Poslovni broj: Us I-768/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Tamari Bogdanović, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RTKO, rođen **.**.2001., državljanin [adresa], smješten u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Trilj, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: UP/I-216-03/25-06/1059, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 18. veljače 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke, tužitelju RTKO, državljaninu Arapske Republike Egipat, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom II. izreke određeno da se ograničenje kretanja iz točke I. ovog rješenja određuje za razdoblje najduže do 3 (tri) mjeseca od dana donošenja ovog rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da rješenje nije obrazloženo niti u odnosu na razloge ograničenja slobode kretanja, niti u odnosu na duljinu trajanja mjere, da nije proveden ispitni postupak, te tužitelju nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, te tuženik nije vodio računa o načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, jer bi tužitelj vraćanjem u Tursku bio izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, te bi se ograničavanje kretanja moglo postići blažom mjerom.
3. Predlaže sudu da održi raspravu, poništi osporavano rješenje, te da se tužitelju odobri besplatna pravna pomoć i naknadi trošak ovog upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako su u konkretnom slučaju utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti, da je tužitelj 12. veljače 2025. zatečen na autobusnom kolodvoru Dubrovnik u nezakonitom boravku, jer mu je dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj prestala važiti 19. ožujka 2024., te je tužitelj zbog počinjenog prekršaja iz članka 183. stavka 1. Zakona o strancima uhićen.
5. Tužitelju je već ranije 18. siječnja 2025. zatečen u nezakonitom boravku na aerodromu Pleso, te mu je izdano rješenje o povratku , te je bio dužan dragovoljno napustiti prostor Republike Hrvatske i Europski gospodarski prostor u roku od petnaest dana.
6. Rješenjem od 13. veljače 2025. tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od dvije godine i mjera prisilnog udaljenja, a kako je postojao opravdani rizik od ponovljenog izbjegavanja zakonske obveze napuštanja Europskog gospodarskog prostora tužitelju je rješenjem od 13. veljače 2025. određen smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj na vrijeme neophodno za okončanje predmetnog postupka najdulje do dva mjeseca, te je tužitelj 18. veljače 2025. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
7. Kako je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio kao stranac u nezakonitom boravku od 19. ožujka 2024. i čak u dva navrata nije postupio po prethodno izdanom rješenju o povratku, opravdano je utvrđeno da je podnošenjem zahtjeva za azil tek 18. veljače 2025. tužitelj pokušao odgoditi izvršenje odluke o napuštanju, a u konkretnom slučaju okolnosti u zemlji podrijetla nisu ugrožavajuće po život i slobodu tužitelja, te nema uvjeta za primjenu načela non refoulment iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pa kako tužitelj ima važeću mjeru prisilnog udaljenja, te je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca, bili su stoga bili ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
8. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je sukladno obvezi iz članka 54. stavka 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za arapski jezik sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
11. Na raspravi tužitelj je saslušan uz prevoditelja za arapski jezik, te je odgovarao na postavljena pitanja suda i svog opunomoćenika, te opunomoćenika tužitelja, a zbog žurnog zakazivanja rasprave i očekivano brzog donošenja odluke suda, tužitelj je odustao od prijedloga za odgodnim učinkom tužbe.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti.
13. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je kako je tužitelj 18. siječnja 2025. na autobusnom kolodvoru u Dubrovniku zatečen u nezakonitom boravku, te je provjerom u evidencijama tuženika utvrđeno da stranac ima na snazi važeću mjeru prisilnog udaljenja, te već dva puta nije postupio prema rješenju o napuštanju Republike Hrvatske.
14. Člankom 54. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.), te zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (točka 7.). Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
15. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
16. Naime, u konkretnom slučaju sud je poklonio vjeru službenim podacima tuženika, prema kojima je tužitelj već dva puta zatečen u nezakonitom boravku i već dva puta nije postupio prema izrečenoj mjeri napuštanja Republike Hrvatske, te su slijedom navedenog ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 1. točke 7., te stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti za izricanje mjere smještaja u Prihvatni centar za strance, jer je opravdano zaključeno da se drugim mjerama iz stavka 5. istog članka Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
17. Također, zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 3 (tri) mjeseca što je manje od zakonskog maksimuma i sud isti rok ocjenjuje primjerenim.
18. U obrazloženju osporavanog rješenja navedene su sve bitne činjenice i osobne okolnosti tužitelja te je navedeni propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, a primjenom kojeg propisa je tuženiku dana ovlast za ograničenje kretanja na određeno vrijeme iz jednog od zakonskih nabrojanih razloga, pa se stoga tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima.
19. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć u iznosu od 1.250,00 eur. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%. Stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima i pristupa na ročište, uvećano za PDV sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika.
20. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Ivana Sedlar, putem e-kom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. Tranzitni prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Trilj
4. U spis
