Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-1294/2018-67

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marijane Zelić, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dariji Krajini Štivičić, odvjetnici u Zadru, Stomorica 1, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:92963223473, zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, na ročištu određenom radi objave presude, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju GO ukupan novčani iznos od 3.094,83 EUR sa zateznim kamatama i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 25,17 eura od 16. studenog 2007. do konačne isplate

- na iznos od 24,65 eura od 16. prosinca 2007. do konačne isplate

- na iznos od 25,30 eura od 16. siječnja 2008. do konačne isplate

- na iznos od 25,09 eura od 16. veljače 2008. do konačne isplate

- na iznos od 48,08 eura od 16. ožujka 2008. do konačne isplate

- na iznos od 47,63 eura od 16. travnja 2008. do konačne isplate

- na iznos od 45,90 eura od 16. svibnja 2008. do konačne isplate

- na iznos od 46,30 eura od 16. lipnja 2008. do konačne isplate

- na iznos od 45,67 eura od 16. srpnja 2008. do konačne isplate

- na iznos od 45,40 eura od 16. kolovoza 2008. do konačne isplate

- na iznos od 45,20 eura od 16. rujna 2008. do konačne isplate

- na iznos od 46,75 eura od 16. listopada 2008. do konačne isplate

- na iznos od 47,60 eura od 16. studenog 2008. do konačne isplate

- na iznos od 45,93 eura od 16. prosinca 2008. do konačne isplate

- na iznos od 49,71 eura od 16. siječnja 2009. do konačne isplate

- na iznos od 49,53 eura od 16. veljače 2009. do konačne isplate

- na iznos od 48,00 eura od 16. ožujka 2009. do konačne isplate

- na iznos od 48,09 eura od 16. travnja 2009. do konačne isplate

- na iznos od 47,93 eura od 16. svibnja 2009. do konačne isplate

- na iznos od 47,20 eura od 16. lipnja 2009. do konačne isplate

- na iznos od 47,08 eura od 16. srpnja 2009. do konačne isplate

- na iznos od 62,67 eura od 16. kolovoza 2009. do konačne isplate

- na iznos od 63,12 eura od 16. rujna 2009. do konačne isplate

- na iznos od 62,01 eura od 16. listopada 2009. do konačne isplate

- na iznos od 62,24 eura od 16. studenog 2009. do konačne isplate

- na iznos od 61,87 eura od 16. prosinca 2009. do konačne isplate

- na iznos od 62,95 eura od 16. siječnja 2010. do konačne isplate

- na iznos od 63,52 eura od 16. veljače 2010. do konačne isplate

- na iznos od 63,02 eura od 16. ožujka 2010. do konačne isplate

- na iznos od 63,57 eura od 16. travnja 2010. do konačne isplate

- na iznos od 64,83 eura od 16. svibnja 2010. do konačne isplate

- na iznos od 56,55 eura od 16. lipnja 2010. do konačne isplate

- na iznos od 56,44 eura od 16. srpnja 2010. do konačne isplate

- na iznos od 57,49 eura od 16. kolovoza 2010. do konačne isplate

- na iznos od 60,47 eura od 16. rujna 2010. do konačne isplate

- na iznos od 58,21 eura od 16. listopada 2010. do konačne isplate

- na iznos od 58,32 eura od 16. studenog 2010. do konačne isplate

- na iznos od 40,88 eura od 16. prosinca 2010. do konačne isplate

- na iznos od 40,76 eura od 16. siječnja 2011. do konačne isplate

- na iznos od 40,01 eura od 16. veljače 2011. do konačne isplate

- na iznos od 40,05 eura od 16. ožujka 2011. do konačne isplate

- na iznos od 39,81 eura od 16. travnja 2011. do konačne isplate

- na iznos od 40,44 eura od 16. svibnja 2011. do konačne isplate

- na iznos od 42,06 eura od 16. lipnja 2011. do konačne isplate

- na iznos od 43,90 eura od 16. srpnja 2011. do konačne isplate

- na iznos od 36,23 eura od 16. kolovoza 2011. do konačne isplate

- na iznos od 33,13 eura od 16. rujna 2011. do konačne isplate

- na iznos od 31,95 eura od 16. listopada 2011. do konačne isplate

- na iznos od 31,78 eura od 16. studenog 2011. do konačne isplate

- na iznos od 31,67 eura od 16. prosinca 2011. do konačne isplate

- na iznos od 32,24 eura od 16. siječnja 2012. do konačne isplate

- na iznos od 32,24 eura od 16. veljače 2012. do konačne isplate

- na iznos od 31,73 eura od 16. ožujka 2012. do konačne isplate

- na iznos od 31,44 eura od 16.travnja 2012. do konačne isplate

- na iznos od 31,32 eura od 16. svibnja 2012. do konačne isplate

- na iznos od 31,29 eura od 16. lipnja 2012. do konačne isplate

- na iznos od 30,75 eura od 16. srpnja 2012. do konačne isplate

- na iznos od 30,42 eura od 16. kolovoza 2012. do konačne isplate

- na iznos od 29,50 eura od 16. rujna 2012. do konačne isplate

- na iznos od 29,83 eura od 16. listopada 2012. do konačne isplate

- na iznos od 29,82 eura od 16. studenog 2012. do konačne isplate

- na iznos od 29,38 eura od 16. prosinca 2012. do konačne isplate

- na iznos od 28,90 eura od 16. siječnja 2013. do konačne isplate

- na iznos od 28,57 eura od 16. veljače 2013. do konačne isplate

- na iznos od 28,23 eura od 16. ožujka 2013. do konačne isplate

- na iznos od 28,45 eura od 16. travnja 2013. do konačne isplate

