Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2334/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika Grada Biograda na Moru, OIB: 95603491861, Trg kralja Tomislava kbr. 5, Biograd na Moru, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ZB, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru i punomoćnice tuženika Anđele Žunić, odvjetnice u odvjetničkom uredu Luka Mrkić u Zadru, na ročištu za objavu presude 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] površine 2 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 6 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 12 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 46 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 1266 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 347 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 322 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 84 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 158 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 382 m2, sve k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnica opisanih nekretnina, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

II Nalaže se tužiteljici VB naknaditi tuženiku Gradu Biogradu na Moru parnični trošak u iznosu od 1.168,87 EUR (tisućustošezdesetosam eura i osamdesetsedam centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 2. kolovoza 2023. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 2 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] površine 6 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] površine 12 m , čest. zem. [katastarska čestica] površine 46 m , čest. zem. [katastarska čestica] površine 1266 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] površine 347 m , čest. zem. [katastarska čestica] površine 322 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] površine 84 m , čest. zem. [katastarska čestica] površine 158 m i čest. zem. [katastarska čestica] površine 382 m[2] , sve k. o. [katastarska općina], međutim zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju, a da je na predmetnim nekretninama uknjižen tuženik za cijelo. Nadalje navodi da je tužiteljica osobno i putem pravnih prednika u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina od početka 20. stoljeća. Predmetne nekretnine da je stekla na temelju Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog 6. srpnja 2023. od svog supruga ŽB, koji da je predmetne nekretnine stekao od svog pok. oca HB, a HB od svog pok. oca FB pok. V. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužiteljica nije dostavila niti jedan jedini dokaz kojim bi dokazala neprekinuti pravni slijed stjecanja prava vlasništva odnosno da je izvršen prijenos prava vlasništva sa tuženika na prednike tužiteljice kao i dokaze iz kojih bi se eventualno moglo utvrditi da su ispunjene pretpostavke koje zakon traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, jedini dokaz koji tužiteljica dostavlja jest Ugovor o darovanju koji je zaključila sa svojim ocem i to dana 6. srpnja 2023. odnosno nekoliko dana prije podnošenja ove tužbe. Iz dokumentacije na koju se tužiteljica poziva, ne slijedi da je tužiteljica na bilo koji način stekla prava vlasništva na utuženoj nekretnini, a niti da je predmetna nekretnina predstavljala vlasništvo njenog prednika. S tim u svezi, jasno je kako niti tužiteljica, a ni prednici ni na koji način nisu mogli biti pošteni posjednici jer su bili upoznati sa činjenicom da je na predmetnoj nekretnini upisano pravo vlasništva pravnog prednika Grada Biograda na Moru odnosno Općenarodne imovine. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice kako je za predmetne nekretnine ishodila Rješenje o izvedenom stanju, tuženik ističe da isti ne bi mogao predstavljati dokaz prava vlasništva pozivajući se na odredbu članka 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama (NN 86/12,134/13,65/17,14/2019). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Za ukazati je da je u ovom predmetu rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-1143/2024-3 od 8. listopada 2024. ukinuta prvostupanjska presuda donesena pod ranijim poslovnim brojem P-1896/2023-12 od 12. veljače 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu: zk izvadak za predmetne nekretnine sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 6-14), izvod iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Zadar, odjel za katastar nekretnina [adresa] (list spisa 15), Ugovor o darovanju nekretnina zaključenog između IB i VB od 6. srpnja 2023., a ovjerenog kod javnog bilježnika Zorane Brčić, pod brojem OV-490/2023 (list spisa 16-19), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru iza smrti HB, posl. br. O-191/06 od 29. svibnja 2007., (list spisa 20-22), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru iza smrti HB FB posl. br. O-24/81 od 23. veljače 1982. (list spisa 23- 24), Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: UP/I-36-03/12- 11/872, UR.BROJ: 2198-11-2/1-13-9 od 15. studenog 2013. (list spisa 30-35), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.geod. (list spisa 26-28), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te su u svojstvu svjedoka saslušani BB i DB (list spisa 57-59).

