REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-107/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice CV iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi šutnje uprave, 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice kao neuredna.

Obrazloženje

1. Kod ovog Suda 20. siječnja 2025. zaprimljena je putem e maila tužba tužiteljice CV iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužiteljica, u bitnome navela, da je 18. travnja 2024. tuženiku kao drugostupanjskom tijelu zbog šutnje i postupanja, te nepravilnosti u postupanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, kao nadležnom prvostupanjskom tijelu u upravnom postupku, (podnijela ne navodeći što) te da tuženik nije dostavio rješenje prema podnesku do dana pisanja tužbe, zbog čega da je počinjena šutnja uprave, a ujedno da su počinjeni prekršaji (pri tome misleći povrijeđene odredbe) čl. 101. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21; u nastavku teksta: ZUP), čl. 19. i 26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02 i 49/02) te čl. 14., 18., 19. i 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, u nastavku teksta: Ustav RH) pa je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se naloži tuženiku da u roku od 30 dana donese odluku, uz naknadu štete u iznosu od 17.000,00 € i nadoknadu troška upravnog spora koji se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 700,00 €. Uz tužbu tužiteljica je dostavila podnesak nazvan požurnica/žalba od 18. travnja 2024., dostavljenom Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Središnjoj službi te e-mail upućen na adresu [adresa elektroničke pošte].

2. Tužba s prilozima i izvanraspravnim rješenjem suda od 23. siječnja 2025. dostavljena je tuženiku na odgovor 29. siječnja 2025. te je tuženik u odgovoru na tužbu poslanim 27. veljače 2025., zaprimljenim kod ovog suda 3. ožujka 2025. naveo da su tužba i razlozi navedeni u tužbi tužiteljice nejasni, nerazumljivi i konfuzni te je iz sadržaja tužbe nejasno o kakvom je postupanju riječ niti što je tuženik propustio donijeti, jer tužiteljica u tužbi ne navodi ni obrazlaže o kojim upravnim postupcima se radi, a sve imajući u vidu da je tužiteljica prvostupanjskom tijelu podnosila brojne podneske u kojima nešto zahtjeva, neovisno o tome je li Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka, stvarno nadležan za postupanje ili nije te je po mišljenju tuženika tužiteljica trebala za svako (ne)postupanje pojedinačno označiti o kakvoj se upravnoj stvari radi, o kojem konkretnom njezinom pojedinačnom zahtjevu nije riješeno, jer tuženik nije ovlašten voditi jedan upravni postupak u kojem bi se raspravljalo o nepravilnostima počinjenim u više upravnih postupaka koji su se vodili, a u kojima se tužiteljica pojavljuje kao stranka u upravnom postupku. Kako tuženiku nije jasno o kojem se točno konkretnom upravnom postupku radi, odnosno o kojem zahtjevu tužiteljice nije odlučeno, to je tuženik ocijenio da je tužba tužiteljice neuredna i nepodesna za postupanje, jer nije jasno što je predmet spora.

3. Izvanraspravnim rješenjem ovog suda od 3. ožujka 2025. tužiteljici je dostavljen odgovor na tužbu tuženika od 3. ožujka 2025. te je tužiteljica pozvana da se u roku od 5 dana od dana primitka rješenja očituje na što se točno odnosi tužba radi šutnje uprave, zaprimljena kod ovog suda 20. siječnja 2025. pod poslovnim brojem Us I- 107/2025, odnosno o kojem točno zahtjevu tužiteljice tuženik ili prvostupanjsko tijelo nije odlučilo, (na način da dostavi presliku takvog podneska te navede kada je isti podnesen, kojem tijelu je isti podnesen i ostvarenje kojeg prava tužiteljica traži tim podneskom), jer ovome sudu nije jasno o kojem točno zahtjevu, kojeg je tužiteljica podnijela tuženiku ili prvostupanjskom tijelu, tuženik nije odlučio pa se ne može utvrditi postoji li uopće šutnja uprave na strani tuženika ili prvostupanjskog tijela kada ni samom tuženiku nije jasno o kojem točno zahtjevu tužiteljice isti nije odlučio, sve uz upozorenje da ukoliko tužiteljica ne postupi po traženom iz točke II. izreke, tužba će se odbaciti kao neuredna sukladno čl. 45. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24; u nastavku teksta: ZUS).

