Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-143/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Odvjetničko društvo Marčan i partneri d. o. o. iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Delač, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-2402/2015-37 od 4. listopada 2018., 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-2402/2015-37 od 4. listopada 2018.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
"I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 22.360,00 kuna (slovima: dvadesetidvijetisućetristošezdesetkuna), sve u roku od 15 dana, a u preostalom iznosu tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.“
2. Protiv rješenja žali se tuženik ne navodeći žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica je u ovom predmetu podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj je navela da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, a ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika. Tužiteljica je tvrdila da su ništetne ugovorne odredbe tog Ugovora o kreditu koje se odnose na povrat kredita prema tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća pojedinih anuiteta otplate te da je ništetna ugovorna odredba o mogućnosti promjene kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika te je tužbenim zahtjevom zatražila da se tuženiku naloži da joj plati iznos od 15.000,00 CHF koliko je po njezinom mišljenju u otplati kredita platila više u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i u odnosu na tečaj CHF koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.
5.1. U tijeku postupka stranke su sklopile Dodatak Ugovora o kreditu primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) čime su izvršile konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.
5.2. Tužiteljica je nakon toga povukla tužbu i zatražila naknadu parničnog troška.
5.3. Prvostupanjski sud je zaključio da je sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu tuženik udovoljio zahtjevu iz tužbe te je stoga primjenom članka 158. stavak 1. ZPP-a pobijanim rješenjem tuženik obvezan da tužiteljici naknadi parnični trošak.
5.4. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužiteljica povukla tužbu nakon što je udovoljeno tužbenom zahtjevu jer je tužiteljica svoj cilj koji je željela postići predmetnom tužbom ostvarila na drugi način zbog čega smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu parničnog troška.
5.5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev 404/2021-2 od 29. kolovoza 2023., odgovarajući na pitanje: „Tko je dužan snositi troškove parničnog postupka nastalih do trenutka sklapanja Dodatka kojim je provedena konverzija kredita, a koji parnični postupak je uslijed sklapanja Dodatka, bez da je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, okončan povlačenjem tužbe?" iznio pravno shvaćanje prema kojem: „činjenici što su stranke parničnog postupka sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu i njime sporazumno uredile (ugovorile) glavnicu duga nije opravdano dati značaj udovoljenja tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, a samo u svezi sa time niti značaj osnove potraživanja tužitelja naknade troškova parničnog postupka u skladu s odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a - ali to samo za sebe ne sprečava niti ograničava tužitelja da analognom primjenom te odredbe i zavisno od okolnosti svakog pojedinog slučaja ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška (kumulativno potrebno):
- ako bi to odgovaralo njegovom legitimnom očekivanju zbog kojeg je parnicu pokrenuo,
- ako se time postiže i pravična ravnoteža između interesa tužitelja da mu se legitimnim prizna to što je pokrenuo sudski postupak i vodio ga do sklapanja dodatka ugovoru, sve uz opravdano, razumno očekivanje da će u pokrenutom postupku uspjeti - te interesa tuženice da ne snosi parnični trošak iako je za trajanja postupka u cijelosti osporavala osnovu i visinu zahtjeva tužitelja, pa i u dijelu za kojeg je u konačnom sklopila dodatak ugovoru o kreditu,
- ako je dodatkom ugovora o kreditu u konačnom i u suštini u dijelu udovoljeno očekivanjima (makar ne formalnopravno i tužbenim zahtjevima tužitelja) zbog kojih je tužitelj postupak vodio.''.
5.6. U ovom predmetu je tužiteljičina tužba imala jasan sadržaj i nije bila nerazumna, odnosno ne može se smatrati da je njezino očekivanje da će uspjeti u parnici bilo neopravdano, sve obzirom na to da je tuženik u cijelosti osporavao osnovanost njezinog tužbenog zahtjeva. Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu je konačno udovoljeno očekivanjima zbog kojih je tužiteljica vodila ovaj postupak pa stoga tužiteljici pripada naknada prouzrokovanog joj parničnog troška.
5.7. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio naknadu parničnog troška pa je stoga tuženikova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
Koprivnica, 18. ožujka 2025.
Sudac
Veljko Kučeković