4.1. Sud nije uzeo u obzir dokazne prijedloge tuženika predloženih na ročištu za glavnu raspravu od dana 11. veljače 2025., a sve sukladno odredbi članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretninama oznake: čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] za cijelo, te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

7. Tužiteljica je tijekom postupka isticala da je predmetne nekretnine stekla darovanjem od svog supruga ŽB odnosno dosjelošću putem svojih pravnih prednika.

8. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo upisan tuženik.

9. Među strankama je sporno je li tužiteljica ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.

10. Uvidom u Ugovor o darovanju (list spisa 16-19) ovjeren po Javnom bilježniku Zorani Brčić iz Benkovca pod brojem OV-490/2023 dana 17. srpnja 2023, proizlazi da je isti zaključen između ŽB, s jedne strane kao darovatelja i tužiteljice, s druge strane kao daroprimatelja, da su predmet darovanja upravo predmetne nekretnine koje u naravi predstavljaju kuću, dvorište i vrt.

11. Uvidom u rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa], posl. br. O-191/06 (l.s. 20-22) iza pok. HB proizlazi da je njegovim nasljednikom na temelju zakona proglašen ŽB, dok nije razvidno da bi ostavinsku masu pok. ostavitelja činile predmetne nekretnine.

12. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu, posl.br. O-24/81 od 23. veljače 1982. proizlazi da su nasljednicima pok. ostavitelja FB proglašeni: sin KB, sin ĐB, supruga UB te kćeri RB, AB i SB, dok nije razvidno da bi predmetne nekretnine činile ostavinsku imovinu pok. ostavitelja.

13. Iz iskaza svjedoka BB (star 91 godina) proizlazi da se 1941. zajedno s roditeljima se doselio na mjesto zv. Torovi u Biogradu, dok su se obitelj UB doselili upravo na ovo mjesto iz Medviđe još 1910. Prema pričanju njegovih roditelja da se pradjed od obitelji UB i to zv. V (Z) a kojeg je i on osobno poznavao, doselio prvi na ovo područje, jer je veliko imanje kupio od obitelji Ž, dok je njegova obitelj imanje kupila od JB. Nakon smrti V i to negdje 1959-1960. godine ovo imanje je naslijedio sin FB, a nakon Šimine smrti su ga naslijedili sinovi BB i HB, s tim da je BB preminuo, dok je HB naslijedio sin ŽB koji je sada nekretnine darovao svojoj supruzi-tužiteljici. Iskazuje da je 1941. kad je došao u ovaj kraj zv. H, V već živio sa svojom obitelji na ovom imanju te su imali dvije kuće i to prvu stariju kuću, koja je sagrađena prije, a koja je bila pola kuća pola štala, te u dnu imanja drugu kuću, prizemnicu u koju su naknadno uselili. Svjedok na terenu pokazuje novoizgrađenu kuću te navodi da je upravo na tom mjestu bila pola štala pola kuća, dok je sa zapadne strane nekretnine bio suhozid, a kasnije su se doselili susjedi F kroz II. svjetski rat, dok je s istočne strane također bio suhozid ali na granici s obitelji I, međutim, taj dio nekretnine nije sadašnji predmet spora budući je taj dio ograđen od predmetnog, a taj dio da je naslijedio sin BB, Šimin sin i taj dio nekretnine graniči s obitelji I. Između sinova FB, HB i BB nikada nije bilo sporova i točno se znalo tko što drži, a umjesto tadašnjih suhozida s kojima je bila omeđena cijela nekretnina od pok. V sada su betonski zidovi, kao i da nikad nije čuo da im je itko osporavao pravo vlasništva a niti posjed, a sve da zna jer da je njegova kuća u kojoj i dalje živi udaljena od predmetne nekretnine cca 400m2.