4. U podnesku zaprimljenim kod ovog suda 10. ožujka 2025. tužiteljica je, postupajući po rješenju suda od 3. ožujka 2025., u bitnome navela, da je sukladno prilogu uz tužbu jasno prikazano na koji se podnesak odnosi šutnja uprave i da je u navedenom podnesku jasno naveden zaprimljeni dopis na koji se žalba odnosi pa odgovor tuženika na tužbu smatra kršenjem njezinih ustavnih prava te navodi da tuženik nije dostavio odgovor na tužbu u roku koji mu je odredio ovaj sud izvanraspravnim rješenjem od 23. siječnja 2025. Nastavno, tužiteljica elaborira što je sve trebala učiniti kako bi zaštitila svoja prava i prava djece o kojima skrbi te da se morala braniti u postupcima koji se vode pri Općinskim sudom u Rijeci, a da je sa svime time tuženik upoznat.

5. Izvanraspravnim rješenjem suda od 10. ožujka 2025. pozvan je tuženik da se u roku od 3 dana očituje je li odlučio o žalbi tužiteljice podnesenoj elektroničkim putem 18. travnja 2024., izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 29. veljače 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice od 10. siječnja 2024. za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, a u svezi kojeg rješenja je tuženik 17. ožujka 2025. dostavio ovome sudu podnesak u kojem je istaknuo da je rješenjem od 6. lipnja 2024. odlučio o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 29. veljače 2024. na način da je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu te presliku navedenog rješenja dostavio je Sudu uz navedeni podnesak.

6. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 18. ožujka 2025. tužiteljica je navela kako navedeno rješenje tuženika od 6. lipnja 2024. nije niti na jedan način povezan s podneskom /žalba o kojoj traje šutnja uprave., kao i da šutnja traje u većini upravnih postupaka te da tijekom godinu dana nije proveden niti jedan nadzor u postupcima, čime tuženik postupa protivno Zakonu.

7. Naime, odredbom čl. 45. st. 1. ZUS-a propisano je, da ako tužba ne sadrži sve propisane dijelove ili je nerazumljiva, pozvat će se tužitelj da u određenom roku otkloni nedostatak tužbe i upozoriti će se na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.

8. Odredbom čl. 45. st. 2. ZUS-a propisano je, da ako tužitelj u ostavljenom roku ne otkloni naznačene nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprječavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu ako ne nađe da je osporavana pojedinačna odluka ništava ili je upravni ugovor ništetan. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba.