- na iznos od 27,45 eura od 16. svibnja 2013. do konačne isplate

- na iznos od 27,06 eura od 16. lipnja 2013. do konačne isplate

- na iznos od 26,86 eura od 16. srpnja 2013. do konačne isplate

- na iznos od 26,51 eura od 16. kolovoza 2013. do konačne isplate

- na iznos od 26,49 eura od 16. rujna 2013. do konačne isplate

- na iznos od 26,36 eura od 16. listopada 2013. do konačne isplate

- na iznos od 26,16 eura od 16. studenog 2013. do konačne isplate

- na iznos od 26,14 eura od 16. prosinca 2013. do konačne isplate

- na iznos od 25,57 eura od 16. siječnja 2014. do konačne isplate

sve u roku od 15 dana na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d.

II. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.740,43 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se daljnje sudjelovanje OO kao umješača na strani tužitelja u ovom postupku zbog nedostatka pravnog interesa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 12. lipnja 2007. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209673859 koji ugovor je solemniziran dana 18. lipnja 2007. kod javnog bilježnika Nadice Milovac pod brojem OV-4831/07. U članku 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu ugovorena je kamatna stopa od 4,5 % godišnje. U razdoblju od 2008. do zaključno prosinca 2013. kada je tuženik jednostrano povećavao kamatnu stopu po kriterijima koji tužitelju nisu bili poznati i na koje nije mogao utjecati, a njegovu obvezu prema tuženiku učinili su većom od prvotno ugovorene te neizvjesnom. Stoga tužitelj da je u razdoblju od ožujka 2008. do 1. veljače 2014. na ime razlike kamate koja je nastala zbog promjene kamatne stope platio iznos od 3.096,59 EUR (23. 331,24 kn). Dana 13. lipnja 2014. da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13-4 donio presudu kojom je djelomično potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita time što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koje je zaključivo u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. S obzirom da je sukladno članku 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezujuća za sve sudove u postupcima koje potrošači pokrenu osobno radi naknade štete koja im je uzrokovana postupanjem tuženika, to su i drugi sudovi u postupcima koje potrošači osobno i pojedinačno pokrenu dužni slijedom utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH utvrditi ništetnost ugovornih odredbi u pojedinačnim ugovorima, te dosuditi potrošačima naknadu koja ih uslijed ništetnosti takve ugovorne odredbe pripada. Županijski sud u Splitu u predmetu Gžo-199/14 presudom od 21. kolovoza 2014. utvrdio je ništetnost takve ugovorne odredbe u ugovoru potrošača koji je pred tim sudom tražio utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Obje naprijed navedene presude da se temelje na europskoj sudskoj praksi, konkretno na presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 u kojoj se poziva sud na Direktivu 93/13 sukladno kojoj nije dovoljno da je odredba ugovora koja se odnosi na kamatnu stopu potrošaču samo gramatički razumljiva, već on mora biti upoznat sa mehanizmima promjene kamatne stope, kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ekonomske posljedice koje za njega na temelju takvog ugovaranja proizlaze. S obzirom da je člankom 2. Ugovora o kreditu broj 3209673859 ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema kriterijima koji tužitelj kao potrošač niti na koji način nisu mogli biti poznati ta je odredba ugovora ništetna, te da tužitelju pripada naknada u visini razlike ukupne neplaćene kamate – koje je banka obračunala i naplatila tužitelju, u odnosu na dospjele anuitete prema inicijalnom otplatnom planu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome naveo kako u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve, kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine odnosno izračuna navodne pretplate te osporava vještačenje iz rujna 2015. koje je dostavljeno uz tužbu. Ne osporava da je među strankama zaključen Ugovor o namjenskom kreditu br. 3209673859 od 12. lipnja 2007., kojim se tužitelj zadužio u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.000,00 CHF, na razdoblje otplate od 12 godina, u skladu s odredbama sklopljenog Ugovora. Kredit da je otplaćen 15. siječnja 2015. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare na glavnicu i kamate koje tužitelj traži u prvih 40 alineja novčanog tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, što zbog primjene niže kamate, što zbog zastare. Tuženik da je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem mijenjao ugovorenu kamatu, na više i niže, zbog promjene tržišnih uvjeta. Tužitelj da tuženiku nijednom nije prigovorio povećanje stope redovne kamate, niti je zatražio raskid ugovora o kreditu, tako da nije u neravnopravnom položaj onaj sudionik u obveznom odnosu koji može zbog povećanja kamatne stope bez posebnih drugih razloga raskinuti ugovor.

3. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3862/16 od 30. svibnja 2018. ukinuta je pobijana prvostupanjska odluka i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Splitu proizlazi da prvostupanjski sud treba otkloniti nedostatke na način da u obrazloženju presude izloži jasne i neproturječne razloge o odlučnoj činjenici koja se odnosi na visinu novčanog iznosa koji je tuženica dužna vratiti tužitelju, pa da nakon toga donese novu, zakonitu i pravilnu odluku. Prilikom odlučivanja o trošku da treba navesti razloge zbog kojih smatra da su pojedinačni troškovi bili potrebni odnosno da nisu bili potrebni za vođenje parničnog postupka.

4. KO je podneskom od 21. svibnja 2019. predložila da joj sud posebnim rješenjem dopusti miješanje u ovoj pravnoj stvari jer da ona stranka predmetnog ugovora o kreditu broj 3209672859 i to kao sudužnik, a koji je kredit podignut i otplaćen za vrijeme trajanja braka.

5. Na ročištu održanom 6. lipnja 2019. sud je prihvatio sudjelovanje OO kao umješača na strani tužitelja GO.

6. Tužitelj je u podnesku od 21. siječnja 2025. naveo kako se tijekom trajanja ovog parničnog postupka razveo od OO (Ristić), ovdje umješača te kako je sa istom pred ovim sudom, u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P Ob- 73/2021., sklopio sudsku nagodbu i to 5. srpnja 2024. . Nadalje da je iz sadržaja toč. III. sudske nagode, kao i potvrde o provedenom nalogu za plaćanje, razvidno kako na strani ovdje umješača OO ne postoji nikakav pravni interes za sudjelovanje u ovom parničnom postupku. Umješač OO uredno je primila podnesak tužitelja.