14. Iz iskaza svjedoka DB proizlazi da je 1967. udajom za svog supruga došla živjeti u kuću DB koja se nalazi nedaleko od predmetne nekretnine te joj je tada svekrva pričala da je pok. V došao na ovo imanje iz Medviđe 1910. sa suprugom te da je živio u kući koja sad predstavlja kuću u kojoj živi tužiteljica, ali istu su sagradili na temeljima stare kuće u kojoj je živio V sa suprugom i djecom. 1968. upoznala je FB i njegovu suprugu AB, koji su tu živjeli zajedno s djecom HB i BB, kćerkama AB, SB i RB koja je preminula, dok su se AB i SB udajom odselile od svojih roditelja, a ovdje su ostali živjeti sin HB sa suprugom dok se BB odselio malo dalje od predmetne nekretnine gdje je sebi napravio kuću. Predmetna nekretnina nije bila omeđena kao sada betonskim zidovima, već je bio suhozid koji je dijelio nju i druge susjedne nekretnine, a da između djece pok. FB nije postojao nikad spor, a niti je FB u njegovom posjedu itko ometao.

15. Uviđajem na licu mjesta vještak geodetske struke je naveo da pokazani predmet spora predstavlja niz nekretnina sve opisane u pozivu za očevid, a koje zajedno s još nizom nekretnina koje nisu predmet ovog postupka ograđene visokim betonskim zidom. Naveo je da se na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] nalazi stambeni objekt, a također da se na predmetu spora nalazi pomoćni objekt-konoba, dok ostatak da predstavlja dvorište i veliki asfaltirani parking, a što je vještak pobliže označio na skici sudskog očevida ( list spisa 62).

16. U skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Odredbom članka 114 stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12.,152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZVSP), propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

17.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo jedinice lokalne samouprave iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP, odnosno 40 godina.

17.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

18. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

19. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

20. Odredbom članka 18. stavka 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (st. 2.). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).

21. Nesporno je da je tužiteljica kao osnovu za stjecanje prava vlasništva putem svojih pravnih prednika navela dosjelost, a koju osnovu da bi dokazala morala je predočiti dokaz da su njezini pravni prednici, kao pošteni posjednici, osobno i putem svojih pravnih prednika bili u posjedu spornih nekretnina zakonom propisano vrijeme.

21.1. U konkretnom slučaju, tužiteljica sudu nije predložila adekvatne dokaze u vidu povijesti posjeda i povijesti zk. upisa radi utvrđenja odlučnih činjenica, odnosno da su prednici tužiteljice u dugogodišnjem kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina te da je njihov posjed imao kakvoću - poštenje koje je nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21.2. Posjed tužiteljice nije zakonit, jer u postupku nije dokazala da ima valjani pravni temelj posjedovanja. S druge strane poštenje se presumira, Stoga, kada tuženik tvrdi da taj posjed nije pošten, na njemu je teret dokaza na okolnost da je taj posjed nepošten odnosno da je tužiteljica znala odnosno da je s obzirom na okolnosti slučaja imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed.