9. Naime, uvidom u tužbu tužiteljice zaprimljenu kod ovog suda 20. siječnja 2025., ovome sudu je jasno da je tužiteljica tužbu podnijela radi šutnje uprave jer tuženik nije postupio po navedenoj požurnici/žalbi. Međutim, ovome sudu nije jasan sadržaj te požurnice/žalbe niti na što se ista odnosi, jer je sadržaj iste nerazumljiv. U istoj se spominje da je pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnoj službi Rijeka 10. siječnja 2024. pokrenut postupak priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu povodom zahtjeva tužiteljice te je 29. veljače 2024. doneseno prvostupanjsko rješenje kojim se odbija zahtjev tužiteljice, da se pred ovim sudom vodio upravni spor pod poslovnim brojem Us I-261/2024 između istih stranaka, radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, (uvidom u kojeg je Sud utvrdio da je isti okončan donošenjem rješenja o odbacivanju tužbe tužiteljice sukladno čl. 30. st. 1. tč. 1. ZUS- a, uz obrazloženje pobliže navedeno u tom rješenju), da je prvostupanjsko tijelo 8. ožujka 2024. zaprimilo novu tužbu tužiteljice upućenu Upravnom sudu u Rijeci, na rješenje od 29. veljače 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, da je 13. ožujka 2024. od prvostupanjskog tijela, tužiteljica zaprimila podnesak KLASA: UP/I-551-06/24-01/24, URBROJ: 139-071- 12/26-24-41 (ne navodeći datum istog) koji je poslan Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak te tužiteljici na znanje glede priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, a u navedenom se potvrđuje da je žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe te da je 19. veljače 2024. od Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za pravosudnu i upravnu inspekciju, Sektora uprave inspekcije, Službe za inspekciju države uprave, predmet dostavljen Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Središnjem uredu, te tužiteljici na znanje. Dana 19. veljače 2024. od Ministarstva pravosuđa i uprave dostavljeno je tuženiku i tužiteljici na znanje predstavke na rad Županijske službe Primorsko-goranske županije te u odnosu na nadležnost na postupanje po predstavci ukazano je na sljedeće stvari pobliže navedene na drugoj stranici požurnice/žalbe tužiteljice od 18. travnja 2024. Naposljetku tužiteljica se osvrće na postupak priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu te da u zahtjevi nije tražila priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, već da se zahtjev odnosi na sasvim drugo pitanje (pri tome ne navodeći niti koji zahtjev, kojem tijelu u pućen niti kada, niti o kojem drugom pitanju).

10. Imajući u vidu da je uvidom u tužbu tužiteljice, kao i u požurnicu/žalbu, koju je tužiteljica dostavila kao prilog tužbi od 18. travnja 2024. pa tako i njenog podneska od 10. ožujka 2025. u kojem se poziva na podnesak koji je zaprimljen uz tužbu tužiteljice (podnesak požurnica/žalba od 18. travnja 2024.) ovaj sud nije mogao utvrditi, kao niti tuženik, na što se šutnja uprave odnosi, jer je tuženik u podnesku od 17. ožujka 2025. naveo da je rješenjem od 6. lipnja 2024. odlučio o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 29. veljače 2024. na način da je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 29. veljače 2024., u predmetu radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, to je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 45. st. 2. ZUS-a, jer tužiteljica nije postupajući po izvanraspravnom rješenju suda od 3. ožujka 2025. jasno odgovorila sudu o kojem zahtjevu tužiteljice tuženik ili prvostupanjsko tijelo nije odlučilo, a iz požurnice/žalbe podneska od 18. travnja 2024. kojeg je tužiteljica dostavila uz tužbu, ne može se utvrditi na što se isti odnosi, da li je podnesak/žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29. veljače 2024. u svezi podnesenog zahtjeva tužiteljice od 10. siječnja 2024. kojeg je podnijela prvostupanjskom tijelu radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu (o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika o 6. lipnja 2024.) ili je žalbu podnijela protiv nekog drugog prvostupanjskog rješenja ili je žalbu podnijela zbog neodlučivanja prvostupanjskog tijela o nekom zahtjevu o kojem sud niti tuženik ne mogu utvrditi o kojem se radi, jer ga tužiteljica ne navodi niti dostavlja. Pri tome se tužiteljica upućuje na niže citirane relavantne odredbe ZUP-a vezane za šutnju uprave.

11. Odredbom čl. 101. st. 1. ZUP-a, propisano je, da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

12. U st. 2. citiranog članka 101. ZUP-a, propisano je, da je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

13. U st. 3. citiranog čl. 101. ZUP-a, propisano je, da ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu (radi šutnje uprave), odnosno pokrenuti upravni spor.

14. Odredbom čl. 121. ZUP-a propisano je, da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako Zakonom nije propisan kraći rok.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 45. stavak 2. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

- tužiteljici CV iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike,

Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78