REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-207/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vanda Broz, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Obradović, odvjetnik iz Dubrovnika, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 10. siječnja 2025., poslovni broj: Psp-29/2023-56, 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ŠČ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 10. siječnja 2025., poslovni broj: Psp-29/2023-56, u pobijanim točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao posljednji, mirni i nesmetani suposjed tužitelja EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to suposjed pomoćnog objekta (zgrade) izgrađene na k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), bruto površine 50 m2, na adresi [adresa], na način da je u listopadu 2023. ušao u posjed predmetne nekretnine promijenjivši bravu na ulaznim vratima i postavljanjem nadzorne kamere pa se tuženiku nalaže u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da preda tužitelju u suposjed predmetni objekt kao i ključeve novopostavljene brave na ulaznim vratima gore navedenog objekta te mu se zabranjuje buduće smetanje suposjeda na opisani ili sličan način.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 452,57 eura na ime nadoknade troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv točaka I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/ 14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer njegova izreka proturječi razlozima rješenja, a obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ističe kako iz obrazloženja rješenja nema jasnih i nedvosmislenih navoda kojima se dokazuje tužiteljev mirni posjed, kao ni da je vršio faktičnu vlast na stvari, osobito jer se kao vjerodostojan uzima iskaz svjedoka JČ. Osim toga, navodi kako je, polazeći od odredbi Zakona o vlasništvu, nužno utvrditi na koji način parnične stranke kao suposjednici izvršavaju suposjed nekretnine, pri čemu faktična vlast podrazumijeva aktivnu radnju, jer se faktična vlast nad stvari (posjed) ne može izvršavati nečinjenjem, odnosno neizvršavanjem iste, već aktivnom manifestacijom koja objektivno ukazuje da je neka stvar u posjedu određenog ovlaštenika. Ukoliko sud utvrdi da se spor o suposjedu nekretnine suposjednika temelji na takvom činjeničnom stanju da bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu, tada će donijeti meritorno rješenje kojim će odbiti tužbeni zahtjev. Osporava se i odluka o troškovima postupka. Predlaže da se njegova žalba uvaži i da se preinači pobijano rješenje, podredno da se isto ukine te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da pobijano rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljivo, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti isto proturječi samo sebi, odnosno razlozima rješenja.

5.1. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi ni postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posjedu pomoćnog objekta (zgrade) izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bruto površine 50 m[2] na adresi [adresa] tako što je u listopadu 2023. ušao u posjed predmetne nekretnine, promijenio bravu na ulaznim vratima i postavio nadzorne kamere iznad istih, te u potpunosti oduzeo posjed objekta tužitelju.

7. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, uvidom u priloženu dokumentaciju, očevidom na licu mjesta, te saslušanjem svjedoka i stranaka utvrdio:

- da se radi o objektu koji se nalazi u neposrednoj blizini stambene zgrade koju su gradili članovi obitelji TČ i CČ za prodaju trećim osobama, dok je predmetni objekt, kao prizemni objekt, građen naknadno s početkom gradnje 2020., u trenutku kada su stanovi u susjednoj stambenoj zgradi već bili useljeni;

- da je gradnja pomoćnog objekta završena tijekom 2020.;

- da je tužitelj sa TČ, koji je bio zastupan po majci ĆČ, sklopio predugovor za kupoprodaju predmetne nekretnine po sistemu „ključ u ruke“ i da mu je KČ po završetku objekta predala ključeve objekta, odnosno posjed, ali je istovremeno zadržala ključeve uz njegovu suglasnost;

- da su ključeve predmetnog objekta imale obje obitelji, dakle i obitelj ĆČ i obitelj CČ, jer su isti bili ortaci gradnje;

- da se navedeni pomoćni objekt nikada nije, a ni sada, ne koristi za kontinuirano stanovanje, već kao objekt u koji se odlažu stvari prema potrebi, iako je navedeni objekt građen za prodaju;

- da je II. Dodatkom Ugovora o ortaštvu, koji je ovjeren u lipnju 2022., koji je sklopljen između obitelji KČ i CČ ugovoreno da predmetni pomoćni objekt pripada u isključivo vlasništvo tuženiku;

- da je tuženik u listopadu 2023. promijenio bravu na vratima i postavio nadzorne kamere, te onemogućio tužitelju posjed predmetne nekretnine.

8. Suprotno navodima tuženika, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj aktivno sudjelovao prilikom izgradnje objekta, vodovodni priključak za navedenu nekretninu bio je registriran na njegovo ime, a kada je objekt završen preuzeo je ključ i ušao u posjed iste. U pomoćnom objektu tužitelj je odlagao neke svoje stvari (stvari za kupanje), kako to proizlazi iz iskaza svjedoka JČ, čiji iskaz je kao vjerodostojan prihvatio i prvostupanjski sud, jer je navedeni svjedok kao vlasnik agencije za posredovanje sudjelovao u prodaji stanova u susjednoj zgradi koju su zajedno gradili obitelj KČ i CČ, a također je tijekom izgradnje predmetnog pomoćnog objekta kontaktiran od strane obje obitelji u vezi sa pitanjem financiranja objekta od strane tužitelja.

9. Pravilan je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zaključak suda prvog stupnja da su tužitelj i tuženik zapravo bili suposjednici predmetnog objekta, jer su očito ključeve predmetne nekretnine imali tužitelj, te obitelj ĆČ koja je predmetni pomoćni objekt prodala tužitelju, i tuženik koji je kao ortak zajedno sa svojim bratom ČČ sudjelovao u izgradnji istoga. Kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, budući da objekt nitko nije svakodnevno koristio (isti je povremeno služio za odlaganje stvari, jer u njemu nitko nije stanovao), objektivno je moguće da su i tužitelj i tuženik imali ključeve objekta, a da druga strana to nije znala. Tek kada je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima i kada je tužitelj za isto saznao, tuženik je tužitelja zapravo isključio iz suposjeda predmetne nekretnine kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pa je tužitelj, sukladno članku 24. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 dalje: ZV) bio ovlašten podnijeti tužbu protiv tuženika i na taj način zaštititi svoj suposjed, jer je promjenom brave tužitelj potpuno isključen iz dotadašnjeg suposjeda. Zbog navedenog je, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točkama I. i III. izreke.

10. Odluka o troškovima postupka također je pravilno utemeljena na članku 154. u vezi s člankom 155. ZPP-a, uvažavajući uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23).

11. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio.

12. U ne pobijanoj točki II. izreke, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Draženka Ilak