7. Kako OO kao umješač nema više pravnog interesa jer je sa tužiteljem zaključila sudskog nagodbu radi utvrđenja bračne stečevine i svih međusobnih potraživanja odlučeno je kako glasi u izreci rješenja.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to: Izračun promjene kamate po Ugovoru o kreditu od 10. rujna 2015. (l.s. 10-12), Izračun banke- Efektivna kamatna stopa/realna godišnja kamatna stopa na dan 12. lipnja 2007. (l.s. 13-16), prometi po kreditu (l.s. 17-22), Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3209673859 (l.s. 23-30); Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. (l.s. 50-62), Bilten HNB-a broj 196, iz listopada 2013. (l.s. 63-65), Godišnje izvješće za 2013. (l.s. 66-68), dopis direkcije pravnih poslova Ur.br. 417-810-ŽI/MK-2013 od 7. lipnja 2013. (l.s. 69), izvješće o izloženosti valutnom riziku po pojedinim valutama (L.s. 70); Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (l.s. 73-78), ovjereni prijevod s engleskog jezika Deane Šonjić, stalnog sudskog tumača za engleski i njemački jezik od 14.08.2014. godine (l.s. 79-80), Priopćenja za javnost, 21. siječnja 2015. (l.s. 86-96), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1013/2006-2 od 2. studenog 2006., broj: Rev-797/2001-2 od 25. rujna 2001. (l.s. 138- 141), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Majde Korljan (l.s. 281-285), dopuna nalaza i mišljenja (l.s. 291-292,324-325, 348-351), iskaz tužitelja (l.s. 365-366).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 3.094,83 EUR s naslova vraćanja onog dijela novčane tražbine kojeg je po Ugovoru o namjenskom kreditu, koji je sklopljen među strankama 12. lipnja 2007. isplatio tuženici u razdoblju od studenog 2007. do siječnja 2014. na temelju nepoštene ugovorne odredbe u pogledu jednostrane i netransparetne promjenjivosti redovne stope ugovorne kamate, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

11. Među strankama nije sporno da su 12. lipnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 3209673859 kojim Ugovorom je tuženica kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredita namjenski kredit u iznosu od 70.000,00 CHF s rokom otplate od 12 godina. Nije sporno da je čl. 2. Ugovora utvrđena kamatna stopa 4,50 % godišnje, s time da je ista promjenjiva, te kako se promjena kamatne stope izvršava sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d..

12. Između stranaka također nije sporno da se tijekom trajanja navedenog ugovornog odnosa odlukama tuženice o kamatnim stopama početno ugovorena kamatna stopa mijenjala/povisivala, te da je tako iznosila iznad ugovorene stope od 4,50 %, i to 5,15 %, 5,30 %, 6,30 % te da su se anuiteti povećavali.

13. Među strankama je sporno osnova i visina utužene tražbine. Nadalje, sporno je jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat pretplaćenih iznosa. Također sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja, s obzirom da je tuženik istakao prigovor zastare.

14. Prvostupanjski sud smatra da je odredba Ugovora o kreditu, prema kojoj je ugovorena mogućnost promjene redovne kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno članku 322., u vezi s člankom 324. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO), te člankom 81. stavkom 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i naročito odredbe članka 82. alineja 10. i 11. ZZP/03 sa posljedicom predviđenom odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 koji predviđa da je nepošten ugovorna odredba ništava. Ovo stoga jer je tuženica iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, s obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, pa prvostupanjski sud prihvaća stav Visokog trgovačkog suda u presudi od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž-7129/2013-4., da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom navedenog ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, a time i ništetna, pa su sve jednostrane promjene kamatne stope što ih je tuženica poduzimala bile nezakonite. Suprotno navodima tužene, prvostupanjski sud, imajući u vidu navedene odluke Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, u kojima je po kolektivnoj tužbi hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača ''Potrošač'', podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. god. pod br. P – 1401/12, protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i tužena, pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima, u kojima su banke bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom mijenjale početno ugovorene kamatne stope, nepoštene i stoga ništave, ovaj sud smatra da je iz navedenih razloga ništava i odredba predmetnog Ugovora o kreditu ( čl. 1.) kojom se isto regulira, slijedom čega na sporni pravni odnos treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO) te tužitelju dosuditi razliku anuiteta prema nalazu i mišljenu sudskog vještaka za financije.

15. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Ovaj sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

16. Na okolnost zaključenja ugovora saslušana je tužitelj. Čitanjem iskaza tužitelja ovaj sud je utvrdio da je tužitelj digao kredit radi nadogradnje obiteljske kuće. Na početku da mu je rata kredit iznosila 2.700,00 kn mjesečno, kasnije da se rata kredita povećavala i da je došla do iznosa od 4.500,00 kn mjesečno, te da je iznos opterećivao 80 % njegove plaće. Nadalje da mu nije detaljno objašnjeno da koliko će kamata ići dolje ili gore. U vrijeme sklapanja ugovora nije bio vlasnik trgovačko društva ili obrta, a predmetna nekretnina nije bila u zakupu ili najmu. Ugovor o kreditu pripremao je djelatnik banke, s kojim se nije moglo pregovarati oko sadržaja ugovora.

17. S obzirom na prigovor tuženice da tužitelj nije dokazao status potrošača ovaj sud nalazi da nije osnovan jer iz samog ugovor o kredita i iskaz tužitelja čiji je iskaz prihvatio ovaj sud, utvrđeno je da tužitelj ima status potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao radi realizacije nenamjenskog kredita-nadogradnja obiteljske kuće, u svrhu koje nisu namijenjene obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti.

18. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Naime, odredba ugovora o kreditu ništetna je u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, no ona nije ništetna u dijelu kojim su stranke ugovorile kamatnu stopu od 4,50 % godišnje, pa unatoč ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i ništetnosti kasnije odlukom tuženika povećanih kamatnih stopa, ugovor u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO može opstati i bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako da se za cijelo vrijeme trajanja ugovora primjenjuje pravno valjana odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje kao osnova za obračun razlike više plaćane kamatne stope. Time se ne ograničuje sloboda ugovaranja promjenjive kamatne stope, već se kreditoru samo nameće obveza ugovaranja jasnih i egzaktnih parametara o kojima tijekom trajanja kreditnog odnosa ovisi promjena ugovorene kamatne stope. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna zbog toga što ju je tuženik mijenjao protivno ugovoru, već zato što je njezinu promjenjivost ugovarao protivno zakonu.

19. Naime, tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao činjeničnu osnovu tužbe da je s tuženicom sklopio predmetni ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženice kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

20. Na okolnost visine iznosa koji je tuženica dužna platiti tužitelju provedeno je financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Majdi Korljan.

21. Čitanjem nalaza i mišljenje vještaka Majde Korljan utvrđeno je da je prema izračunu banka više obračunala iznose anuiteta i to u ukupnom iznosu od 2.321,78 EUR (17.493,43 kn) uslijed promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 4,50 % godišnje i to za razdoblje od studenog 2007. do siječnja 2014.

22. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju te navela da se ovim postupkom potražuje od tuženika razlika kamate koja mu je naplaćena u odnosu na onu koja je predmetnim ugovorom o kreditu prvotno ugovorena, a sve kao posljedica jednostrane odluke banke-nezakonito mijenjanje kamatne stope. Odredbe kojima je ovako mijenjana kamatna stope utvrđene su ništetnim. Stoga da tužitelj traži da vještak dopuni predmetni nalaz u kojemu će iskazati ukupnu razliku koja se odnosi na neplaćenu kamatu tužitelju u odnosu na onu koju je tužitelj prvotno ugovorio s tuženikom. Kako su u nalazu prikazane razlike u anuitetima, ali nije prikazana razlika koja se odnosi na kamate koje je u utuženom razdoblju banka naplatila od tužitelja, predloženo je od strane tužitelja dopuna nalaza i mišljenja.

23. Stalni sudski vještak Majda Korljan dopunila je nalaz i mišljenje sukladno prigovoru tužitelja. Čitanjem dopune nalaza i mišljenje vještaka Majde Korljan od 12. prosinca 2019. utvrđeno je da je prema izračunu banka više obračunala iznose anuiteta i to u ukupnom iznosu od 3.094,83 EUR (23.318,01 kn) uslijed promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 4,50 % godišnje i to za razdoblje od studenog 2007. do siječnja 2014.

24. Tuženica se očitovala na nalaz i mišljenje kao dopunu sudskog vještaka Majde Korljan te navela da je nejasno iz kojeg razloga je vještak u dopuni nalaza i mišljenja računala razliku između kamate unutar anuiteta kad joj je rješenjem od 18. studenog 2019. određeno da utvrdi razliku anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu.

25. Stalni sudski vještak Majda Korljan se očitovala na prigovor tuženika i navela da joj je rješenjem od 18. studenog 2019. određen zadatak utvrditi razliku u obračunu anuiteta, potom da joj je od strane suda dostavljen podnesak tužitelja od 13. siječnja 2020. te da je od nje zatraženo da izradi dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je trebalo izraditi razliku kamata što je i učinjeno. U nalazu i mišljenju kao i u dopuni nalaza da se izrađene varijante izračuna kako je zatraženo od vještaka, a koja varijanta izračuna će biti prihvaćena da je odluka suda.