22. Što se tiče priloženog ugovora o darovanju nekretnina zaključenog 6. srpnja 2023. između tužiteljice i njezinog supruga ŽB, po stavu ovog suda tužiteljica nije dokazala da bi darovatelj, njezin suprug ŽB u trenutku zaključenja spornog ugovora bio vlasnik (knjižni ili izvanknjižni) predmetnih nekretnina, a isto se ne može utvrditi ni uvidom u isprave priložene spisu, pa time nije na tužiteljicu mogao prenijeti više prava nego što ga sam ima. Nadalje, kao dokaz pravnog slijeda stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama tužiteljica je dostavila rješenja o nasljeđivanju iz pok. HB, oca njezinog supruga, posl.br. O-191/06 te pok. FB, djeda tužiteljičinog supruga, posl.br. O-24/81. Prvenstveno, ovdje valja ukazati da tužiteljica tijekom postupka nije dostavila uvjerenje o uspoređenju čestica stare i nove izmjere za k. o. [katastarska općina] izdane od ovlaštenog tijela ili drugi adekvatan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da doista nekretnine koje su navedene kao ostavinska imovina u prednje citiranim rješenjima o nasljeđivanju odgovaraju ( u cijelosti ili u svojim dijelovima) novoformiranim predmetnim nekretninama, niti je isto razvidno uvidom u isprave koje prilože spisu. Pored činjenice što na temelju izvedenih dokaza sud ne nalazi utvrđenim da bi predmetne nekretnine bile predmet nasljeđivanja u prednje navedenim ostavinskim postupcima, za istaknuti je da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. FB, posl.br. O-24/81 proizlazi da pok. HB nije jedini nasljednik navedenog ostavitelja, pa svakako prednik tužiteljice pok. HB nije u cijelosti naslijedio svog pok. oca FB, a u spisu ne postoje dokazi na temelju kojih bi se moglo zaključiti da bi to vlasništvo do svoje smrti 2006. godine stekao po drugom osnovu, pravnim poslom ili dosjelošću. Za istaknuti je da sud ne pribavlja nikakve dokaze po službenoj dužnosti niti utvrđuje činjenice izvan onih činjenica na koje se pozivaju stranke u postupku.

22.1. U pogledu ocjene iskaza saslušanih svjedoka, ovaj sud je stava da je njihova dokazna snaga slaba i nedovoljna jer sadržaj njihovih iskaza unatoč njihovoj podudarnosti u pogledu okolnosti posjedovanja predmetnih nekretnina od strane pok. GB, potom pok. FB, ne potvrđuju činjenicu poštenja posjeda prednika tužitelja pok. HB, na koju upire tuženik, a niti u svojim iskazima ne iskazuju na koji način bi to pok. HB, a potom njegov sin ŽB posjedovali i koristili predmetnu nekretninu. Naime, saslušani svjedok BB je iskazao da su pok. FB naslijedili sinovi BB i HB, ne navodeći da bi pok. FB naslijedile i druge osobe kao zakonski nasljednici ( što je sud kao naprijed utvrdio uvidom u rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-24/81), dok svjedokinja DB navodi da bi pok. FB imao i kćeri AB i SB, koje da su se udajom odselile od svojih roditelja, što po stavu ovog suda ne dokazuje da bi nasljednici pok. FB postigli dogovor vezano za nekretnine stečene nasljeđivanjem. Slijedom čega, kao što je naprijed obrazloženo, iz stanja spisa ne proizlazi da bi pok. HB stekao vlasništvo po nekoj drugoj osnovi, pa tako niti dosjelošću.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan u cijelosti, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

24. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tužiteljica je u obvezi tuženiku naknaditi troškove postupka jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

24.1. Tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima do 25. listopada 2023., 26. studenog 2023., 14. prosinca 2023. ( Tbr. 9.t.1. u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife) što uz vrijednost boda od 2,00 EUR ( Tbr. 54. Tarife) iznosi po radnji 150,00 EUR, međutim sud je tuženiku priznao trošak do visine zatraženog odnosno 149,40 EUR po radnji, dok za pristup na ročište od 11. veljače 2025. tuženik je neosnovano zatražio iznos od 200,00 EUR, međutim za ovo ročište priznat mu je trošak od 150,00 EUR ( Tbr. 9.t.1. u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife). Nadalje, tuženiku je priznat zatraženi trošak sastava žalbe u visini od 187,5 EUR ( Tbr. 10.t.1. u vezi Tbr.7.t.1. Tarife), što ukupno iznosi 935,1 EUR, uvećano za PDV od 25 %, dakle sveukupno iznos od 1.168,87 EUR. Slijedom naprijed iznijetog, tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u visini preko dosuđenog (odnosno za iznos od 62,50 EUR).

24.2. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Biograd na Moru, 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljici po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženiku po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru.