava na roditeljsku skrb, uz odluku o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s djecom. Pravilno je pritom prvostupanjski sud zaključio kako na temelju izvješća i procjene Stručnog tima HZSR-a, kao i na temelju rezultata vještačenja, proizlazi da bi povratak djece u primarnu obitelj, nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece, predstavljao ozbiljnu opasnost za život, zdravlje i razvoj djece, jer je obitelj DP još od mjeseca lipnja 2013. godine kontinuirano u tretmanu HZSR-a zbog neadekvatne brige o djeci, a unatoč izrečenim mjerama obiteljsko-pravne zaštite, roditelji od tada, kao niti u tijeku ovog sada i dugotrajnoga sudskog postupka, nisu promijenili stil života i ponašanja i način obavljanja roditeljske skrbi za djecu, čime su djecu dovodili u stanje ugroženosti. Naime, prema mišljenju sudskih vještaka psihologa i psihijatra oba roditelja nemaju roditeljskih kompetencija, a zbog nemogućnosti postizanja bilo kakvih pozitivnih promjena u socijalnom i higijenskom kao i obrazovno-odgojnom smislu na kojima je HZSR dosta godina radio, jedina mjera radi zaštite djece koja preostaje je lišavanje roditeljske skrbi. Pored toga, iz Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta te iz Listi za procjenu roditeljskih snaga i rizika, koje je sačinio predlagatelj, vidljivo je da obiteljska situacija ukazuje na postojanje određenih razina rizika za svako dijete i to zbog neodgovarajućeg stila života roditelja, loše održavanosti domaćinstva i siromaštva, vrlo loše materijalne i stambene okolnosti, izostanka materijalne i organizacijske podrške proširene obitelji, kao i kako svakodnevna skrb za djecu ne zadovoljava djetetove osnovne potrebe, a neodgovarajući odgojni postupci i odnos prema djeci, neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djece, konzumacija alkohola kod oca te dokumentirane prijave za zanemarivanje djece, također ukazuju na postojanje razina rizika za djecu.

15.U takvom stanju stvari, uslijed nedvojbenog utvrđenja prema kojemu bi, kada bi djeca živjela s roditeljima, razvojni rizici bili prisutni u visokoj razini rizika za pravilan rast i razvoj djece, nije moguće izvesti drukčiji zaključak od onoga kako bi možebitni povratak djece u primarnu obitelj predstavljao ozbiljnu opasnost za njihov život, zdravlje i razvoj, a kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

16.Iz rezultata dokaznog postupka, kako je već navedeno, proizlazi nedvojben zaključak i da je u interesu i u skladu s dobrobiti maloljetne djece ostvarivanje osobnih odnosa s oba roditelja, a na način kako je to određeno pobijanim rješenjem. Pritom i žalitelji posebno u žalbi ne ukazuju na razloge zbog kojih pobijaju odluku o ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja pa žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost te odluke.

17.Glede odluke o iznosima doprinosa za uzdržavanje djece valja navesti kako su protustranke kao roditelji, u smislu odredbe članka 288. stavak 1. ObZ-a, dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Odlučujući o doprinosima za uzdržavanje djece prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na potrebe djece školskog uzrasta za uzdržavanjem, a očito imajući u vidu opće poznate činjenice aktualnih cijena prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta i pojedinih vrsta usluga u Republici Hrvatskoj, kao i cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja i potrebe svakog djeteta, s tim što je iznose uzdržavanja dosudio imajući u vidu predlagateljev zahtjev. Protustranke su, nedvojbeno, u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svoje maloljetne djece dosuđenim mjesečnim iznosima, koji iznosi su i značajno niži od iznosa koji su potrebni za uzdržavanje djece, a kako to zaključuje i prvostupanjski sud.

18.Glede žalbenih navoda treba istaći kako ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća navedena činjenična utvrđenja koja proizlaze prije svega iz priložene dokumentacije, iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka i mišljenja Stručnog tima HZSR te iz navoda posebne skrbnice maloljetne djece, a i zaključci prvostupanjskog suda proizlaze iz svih detaljno navedenih dokaza pa žalitelji takva utvrđenja i na njima utemeljene zaključke žalbenim navodima nisu doveli u sumnju. Protustranke u žalbi protiv prvostupanjske odluke potpuno neutemeljeno ukazuju na to da bi prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba postupka, odnosno da bi zbog zauzetih pravnih stajališta pogrješno primijenio materijalno pravo, iznoseći zapravo svoju ocjenu utvrđenoga činjeničnog stanja i svoje tumačenje zakonskih odredaba o predmetnom prijedlogu. Neutemeljeno žalitelji navoda kako bi prvostupanjski sud bio dužan prihvatiti njihove dokazne prijedloge i izvesti dokaz očevidom na adresi stanovanja protustranaka jer uslijed navedenih utvrđenja taj dokaz nije bio potreban, kao i što nije bilo potrebno ponovno utvrđivanje mišljenja maloljetne djece budući da je u postupku mišljenje djece pravilno pribavljeno.

19.Naposljetku valja istaći kako žalitelji u žalbi u bitnom osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemiziraju s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gube iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom treba navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa, pored ostaloga, na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza sudskih vještaka, s tim što vještački nalaz i mišljenje ocjenjuje i s motrišta stručne utemeljenosti i valjane argumentiranosti, a u konkretnom slučaju je taj sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne nalaz i mišljenje vještaka te nadopunu vještačenje i te dokaze prihvatio. Ovdje valja jasno žaliteljima ponoviti i ukazati kako je u konkretnim okolnostima u interesu malodobne djece donošenje predmetne odluke. U smislu članka 5. ObZ-a sud koji vodi postupak dužan je ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, a žalitelji kao roditelji djece su zapravo grubo zanemarili roditeljske dužnosti te je dotična pobijana odluka donijeta sukladno članku 171. i članku 174. ObZ-a.

20.Dakle, iz svega navedenog vidljivo je kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo, u smislu citiranih odredaba ObZ-a kada je prijedlog prihvatio.

21.Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

22.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

U Splitu 18. ožujka 2025.

Sudac

Marko Pribisalić