26. Sukladno nalazu i mišljenju te dopuni istog tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 28. ožujka 2022., te podneskom od 11. prosinca 2024. kad su iznosi prikazani u valuti EUR.

27. Sud je cijenio stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje te dopunu sudskog vještaka Majde Korljan jer se radi o sudskom vještaku koji tu dužnost obavlja više godina, a nema nikakvih okolnosti zbog kojih bi sud sumnjao u stručnost i objektivnost istog. Sud nalazi da u nalazu i mišljenju te dopuni nisu utvrđene nikakve nejasnoće, dok su prigovori tuženice pravne prirode i o njima odlučuje sud.

28. Tuženica je na ročištu od 5. travnja 2022. navela da je u odnosu na podnesak tužitelja od 28. ožujka 2022. došlo do preinake tužbe s obzirom da su pojedini anuiteti iz tužbe povišeni primjerice za prosinac 2007., siječanj 2008., ožujak 2008. te da se tuženica takvoj preinaci protivi te podredno ističe prigovor zastare na preinačeni iznos.

29. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o preinaci već uređenju tužbe u smislu odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP.) , jer je tužitelj tek po provedenom vještačenju mogao znati točnu visinu svojeg potraživanja, u skladu s kojim je i uredio tužbene zahtjeve. Tako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju ne bi se u konkretnom slučaju radilo od zastari

30. Naime, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

31. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

32. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

33. Slijedom navedenog, a s obzirom da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna i nepoštena, primijenivši opisana pravna shvaćanja i izložene zakonske odredbe na činjenična utvrđenja iz postupka, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

34. Na dosuđeni iznos od 3.094,83 EUR, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a koja kamata pripada u skladu sa člankom 1115. stavak 2. ZOO-a odnosno od kada je tuženik kao nepošten stjecatelj dužan zateznu kamatu platiti od dana stjecanja tj. dana isplate anuiteta.

35. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. U odnosu na povredu kolektivnih interesa potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojim se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovarala promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, donesena je presuda posl. br. P-1401/12 4. srpnja 2013., a postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. ( potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/2014), odnosno zastara teče od naznačenog datuma i istekla bi 13. lipnja 2019., Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 10. veljače 2016., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a, u odnosu na zahtjev za isplatom više stečenog po osnovi jednostrano mijenjane kamatne stope.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa) za tužitelja i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1.- 200,00 EUR, pristup na ročište od 26. travnja 2016. prema Tbr. 9. toč. 5. – 50,00 EUR, pristup na ročište od 17. svibnja 2016. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 9. lipnja 2016. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 6. lipnja 2019. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 5. travnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 11. rujna 2023. prema Tbr. 9. toč. 2. – 100,00 EUR, pristup na ročište od 3. veljače 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, sastav podneska od 21. travanja 2016. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 EUR, sastav podneska od 31. svibnja 2019. prema Tbr. 8. toč. 3. – 100,00 EUR, sastav podneska od 14. siječnja 2020. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 EUR, sastav podneska od 28. ožujka 2022. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 EUR, sastav podneska od 11. prosinca 2024. prema Tbr. 8. toč. 3. – 100,00 EUR, sastav podneska od 21. siječnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 3. – 100,00 EUR, sastav žalbe na presudu (parnične troškove) prema Tbr. 10. toč. 4.- 100 EUR, što iznosi 2.550,00 EUR, uvećano za PDV 25 %, što iznosi 3.187,50 EUR, te uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 77,38 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 77,38 EUR, što sveukupno iznosi 3.740,43 EUR.

36.1. Odbijen je trošak izrade privatnog nalaza i mišljenja jer je u konkretnom pravnoj stvari određeno financijsko vještačenje od strane ovog suda po stalnom sudskom vještaku Majdi Korljan, a koji trošak je priznat kako je gore navedeno.

Zadar, 18. ožujka 2025.

Viša sudska savjetnica

S u d a c

Marijana Zelić

Marko Baraka

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku